Adnan Kadrić




DERVIŠ-PAŠA BAJEZIDAGIĆ

I NJEGOVO DJELO “ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ÂR”


U ovom kraćem prilogu pokušat ćemo kroz autobiografsku poeziju Derviš-paše Bajezidagića skrenuti pažnju na Derviš-pašu kao pjesnika i bosanskog beglerbega. Usput ćemo skrenuti pažnju na jedno Bajezidagićevo djelo zasad nepoznato u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji. Radi se o djelu “Zübdetü’l-Eş‘âr” (rukopis: Topkapı Saray Müzesi Ktp. REVAN – No. 824), na koje je pažnju naučne javnosti u svom Katalogu skrenuo Karatay, pogrešno ga pripisujući Sadedinu, dok je ispravke dala Zehra Toska i poka- zala kako se zapravo radi o djelu Derviš-paše Bajezidagića iz Mostara, koji je 1582. godine, u vrijeme pisanja djela, bio sokolar na Dvoru, a petnaestak godina kasnije postao bosanskim beglerbegom.1


I.

Pjesnik i bosanski beglerbeg Derviš-paša Bajezidagić u dosadašnjoj literaturi ocijenjen je kao pjesnik posebnoga umjetničkog dara, ali i kao vrlo zanimljiva i važna historijska ličnost u historiji Bosne u osmanskome peri- odu. Osmanski pisci tezkira i kasniji sintetički radovi Hammera i Bašagića, a potom i Handžića i Ergüna, daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao književniku, dok osmanski hroničari, kao što su Mustafa Selaniki, Hasan Beyzade i Pečevija, daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao bosanskom beglerbegu i njegovim ratovanjima u Mađarskoj. Tek kad se na jedno mjes- to skupe i obrade dosadašnji podaci i dostupni rukopisi Bajezidagićevih djela, možda će se bolje moći shvatiti kitnjasto panegiričko pisanje biografa i Bajezidagićeva suvremenika Kınalızadea o poetskome liku Derviš-paše. Bajezidagić je bio dvorski pjesnik u pravom smislu te riječi. Iako je rođen u mostarskoj mahali Podhum, svoje glavno obrazovanje stječe na samom osmanskom dvoru, gdje ga otac Bajezid šalje, još u ranoj mladosti.

Vrijeme kad Derviš stiže iz Mostara u Carigrad bilo je vrijeme velkog bošnjačkog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a u vrijeme kad je Bajezidagić


  1. Zehra Toska, “Bir Armağan Zübdetü’l-Eş’ar’’ u: Prof. dr. Nihad M. Çetin’e Armağan, Edebiyat Fakültesi Basımevi, İstanbul., 1999., str. od 293-358.

počeo stjecati temeljne vještine za pisanje poezije i proze, u blizini i na samom Dvoru srećemo i Sokolovićevog prijatelja i pjesnika Muhammeda Karamusića Nihadiju iz Sarajeva, poznatog po brojnim tarihima na tur- betu, medresama, kiraethani i česmi Mehmed-paše Sokolovića, kao i po tarihu na višegradskoj ćupriji. Iako i Muhammed Karamusić Nihadija ima nekoliko zanimljivih gazela na perzijskom jeziku u svome Divanu, ipak se glavni utjecaj i poetsko profiliranje mladog pjesnika Bajezidagića vezuje za intelektualni i poetski lik Ahmeda Sudije Bošnjaka iz Čajniča, poznatog u literaturi po komentarima perzijske tesavufske literature i klasične perzijske poezije.

U ovom radu pokušat ćemo rasvijetliti neke detalje iz Bajezidagićeva života, između ostaloga, i na osnovu autobiografskih zapisa samog pjesnika. Pisanje o svom dolasku na Dvor Bajezidagić otpočinje u petom poglavlju Muradname:

ﺰﯾر ﺮﮑﺷ یﺎﺧ ﺪﻨﻗ ﯽﻃﻮﻃ ﺰﯿﮑﻧا ﺎﻔﺻ ﻪﺼﻗ ﻢﻇﺎﻧ


Pjesnik pripovijesti što oduševljenje rasplamsava

Papiga /duše/ slatkorječiva što šećer2 /Spoznaje/ okolo rasipa




(M:152)

U stihu gdje sebe poredi sa «papigom duše», uočava se utjecaj tada već prilično popularnih mističko-ljubavnih mesnevija u osmanskoj knjiže- vnosti. Istodobno se uočava nastojanje pjesnika da opiše trenutno stanje i poziciju na Dvoru, ali i način kako je došao do te pozicije:


مﺮﮐ و لﺪﻋ هﺎﺷدﺎﭘ هﺪﻨﺑ مﺮﺣ غﺎﺑ یاﺮﺳ نﺎﺘﺳد غﺮﻣ

صﻼﺧﻻا ﺐﺣﺎﺻ ﺶﯾورد ﯽﻨﻌﯾ صﺎﺧ ءﻪﻧﺎﺧ ناﺮﮐﺎﭼ ﻦﯾﺮﺘﻤﮐ

ﻻﺎﻤﺟا ﻪﻤﺳرﻮﺑ ﺮﻠﯾا ﻪﺿﺮﻋ ﻻﺎﺣ بوﺪﯾا نﺎﯿﺑ ﻦﺘﺷﺬﮔ ﺮﺳ


Ptica epopeje na Dvoru bašče Harema

Sluga padišaha pravde i velikodušja plemenita Najubogiji od službenika iz Has-odaje:

Derviš - koji iskrenost posjeduje Svoj životni put objašnjavajući sada

Za ovu priliku sažeto predočava ...

(M:153-155)


  1. Ķand – slatkoća duševne Spoznaje.

Uvodni dio poglavlja o svojoj sudbini, trenutnoj situaciji i o povodu za pisanje djela odaje vrlo vješta pjesnika narativne lirike u bošnjačkoj poe- ziji na orijentalnim jezicima:


ﻞﺻاو ﻪﻨﯾاﺮﺳ ناﺪﯿﻣ تآ ﻞﺻﺎﺤﻟا مﺪﻟوا ﯽﺧاد ﻦﮑﯾا ﻞﻔﻃ

ﻢﻟﺎﻋو مد مد ﻪﺠﯿﻧﺮﺑ یدرﻮﺳ مﺪﻟوا یﺪﯾا ﻢﯿﻠﺳ نﺎﻄﻠﺳ رود

ﻢﯿﻠﺳ ﯽﺘﺨﺗ و جﺎﺗ کﺮﺗ یﺪﻠﯾا ﻢﯿﻌﻧ و ﺪﻠﺧ یوزرآ بﻮﯿﻠﯾا

ﺎﻔﻋ و ﻪﺒﻧذ ﻪﻠﻟا ﺮﻔﻏ ﺎﻨﻓ مﺰﺑ مﺎﺟ یﺪﺗا شﻮﻧ ﯽﻨﻌﯾ

ﻪﻟا ﻞﻇ داﺮﻣ ﻪﺷ تﺮﻀﺣ هﺎﻘﺑ لﺎﻃ هﺎﺷدﺎﭘ ﺰﻤﯾرود


Još kao dijete bijah, da ne duljim ja

U Atmejdanu, na Dvoru, prinova pridošla Doba sultana Selima bijaše tada

Prođe puno vremena i svijeta Silno žudeći za Baščom Vječnosti3 i Ugode4

Sultan Selim napusti krunu i prijestolje Tako ispi pehar na Skupu prolaznosti5

Nek grijeh njegov Allah izbriše i oprosti Padišah našega doba, Bog da ga vječno poživi

Visočanstvo padišah Murat, Božija zaštita6 na zemlji

(M:156-160)



Iz stihova se nedvojbeno razaznaje da je Bajezidagić došao na Dvor u vrijeme sultana Selima II (1566-1574). Bajezidagić se na početku obrazovao u Ibrahim-pašinom Saraju. Vjerovatno je, pod utjecajem tada već čuvenog komentatora perzijskih klasika Ahmeda Sudije Bošnjaka, razvio poseban odnos i sklonost ka lijepoj književnosti i mističkim, sufijskim tekstovima. U Bajezidagićevo vrijeme, naime, Sudi je već imao prilično završen komentar uvodnoga dijela Mesnevije Dželaluddina Rumija. Nakon vladavine sultana Selima II (1566-1574), na vlast dolazi Murat III (1574.-1595.). Bajezidagić prelazi u Enderun, unutrašnjost Dvora, u svitu posebnih carskih sokolara.


  1. Huld = naziv za jedan od osam dženneta.

  2. Ne‘īm = naziv za mjesto u raju (džennetu).

  3. Bezm-i fena = skup prolaznosti, ovaj svijet, prolazni svijet.

  4. Zillullah = Božija sjena, zaštita na zemlji, oslovljavanje vladara uglavnom u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju.

U stihovima što slijede Bajezidagić daje opis vremena u kojem piše svoje djelo, odnosno daje opis svoje pozicije u vrijeme sultana Murata III:


سﻮﺑﺮﻠﻬﺷ یﺪﺗا ﻦﮐﺎﺧ ﯽﮑﺷا سﻮﻠﺟ ﻪﻠﺗدﺎﻌﺳ یﺪﻠﻗ ﻪﺘﺨﺗ

مﺮﺧ ﺮﻟ ﻪﻨﯿﺳ کﺎﻨﻤﻏ یﺪﻟوا ﻢﻟﺎﻋ ﯽﺒﮐ ﻞﮔ یﺪﻠﭼآ یﺪﻠﮔ

نﺎﻬﺟ ﻖﻠﺧ یدﺮﯾا ﻪﻨﯾ داﺮﻣ ﻪﮐ ناﺪﻨﺧ و مﺮﺧ ﯽﻤﮕﻃ ﺮﻟ ﻪﺴﻟوا

اﺪﯿﭘﺎﻧ یﺪﻟوا ﻢﻠﻇ ﺖﻤﻠﻇ ﺎﯿﻧد ﺐﻫ یﺪﻟﻮﻃ ﻪﻠﯿﻟﺪﻋ رﻮﻧ

مﺎﻤﺗ ﺮﻔﮐ ﻞﻫا یﺪﻟوا راز و راﻮﺧ مﻼﺳا ءﻪﻗﺮﻓ یﺪﻟوا نﺎﻣدﺎﺷ


Sretno se na prijestolje ustoliči

Prah sa praga njegova poljubiše drugi vladari Svijet se nasmiješi, rastvori poput ruže

Grudi pune brige radošću se otvoriše Da li je čudo ako budu veseli i nasmiješeni

Ljudi cijelog svijeta, pošto su želju svoju ostvarili

Čitav svijet se ispuni svjetlom pravde

Tmica nepravde i zuluma nestade Skupina islamska obradovana bijaše

Poniženi i ojađeni bijahu bezvjernici, posve

(M:161-165)

U nastavku Bajezidagićeve poeme slijedi panegirički opis djela sulta- na Murata III. Nakon toga, opet se vraća na opis nekih događaja iz vlastitog života:


مدرﻮﻗوا بوزﺎﯾ ﻪﻣرﻮﻃ ﺐﺷ و زور مدرﻮﻃ ﻞﯿﻳ ﻪﺠﯿﻧ هﺮﭽﯾا یاﺮﺳ لوا لﺎﻤﮐ ﺐﺴﮐ ﻪﺸﯿﻤﻫ مﺪﯾا ﺮﻠﯾا لﻼﻫ ﻪﮐ ﻪﺘﻧ ﻪﻧﻮﮐ نﺪﻧﻮﮐ هﺪﻧا

یدﻮﺼﻘﻣ هﺪﻧﺎﻬﺟ ﯽﮑﯾا نﻮﺴﻟﻮﺑ یدﻮﺳ ﺎﮕﺑ ﮓﻣدﺎﺘﺳا یدﺮﯾا

ﻦﯾراﺪﻟا ﯽﻓ ﻪﻨﻋ ﻪﻠﻟا ﯽﺿر ﻦﯾز ﯽﻤﯾدﻮﺟو ﻪﻠﻤﻠﻋ یﺪﻠﯾا


U tom Dvoru puno sam boravio godina

I danju i noću neprestano bih pisao i čitao ja Tada, iz dana u dan baš poput polumjeseca

Stalno bih se trudio da dosegnem do savršenstva Od moga Učitelja korist stiže meni7

Nek se na svijeta oba ostvari ono što želi!


  1. Vjerovatno se radi o aluziji na učitelja Ahmeda Sudiju iz Čajniča.

Znanošću on uresi moje biće

Nek Bog na oba svijeta njime zadovoljan bude!

(M:173-176)



Bajezidagić daje vrlo zanimljive stihove o svojoj poetskoj naravi, odnosno o tome kakvu poetsku inspiraciju treba razvijati pjesnik u okviru opće islamske duhovne tradicije:

رﺎﻌﺷا ﻊﺒﺘﺗ مﺪﯾﺮﻠﯾا رﺎﭼﺎﻧ ﯽﻬﮐ ﻪﮐ ﻊﺒﻃ بوﺪﯾا ﻞﯿﻣ

ﯽﻧﻮﺘﻔﻣ یدرﻮﻟوا ﻢﻌﺒﻃ ﻪﺳرﻮﮐ ﯽﻧوزﻮﻣ و ﻒﯿﻄﻟ مﻼﮐ ﺮﺑ

نﺪﻨﻗوذ ﯽﺒﯿﮐ ﻮﺻ یدررا ﻊﺒﻃ نﺪﻨﻗﻮﺷ یدرﻮﻟوا رﻮﻨﻣ لد

نوزﻮﻣ ﺖﻌﯿﺒﻃ یدﺮﯾو ﺎﮕﺑ نﻮﭽﯿﺑ ﻖﻟﺎﺧ ﻪﮐ ﺪﺤﯿﺑ ﺮﮑﺷ

رﺪﺘﻟود ﻢﯿﻈﻋ ﻦﺷور ﻦﻫذ رﺪﺘﻤﻌﻧ ﻒﯾﺮﺷ نوزﻮﻣ ﻊﺒﻃ


Dok je priroda pjesnička s vremena na vrijeme negdje jadna žudjela Ja bih se bavio izučavanjem i podražavanjem pjesama

Kad bi prefinjeni govor i u metrovima

Moja priroda zapazila, odmah bi se ludo zaljubljivala Od žudnje za njim duša bi prosvijetljena bila

Od užitka u njemu poput vode narav bi pjesnička nadolazila Zahvala beskrajna Stvoritelju Kojeg se za razloge ne pita

Što mi prirodu, poetsku, odmjerenu dariva Narav poetska odmjerena - blagodet je časna

Razboritost blistava, sreća je prava...

(M:177-181)



Derviš-paša nastavlja opisivati svoje napredovanje na Dvoru:

لﺎﻤﮐ ﺐﺴﮐ ﻪﺸﯿﻤﻫ یﺪﻟوا ﻢﺸﯿﭘ لﺎﺳ ﻪﺠﯿﻧﺮﺑ هﺪﻧا مدرﻮﻃ ﯽﻠﺻﺎﺣ

مﺪﺗا لﺎﻘﺘﻧا ﻪﺻﺎﺧ مﺮﺣ مﺪﺗا لﺎﺤﺗرا نﺪﻧا ﺖﺒﻗﺎﻋ

نﺎﯾﺎﭘ ﯽﺑ ﺮﮑﺷ ﻪﻘﺣ مﺪﻠﯾا نﺎﻤﻫ ﻪﮑﻧﺎﺻ ﻪﺘﺸﻬﺑ مﺪﻟوا ﻞﺧاد

مﺎﻘﻣ ﻪﺘﺴﺠﺧ ﯽﺧد ﺰﻤﻟوا ﻪﻠﯾﻮﺑ مارآ مﺪﻠﯾا هدﻮﺳآ مﺪﻟوا

8ﻖﻠﺨﯾ ﻢﻟ دﻼﺒﻟا ﯽﻓ ﺎﻬﻠﺜﻣ ﻖﺤﻟا قﻮﯾ یﺮﯿﻈﻧ ﮓﯾاﺮﺳﻮﺑ

ﺖﻤﺼﻋو ﺖﻔﻋ ﻞﻫا ﯽﺳ ﻪﻠﻤﺟ تﺮﯿﺳ شﻮﺧ یﻮﺧ هﺪﻨﺧﺮﻓ ﯽﻘﻠﺧ

ناﺪﯾوﺎﺟ ﺖﺸﻬﺑ ﻢﺳﺮﯾد ﻪﻟﻮﻧ نﺎﻤﻠﻏ ﻪﻠﯾ رﻮﺣ ﯽﭽﯾاﻮﻠﻄﭘﻮﻃ

Da ne duljim, ostadoh tu, tada, nekoliko godina

Posao mi bijaše neprestano postizanje savršenstva


  1. Usp. Qur’an, al-Fağr, LXXXIX:8. (ﹺﺩﻼﺒﹺ ﹾﻟﺍ ﻲﻓﹺ

ﺎﻬﹶ ﻠﹸ ﺜﹾ ﻣﹺ

ﻖﹾ ﹶﻠﺨﹾ ﹸﻳ ﻢﹾ ﹶﻟ ﻲﺘﹺ ﱠﻟﺍ).

Konačno, odatle se odselih

U Harem-i has9 se preselih Kao da u sami Džennet uđoh ja

Istinitom se zahvaljivah bez prestanka Postadoh spokojan, stigoh do smiraja

Više ne može biti ovakvog mjesta odabrana Ovom Dvoru sličnog nema, to je istina

“Slično njemu nije stvoreno u drugim zemljama”10 Stanovnici njegovi vesele su naravi i prijatna djela

Svi su oni blagoumilni i bez poroka Unutrašnjost je njegova krcata ljepoticama i slugama

Šta će biti ako kažem - to je raj kojem kraja nema!?

(M:186-192)



Posebna, Hass odaja na Dvoru bila je mjesto gdje je Bajezidagić dugo boravio i pisao poeziju. Bajezidagić je na Dvoru obavljao i počasnu funkci- ju dvorskoga sokolara. Treba naglasiti da je Bajezidagićev mecena sultan Murat III bio ljubitelj perzijske klasične poezije. Hroničari suvremenici opisuju Murata III kao vladara koji je bio sklon okupljanju mladih i talen- tiranih pjesnika u svom društvu. Sam sultan bio je sufijski pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Muradi. Ovako Bajezidagić u stihovima govori o svome postavljenju za carskoga sokolara:


رﺎﺑ ﺮﻫ ﻖﻠﯿﺠﻨﻏﻮﻃ مرﺎﮐ یﺪﻟوا راﺮﻗ یﺪﻠﻗ هﺪﻤﻟا ﺖﻟود زﺎﺑ

هﺎﺷ ﺖﻤﻫ یﺎﻤﻫ یﺪﻟﺎﺻ ﻪﯾﺎﺳ هﺎﮔﺎﻧ ﻪﻤﻗﺮﻓ ﻪﮐ ﻪﻠﻟ ﺪﻤﺣ

ﺮﭘ ﻦﯾرز یﺪﭼآ یزﺎﺑ ﻢﺘﻌﻓر ﺮﺤﺳ هﺪﻜﻠﻓ نﺎﻏﻮﻃ ﻪﻤﻨﺻ ﺮﻬﻣ

رﺎﯿﻏا رد ﻪﻣرﻮﭼوا ﭻﯿﻫ نﻮﺴﻤﻳد رﺎﮑﺷ یﺪﻟوا رﺮﻘﻣ ﺎﻘﻨﻋ ﺎﮕﺑ

ﻦﯿﻣآ ﻪﮑﻠﻣ ﻪﻠﻟا ﺪﻠﺧ ﻦﯾﺰﮔ هﺎﺷ یﺎﻨﺛ یﺪﻟوا مرﺎﮐ


Soko sreće u ruci mojoj stiže do smiraja

Sokolarstvo bi zanimanje moje u svako doba


  1. Harem-i hass = posebni harem/ odaje na sultanovome dvoru.

  2. Usporedba nastala na osnovu ajeta: «kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo» (al- Faûr, 8). Tako Bajezidagić, pišući čak i stih na arapskom (umjesto na osmanskom turskom), implicitno uspoređuje Saraj u kojem se nalazi sa Iremom «punim palata na stubovima» (ﺩﺎﻤﻌﻟﺍ ﺕﺍﺫ ﻡﺭﺍ), uspoređujući ga sličnim, u skladu sa postojećim metri- čkim ustrojstvom svoga djela, stiliziranim konstrukcijama i leksemama.










lova

Hvala Bogu koji mome razabiru iznenada

Pruži pažnju svoju a i sreću pažnje padišaha Ne misli da je to sunce što se na nebu u praskozorje rađa:

Moje uspinjanje - soko taj, zlatno krilo otvara Anka ptica11 zasigurno postade moja lovina

Nek suparnici nikad ne kažu – to je tek puštanje u let soko-



Moje zanimanje postade hvaljenje padišaha odabrana

Nek Bog učini da vječna bude vlast njegova! Amin

(M:225-229)


Svojim visokostiliziranim kasidama i gazelima Bajezidagić privlači pažnju vladara. Postaje dvorski aga iz Hass odaje, poznat po tim kasidama i gazelima:


مدﺮﯾد لﺪﺑ ﯽﺑ و ﻦﯿﮕﻧر ﻪﻠﻤﺟ مدﺮﯾد لﺰﻏ ﯽﻬﮔ هﺪﯿﺼﻗ ﻪﮔ

ﺮﻓاو یﺪﻠﯾا ﺮﻠﺸﺸﺨﺑ ﺎﮕﺑ ﺮﺧﺎﻓ ﺖﻌﻠﺧ ﯽﻫﺎﮐ رز هﺎﮔ

سﺎﯿﻗ و بﺎﺴﺣ ﯽﺑ ﻒﻄﻟ بﻮﯿﻠﯾا سﺎﻨﺷرﺪﻗ هﺎﺷدﺎﭘ ﺖﺒﻗﺎﻋ

ﯽﻧﺎﺴﺣا ﺪﺤﯿﺑ ﻪﺸﯾورد یﺪﺘﯾا ﯽﻧازرا یﺪﻠﻗ ﯽﺻﺎﺧ ءﻪﻧﺎﺧ


Čas bih kasidu čas gazel izricao

Sve bih u ukrasima i nedostižno govorio Nekad je to zlatnik, nekad ogrtač svečani

Broj poklona za mene se umnoži Na kraju, vladar što moć spozna

Dajući darove bez računanja i brojanja Odgovarajućom učini Hass-odaju

Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu

(M:230-233)



Derviš-paša uživao je zaštitu sultana Murata III. Često se sa njim dru- žio i bio na vrlo važnim sastancima i susretima na Dvoru. Poezija i sklonost prema tesavvufu dodatno ih je zbližila. Sultan je, inače, bio omiljen među dervišima:




  1. Mitska ptica Anka, u navedenom kontekstu ptica koja najavljuje sreću u životu.

ﻦﯾﺮﻗ ﻪﺑﺎﺘﻓآ یﺪﻟوا نﺎﺻ ﻩرذ ﻦﯿﻘﯾ ﻪﻫﺎﺷدﺎﭘ ﺶﯾورد یﺪﻟوا

ﺶﯾا ﺐﺳﺎﻨﻣ ﺮﺑ هﺪﻤﻟﺎﻋ ﮏﻠﻣ ﺶﯾورد و ﻪﺷ ﺖﯿﻌﻤﺟ یﺪﻟوا

هﺮﭽﯾا نﺎﺑز ﺮﻫ هﺪﻟد نﺎﻨﻠﯾﻮﺳ هﺮﭽﯾا نﺎﻬﺟ رﺪﺸﯾورد و هﺎﺷ

ﺶﯾورد ﯽﺗﺮﯿﺳ و هﺎﺷ ﯽﺗرﻮﺻ ﺶﯾﺪﻧاﺮﯿﺧ هﺎﺷدﺎﭘ قﻮﯾ ﻪﻠﯾﻮﺑ

نﺎﺸﯾورد ﺐﺤﻣ زاﻮﻨﻟد نﺎﺸﯿﻟﺎﻋ ﺪﻨﻠﺑﺮﺳ وﺮﺴﺧ


Odgovarajućom učini Hass-odaju12

Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu Derviš postade blizu padišaha

Sve misliš, trunčica se suncu približila Poče druženje padišaha i derviša

U upravi svijetom stvar odgovarajuća Padišah i derviš su na svijetu ovom

Nešto o čemu se govori u srcu i na jeziku svakom Nema više takvog cara koji toliko o dobru razmišlja

Izgled mu je k’o u cara, a život k’o u derviša Husrev13 uznositi, visoka ugleda

Srcu drag i omiljen među dervišima

(M:233-238)

Zanimljivo je Bajezidagićevo pisanje o vlastitoj slavi koju zadobija onda kad pridobija naklonost sultana. Bajezidagić posebno izdvaja gazele po kojima je bio poznat u to vrijeme. Za svoju slavu zahvalnost iskazuje sultanu Muratu III:


ﻪﺸﯾورد ﻮﭼ یﺪﻠﯾا تﺎﻔﺘﻟا ﻪﺸﯿﭘ ﺖﻣﺮﮑﻣ هﺎﺷ ﻪﻠﻔﻄﻟ

مﺪﻟوا مﺮﺘﺤﻣ هﺮﭽﯾا ﯽﻣﺮﺣ مﺪﻟوا ﻢﻨﺘﻐﻣ ﻪﻠﻳا ﯽﺘﻣﺪﺧ

یرﺪﻣ ﻪﻠﮐﺎﺧ ﻪﺴﻠﻗ رز ﻪﻟﻮﻧ یﺮﻈﻧ گﺮﻠﻬﺷ ﻮﭼ رد ﺎﯿﻤﯿﮐ

نﺎﯾﺎﭘ ﯽﺑ رﺎﺒﺘﻋا ﯽﺒﮐ رز نﺎﻤﻫ ﻪﻠﯿﺘﻤﻫﺮﯿﺴﮐا مﺪﻟﻮﺑ

یﺮﻫد ﯽﺒﮐ نﻮﮐ یﺪﺗﻮﻃ ﻢﺗﺮﻬﺷ یﺮﻬﺷ زﻮﻘﻃ بﻮﻨﻟﻮﻃ ﻢﻟﺰﻏ


Vladar što dobrotom svojom radi djela časna Tako Dervišu blagonaklonost ukaza

Služenjem njemu, nagrađen bijah

U posebnoj odaji njegovoj poštovan bijah


  1. Hane-i hass, posebna odaja na Dvoru.

  2. Husrev, junak.

Jer, pogled vladara jeste posebna hemija

Šta je čudno ako zemlju i ćerpič on u zlato pretvara! Eliksirom njegove duhovne pažnje odmah pronađoh ja

Bezgranično uvažavanje, poput zlata Gazel moj devet gradova obiđe

Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze...

(M:242-246)



Bajezidagić je postao istaknuti dvorski pjesnik sultana Murata III. U to vrijeme piše dva djela koja posvećuje sultanu Muratu III. Prvo djelo je Zübdetü-l-Eş‘ār, koje je napisao 1582. godine. Drugo djelo je prijevod Binaijeve Sehaname sa perzijskog, sa uvodnim finalnim autoriziranim poglavljima. Djelo je dovršio 1587. godine (995. h.g.). Naime, za prevođe- nje Binaijeve Sehānāme sa perzijskoga jezika najbolja preporuka mladom Bajezidagiću bilo je djelo Zübdetü-l-Eş‘ār, napisano negdje oko 1582. godi- ne, u kojem se istakao i po pisanju birane panegiričke poezije, osobito kasi- de, na perzijskom jeziku. Imajući na umu sve navedeno, sasvim je logično zašto je dvorski aga Zejrek-aga, nakon 1582. godine, donio djelo Sehānāme (O darežljivosti knjigu) na perzijskom jeziku i dao ga mladome Bajezidagiću da ga “prevede” na osmanski jezik.


Nakon što je završio svoj prijevod navedenga djela, Bajezidagić je u sviti sultana Murata III stekao još veći ugled na Dvoru. Nešto prije 1591. biva promaknut na mjesto dogandžibaše, glavnog carskog sokolara, a po nekim biografima u ćehaju dogandži-baša (Beyānī, fol. 32a-b; Kınalızāde, I, 374). Na taj položaj dolazi poslije zemljaka Hasan-paše Predojevića, koji je sa poslije te funkcije postavljen za segedinskog sandžakbega. Bajezidagić je 1000. (1591./1592.) godine izdvojio sredstva da se u mahali Podhum u Mostaru sagradi mesdžid, uvakufivši istodobno i prateće objekte za finan- sijsko izdržavanje mesdžida.14


Bajezidagić je bio drag sultanu Muratu III i kao posebni savjetnik (musāhib-i hās) prisustvovao je brojnim važnim skupovima na Dvoru, od 1592. do 1595. godine, sve do smrti sultana. Historičar Mustafa Selaniki bilježi da je sredinom redžepa 1004. (1596.) godine Bajezidagić, kao dogan-


  1. Devet dućana u Mostaru, pet mlinova na Buni i 130.000 akči gotovine.

dži-baša otišao na hadž, a kad se vratio, dobio je ferman za postavljenje na mjesto šahindžibaše, te iste godine je već postao dogandžiaga.15 Bajezidagić učestvuje i u pohodu sultana Mehmeda III na Egru (u jesen 1596).


Godine 1597. Derviš-pašin mesdžid, prema sultanovoj odredbi, dobija status džamije, sa nešto uvećanim pratećim vakufom. Malo kasnije Bajezidagić dobija zvanje čakirdžibaše (Rıza, s. 35; Riyazi, fol. 60b), a u februaru 1599. godine postaje bosanski beglerbeg (bosanski paša). O posta- vljenju Derviš-paše Bajezidagića na mjesto bosanskoga beglerbega 1007. (1599.) godine povjesničar Selaniki Mustafa piše sljedeće:


“U drugoj dekadi džumade-l-ahira, Derviš-aga, koji je odgojen u čas- nim dvorskim odajama, istaknut po znanostima i savršenim odlikama, visoko cijenjen po sjajnoj poeziji i prozi, opisan kao bistar i duhovit, sa zaštitom pogleda pažnje rahmetli Murat-hana, poznat po dobrom rasu- đivanju i raspoređivanju stvari, doživio je tad neke spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Tom prilikom, obavivši časni hadž, kad mu je omogućeno da obavi tavaf oko svetoga Bejtullaha i posjeti Revza-i mutahharu (mezarje) hazreti Poslanika, odličnika sveg stvorenog, pa kad se u vrijeme carskoga ustoličenja sultana Mehmed- hana vratio natrag, u zvanju šahindžibaše, on je otišao na carski pohod i prisustvovao osvajanju utvrde Egre, te je u borbi sa vojnim jedinicama, pokazujući velika junaštva i hrabrost, kao istaknut u borbi sabljom i uz snažan osjećaj za hrabrost postao kučuk mirahur. Nakon toga, u dužnost mu je fermanom određeno da bude šahindžiaga, te mu je sada dobrostivom sultanskom pažnjom stavljeno u dužnost da bude begler- beg u Bosanskom vilajetu, u staroj domovini iz koje i sam vodi porijeklo

- a sve to bi prema njegovoj vlastitoj želji. Umjesto Muteferrika Arslan- age, koji je ranije bio šahindžibaša, on (Derviš-paša) dobi zapovijed da opet bude šahindžibaša.” (Selaniki:II:790).16


  1. Selaniki (II:575).

  2. Citat i transliteraciju preuzimamo od Selanikija: ‘‘Ve evāsıt-ı cumāde-l-āhirede harem-i muhteremde terbiye olunub, ma‘ārif ü kemālāt ile mümtāz ve tāb-ı nazm u nesr ile ser-efrāz ferāset u kıyāset ile mevsūf ve merhūm u magfūrun-leh Sultān Murād Hān-ı ma‘rūf nazar-ı şerīflerinde hüsn-i re’y ü tedbīr ile ma‘rūf olan Dervīş Ağa erbāb-ı hıkd u hased keydine uğrayub taşra çıkmışdı. Bu vāsıta ile Hacc-ı şerīf idüb, tavāf-ı Beytu’llāhi’l-harām ve ziyāret-i Ravza-i mutahhara-ı hazret-i Seyyidü’l-

Treba istaći i Selanikijev sud o tome da je Derviš-aga bio izrazito moralan i čestit, talentiran i učen čovjek, ali i još jedan podatak je vrlo zanimljiv: «...doživio je stanovite spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu.» Selaniki govori o čestitosti Derviš-paše kao da ga je osobno poznavao i takvu svoju bilješku smješta u svoju Historiju. Smutnja na Dvoru, ali i Bajezidagićeva želja da bude u svojoj «domovini», u Bosni, bili su razlozi Bajezidagićeva postavljenja na mjesto bosanskoga paše. Prema nekim podacima iz tezkira i hronika, jedno vrijeme se na Dvoru počelo pričati kako bi Bajezidagić mogao postati veliki vezir u Carstvu zbog svoje velike vještine, mudrosti, čestitosti, odvažnosti i bliskosti carskoj porodici. To je bio znak za početak velikih spletki na Dvoru, a Bajezidagić je jedno vrijeme otišao izvan Istanbula kako bi se spletkarenje malo ublažilo, ali se po povratku (sa hadža) opet sreće sa brojnim spletkama na Dvoru. Zato je sam tražio da ode u svoju staru domovinu, u Bosnu, na službu.

Nakon vrlo kratkog postavljenja za kučuk mirahora, Bajezidagić je bio postavljen za bosanskog beglerbega17. Mustafa Selaniki bilježi još jedan kraći podatak o Bajezidagiću. Po njemu, Derviš-paša Bajezidagić početkom redžepa 1007. h.g. (1599.) stiže u Bosnu: “Početkom mjeseca redžepa Derviš-paša, beglerbeg Bosanskog vilajeta, uz ceremonijalne ukrase i savršeno pripremanje, postrojivši vojni odred (alay), iznenada krenu na pohod početkom hamsina, po hladnoj i žestokoj zimi.”18 (Selaniki:II:793). Sa istim zvanjem Bajezidagić učestvuje u sklapanju primirja, kao i potpisi- vanju ugovora o primopredaji Stolnog Biograda/ Szekesfehervara, koji tada dolazi pod njegovu zaštitu. Osmanski historičar austrijskog porijekla Hasan Bey-zade detaljno opisuje ulogu pjesnika Derviš-paše u potpisivanju pri- mirja kod Stolnog Biograda. Navedeni hroničar spominje i Derviš-pašina


enām müyesser olub geldükde culūs-ı hümāyūn-ı Sultān Mehmed Hānī vaki‘ olduk- da Şāhinci-başlık hidmeti ile gidüb sefer-i hümāyūnda kal‘a-i Eğri fethinde ve tabur muhārebesinde nice celādet ü merdānelikleri müşāhede olunub, sakīlü’s-seyf, şecā’at- şi’ār olmagın Küçük Mīrāhūr olmışlardı. Ba‘dehu yine şāhinciler ağalığı fermān olunub hālā kadīmī vatan-ı aslīsi olan vilāyet-i Bosna beğlerbeğliği ile manzūr-ı ayn ināyet buyurulub ber-murād oldılar. Sābikā şāhinci-başı olan Müteferrika Arslan Ağa yerine tekrār Şāhinci-bāşı olmak fermān olundı.” (Selaniki:II:790)

  1. O Bajezidagićevom učešću u vojnama 1008. (1599./1600.) godine vidi detaljnije kod

S. S. Hadžihuseinovića Muvekkita (Muvekkit:I:225-227).

  1. Evā’il-i şehr-i recebde vilāyet-i Bosna beğlerbeğisi olan Dervīş Paşa hazretleri müzey- yen ü mükemmel alay tertīb idüb, evā’il-i hamsīnde berūdet-i şiddet-i şitāda çıkub gitdiler. (Selaniki:II:793).

pisma, kao i druge vrste korespondencije sa neprijateljskim zapovjednicima. Ovdje ćemo izdvojiti jedan zanimljiv odlomak o Derviš-paši iz Hasan Bey- zadeove Historije (BHA3, F Kp Al:337b): «Potom od pouzdana serdara i vrhovnoga emira Bosne pjesnika Derviš-paše stigoše pisma – o tom kako mu je stigao dopis i neki čovjek od Francuza19 (Firenkler) što uživahu zaštitu u (tvrđavi) Papa - jednoj od nevjerničkih utvrda, a sve u vezi sa kraljem zlih postupaka, a u kojem obznaniše sljedeće riječi: ᾽Prošlo je više od godinu dana kako on (kralj) zanemaruje naše mjesečne prinadležnosti (ulufe). Ako nam zapovjednik islamskih vojski Ibrahim-paša isplati zaostale prinadležnosti i ako prihvati mjesečne plaće određene za svakoga od nas, i opet, dokle god tako postupa, ako naredi isplatu jednom u tri mjeseca, mi ćemo odmah muslimani- ma predati tvrđavu Papa, i još ćemo, mi – franački vojnici kojih po broju ima

2.000 ljudi, kakvu god službu da zapovjedi i na koju god stranu da nas poša- lje, mi ćemo tamo stići i obavezu služenja ispunjavajući postat ćemo prijatelji onome ko je prijatelj presretnoga islamskoga vladara a dušmani onom ko bude njegov dušmanin᾽, te tako, sa obaviješću da je to obznanjeno, šaljući njihove deftere (bilježnice) dalje: (stoji) da su njihove zaostale službe šezdeset hiljada u obliku filurije, Ibrahim-paša, nek mu se Allah smiluje, prihvati sve njihove želje i napisa predstavku - molbu glavnome visokom carskom zapovjedništvu, bez odlaganja osigura da se donese 60.000 filurije, te tako, čim 10.000 filu- rije stiže do carske vojske, sve to kao putarinu (harc-ı rāh) za njih, zajedno sa ugovorima (ahdnamama), posla Derviš-paši, a on sve isto, to Francima u Papi proslijedi te, prema običajima navedene zajednice, još i predade zlatne lance koje dadoše da se pričvrste za njihove korone (mjesta gdje se vezuju lan- čići). Kako spomenuti "lanac" i porez stiže u unutrašnjost tvrđave Papa, oni odmah tvrđavu isprazniše i tad je predadoše vojnicima muslimanima koji su sa Derviš-pašom, i tako do Derviš-paše stigoše, sa njim se susretoše i ceremoniju pokornosti obaviše, a od spomenutog mir-i mirana (paše) predstavke i pismena uzeše te se sa jednim od aga na put zaputiše, do ratne oblasti (daru-l-džihada)

– do Biograda, i staviše se u službu toga plemenitoga serdara. Sa oklopima, oružjem i blistavom sabljom bijahu spremni za službu, čekajući znak, a kad tragovi radosti prvoga proljeća pristigoše, odnosno kad spomenuti serdar krenu u pohod na Kanjižu, navedenih 2.000 Franka (Firenk), sve se nadme- ćući, pođe naprijed i Bobovac (Bobocsa) bi osvojen; kad su počeli opkoljavati

  1. Usp. Hammer, Josef von, Historija Turskog/Osmanskog carstva (prev. Nerkez Smailagić.), 2. tom, Zagreb, str. 141; Ibrahim Alajbegović Pečevija, Historija 1576- 1640. (prev. Fehim Nametak), 2. tom, Sarajevo, 2000., str. 193.

Kanjižu, Franci (Frenkler) su prvi ulazili u rov i opkoljavali tvrđavu. U noći kad su navedeni ušli u rov, spomenuti zapovjednik Ibrahim-paša sve zaostale mjesečne prinadležnosti od 50.000 filurija, navednim je Francima (Firenkler) dao, bez ostatka i zaostatka.»20. (Hasan Beyzade:III:619-623)

Treba napomenuti da je Derviš-paša funkciju bosanskog beglerbega obnašao do 1600. godine, do pohoda na Kanjižu. U izvorima se bilježi da je 1010. h.g. (= 02. 07. 1601. - 20. 06. 1602.) opet boravio u Mostaru, gdje je osnovao nove zadužbine. Jedno vrijeme Derviš-paša je bio bez postavljenja, a nakon što je 1010. (1601./1602.) prezimio u Mostaru, piše svoj poznati gazel o Mostaru:


Ko bi mogao opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara Zar se čudiš, srce, što ga ljubim Sa ljubavlju sinovskoga žara?

(preveo Safvet-beg Bašagić).



Biblioteku je osnovao u martu 1602. godine. Iste godine, 1010.h.g. (1602.) Derviš-paši umire majka u Mostaru. Tad je napisao tarih-elegiju/ teessufnāmu (žalopojku) povodom majčine smrti (MEK:III:104)21:

لﻮﻠﻣ ﻰﺧد لوا ﻦﺳ ﻪﻣرﻮﻃ ﻞﻛﻮﻛ ىا ﻢﻧﺎــﺸﻓا نﻮـــﺧ ءهﺪــﻳد ىا ﻪﻠﻏا

لﻮـﺻا و عﺮــﻓ ﻰﺴــﻴﻟوا ﻰﻧﺎﻓ ﻪﻠﻤــﺟ ﺮﻴﺒــﻛ ﻪﻠﻳﺮﻴﻐـﺻ ﻪﺴـﻳراو ﻪﻛ ﻪﻧ

لﻮــﺳر هﺮﺠـﻳا نﺎـــﻬﺟ ىدرﻮﻟوا ﻰﻗﺎﺑ ﺎﻘــﺑ هﺪﻤـــﻟﺎـﻋﻮﺑ ىﺪــﻴﻟوا ﺮـــﻛا

لﺆﺴــﻣ مﺪــــﻟوا ﺎـــﻜـﺑ بﻮــﻟوا ﻞﺋﺎــﺳ نﻮـﻛﺮﺑ ﻰﻤﻟﺎـﺣﻮﺑ ﺐـﻴﻏ ﻒﺗﺎــﻫ

لﻮـــــﻐـــﺸﻣ لوا ﻪـــﺗﺮـــﺧآ ﺮـــﻔــــﺳ هﺪــﻤﻟﺎــﻋ ﺎﻘﺑ ﻪﻜــﻧﻮﺟ قﻮـﻳ ىدد

لوا هﺎــــﻛا ﺎﻜـﺳ ىﺪــﺷﺮـــﻳا ﺖـﺑﻮـــﻧ نﻮﺟ ىﺪﻠﻳا تﺎﻓو ىﺪﻤﺷ ك هﺪﻟاو

لﻮــــــﺒﻘـﻣ ﻪﺠـــﻨﻠﻛ ﻪــﻫﺎـــﻛرد ﻪـــﻟوا نﺮﻠـﻳد ﻰﻬﻟا نﺪﻨــﺳ ﺐــﺷوزور


  1. Hasan Ahmed Paşa Bey-zāde, Hasan Bey-zāde Tārihī (Metin ve İndeks – 1003

– 1045/1595 - 1635), Cilt III (hazrlayan: Şevki Nezihi Aykut), Türk Tarih Kurumu, Ankara, 2004. Pečevija o navedenom događaju ne daje detaljne informacije, već samo iz različitih hronika preuzima one podatke koji su u funkciji davanja opće slike o događajima u navedenome periodu.

  1. Kod Muhameda Enverije Kadića, jednog od velikih istraživača kulturne povijesti Bosne, pored ovog tariha, nalaze se i još neke zavičajne pjesme-tarihi Derviš-paše Bajezidagića za koje Kadić kaže da ih je sravnio upoređujući sa tekstom iz medžmue

«napisane rukopisom Derviš-pašinim” (...Dervīş Paşanuñ hatt-ı destiyle kayd olunmış bir mecmū‘adan... III:103-105). Elegiju majci djelomično je prevodio rahmetli Mehmed Mujezinović.



(1010)

لﻮــﻤﺣ ﻪﻳﺎـــﻴﻧد تﺪـــﺷ بﻮـــــﻴﻤــﻟوا ﺮﻔﺳ ﻪﻳﺎﺒﻘﻋ نﻮﺟ ﻪﻣﻮﺣﺮﻣ ىﺪﻠﻴﻗ لﻮــﺻو ىﺪـــﻟﻮـﺑ ﻪـﻨـﻳ ﻪﻘــﺣ ﺖـﻤـﺣر ﺦــﻳرﺎﺗ هﺪــﻣد وا مﺪــﻳد ﻪﻨــﺗﻮﻣ

Zaplači, o oko moje što oko sebe krvlju lije

O srce, prestati nemoj, ti si od njeg još tužnije Sve što god postoji, i što veliko i malehno je

Sve što prolazi smrtno je, i sporedno i što glavno je Kad bi smrtnik kakav vječnost imao na svijetu ovome

Poslanik bi besmrtan bio u svijetu cijelome Melek iz gajba za moje stanje jednog dana pita

On je onaj što me ispituje, a ja onaj što se ispituje Reče – ne, besmrtnost na ovom svijetu takva je

Da je stalno zaokupljena putom ka ahiretu, svijetu vječnome Jer kako sada majka tvoja ovaj svijet napusti, preseli

Čuvar stiže, tebi vijest na znanje donese Danju noću od Tebe, o Bože, onaj što nešto moli

Kad do tvoga predvorja stigne, neka primljen bude Tako rahmetlijka do života vječnoga na putovanje krenula je Ne dopustviši da surovost ovog svijeta trajna ostane

O smrti njenoj tarih ja izrekoh, u to vrijeme

«Do milosti Boga Istinitoga ona iznova stiže” (1010.

/1601./02. g.)

(preveo A. Kadrić)



Derviš-paša ponovo postaje bosanski beglerbeg 1602. godine i učestvuje u raznim bitkama. U periodu dok je bio na funkciji bosanskog beglerbega, Derviš-paša je napisao jedan kraći gazel o Bosni upućen serhat- agama/graničnim zapovjednicima Bosanskog sandžaka, koji ćemo ovdje navesti kako bi što bolje predstavili Derviš-pašin historijski lik, ali i njegova rodoljubiva osjećanja u to vrijeme:22


ﻮﺑ رﺪﻟﺰﻏ ﻰﻛدرﺪﻧﻮﻛ ﻪﻨﻳﺮﻟﺎﻏآﺪﺣﺮﺳ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﺎﺷﺎﭘ ﺶﻳورد نﻻوا ﻰﻴﺑ ﺮﻠﻜﺑ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﺎﻘﺑﺎﺳ

“Ovo je gazel koji je (raniji) beglerbeg Bosne, njegova visost Derviš-paša,

poslao bosanskim serhatagama /graničnim zapovjednicima”


  1. Gazel se nalazi unutar jedne medžmue u Gazi Husev-begovoj biblioteci (GHB:R- 2012).

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏاﺮﺟ ردرﻮﻨﻣ ﻪﻠﻴﻏﺎﻳ ﺮﻔﻛ

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏﺎﺟﻮﺑ ﺮﻫ ﻪﻟﻮﻧ ﻪﺴﻟوا ﻰﻏﺎﺟوا ﻦﻳد

ﻰﺒﻛ نﻼﺳآ رپﻮﻗ ﺮﻟروﻻد نﺪﻨﻛﺎﺑ گﺎﺧ

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏﺎﺘﻳ رﺪﻴﻧﺎﻜﻣ ﺮﻟردژاﺮﻴﺷ

ﻰﺳ ﻪﺸﻴﻣ ﺮﻫ ىﺮﻳ ﻚﻧﻻپق و ﺮﺒﺑ و ﻚﻨﻟپﺮﺳ

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏﺎﻃ هﻮﻛ ﺮﻫردﺮﻴﻛ ﺮﻓﺎﻛ كﺮﻛ

لزا ﺶﻤﻟﺮﻏﻮﻳ ﻪﻠﻴﻧﺎﻗ كﺮﻠﻳزﺎﻏ ﻰﻏارپط

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏاﺮﻓ راو نﺪﻧادوﺎﺟ ﺖﺸﻬﺑ ﺖﺸﻫ

رﺪﻳراﺰﻠﻛ ﻞﻛ هﺪﻣد ﻰﻜﻳﺪﻤﺷ ﻚﻨﻳد غﺎﺑ

ﻚﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻰﻏﺎﺟﻮﺑ بر ﺎﻳ نﻮﺴﻤﻟﻮﺻ نﻮﺳرود هزﺎﺗ


Uljem nevjerstva osvjetljava svjetiljka, čirak bosanski

Nema veze ako domom vjere postane svaki budžak bosanski Preko njene čiste zemlje poput lava jure junaci

Mjesto lavova i aždaha je postelja, jatak bosanski Mjesto za glavu pantera, leoparda i tigra hrast je njen svaki

Ono što zaustavlja šakala ćafirskog jeste svaki planinski vijenac bosanski

Toprak joj je sudba iz praiskona što se krvlju gazija zamijesi Osam džennetskih bašči vječnih ima kraj bosanski

U sadašnjem trenu ona je ruža iz ružičnjaka za vrt din-i islamski Svjež nek opstane nek se ne sasuši, o Bože, budžak23 bosanski

(preveo A. Kadrić)



U približno isto vrijeme Bajezidagić je sastavio i hronogram/ tarih posvećen kapidžibaši Mustafa-agi (MEK:III:104). Noć uoči odsudnog boja kod Csepela (Kovin Adası), na Margaretinome otoku, Bajezidagić je sastavio poznati gazel o sudbini, koji bilježi i Ibrahim Alajbegović Pečevija u svojoj hronici:


Gdje pomoći ne imade Svemoćnoga Gospodara

Tu opravit neće ništa tisuć svjetskih pametara. Ako Allah samo bude jednom robu na pomoći

Bilo dobro, il ne bilo, sve će mu za rukom poći

  1. Bucak [budžak] = nahija, kraj. U prijepisima ovog gazela najčešća su manja grafijska odstupanja u posljednjem stihu, odstupanja koja donekle modificiraju, ali ne mijenja- ju osnovnu poruku gazela.

Pažnja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!

Određenu sudbu neće otkloniti tvoja ruka

(preveo Safvet-beg Bašagić). U rano jutro 14. jula 1603. godine počela je bitka, a Derviš-paša je poginuo u borbi, negdje iza tri sata popodne. O njegovoj junačkoj pogibiji detaljnije piše Hasan Beyzade (III:762-764), a poslije njega i bosanski kro-

ničar Ibrahim Alajbegović Pečevija.

Ibrahim Alajbegović Pečevija je iznio vrlo pohvalnu ocjenu o divanu pjesama Derviš-paše Bajezidagića na turskom, a najviše podataka dao je Fevzija Mostarac, koji govori i o divanu pjesama na perzijskom24, pa čak spominje i djelo koje je napisano kao paralela na Mesneviju Dželaludina Rumija. Od većih djela koja su dosad kao cjelovito katalogizirana u ruko- pisnim zbirkama, a već poznata u literaturi, mi ćemo spomenuti sljedeća tri djela: Murādnāma - Rukopisi: a) Bratislava, TF 42 (475), b) Ali Emiri Manzum 1010; Derviş Paşa İnşası - Rukopis: Bošnjački institut - Sarajevo, Ms No 449; Zübdetü’l-Eş‘ār - Rukopis: Istanbul, TKS - 824.


II.

ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ĀR


(Rukopis: Istanbul, TKS - 824.)


Od dosad obrađene (prevedene) Bajezidagićeve poezije treba ista- knuti vrlo uspješne Bašagićeve prijevode Bajezidagićevih gazela. Nakon Bašagića javlja se pokoji prijevod Bajezidagićeva gazela ili tariha. Od većih djela za koje se zna gdje se nalaze njihovi rukopisni primjerci treba istaći poetsku vrijednost sufijskoga spjeva Muradname Derviš-paše Bajezidagića i faktografsku vrijednost proznog isječka koji slijedi iza fetve u odjeljku djela Derviş Paşa İnşası - Rukopis: Bošnjački institut - Sarajevo, Ms No

449. Nadamo se da ćemo vrlo brzo ponuditi prijevod i znanstvenu obradu Muradname (uz transkripciju, komentar i studiju). Očekuje se i obrada Bajezidagićevih proznih zapisa. Dok je Muradnama i ranije bila poznata i spominjana u literaturi, prozne bilješke i izvještaji Derviš-paše nisu spomi- njani do prije koju godinu unazad.

  1. Iako se Bajezidagićev Divan pjesama na osmanskom, kao i Divan pjesama na perzij- skom, spominje još od Pečevije i Fevzije Mostarca, nažalost, ti rukopisi još uvijek nisu poznati. Vidjeti detaljnije u: Dr. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orjentalnih jezicima, Sarajevo, 1973. str. 116-129.

No, na kraju općeg osvrta na poeziju Derviš-paše Bajezidagića želimo skrenuti pažnju bosanskohercegovačke javnosti na Bajezidagićevo djelo Zübdetü’l-Eş‘ār (rukopis: Istanbul, TKS – 824). Naime, smatramo da je za validniju i cjelovitiju ocjenu poetskog opusa Derviš-paše Bajezidagića kod nas važno upoznati se i sa ovim vrlo kratkim, ali neobičnim djelom. U Biblioteci Topkapi Saraja, u kolekciji Revan Kitaplığı pod brojem 824 zave- deno je djelo Zübdetü’l-Eş‘ār. Bilješka u katalogu perzijskih rukopisa koju daje Fehmi Edhem Karatay stoji napomena da se radi o vrlo ukrašenom i pozlaćenom rukopisu visine 26 cm i širine 15,5 cm. Broji desetak redova po stranici. Prepisan je negdje oko 1582., odnosno 990. hidžretske godine. Glavna početna strana i naslov je sa pozlatom, a rukopis ima tri vrlo zaniml- jive “minijature”. Korice su također ukrašene. Naziv djela je Zübdetü’l-Eş‘ār. Opisuje se svečanost povodom obrezivanja sina Murata III - prinčevića Mehmeda 1582. godine.25 Međutim uz navedni kataloški opis rukopisa stoji pogrešan navod da se radi o djelu Hodže Sadedina. Na početku se nala- zi kasida a na prve dvije i na posljednjoj strani nalaze se pozlaćene cvjetne halke. Navedena dva djela, kako navodi Toska (1999:295), u svojim rado- vima spominju Orhan Şaik Gökyay i Mehmet Arslan. Ovom prilikom ne kanimo ulaziti u ocjenu pogrešnih bilješki o navedenome djelu, ocjena koje daje Zehra Toska. Naime, ona postupno i detaljno skreće pažnju i površne zaključke koji su nastali neprovjeravanjem teksta poeme, neprovjeravanjem pouzdanih izvora i rukopisa iz tog perioda. Iako se djelo pripisivalo pjesni- ku «Dervišu» neki su taj mahlas bez utemeljenja pripisali šejhu-l-islamu Hodži Sadedinu, učitelju Mehmeda III. Međutim, kako navodi Toska (1999:296-298), u svim izvorima, članicima i studijama o navedenom Hodži Sadedinu nigdje nema ni nagovještaja da je Sadedin koristio mahlas Derviš. Štaviše, ni u jednom autoriziranom Sadedinovom djelu nigdje se ne sreće mahlas / pseudonim Derviš. Zaključak je da se radi o pjesniku Dervišu, koji se ne zove Sadedin. Zehra Toska je detaljno prostudirala navedeni problem, konsultirala izvore, analizirala tekst rukopisa u cijelosti i došla do zaključka da je autor djela nesumnjivo neko ko ima pjesnički pse- udonim «Derviš». Ona ističe da se djelo Zübdetü’l-Eş‘ār sastoji od četiri pjesme i sljedećih cjelina: manja mesnevija na perzijskom (1a), kasida na perzijskom (3b-9a), minijatura (10a), tahmis na gazel sultana Murata III


  1. Karatay, Fehmi Edhem, Topkapı Sarayı Müzesi Kütüphanesi Farsça Yazmalar Kataloğu, No 1-940, İstanbul 1961., str. 275.

(10b-11b), hasbihal od 11 distiha (11b-12b). Na samom početku rukopisa nalazi se takriz koji je spjevao Sadedin Hodža, takriz u kojem veliča djelo

«Šah u Derviš» (Car i derviš). Bilješke imaju nekih nelogičnosti, ali sam tekst poema ispravlja i nadopunjava praznine i nedostatke koji se javljaju u identifikaciji djela. Zehra Toska napominje da su u vrijeme Murata III bila dva pjesnika Derviša. Jedan je iz Istanbula a drugi iz Bosne, rodom iz Mostara, poznat kao Derviš-paša.

Pri identifikaciji autora djela Zübdetü’l-Eş‘ār Zehra Toska se služi analizom teksta djela. Pjesnik govori o sebi i u kasidi na perzijskom26 i u hasbihalu, na oba mjesta govoreći o svojoj ratničkoj vještini. Tako u «has- bihalu», pri kraju djela, pjesnik kaže:


Çahar sal durur kim ‘adu katālünde

Bu ‘abd-i kemter ider cān u dille ceng ü cidal Mülābis-i harekāt-ı sipihrden giderek

Döküldi raht u tahammül dükendi mal ü menal ...



Četiri godine već je kako u ratovanju s neprijateljem Ovaj rob ubogi dušom i srcem u boj i u bojevanje ide Postepeno preko sličnih kretnji nebesa

Prosu se popdbina i strpljenje, sve što ima nestade...



Zehra Toska naglašava da je od svih spomenutih osoba jedino Derviš-paša iz Mostara učestvovao u borbi, i jedino je on tako dugo bio u borbama. Sadedin nije imao takvih sklonosti, dok Derviš iz Istanbula nije napuštao svoje mjesto pisara i defterdara. Potom je Zehra Toska uzela bilje- ške Sadetina Nüzheta Ergüna i odlomke iz tezkire Kınalızadea, uspoređuju- ći neke odlomke iz djela Muradname i djela Zübdetü’l-Eş‘ār. Osim toga iz takriza izdvaja konstrukciju “Šah i Derviš” i otkriva iste konstrukcije, stil i misli koje se nalaze u spomenuta dva djela. Sličnosti u ta dva djela su velike. Zanimljiv je i sljedeći bejt u kojem Sadedin hvali Derviš-pašinu poeziju:

Be-nazm-āverde behr-i şah Derviş Medihi bih zi nazm-i Şah u Derviş


  1. Hame der-kargeh-i ‘adl be-karend u mera Fikr karist mera niz mu’attal me-guzar

Ta der eyyam-i sa’adat-ı bu hemçun digeran Rayet-i feth kešem ber-ser-i dušman her bar...

Derviš je ljepšim stihom za padišaha

Sastavio panegirik ljepši od «Padišaha i Derviša»



Za navedeni distih Toska ističe da on dodatno potvrđuje kako je Sadedin ocijenio da je kasida suriya spjevana na perzijskom jeziku u djelu Zübdetü’l-Eş‘ār puno uspjelija u hvaljenju sultana Murata nego što je to medhija “Šah i Derviš” (a koja je zapravo poglavlje iz Muradname, gdje Derviš-paša hvali istog sultana).

Nakon opisa takriza, Zehra Toska daje pojedinačno transkripciju, stih po stih, 64 bejta (128 stihova) Bajezidagićeve kaside na perzijskom jezi- ku. Daje i detaljne komentare uz svaki stih, objašnjava Derviš-pašine aluzije u stihovima. Doista ova Bajezidagićeva kaside-i suriye (kasida ceremonijal- na) zaslužuje posebnu pažnju i stilističku analizu sa različitih aspekata.

Sadržaj kaside je sljedeći: priziva se Božiji berićet na lijepi zijafet sa tragovima vječne sreće, a radost skupu onih koji imaju čast gledati te visoke klase ljudi, poredi se proslava sa oživljavanjem ruševina na svim stranama svijeta a onaj koji unosi život je sam sultan. Veliča se čistoća neba i dobročinstvo visokog skupa: njegovo sunce i mjesec postaju ruže a zvijezde cvjetovi. Između se njiše, kruži i pokazuje stas taj visoki skup koji zajedno stoji sa zvijezdama. Razigran je sabahski vjetrić, on rasipa mirise po skupu, otvara srce mirisom, dušama daje radost i ushićenje, zrak je pun miska koji oživljava srca. Po danu se toliko puno amber i drvo ud pale, a po noći varnice koje nebo obasjavaju, iz svjetlosti i dima nastaje novi svijet, niko više ne pravi razliku između noći i dana. Prema nebu je toliko svje- tlećih rasprskavajućih materija poslato da se svo nebo pretvorilo u varnice i munje, a nebeska sazviježđa su se tako silno potresla da su se čak i šejtani prepali i počeli tražiti spas od tih varnica. S jedne strane blistaju lica boje ruže poput obraza prijatelja, a sa druge strane uzdižu se mladice koje liče na stas voljenih osoba. Padišah se poredi sa Džemom, a zvijezde koje proma- traju zijafet od čuđenja se pretvaraju u obične ukrase. Na isti način se hvali osvajanje sultana Murata u ovom djelu i u Muradnami. Razlika je i u tome što se sablja poistovjećuje i uspoređuje sa varnicama i munjama prilikom proslave zijafeta.

Potom dolazi dio kaside gdje se Bajezidagić izravno obraća sultanu Muratu III sa najvećim poštovanjem, epitetima i biranim konstrukcijama. Hvali se sultanova pravednost i darežljivost bez kraja, uspoređuje se sa obla-

kom darežljivosti. Hvali se vladarska milost i oprost. Prelazi se na konkretni povod za pisanje kaside. Dvor gdje se održava zijafet poredi se sa ćoškom u duši, u srcu, a zatim se hvali princ Mehmed III, govori se kako njegovo postojanje smiruje svijet. Princ zaslužuje posebno poštovanje. Sunećenje nije bol, ono je sveta simbolika – svježi list ruže potkresan sabljom moći. Dok ujutro blagi povjetarac puše, svijetu se prvi put ukazuje prilika da ugleda taj novi pupoljak. Sofra se poredi sa trpezom koja je spuštena Isa-pej- gamberu i njegovim bliskim sljedbenicima. Večernji ukrasi i baklje porede se sa aždahama koje bljuju varnice. Neke su varnice kao svjetleće zmije.

Slijedi dio kaside u kojem Derviš-paša iznosi svoje vlastito stanje i žali se na nedaće ovog vremena, pjesnikova duša je napaćena, rane su umotane u zulum, duvak srca sav je izgreban. Krv je ispunila Derviš-pašino srce, kako shvatiti značenje riječi! Ko je onaj koji će shvatiti i na kraju dovesti pjesnika do smiraja. Strpljenje je nestalo, želje su preširoke, beskrajan je put nade, sudbina loša, zdravlje narušeno, poslovi jako teški, nema pomoćnika, stanje pjesnika liči na stanje onih koji su svoj put izgubili u mrkloj noći. Svako traži svoje pravo, a pjesnik samo jedno traži: pažnju sultana – da ga sultan ne napusti. Pjesnik želi da bude sa carem i u dobru i u zlu, i u svečanostima i u osvajanjima i borbama. Pjesnik pita znalca iz svijeta nepoznatog (gajba) za medžmuu (zbirku pjesama), a dobija kao odgovor stihovani tarih koji označava 990./ 1582. godinu. Pjesnik nastavlja sa monologom tipičnim za te gazzule: do kada ćeš se to, o Dervišu, žaliti na nesreću!? Konačno je stiglo vrijeme za molbu i pokajanje, ruke podigni, koliko god da okolo blistaju svje- tiljka sunčeva i mjesečeva, koliko god da se uočavaju skupovi zvijezda, koliko god da se pokazuju sjene zelenila što osvaja srce, koliko god da ruku pružaju listovi borova koji podsjećaju na svetu «bijelu ruku» Musaovu, dokle god si živ – nek Allahova milost bude nad tobom! Ti si stablo ruže sreće, nek ti uvijek daju crvenu ružu a princ u tvome ružičnjaku nek sretan bude!

Nakon detaljne analize kaside, Zehra Toska daje i latiničnu transkri- pciju spomenute Bajezidagićeve kaside koja je izvorno pisana na perzijskom jeziku. Potom slijede faksimili čitavog djela, uključujući i Bajezidagićev tahmis i hasbi-hal koje Zehra Toska nije uopće obrađivala u svome članku. U radovima što slijede kanimo obrađivati spomenute pjesme pojedinačno i detaljno.


IZVORI I LITERATURA



  1. Rukopisni izvori

1010).

Sarajevu



  1. Objavljeni izvori

Kutluk), Türk Tarih Kurumu, 1989.

II, (haz. Mehmet İpşirli), Türk Tarih Kurumu, Ankara 1999.

institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.



  1. Literatura

Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini (prir.),

Svjetlost, Sarajevo, 1986.

Duraković), Sarajevo, 1999.

Farsça Yazmalar Kataloğu, No 1-940, İstanbul.

Knj. 3, Bosanska krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo,

1998.

čkih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989.

İstanbul 1308.

jezicima, Sarajevo, 1973.

Çetin’e Armağan, Edebiyat Fakültesi Basımevi, İstanbul, 1999.

oktobar 2003. godine u Mostaru


Ključne riječi: dvorski pjesnik, mistik, historijska ličnost, bosanski begler- beg, zadužbine, Murat III, smrt u boju, Kovin Adas, djela



Summary



Derviš-pasha Bajezidagić and his work “Zubdetu’l Es’ar’’



In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Derviš-pasha Bajazidagić, to point out on Derviš-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagić’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary his- tory. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Derviš-pasha Bajazidagić from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.27


  1. Toska, Zehra, ‚‘Bir Armagan Zubdetu‘l-Es‘ar‘‘. Prof. dr. Nihad M.Cetin’e Armagan.

Istanbul. Edebiyat Fakultesi Basimevi, 1999, 293-358.


Faksimil

Derviš Paša, ZÜBDETÜ’L-EŞ‘ĀR (prva strana)

Topkapı Sarayı Müzesi (Revan Ktp. 824), Istanbul