LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU
Kriza Behara nakon poznatog razlaza, a poslije smjenjivanja i nom- inalnog urednika Šemsi-bega Salihbegovića i faktičnog Muse Ćazima Ćatića, odlukom vlasnika Adem-age Mešića, na prelaz 1907. u 1908. god- inu bila je kriza društvene i političke provenijencije, ali i dubinska kriza stvaralaštva, a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja, najveća je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralačkim osnovama bila potpuno profilirana. Uspon i obnova što je Ćatić napravio u godištu svoga ured- nikovanja ponajprije će biti rezultat ličnog zračenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna ličnost Safvet-bega Bašagića, dajući mu ton i pečat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obil- nom i kvalitetnom saradnjom, to je za osmo godište bila stvaralačka ličnost Muse Ćazima Ćatića, za omladinu boemski romantična i poetski magična i privlačiva", reći će Muhsin Rizvić u svojoj historiji ovog perioda 1. S tim magnetizmom, a s već objavljenim pjesmama, u Beharu i drugdje, što će se kao zbirka pojaviti tek 1914. s karakterističnim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžića, Ćatić je došao u Mostar za urednika Bisera. Ambicija vlasnika, koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca, kulturnih radnika i prosvjetitelja, bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. Redakcija je list, u uvodnom tekstu Riječ-dvije o pokrenuću Bisera2, tretirala kao poučno- zabavni, koji će ponajprije prosvjećivati jer je "našem narodu prečde duševno prosvjetljenje i usavršenje, nego li prazna politika koja - unapri- jed budi rečeno neće u našem listu mjesto imati". Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom, ali a dobrom mjerom proklamirane didak- tičnosti. Međutim, osjećajući da mu je uloga i u književnosti da vrati jedin- stvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list će biti otvoren za sve
1. Muhsić Rizvić, Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887.-1918., 2 izd, Sarajevo 1990., str. 196. Opširnije vodjeti u: M. Rizvić: Behar, kniževo-istorijska mono- grafija, Sarajevo 1971., str. 321 - 359.
2. Biser, 1 / 1912.-1913., 1, str. 1.
književne generacije. Ta otvorenost omogućila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta, na kome će biti Ćatić, između gen- eracije Bašagića i Mulabdića, s jedne, i generacije, što je započela s Ham- zom Humom, s druge strane. Sama činjenica da je Kalajdžić za urednika Bisera postavio Musu Ćazim Ćatića od prvorazrednog je značaja ne samo za profiliranje lista, nego i za okončanje perioda što ga zovemo književn- im preporodom, a na čijem je Ćatić vrhuncu. Tako je list bio otvoren i u njemu sarađivali pisci različitih orijentacija i profila, ipak, a naročito od devetog broja iz februara 1913, otkad se pojavljuje Ćatić kao urednik, Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. (Karak- teristična je činjenica da u njemu ipak nisu sarađivali ni Bašagić ni Osman- Aziz). Ta lirska nota što je donosi Ćatićev krug, da ga tako nazovem, označit će prevladavajući novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantične književne generacije čiji su reprezantanti Bašagić, Ðikić, Karabegović i Š. Sarajlić prema generaciji Hamze Hume, a poslije Skendera Kulenovića i Maka Dizdara, o čemu su pisali Muhsin Rizvić, Midhat Begić i, u najnovijem predgovoru ontologo- je Muslimanska poezija XX vijeka, Enes Duraković"3.
Iako je Ćatić bio već afirmiran pisac, lična i pjesnička kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžić kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera, te strogost kojom ga je tjerao da radi4, izvanredna je činjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. Ćatić je za tu godinu i po, kako svjedoči književna povijest, uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. Prevodilački rad, književna kritika, ali, i iznad svega, kvalitet pjesničkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama, od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. Ćatićeva uloga u mostarskom razdoblju od značaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug, kao pjesnik još ranije, a kao urednik sada, koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. Taj Ćatićev krug liriz- ma što je nastao na liniji njegova simbolističkog otklona od starije roman- tične poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što će se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankovića, Fadila Kurtagića i Muniba Osmanagića - Narcisa, čiji će se književni putevi, nestankom Ćatića,
M. Rizvić; Musa Ćazim Ćatić - između erotike i mistike, u: Ispod i iznad teksta, Saraje- vo, 1969. Prenapregnuta čulnost kao opsesija izraza, predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6, Sarajevo 1976, knj. 1. M. Begić, Nepostojeća zbirka, djela 5, Sarajevo 1988.,
str. 235.
A. Isaković, Musa Ćazim Ćatić u Mostaru, u: Neminovnost, Tuzla 1987., str.8.
zapravo ugasiti poput Tanovićeva, ili će ih progutati politički angažman poratnog razdoblja, poput Kurtagićeva.
Ćatić u fazi Bisera, a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika, nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolističkom i kraja impresionističkom pokretu, u što nas uvjerava poznato, nadahnuto Uje- vićevo svjedočenje5. U njegovoj poeziji, pa i u ranijoj fazi, nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja čvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno, u zreloj fazi Pre- poroda, iskoračuje u evropski krug lirike. Ujević je to sasvim jasno iskazao: "Ćatić je u ono vrijeme među matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen, izolovan. Jer, matoševci ili nematoševci (kako hoćete) oni su bili u tome času artiste i dekadenti a Ćatić, ako hoćemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo, jer je bio kudikamo od njih bliži tipu nar- odnoga pjesnika i prirodnoga čovjeka, osobito isprva. Filozofija njihova, uzeta približno, kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistička; filo- zofija Ćatića bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata, a imala u sebi nečeg realističkog".6 Ovaj Uje- vićev uvid označio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom lit- eraturom, a karakterističan je i za Ćatićev krug oko "Bisra". Jusuf Tanović je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i već u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. Demon što će sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidrićevske je inspiracije, ali ne i nadahnuća. Tanovićevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja, pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost ćatićevskog (i posredno matoševskog) daha, ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova manto- ra otkriva Ujević. Međutim, osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog, osim Ćatića najagilnijeg pjesnika Bisera, pojavljuje se i kod njega jedan, istina artificijelan i u dalekom predosjećanju, nagovještaj onoga što će Humo uspjeti iskazati. Taj predosjećaj mladog Tanovića samo je kole- banje između slućenih iskoraka i ostvarenja, ali leksika, posebno morfema, još čvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagićevski iskaz.9 Tanovićevi pokušaji da se otrgne i napravi odlučan iskorak, kao u Pjesmi momenta10
M. Rizvić, Bosansko - muslimanska književnost... , str. 251.
Tin Ujević, Musa Ćazim Ćatić, Novi Behar, 10 / 1936.-1937., 1 / 3, str. 8-13, 4 / 5, str.
46-50, Sabrana djela, II, Tešanj, 1968., str. 244-266.
Biser, I, str. 9
Biser, I, str. 11
Biser, I, str. 268-269
Biser, II, str. 37
ostali su samo želja. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo naslući- vati, a činjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o čemu svjedoči odgovor redakcije Faiku u T.11 O pri- jedlogu Mustafe Čelića Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu, a to je isto uredništvo Čeliću odgovorilo, koji broj ranije, da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i među pjesnicima što su sarađivali u Biseru. No, bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijačkom i tragičnom doživljaju svijeta, ipak se novi lirski senzibilitet probija. Pa i u onim Tanovićevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeđen od Kranjčevića (U krvavoj noći, In memoriam tirano, Na razbo- ju, Plač robinje, Vjetar) probija se u leksici naročito taj novi izraz koji će omogućiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o veličini malenih i u ovom slučaju. Osim Tanovića, kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru, što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtag- ića, istina sa svega 4 pjesme, i Muniba Osmanagića sa 7, pa i Mirhaba Kar- išikovića, ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Baš ovaj senzi- bilitet sigurno će biti uticati i na obznanje Skendera Kulenovića desetak godina kasnije, 1926, s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule, baš te ćatićevske, biserovske, posredno, matoševske inspiracije.
Paralelno sa spominjanim pjesnicima čija je uloga zaista promi- cateljna, piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji već dosegnutog i izraza, i ideje, i strukture.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. Svakako da je najznačajnija Nafija Sarajlić sa proznim medaljoni- ma nazvanim Teme, ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac, žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka, koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili, poput Bjelevčeve, pseu- dosentimentalnog žala za prošlim vremenima, (kao u pjesmi Na razvali- nama dvora Ali-paše Rizvanbegovića).12 Međutim, stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Ćazima Ćatića i njegova kruga i učvrstilo proces oslobađanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i bal- adičnog tona predhodnog perioda. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život, pa žestoko, svojim ekspresionističkim vizijama i slobodnim stihom, naglo za krenula tok ove književnosti, moglo je nakratko izgledati da će baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera-
Poruke i odgovori uredništva, Faiku u T, Biser , II, str. 256
Biser, II, str. 280-281.
ture, bez obzira što se danas ispod skrame dominirajućeg ekspresionis- tičkog izraza nazire i tradicija, naročito jasna na području morfemskog i sintagmatskog. Ipak, kad se 1924. pojavila zbirka Grad rima i ritmova, pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život, i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet, baš kao što je proslov S. Kulenovića Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Ćatićeva kruga. Ontogeneza što ju je morao proći Ćatić, ali i Humo i Kulenović u svom razvoju, zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. Nijedan od spominjanih pjesnika, a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuća. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren, kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što će se vratiti matici. Biserova uloga u toj matici razvo- ja bosanskomuslimanske lirike nije mala, zapravo je nesumnjiva.
Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešić was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihović and the real editor Musa Ćazim Ćatić. This act would gain in importance somewhat later on. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kala- jdžić went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Ćazim Ćatić as the new editor for Biser. Ćatić had already proved himself as the editor of Behar. During the period of one and a half years as the editor of Biser, Ćatić would do more than he had ever done in his entire creative period. He also created something new in our parts that can be understood as, with some reservations, the so-called Circle of Musa Ćazim Ćatić. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdić and Safvet-beg Bašagić and the new, emerging generation with Hamza Humo as its leader. Musa Ćazim Ćatić as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bos- nia and Herzegovina. This lyrical type leaned on Matoš. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenović, who did not hide that he had been inspired on the Biser source. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. Tin Ujević would point out the lyrical style of Musa Ćazim Ćatić. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle, such as Hifzi Bjelevac, Hamza Humo,
Fadil Kurtagić and others, several poetesses would also emerge. The most renowned among them were Nafija Sarajlić, Šefika Nesterin Bjelevac and others. Nevertheless, the lyrical qualities of Musa Ćazim Ćatić's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo.