Osman Lavić
PREPISIVAČI RUKOPISA IZ JAJCA1
Prepisivanje knjiga u Bosni i Hercegovini bilo je poznato prije njenog pada pod osmansku vlast, odnosno susreta sa arapsko-islamskom kulturom. Centri prepisivačke aktivnosti u to vrijeme bili su samostani i manastiri gdje su se prepisivale, uglavnom, crkvene knjige, nešto apokrifa i veoma malo svjetovnih knjiga.2 Dolaskom islama u naše krajeve prepisivanje rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku iza sebe je imalo već osam stotina godina dugu tradiciju. Islamska kultura, a s njom i knjiga, kod stanovništva ovih prostora dobila je gorljivog pobornika i brižljivog njegovatelja. U prvim godinama se prepisuju knjige za potrebe novoosnovanih medresa, tekija i biblioteka a vakifi često u vakufnamama predviđaju sredstva za nabavku knjiga „da se njima koristi ko ih bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom“.3 Umnožavanje knjige putem prepisivanja je vrlo rano dobilo i organiziranu formu. Pored medresa koje su često bile i prepisivačke škole, u Foči je osnovan i poseban skriptorij za prepisivanje knjiga.4 Prepisivanjem su se bavili skoro svi slojevi društva, muderrisi, učenici, zanatlije, vojnici, imami, trgovci, i drugi. Za ovu priliku pažnju smo usmjerili na prepisivače arabičkih rukopisa koji su po različitim osnovama (rođenjem, službom itd.) povezani sa Jajcem, gradom u srednjoj Bosni.
Prikaz smo dali hronološkim redom u okviru jedne od nabrojanih kategorija, navodeći osnovne podatke o naslovu prepisanog djela, autoru, temi, mjestu i vremenu prepisa, te izvorima na osnovu kojih smo došli do prezentiranih podataka. U podnožnim napomenama smo naveli originalne
Rad obuhvata kodekse prepisane u Jajcu i od strane Jajčana u nekom drugom mje- stu.
Kasim Dobrača, „Skriptorij u Foči u XVI stoljeću“, Anali Gazi Husrev-begove bibli- oteke, Sarajevo, I (1972) str. 67. Skriptorij – pisarnica. Pored uobičajene prakse da jedan prepisivač prepiše kompletno djelo ovdje je riječ o organizovanom i naročito uređenom prepisivačkom radu gdje je grupa prepisivača prepisivala svak po jedan dio određenog djela. Nakon sravnjavanja prepisa sa originalom od strane korektora djelo bi se sastavljalo u jednu cjelinu.
Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. XXVIII.
Kasim Dobrača, „Skriptorij“, op. cit. str. 74.
bilješke o prepisu i neke druge podatke koje smo smatrali interesantnim za
čitaoca.
I Bilal, sin Halilov
Bilal, sin Halilov, živio je u prvoj polovini XVII stoljeća. Prepisao je lijepim i čitkim rukopisom dvije zbirke, odnosno ukupno 5 djela, na oko 250 listova. Prepisivao je djela iz islamskog obredoslovnog i nasljednog prava, na arapskom jeziku. Sudeći po obilnim bilješkama koje je pisao po marginama djela, bio je veoma obrazovan.
Risāla mašāyiê al-ilāhī /ﻲﻬﻟﻻا ﺦﻳﺎﺸﻣ ﺔﻟﺎﺳر/. Opširna rasprava iz akaida, na arapskom jeziku. U djelu se obrađuju teme o vjerovanju, činjenju dobrih djela, vrijednosti nauke, Božijim poslanicima, dobrim ljudima (evlijama), sufizmu i sl. U dostupnim izvorima nismo pronašli ovo djelo, tako da nismo mogli identifikovati ni njegovog autora.
Djelo je prepisano u kasabi Jajce, nasêi pismom, sitnim, čitkim ruko- pisom, na 27 listova. Prepisivač je na kraju djela (l. 27a) naveo svoje ime i mjesto prepisa.5 Godinu je naveo u sljedećem djelu koje se nalazi u istom kodekstu.
Wa¥iyya al-Êawāfī /ﻲﻓاﻮﺨﻟا ﺔﻴﺻو/. Savjeti i upute za one koji se žele opredijeliti za misticizam. Djelo je na arapskom jeziku napisao Abú Bakr
b. Muõammad b. ‘Alī al-Êārasānī, al-Êawāfī, umro 838/1435. godine. Prepisano u kasabi Jajce 1033/1623. godine.6 Na marginama prepisa ovoga
Prepisao ovaj časni primjerak Bilal b. Halil, Allah mu oprostio, njemu i njegovim roditeljima(...) u petak ujutro, u prvoj dekadi mjeseca džumadel-ahira u kasabi Jajce
مﻮﻳ ﰲ ﺮﺧﻻا ىذماﺟ ﻞﺋاوا ﰲ ﺔﻟﺎﺳﺮﻟا هﺬﻫ ﻦﻣ غاﺮﻔﻟا ﻊﻗو ﺪﻗ ... ﻪﻳﺪﻟاﻮﻟو ﻪﻟ ﻪﻠﻟا ﺮﻔﻏ ﻞﻴﻠﺧ ﻦﺑ لﻼﺑ ﺔﻘﻳﴩﻟا ﺔﺨﺴﻨﻟا ﺐﺘﻛ) ...
...(ﻪﺠﻳﺎﻳ ءﻪﺒﺼﻗ ﰲ ﻰﺤﻀﻟا ﺖﻗو ﰲ ﺔﻌﻤﺠﻟا
Prepisao, vapijući za milošću Allaha, Bilal, sin Halilov, Allah mu oprostio i grijehe prikrio na Dan suđenja (....) sredinom džumade-l-ahira 1030. godine:
ىدماﺟ ﻂﺳاوأ ﰲ ﺮﻳﺮﺤﺘﻟا.... ﺔﻣﺎﻴﻘﻟا مﻮﻳ ﻪﺑﻮﻴﻋ ﱰﺳو ﻪﻟ ﻪﻠﻟا ﺮﻔﻏ ﻞﻴﻠﺧ ﻦﺑ لﻼﺑ دﺎﺒﻌﻟا ﻒﻌﺿأ ﱃﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟا ﺔﻤﺣر ﱃا يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ)
.(ﻒﻟأو ينﺜﻠﺛو ثﻼﺛ ﺔﻨﺳ ﺮﺧﻻا
Prepisivač je na kraju ovoga djela (l. 58b) zabilježio sljedeću izreku:
.ﺔﻗﺪﺻ ﴩﻟا ﻦﻋ ﻒﻜﻟاو دﺎﻬﺟ ىﻮﻬﻟا كﺮﺗو ةدﺎﺒﻋ حراﻮﺠﻟا ﻆﻔﺣو ةﻮﻠﺻ قﻮﻠﺨﳌا ﻦﻋ سﺎﻴﻟاو مﻮﺻ ﻞﻃﺎﺒﻟا ﻦﻋ ﺖﻤﺼﻟا
„Ne govoriti o neistinitim stvarima je post, ne oslanjati se na ljude je molitva, čuvanje
ruku i nogu od grijeha je ibadet, nepovođenje za strastima džihad, a raskidanje sa svakom vrstom zla je sadaka.“
djela ima dosta komentara teksta. Nije jasno da li je prepisivač autor ovih komentara ili je i njih prepisivao iz nekog drugog primjerka.
Al-Fiqh al-akbar /ﺮﺒﻛﻻا ﻪﻘﻔﻟا/. Kraće djelo o islamskom vjerovanju. Na arapskom jeziku napisao Nu‘mān b. Ïābit Abú Õanīfa, umro, 150/776. godine. S obzirom na to da je djelo nepotpuno na kraju, nedostaje i bilješka o njegovom prepisu. Na osnovu rukopisa jasno je da prepis pripada ovome prepisivaču.7
Kodeks uvakufio Salih Hromo-zade (Hromić), a bio je u vlasništvu Saliha b. Isma‘ila b. Muhammada i na posudbi kod ‘Abdullaha Kaukči-zadea (pečati i bilješke o vakifu i vlasnicima nalaze se na prvom zaštitnom listu).8
Šarõ al-Farā᾽iñ as-Sirāğiyya al-musammā bi al-Farā᾽iñ aš-Šarīfiyya
/ﺔﻴﻔﻳﺮﺸﻟا ﺾﺋاﺮﻔﻟﺎﺑ ﻲﻤﺴﻤﻟا ﺔﻴﺟاﺮﺴﻟا ﺾﺋاﺮﻔﻟا حﺮﺷ/. Komentar djelu al-Farā᾽iñ as-
Sirāğiyya. Ovaj komentar iz nasljednog prava napisao je ‘Alī b. Muõammad
al-Ûurğānī, umro 816/1413. godine.
Vlasnici ovog djela bili su Ragib, sin Ismailov, Kapetanović i Salih Zubčević (l. 90b).
Al-Muqaddima al-ġaznawiyya /ﺔﻳﻮﻧﺰﻐﻟا ﺔﻣﺪﻘﻤﻟا/. Djelo o obredoslovlju i hanefijskom fikhu. Na arapskom jeziku napisao Ahmad b. Muõammad
b. Maõmúd b. Sa‘īd al-Ġaznawī, umro 593/1197. godine. Ime prepisivača (Bilal b. Halil) navedeno je u kolofonu na kraju ovoga djela bez godine i mjesta prepisa.9 S obzirom na to da nema godine prepisa, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se radi o istom prepisivaču. Na osnovu rukopisa, puno
Na početku trećeg djela prepisivač je citirao i jedan poučan hadis koji u prevodu glasi:
„Doći će vrijeme kada će ljudi bježati od svoje uleme i siromaha kao što stoka bježi od vukova. Zbog toga će ih Allah iskušati sa tri vrste nedaća: dignut će bereket iz nafake, dat će da nad njima zavlada nepravedan vladar i umrijet će bez imana... Neuzu billah! Znajte da je to zadnje vrijeme. Ljudi toga vremena će žuditi za besposlicama i bespo- sličarima, bit će lijepe vanjštine, a dušom opaci i zli kao vuci, malo će ih biti iskrenih a puno licemjera, smrt im je određena, a nada u dug život je samozavaravanje njihovo, koristit će se Allahovim blagodatima, a drugima robovati. To što budu činili je nemar i zavaravanje a kraj im je prokletstvo, jad, bol i čemer.“
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 1573 a kataloški je obrađen u III sv. Kataloga (v. Fajić Zejnil, Katalog GHB, III, 2285).
Prepisao Bilal, sin Halilov, Allah mu oprostio, njemu i njegovim roditeljima...
(ﻪﻳﺪﻟاﻮﻟو ﻪﻟ ﻪﻠﻟا ﺮﻔﻏ ﻞﻴﻠﺧ ﻦﺑ لﻼﺑ يرﻘﺤﻟا يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ)
hadisa i izreka koje bilježi na marginama oba djela, pretpostavljamo da je riječ o istom prepisivaču.10
i to:
Od sljedeća dva prepisivača sačuvano nam je po jedno prepisano djelo,
- Šarõ al-Farā᾽iñ /ﺾﺋاﺮﻔﻟا حﺮﺷ/. Komentar djela iz nasljednog prava, na
arapskom jeziku, od nepoznatog autora.11 Djelo je prepisivač prepisao u
kasabi Jajce u subotu mjeseca ramazana 1037/1627. godine.
Mahmud, sin Muradov, rodom je iz Kozarca. Nije nam poznato koju je službu obavljao u Jajcu, ali odrednica „pisar“ nas navodi na zaključak da je ili radio kao pisar u sudu ili pak profesionalno se bavio prepisivanjem ruko- pisa, što nije bila rijetka praksa U Jajcu je prepisao djelo
- Šarõ al-Muqaddima fī a¥-¥alā /ةﻮﻠﺼﻟا ﻲﻓ ﺔﻣﺪﻘﻤﻟا حﺮﺷ/. Komentar pozna-
tog djela iz islamskog prava. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao
je Na¥r b. Muõammad b. Aõmad b. Ibrāhīm as-Samarqandī, Abú al-Layï, umro 383/993. godine, dok autor ovoga komentara nije poznat. Prepisivač je djelo prepisao u Jajcu 1042/1632. g.12
Iz skromnosti ili nekih drugih razloga, prepisivači rukopisa nisu uvijek navodili svoja imena kao ni podatke o vremenu i mjestu prepisa rukopisa. Tako, za zbirku od četiri djela koja se čuvala u Orijentalnom insitutu u Sarajevu znamo samo da je prepisana u Jajcu 1067/1656. godine. S obzirom na to da djelo nije katalogizirano nemamo podataka ni o samom rukopisu (broju listova, vrsti pisma, papira i sl.)
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 6515 a kataloški je obrađen u X sv. Kataloga (v. Osman Lavić, Katalog GHB, X, 6220).
Djelo se čuva u Prvincijatu hercegovačkih franjevaca u Mostaru pod brojem 221. (prema: Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo, 1988., br. 239, str. 50.
Djelo se čuva u Arhivu Srednje Bosne u Travniku, br. 60 (prema: Ždralović,
Prepisivači, op. cit. II, br. 266, str. 54.)
Qawā‘id al-i‘rāb /باﺮﻋﻻا ﺪﻋاﻮﻗ/. Djelo iz gramatike arapskog jezika. Napisao Ûamāluddīn ‘Abdullāh b. Yúsuf b. Aõmad Ibn Õišām, umro 761/1360. godine.
Awrāq li i‘rāb dībāğa al-Mi¥bāh /حﺎﺒﺼﻤﻟا ﺔﺟﺎﺒﻳد باﺮﻋﻻ قاروأ/. Komentar uvoda djela al-Mi¥bāh, na arapskom jeziku od nepoznatog autora.
Al-Mi¥bāh fī an-naõw /ﻮﺤﻨﻟا ﻲﻓ حﺎﺒﺼﻤﻟا/. Sintaksa arapskog jezika. Napisao Nā¥ir b. ‘Abdusayyid al-Muãarrizī, umro 610/1213. godine.
Al-‘Awāmil fī an-naõw /ﻮﺤﻨﻟا ﻲﻓ ﻞﻣاﻮﻌﻟا/. Sintaksa arapskog jezika. Napisao ‘Alī b. Muõammad al-Ûurğānī, umro 816/1413. godine. 13
Pravne decizije /fatāwā/zajedno sa nekim od carskih zakona
/qānúnlar/ bili su nezaobilazni priručnici svakoga muftije i kadije, te su, zbog toga puno prepisivani. Jednu takvu zbirku fetvi prepisao je Isma‘īl b. šayê al-õāğğ Mu¥ãafā b. aš-šayê Sinān b. Ibrāhīm iz Jajca. Svoju odrednicu Yayčawī kao i lični pečat stavio je na kodeks čije je prepisivanje završio krajem džumade l-ahira 1080/1669. godine.14 Djela je prepisao na 178 listova, sitnim, veoma lijepim nashi pismom, precizno složivši svaku stranicu i redak. Na kraju prvoga djela (l. 173a) svoje ime je ukomponovao u dovu sljedećeg sadržaja: „Gospodaru, oprosti prepisivaču ove knjige Ismailu, sinu šejha Mustafe, sina Sinana, sina Ibrahima Jajčanina, te svakome ko ti se za njih dovom obrati i svim muslimanima i muslimankama.“15 Svoj rukopis ovjerio je ličnim pečatom u kome se može pročitati tekst „Tvoj (Bože) rob,
Ismail“/ﻞﻴﻋﺎﻤﺳا كﺪﺒﻋ/. Svaku prepisanu stranicu opskrbio je sa originalom
folijacijom i kustodama, a na početku b/stranice većine listova ispisao je po
neku poučnu poslovicu.
Rukopis se čuvao u Orijentalnom insitutu sve do 1992. godine pod brojem OIS 1842, (prema: Ždralović, Prepisivači, op. cit. II, 393-396, str. 73), da bi bio uništen ratne 1992. godine zajedno sa cjelokupnim fondom ovoga instituta.
14 ﱃوﻻا دماﺟ ﺮﺧاوأ ﰲ بﺎﺘﻜﻟا ﻢﺗ فﴩﻟاو ﺰﻌﻟا ﻪﻟ ﻦﻣ ةﺮﺠﻫ ﻦﻣ ﻒﻟاو ينﻧﺎثم ﺔﻨﺴﻟ
15 ﻊﻴﻤﺠﻟو ﻢﻬﻟ ﺎﻋد ﻦﳌو يﻮﺠﻳﺎﻴﻟا ﻢﻴﻫاﺮﺑا ﻦﺑ نﺎﻨﺳ ﺦﻴﺸﻟا ﻦﺑ ﻲﻔﻄﺼﻣ جﺎﺤﻟا ﺦﻴﺷ ﻦﺑ ﻞﻴﻋماﺳا بﺎﺘﻜﻟا اﺬﻫ ﺐﺗﺎﻜﻟ ﺮﻔﻏا ﻢﻬﻠﻟا
تماﻠﺴﳌاو ينﻤﻠﺴﳌا
Ğāmi‘ al-fatāwā /ىوﺎﺘﻔﻟا ﻊﻣﺎﺟ/. Zbirka fetvi sabrana iz nekoliko djela, u obliku priručnika. Napisao na arapskom jeziku Krk Emre al-Humaydī al- Õanafī, umro oko 880/1475. godine.
ﹺArāñī ya muãa‘alliq ma‘múl bihā ğadīd qānún sulãanīdir /ﻪﻳ ﻲﺿارا رﺪﻴﻧﺎﻄﻠﺳ نﻮﻧﺎﻗ ﺪﻳﺪﺟ ﺎﻬﺑ لﻮﻤﻌﻣ ﻖﻠﻌﺘﻣ/. Novi Carski zakon o zemljišnim posjedima,
na turskom jeziku.
Rukopis je bio u vlasništvu Saliha b. Ismaila Hromo-zadea /bilješka i pečat na zaštitnom listu 1a i l. 2a/16
Omer, sin, Mehmedov, prepisao je jednu zbirku legendi, Mağmú‘a Dāstān /نﺎﺘﺳاد ﺔﻋﻮﻤﺠﻣ/u stihovima, na turskom jeziku - U zbirci se nalaze
sljedeći stihovi:
ﻢﻴﻫاﺮﺑا نﺎﺘﺳاد - poema o smrti Ibrahima, sina Muhammedovog, a.s.,
ﻦﻴﺟرﻮﻛ - poema o golubu koji je ispred sokola pobjegao na koljeno vje-
rovjesnika Muhameda, a.s., od nepoznatog autora,
ﻚﻴﻛ نﺎﺘﺳاد - poema o gazeli koja je vjerovjesniku Muhammedu, a.s.,
potvrdila poslanstvo pred grupom ljudi koji su tražili dokaze o njegovom
poslanstvu,
ﻪﻤﺠﻤﺟ نﺎﻄﻠﺳ نﺎﺘﺳاد - poema o vladaru Džimdžime, koga je poslanik Isa,
a.s., oživio, a on se odrekao neznaboštva.
Prepisivač je završio prepis ove zbirke, na 14 listova, u tvrđavi Jajce, u džematu Ramadan-bega, u utorak, ujutro, mjeseca džumade-l-ahira 1140/1728. godine.17
Ime Mustafe, sina Muhamedovog, kao prepisivača pojavljuje se u nekoliko rukopisa. U zbirci od tri djela koja je prepisana dvadeset godina prije
16 Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 1521 a kataloški je obrađen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobrača, Katalog GHB, II, 1691.).
17 مﻮﻳ ﰲ ﺮﺧﻻا ىزماﺟ ﺮﻬﺷ ﻦﻋ هﺪﻨﺳ ﻪﻨﺳ قﺮﻗ زﻮﺑ ﻚﻴﺑ ﻪﻨﺳ ﻚﺑ نﺎﻀﻣر ﺖﻋماﺟ ﻦﻋ ﻪﺠﻳﺎﻳ ءﻪﻌﻠﻘﺑ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑ ﺮﻤﻋ يرﻘﺤﻟا ﻪﺒﺘﻛ
ﻰﺤﻀﻟا ﺖﻗو ﰲ ﲇﻠﺻ.
Rukopis se čuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod br. 283, a kataloški je
obrađen u katalogu Orijentalnog instituta (v. Salih Trako-Lejla Gazić, Katalog ruko- pisa Orijentalnog instituta – lijepa književnost, Sarajevo, 1997., br.559; Ždralović, Prepisivači II, op. cit. br. 758, str. 127).
ostalih ime prepisivača je navedeno samo kao Mustafa, sin Muhammedov, dok se kasnije pojavljuje i nadimak Ašik. Nismo posve sigurni da je riječ o istoj osobi. Činjenica da su sva djela prepisana u Jajcu daje nam za pravo da pretpostavimo da se radi o jednom prepisivaču, koji je kasnije dobio nadi- mak Ašik, kako se potpisuje u djelima koja je kasnije prepisivao. Mustafa Ašik, sin Muhammedov, rođen je u Jajcu 1213/1798. godine. Bio je nasta- njem u mahali Mir Ibrahim, kako to navodi na kraju jednog rukopisa. Inače, u jednom rukopisu za sebe kaže da pripada kadirijskom tarikatu, dok ga na drugom mjestu neko od njegovih učenika oslovljava titulom ﺎﺑﺎﺑ/baba-šejh/i dede /također šejh/kadirijskog reda, kako to vidimo iz bilješke na l. 48b-50b o stanju vakufa Ibrahim-pašine džamije u Jajcu.18
Umro je u Jajcu, 1267/1850. godine u 52. godini života, a ukopan je u desnoj sofi trijema Ibrahim-pašine džamije u Jajcu. Uz njegov nalazi se i mezar žene mu Almase, bez godine smrti. Na nišanu mu je isklesan natpis sa godinom smrti.19
Prepisivanjem rukopisa bavio se 20 godina (1822-1842.) i za to vrije- me prepisao osam djela na preko 1200 listova.
‘Ağā᾽ib al-maêlúqāt /تﺎﻗﻮﻠﺨﻤﻟا ﺐﺋﺎﺠﻋ/. Djelo iz kosmografije. Napisao na turskom jeziku Aõmad Biğān Yaziğioġlu, umro 859/1455. godine,
Ğawāhir nāme /ﻪﻣﺎﻧ ﺮﻫاﻮﺟ/„Knjiga o draguljima“. Na turskom jeziku napisao Muõammad at-Túsī, živio u 17. vijeku,
Na l. 48b-50a nalaze se popis uvakufljenja za Ibrahimovu džamiju iz 1260/1844. godine. U ovoj bilješci se navode prihodi i rashodi ovoga vakufa za 1260/1844. godinu. Mustafa-dede (Ašik) je za vakuf džamije Ibrahim-paše uvakufio 370 groša 1260/1844. godine. Stanje vakufa za vrijeme kadije Yahya-Tevfik-efendije promet od ovoga vakufa imala su slijedeća lica:
Hadži Osman Tuzlić iz džemata Sinan-beg, Mustafa Šipovac, Mustafa Hrusto, Muhammed Muezin, Osman-beg Muhić, Jašar Zulić, Omerica, Muhamed Hadžić, Derviš Zulić, Hasan Zulić, iz vakufa Ummi Kulsum, kći Abdullaha spmenute džami- je za svijeće: Jašar Zulić, Muhamed Joldić, Kara Ahmed, hadži Ibrahim. U ovoj godini iznos vakufa se popeo na 1480 groša.
Prevod natpisa glasi: „On (Bog) je vječno živ. Umrli i upokojeni Seksen Kilič- zade šejh Ašik Mustafa, sin Mehmeda, pripadnik tarikata Abdulkadira Gejlanije. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. 1. safera 1267.“ (6. XII 1850., prema: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. II, Sarajevo, 1977., str. 275).
Aõwāl ġazawāt-i diyār Bosna /ﻪﻨﺳﻮﺑ رﺎﻳد تاوﺰﻏ لاﻮﺣا/. Odbrana Bosne.20 Na turskom jeziku napisao Omer Novljanin, umro 1154/1742. godine,21
Prepisivač je završio prepis ova tri djela 17. zu-l-kadeta 1237./5. augu- sta 1822. godine u Jajcu.
Sīrā an-Nabawiyya /ﺔﻳﻮﺒﻨﻟا ةﺮﻴﺳ/. Životopis vjerovjesnika Muhammeda, a.s., na turskom jeziku od pjesnika Nurija. Prepisano u Jajcu 9. redžepa 1248/1. decembra 1832. godine na 417 listova.22
Tafsīr al-Qur᾽ān /ناﺮﻘﻟا ﺮﻴﺴﻔﺗ/. Komentar Kur᾽ana. Na arapskom jeziku napisao Ibrāhīm b. Muõammad al-Êulu¥ī. Prepisano u Jajcu 1248/1832. g.23
Muqaddima fī a¥-¥alā /ةﻮﻠﺼﻟا ﻲﻓ ﺔﻣﺪﻘﻣ/. Popularno djelo o namazu, na arapskom jeziku. Napisao Na¥r b. Muõammad b. Aõmad b. Ibrāhīm as- Samarqandī, Abú al-Layï, umro 383/993. godine. Interlinearno je, sitnijim pismom, dopisan prevod teksta na turski jezik. Ni ovdje ne možemo utvrditi da li je autor prevoda prepisivač, što je dosta vjerovatno, ili pak neko drugi.
Djelo je prepisano 13. muharema 1206/17. marta 1840. godine.24
Na kraju djela prepisivač je zabilježio izreku: „Rukopis će u knjizi ostati a prepisivač u zemlji istruhnuti.“25
Na l. 50b pečat i bilješka Muharem ef. Omerdića pisana hemijskom olovkom: „Ovaj sam kitab dobio na hediju od Mujaga-ef. Bureka iz Jajca.“
Bustān al-‘ārifīn /ﻦﻴﻓرﺎﻌﻟا نﺎﺘﺴﺑ/. Djelo moralno-etičkog sadržaja. Na arapskom napisao Na¥r b. Muõammad b. Aõmad b. Ibrāhīm as-Samarqandī, Abú al-Layï, umro 383/993. godine.
Djelo su preveli na bosanski jezik Hadžinesimović Ahmed i Nametak Fehim, a obja- vljeno je u Zenici 1994. godine.
Zbirka ova tri djela čuva se o Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije nauka u Zagrebu br. 389 (prema: Ždralović, Prepisivači II, op. cit. br. 1730-1732, str. 265.)
Rukopis se čuvao u Orijentalnom institutu pod brojem 4368, a kataloški je obrađen u katalogu Orijentalnog instituta (v. Salih Trako-Lejla Gazić, Katalog, op. cit. br. 98. Ovaj prepisivač je uvršten i kod: Ždralović, Prepisivači II, op. cit. br. 1787, str. 272).
Rukopis se čuvao u džamiji Ferhadiji u Banjoj Luci (prema: Ždralović II, op. cit. br.
1788, str. 272.
24 (١)٢٥٦ ﺔﻨﺳ ماﻬﻨﻋ ﻪﻠﻟا ﻰﻔﻋ يﻮﺠﻳﺎﻳ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑ ﻖﺷﺎﻋ ﻰﻔﻄﺼﻣ يرﻘﺤﻟا يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ)
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 7132, a kataloški
je obrađen u IX sv. Kataloga (v. Popara Haso, Katalog GHB IX, 5306).
25 باﱰﻟا ﰲ ﻢﻴﻣر ﻂﺨﻟا ﺐﺣﺎﺻو بﺎﺘﻜﻟا ﰲ ﻰﻘﺒﻳ ﻂﺨﻟا
Prepisano 21. rebiu-l-ahira 1256/23. maja 1840. godine.26
Rukopis je poklon Muharem-ef. Omerdića iz Sarajeva a njemu ga je kao hediju poklonio Mujaga-ef. Burek iz Jajca.
Anfas al-Ğawāhir /ﺮﻫاﻮﺠﻟا ﺲﻔﻧا/. Prevod na turski jezik Ebu Lejsovog komentara Kur᾽ana. Preveo Šihābuddīn Aõmad b. Muõammad b. ‘Arabšāh, umro 854/1450. godine.
Ovdje se prepisivač potpisuje kao pripadnik kadirijskog reda, a djelo je prepisao 1258/1842. u četrdeset petoj godini života na 470 listova.27
Poklon Mehmeda Zahirovića, bivšeg muftije iz Banje Luke.28
Slijede tri prepisivača iz druge polovine XIX stoljeća, koji su prepisali samo po jedno djelo
Osman, sin Osmanov, bio je porijeklom iz Karaule, kod Travnika. Na službi je bio, vjerovatno imamskoj, u džematu Dnoluka kod Jajca, gdje je i prepisao
Tafsīr /ﺮﻴﺴﻔﺗ/. Komentar poglavlja „Ja-sin“ i nekoliko drugih pogla-
vlja iz Kur᾽ana.
Prepisano u mektebu džemata Dnoluka, mahala Kruščica, 28. ramaza- na 1262/27. marta 1846. godine.29
Al-Kāfiya fi an-Naõw/ﻮﺤﻨﻟا ﻲﻓ ﺔﻴﻓﺎﻜﻟا/. Djelo iz sintakse arapskog jezika. Na arapskom jeziku napisao Burhānuddīn az-Zarnúûi. Jusuf, sin Ahmedov,
26 ﰲ ينﺗﻮﻠﺼﻟا ينﺑ ﺖﻗو نﺎﻛو (...) ىﻮﺠﻳﺎﻴﻟا ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑ ﻖﺷﺎﻋ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻢﻫﺰﺠﻋأو دﺎﺒﻌﻟا ﻒﻌﺿأ يرﻘﻔﻟا ﺪﺒﻋ(لا) ﺪﻳ ﲆﻋ مﺎتم ﺖتمّ ةﺮﺠﻬﻟا ﻦﻣ ﻒﻟأو ينﺘﺋﺎﻣو ينﺴﻤﺧو ﺖﺳ ﺔﻨﺳ رﻮﻬﺷ ﻦﻣ ﻦﻳﴩﻋو ىﺪﺣا ﺮﺧﻻا ﻊﻴﺑر ﺮﻬﺷ ﰲ ﴫﻌﻟا ﻞﺒﻗ ينﻨﺛﻻا رﺎﻬﻧ.
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-7151, a kataloški je obrađen u XIV sv. Kataloga (v. Osman Lavić, Katalog GHB XIV, 8084).
27 ءاﺮﻘﻔﻟا مدﺎﺧ ﻒﻴﻌﻀﻟاو يرﻘﺤﻟا ﺪﺒﻋ(لا) ﺪﻳ ﻦﻋ ﱄاﻮﻟا ﻞﻴﻛﻮﻟا يﻮﻘﻟا ﻚﻠﳌا ﺔﻳﺎﻨﻌﺑ ﻒﻳﴩﻟا يرﺴﻔﺘﻟا هﺬﻫ ﻦﻣ غاﺮﻔﻟا ﻊﻗو ﺪﻗو ىذماﺟﺮﻬﺷ ﰲ ﻪﻣﺎتما نﺎﻛو ... ىﻮﻨﺳﻮﺒﻟا ﺖﻳﻻو ﻦﻋ ﻢﻴﻫاﺮﺑا يرﻣ ﺖﻋماﺠﺑ ﺎﻨﻛﺎﺳو ﻪﺠﻳﺎﻳ ءﻪﻌﻠﻘﺑ اﺪﻟﻮﻣ يﻮﻐﻨﳌا ﻖﺷﺎﻋ ﻰﻔﻄﺼﻣ
1258 ﺔﻨﺳ ﻦﻳﴩﻋو ﺚﻠﺛ ىﺮﺧﻻا
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-8448, a kataloški je obrađen u XI sv. Kataloga (v. Zejnil Fajić, Katalog GHB, XI, br. 6678).
Rukopis se čuvao u Orijentalnom institutu pod brojem 2848, a podaci su navedeni prema: Ždralović, Prepisivači II, 1994.
bio je nastanjen u mahali Ramadan-bega, a u medresi30 je, vjerovatno, bio ili kao muderris ili pak učenik gdje je i prepisao ovo djelo 1267/1850. godi- ne.31
Djelo iz šerijatskog prava, na arapskom jeziku. Prepisano u Jajcu, bez navođenja godine prepisa, iz primjerka kadije Muhameda Husejnija b.
Rizauddina Novali-zadea.32
Osman, Jajčanin, sin Mustafin, unuk Muhamedov
Šarõ Talêī¥ al-miftāõ fī al-ma‘ānī wā al-bayān (Õāšiya al-Muãawwal)
نﺎﻴﺒﻟاو ﻲﻧﺎﻌﻤﻟا ﻲﻓ حﺎﺘﻔﻤﻟا ﺺﻴﺨﻠﺗ حﺮﺷ/لﻮﻄﻤﻟا ﺔﻴﺷﺎﺣ/. Komentar djelu o arapskoj stilistici
od nepoznatog autora.
Prepisivač je rukopis prepisao u medresi Mehmed-age u Istanbulu, u 1022/1613. godini.33 Nije jasno kako se našao u ovoj medresi, ali bilo da je djelo prepisao kao učenik ili muderis spomenute medrese upućuje na zaklju- čak da se školovao u ovome gradu.
Derviš, sin Abdurahmanov, prepisao je dva komentara čuvene Kaside- i Burde. Oba komentara su na turskom jeziku. Ovu zbirku je prepisao kao učenik /softa/u Travniku 1625., odnosno 1626. godine. Historijska litera-
Iz ove bilješke nije jasno o kojoj se od tri jajačke medrese radi. Najvjerovatnije je to medresa Jajčali Abdurahim-age koja je bila aktivna u vrijeme prepisa ovoga rukopisa. (v. Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999., str. 238.
Rukopis se čuvao u Orijentalnom institutu pod brojem 1102, a podaci su navedeni prema: Ždralović, Prepisivači II, 2031.
Nije naveden naslov djela. Rukopis se čuva u Arhivu srednje Bosne u Travniku br. 67, a podaci su navedeni prema: Ždralović, Prepisivači, II, 2274.
Rukopis se čuvao u Orijentalnom institutu pod brojem 4451,1, a podaci su navedeni prema: Ždralović, Prepisivači II, 154.
tura do sada nije registrirala postojanje medrese u Travniku u ovo vrijeme. Ovo bi mogao biti indikator postojanja medrese u Travniku u prvoj polovi- ni 17. stoljeća, o kojoj, doduše, osim pretpostavki, nemamo drugih podataka. Zbirka je prepisana veoma lijepim, sitnim nasêi pismom sa svim elementima koji jedan rukopis čine lijepim i kompletnim.
Šarõ Qa¥īda al-Burda /ةدﺮﺒﻟا ةﺪﻴﺼﻗ حﺮﺷ/. Komentar kaside u pohvalu poslanika Muhammada, a. s. Na turskom jeziku napisao Muõammad b. Êalīl al-Qabāqibī, umro 849/1445. godine.34
Djelo je prepisano u srijedu između podne i ikindije 11. ševvala 1034/16. jula 1625. godine.35
Šarõ Qa¥īda al-Burda /ةدﺮﺒﻟا ةﺪﻴﺼﻗ حﺮﺷ/. Drugi primjerak komentara ove kaside, na turskom jeziku, od, nama nepoznatog autora.
Prepisano u Travniku mjeseca zu-l-hidžeta 1035 /augusta 1626. godi-
ne.36
Rukopis je bio u vlasništvu Ahmeda, sina Fadlullahovog, 13. ša᾽bana
1135/18. maja 1723. godine i Mustafe, sina Salihovog.37 Kasnije je bio u sastavu Kantamirine i Šehdijine biblioteke, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku. 38
Jusuf b. Ša‘ban je živio u drugoj polovini 17. stoljeća. Prepisao je dva rukopisa, odnosno tri djela. Sva djela su iz islamskog prava. Na kraju prvog djela potpisuje se samo kao Yusuf b. Ša‘ban. Prema prepisima rukopisa 1688.
U Katalogu GHB IV, 2797,1 greškom je ovaj komentar pripisan drugom autoru sa istim imenom Muhammad b. Halil al-Makki. Ovaj autor je, također, napisao komen- tar Qaside-i Burda, ali on je umro 1212/1798. godine, znači 173 godine poslije prepisa našega primjerka (Fehim Nametak, Katalog GHB IV, 2797,1; Kaêêāla IX, 288-289.)
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-830, a kataloški je obrađen u IV sv. Kataloga (v. Fehim Nametak, Katalog GHB IV, 2797,1).
ﺪﺒﻋ ﻦﺑ ﺶﻳورد نﺎﻨﳌا ﻲﻨﻐﻟا ﻪﻠﻟا ﱃا جﺎﺘﺤﳌا دﺎﺒﻌﻟا ﻒﻌﺿا ﺪﻳ ﻦﻣ نﺎﻨﳌا ﻪﻠﻟا نﻮﻌﺑ بﺎﺘﻜﻟا هﺬﻫ ﺮﻳﺮﺤﺗ ﻦﻣ غاﺮﻔﻟا ﻊﻗو ﺪﻗ
ﻪﺒﻨﺷرﺎﻬﺟ مﻮﻳ ﰲ مﺮﻜﳌا لاﻮﺷ ﺦﻳرﺄﺗ ﰲ ... ﻦﻤﺣﺮﻟا
36 1035 ﺔﻨﺳ ﺔﺠﺤﻟا (ي)ذ ﺦﻳرﺎﺗ ﻚﻴﻧواﺮﺗ ءﻪﺒﺼﻗ ﰲ يﻮﺠﻳﺎﻳ ﻪﺘﺨﺴﻟا ﻦﻤﺣﺮﻟا ﺪﺒﻋ ﻦﺑ ﺶﻳورد يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ(R-830, l. 114b)
Bilješke i pečat prvog vlasnika nalaze se na rukopisu R-830, l. 115b.
Oznaka Kantamirine biblioteke u obliku zvijezde i veći pečat Šehdijine biblioteke nalaze se na l. 1a.
godine je bio učenik u novoj medresi Valide-Sultan u Istanbulu da bi napre- dujući u obrazovanju drugi rukopis prepisao za vrijeme mulazameta (sta- žiranje, pripravnički staž) kod kadiaskera Abdurahim-efendije u Üçšerefli medresi u Istanbulu. Prepisivač je, pretpostavljamo, u međuvremenu obavio hadž, stekao neku poziciju u samom Istanbulu, da bi se na sljedećim djeli- ma koja je prepisao petnaest godina kasnije potpisao kao al-hadž Yusuf b. Ša‘ban, Ješil-zade el-Jajčevi. Nemamo jasan dokaz da se radi o istom prepi- sivaču, no činjenica da su oba rukopisa prepisana u Istanbulu u relativno kratkom vremenu i da su kasnije završila u Bosni, odakle ih je sa sobom, vrlo vjerovatno, donio sam prepisivač, potvrđuje takvu pretpostavku.
Multaqā al-abõur /ﺮﺤﺑﻻا ﻲﻘﺘﻠﻣ/. Djelo o hanefijskom fikhu. Na arap- skom jeziku napisao Ibrāhīm al-Õalabī, umro 956/1549. godine.
Ovaj rukopis prepisao je Yúsuf b. Ša‘bān 18. safera 1100/1688. godi- ne u medresi Valide-sultan u Uskudaru (l. 181a). 39
Rukopis je bio u kolekciji Osmana Asafa Sokolovića iz Sarajeva.40
Wāqi‘āt al-muftīn /ﻦﻴﺘﻔﻤﻟا تﺎﻌﻗاو/. Priručnik o raznim fikhskim pitanjima autora ‘Abdulqādira b. Yúsufa Ibn Naqība /Naqīb-zāde/umro 1107/1695. godine.
Prepisivač je djelo usporedio i redigovao prema originalu od poče- tka do kraja.41 Prepisano u medresi Üçšerefli, u Istanbulu, 8. zu-l-kadeta 1125/26. novembra 1713. godine. 42
Šarõ al-Farā᾽iñ as-sirāûiyya /ﺔﻴﺟاﺮﺴﻟا ﺾﺋاﺮﻔﻟا حﺮﺷ /. Komentar kratkom djelu as-Siradžiya iz nasljednog prava. Ovaj komentar napisao je as-Sayyid aš-Šarīf ‘Alī b. Muõamad al-Ğurûānī, umro 816/1413. godine.
Djelo je prepisano u kući nekog Ali-efendije u nedjelju 17. sefera 1126/4. marta 1714. godine dok je prepisivač bio kao mulazim kod kadia- skera Abdurahim-efendije u Üçšerefli medresi u Istanbulu.43
39 ﰲ ﻰﺤﻀﻟا ﺖﻗو ﰲ رﺮﺣ ... نﺎﺒﻌﺷ ﻦﺑ ﻒﺳﻮﻳ يرﻘﺤﻟا ﻒﻴﻌﻀﻟا ﺪﺒﻋ (لا) ﺪﻳ ﰲ ﻒﻴﻄﻠﻟا ﻚﻠﳌا ﻪﻠﻟا نﻮﻌﺑ ﻒﻳﴩﻟا ﺦﺴﻨﻟا اﺬﻫ ﻢﺗ
ﻒﻟأو ﺔﺋﺎﻣ ﺔﻨﺴﻟ راﺪﻜﺳا رد نﺎﻄﻠﺳ هﺪﻟاو ﺔﺳرﺪﻣ ﰲ ﴩﻋ ﻦﻣﺎﺜﻟا مﻮﻴﻟا ﰲ ﺮﻔﺻ ﺮﻬﺷ.
40 Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-5263, a kataloški je obrađen u IX sv. Kataloga (v. Haso Popara, Katalog GHB IX, 5568.
41 ﺔﻬﺒﺷ ﻻو ﻚﺷ ﻼﺑ هﺮﺧاو ﻪﻟوأ ﰲ ﺢﻴﺤﺼﺘﻟاو ﻞﺑﺎﻘﳌﺎﺑ ﺦﺴﻨﻟا اﺬﻫ ﻢﺗ.
42 ﺔﻨﺴﻟ ةﺪﻌﻘﻟا ىذ 8 ﺖﻣزﻼﻣ ﻖﻳﺮﻃ ﲆﻋ ﲇﻔﻳﴍ جوا ﺔﺳرﺪﻣ ﰲ يﻮﺠﻳﺎﻴﻟا هداز ﻞﺸﻴﺑ يرﻬﺸﻟا نﺎﺒﻌﺷ ﻦﺑ ﻒﺳﻮﻳ جﺎﺤﻟا يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ
1125.
43 ﻞﺸﻴﺑ يرﻬﺸﻟا ماﻬﻟ ﺮﻔﻏ نﺎﺒﻌﺷ ﻦﺑ ﻒﺳﻮﻳ جﺎﺤﻟا دﺎﺒﻌﻟا ﻒﻌﺿأ ﺪﻳ ﲆﻋ ﻒﻳﴩﻟا ﺪﻴﺴﻟ ﺾﺋاﺮﻔﻟا حﴍ ﺔﺑﺎﺘﻛ ﻦﻣ غاﺮﻔﻟا ﻊﻗو ﺪﻗ
Zbirka ima 263 lista, a tekst je ispisan sitnim neshi pismom sa puno komentara teksta koje je prepisivač dopisivao na marginama. Rukopis je uvakufio Abdulbaki Džino-zade 1284/1867. godine.44
Na l. 263b neko je naknadno dopisao lijep stih o vrijednosti knjige koji glasi: „Moja djela (prepisi, knjige, rukopisi) su poput duše moje. Plašim se da ova knjiga ne zapadne ruku neznalice i neodgojena, tako Ti veličine Tvoje, u Tebe se uzdam, o Gospodaru! Neka se njenog vlasnika hajirli dovom prisjete njegovi prijatelji.“45
Ni o ovome prepisivaču nemamo biografskih podataka više od onoga što je on zapisao na prepisanim rukopisima. Znamo da je službovao kao imam u Gornjim Seocima /danas Divičani/kod Jajca. Nismo uspjeli odrediti
značenje njegovog nadimka al-Fera‘ini (ﻲﻨﻋاﺮﻔﻟا) koje se jasno može pročitati
na prepisanoj zbirci. Zbirku je prepisao u hanikahu Bistrik u Sarajevu što,
opet, navodi na zaključak, da je bio sufija, pripadnik halvetijskog tarikata. Prepisao je jednu zbirku od tri djela na ukupno 48 listova, krupnijim nashi pismom.
- Tuõfa-i ‘uššāq /قﺎﺸﻋ ءﻪﻔﺤﺗ/. Zbornik kratkih izraza i rečenica za razgo- vor, na arapskom jeziku, od anonimnog autora.
Prepisano mjeseca redžepa 1135/1723. godine.46
- Šurúã a¥-¥alā /ةﻮﻠﺼﻟا طوﺮﺷ/. Kratka risala o uvjetima za valjanost namaza od, također, anonimnog autora. Djelo je interlinearno prevedeno na turski jezik.
- Al-Aõādīï ma‘a tarğama at-turkiyya /ﺔﻴﻛﺮﺘﻟا ﺔﻤﺟﺮﺘﻟا ﻊﻣ ﺚﻳدﺎﺣﻷا/. Kraća zbirka hadisa sa interlinearnim prevodom na turski jezik, od nepoznatog
ﻢﻴﺣﺮﻟا ﺪﺒﻋ ﺮﻜﺴﻋ ﴈﺎﻗ بﺎﺑ ﲇﻋ لﻮﺒﻧﺎﺘﺳا ﺮﻬﺷ ﺖﻣزﻼﻣ ﰲ ﺪﺣﻷا مﻮﻳ ﰲ ﺮﻬﻈﻟا ﺖﻗو ﰲ ىﺪﻨﻓأ ﲇﻋ راد ﰲ ﺮﻔﺻ ﺮﻬﺷ ﰲ هداز
ﻒﻟأو ﺔﺋﺎﻣو نوﴩﻋو ﺖﺳ ﺔﻨﺴﻟ يﺪﻨﻓأ.
44 Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-706, a kataloški je obrađen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobrača, Katalog GHB II, 1487).
45 يرﺧ بّ ر ﺎﻳ مورﺎﻣوا نﺪﻨﺳ نﻮﺠﻳا ﻖﺣ ﻚﺗﺰﻋ ﻪﻨﺷود ﻪﻧادﺎﻧو ﻞﻫﺎﺟ ﻚﺠﻟوا ﻦﺑ مﺮﻗﺮﻗ بﺎﺘﻛ ﻮﺒﺷا رد ﻲﺒﻛ ﻢﺣور ﲇﺻﺎﺣ ﻚﻣﺮﻤﻋ
ﻪﺷود ﻪﻧارﺎﻳ هﺪﻳادﺎﻳ ﻲﻨﺒﺣﺎﺻ ﻪﻠﻳا.
46 يرﻘﻔﻟا ﺐﺘﻛ ﻒﻟاو ﺔﺋﺎﻣو ينﺜﻠﺛو ﺲﻤﺧ ﺔﻨﺳ هﺎﻘﻧﺎﺧ قﱰﺴﺑ مﺎﻘﻣ ﰲ ﺐﺟﺮﳌا ﺐﺟر هﺎﻣ ﰲ اﺮﻳﺮﺤﺗ نﺎﻨﳌا ﻚﻠﳌا ﻪﻠﻟا نﻮﻌﺑ مﺎتم ﺖتمّ
(R-2426, l. 33b) 1135 ﺔﻨﺳ مﺎتم ﺖتمّ
ينﻣا ينﻨﻣﻮﳌا ﻊﻴﻤﺠﻟو ماﻬﻟ ﺮﻔﻏ ﻻﺎﺑ ﻪﻳ ﻪﺟﻮﺌﺳ ﻦﻋ مﺎﻣﻻا ﲇﻋ ﻦﺑ ﺢﻟﺎﺻ ﻲﻨﻋاﺮﻔﻟا
sabirača i prevodioca. Ovdje se prepisivač nije potpisao, ali sudeći po ruko- pisu, vjerovatno je i ovo djelo njegov prepis.47
Rukopis je bio u vlasništvu Mustafe, sina Hašimovog, iz Visokog (l.
49a).
Sulejman Jajčanin prepisao je, na 101 listu, krupnijim taliq-pismom, jedan obimniji kodeks od četiri djela iz leksikografije, na arapskom jeziku. Imao je lijep i čitak rukopis. Samo u kolofonu završetka četvrtog djela, skoro stidljivo pribilježio je svoje ime i porijeklo.
Mirah al-arwah /حاورﻻا حاﺮﻣ/. Gramatičko djelo o paradigmatskim oblicima riječi u arapskom jeziku. Napisao Ahmed b. Ali b. Masud, umro oko 800/1397. godine.
Ta¥rīf al-‘Izzī /يﺰﻌﻟا ﻒﻳﺮﺼﺗ/. Djelo iz leksikografije arapskog jezika. Napisao Izuddin Abu Fadail b. Ibrahim b. Abdulwahhab b. Ali az-Zandžani, umro 655/1257. godine.
Al-Maq¥úd fī at-Ta¥rīf /ﻒﻳﺮﺼﺘﻟا ﻲﻓ دﻮﺼﻘﻤﻟا/. Djelo iz morfologije arapskog jezika. Napisao Numan b. Sabit, Abu Hanifa, Imami azam, umro 150/767. godine.
Al-Bina᾽ /ءﺎﻨﺒﻟا/. Kraće gramatičko djelo iz arapskog jezika. Mogući autor Abdullah b. Dinguz.
Hadiyya a¥-¥ibyān /نﺎﻴﺒﺼﻟا ﺔﻳﺪﻫ/. Morfološko djelo iz arapskog jezika za početnike. Autor je nepoznat.48
Cijelu zbirku prepisao Sulaymān Yajčawī, 1212/1797. godine (l. 101a).49
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-2426, a kataloški je obrađen u VII sv. Kataloga (v. Popara Haso, Katalog GHB VII, 4727).
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-5366, a kataloški je obrađen u VIII sv. Kataloga (v. Mustafa Jahić, Katalog GHB VIII, 4973).
49 1212 ﺔﻨﺳ يﻮﺠﻳﺎﻳ نماﻴﻠﺳ يرﻘﻔﻟا ﻪﺒﺘﻛ
Mula Muhamed, kako se sam potpisao na kraju ovoga rukopisa, bio je rodom iz Jajca. Prepisao je, kratku risalu o zabrani konzumiranja duhana. U djelu autor govori o četrdeset tri štetnosti konzumiranja duhana. U bilješci na kraju djela potpisao se kao Mula. Smatramo da se ovdje ne radi o tituli mule nego počasnoj tituli, što u našim krajevima nije bio rijedak slučaj.50
- Risala fi õaqq ad-duêān /نﺎﺧﺪﻟا ﻖﺣ ﻲﻓ ﺔﻟﺎﺳر/. Rasprava o štetnosti konzumiranja duhana. Na turskom jeziku. Djelo je prepisano 22. ša᾽bana 1215/7. januara 1800. godine.51
Ibrahim b. Fejzullah Imamović rodom je iz Jajca. U mektebu Kamičak- mahale u Ključu 1278. godine prepisao je jedan primjerak Mushafa. Ovo je inače, njegov šesti primjerak prepisanog Mushafa, što govori u prilog činje- nici da se, vjerovatno, profesionalno bavio ovim poslom a u spomenutom mektebu obavljao imamsku ili muallimsku dužnost.
- Al-Mu¥õaf aš-šarīf /ﻒﻳﺮﺸﻟا ﻒﺤﺼﻤﻟا/. Mushaf. Na l. 327a zapisao je:
„Ovo je 6. primerak Mushafa koji je, uz Allahovu pomoć, prepisan rukom
slabog ubogog Ibrahima, sina Fejzulahovog, Imamovića iz džemata Dnoluka u Jajcu u mektebu Kamičak-mahale u Ključu u nedjelju u vrijema-ikindije namaza 7. muharema 1278.“, odnosno 15. jula 1861. godine.52
50 Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-3548, a kataloški je obrađen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobrača, Katalog GHB II, 1614). Na osnovu bilješke na kraju rukopisa Dobrača je ostavio mogućnost da se ovdje može raditi i o autoru, odnosno autografu ovoga djela. Međutim kasnije smo pronašli identičan primjerak ovoga djela u drugom rukopisu koji je, sudeći po rukopisu, prepisan 1157/1744. godine (GHB, R-4746, l. 32-55, Haso Popara, Katalog GHB IX, 5788/4.)
51 ﺐﺣﺎﺻ ... 1215 ﺔﻨﺳ يﺪﻟوا مﺎتم ﻪﻧﻮﻛ ﻲﺠﻨﺸﺑ ﻲﻣﺮﻜﻳ ﻚﻳا نﺎﺒﻌﺷ يﺪﻟوا ﻲﻔﻴﻨﺼﺗ ﻚﺑﺎﺘﻛ ﻮﺑ ... ﱃﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟا نﻮﻌﺑ ﻪﻔﻴﻨﺼﺗ ﻢﺗ
ﻪﺠﻳﺎﻳ ﳼﺎﻀﻗ ﺪﻤﺤﻣ ﻼﻣ ﻚﻟﺎﻣو (R-3548, l. 11a)
Rukopis je kataloški obrađen u II sv. Kataloga (v. Dobrača, Katalog GHB II, 1614.)
52 ﻪﺠﻳﺎﻳ ءﺎﻀﻗ ﻦﻋ ﻚﻳﻮﻣﺎﻣا ﻪﻠﻟا ﺾﻴﻓ ﻦﺑ ﻢﻴﻫاﺮﺑا يرﻘﺤﻟا ﻒﻴﻌﻀﻟا ﺪﻳ ﻦﻋ مﻼﻌﻟا ﻚﻠﳌا ﻪﻠﻟا نﻮﻌﺑ مﻼﻛ ﻲﺠﻨﺘﻟا ﻮﺒﺷا ﺮﻳﺮﺤﺘﻟا ﻊﻗو ﺪﻗ
...ﻒﻟﻻا ﺪﻌﺑ ينﺘﺋﺎﻣو ينﻌﺒﺳو نﺎثم ﻪﻨﺳ ﺦﻳرﺎﺗ ﺐﺘﻜﳌا ﰲ هﺪﻨﺳ ﻪﻠﺤﻣ ﻖﭽﻴﻤﻗ هﺪﻨﺳﺎﻀﻗ جﻮﻠﻛ ءﺎﻀﻗ رد ﻪﻗﻮﻟﻮﻧدا ﺖﻋماﺠﻟا ﻦﻣو
Neki historičari su pad Jajca pod osmansku vlast okarakterisali kao
„pad sa svog vrhunca u zaborav“.53 Da ta konstatacija mora doživjeti kore- kciju svjedoči i sadržajna prepisivačka djelatnost vezana za grad Jajce od početka 17. stoljeća. Nosioci ove aktivnosti bili su, između ostalih, i učenici, muderrisi, imami ovoga grada koji su, prepisujući djela na arapskom, tur- skom i perzijskom jeziku u kolofonu navodili svoju pripadnost porijeklom ili službom gradu Jajcu. Bez obzira da li su te listove ispisivali u Jajačkoj tvrđavi, koja nije bila samo utvrda sa vojnom postajom nego grad-tvrđava sa džamijama, medresom, tekijom i sl., pisarnici suda u Ključu ili kao mulazimi kod rumelijskog kadiaskera u Istanbulu navodili su svoje porijeklo Yayčawi. U ovome radu pratimo prepisivanje rukopisa u Jajcu ili od strane Jajčana skoro dva i po stoljeća u vremenskom razdoblju od 1623. pa sve do 1861. godine kada je Ibrahim Imamović prepisao svoj šesti primjerak Mushafa.
Inače, prepisivačka aktivnost u ovome gradu, kao i u drugim mjestima, pratila je potrebe kulturno-prosvjetnih institucija i stupanj njihovog razvoja. Podaci ovdje navedeni su samo mali dio tih aktivnosti. Prepisivači često, iz skromnosti ili nekih drugih razloga, nisu navodili ni svoja imena kao ni podatke o mjestu i vremenu prepisa jednog rukopisa. Također, mnogo je rukopisa tokom vremena uništeno, zagubljeno ili su u ovome trenutku još uvijek nedostupni javnosti. Pa i pored svega ovoga, broj rukopisa koji imaju napomenu da su prepisani u jajačkoj tvrđavi ili nekom obližnjem džematu nije mali. Tako je, u periodu od 1623. do 1861. godine, prema nama dostu- pnim izvorima, prepisano dvadeset pet djela, i to osamnaest na arapskom i sedam na turskom jeziku. Tematska zastupljenost prepisanih djela izgleda ovako: 8 djela iz fikha, 5 leksikografije, 4 tefsira, 2 akaida i književnosti te po jedno djelo iz etike, historije i kozmografije. Od toga deset djela je prepisano u Jajačkoj tvrđavi.
Ključne riječi: Jajce, islamski rukopisi, prepisivači.
رﻮﻟوا ينﻤﻜﺗ ﴫﻌﻟا ﺖﻗو ىﺪﺣﻻا مﻮﻳ ﰲ هﺪﻨﻧﻮﻛ ﻲﺠﻧﺪﻳ مﺮﺤﳌا هﺎﻣ ﰲ.
Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-22, a kataloški
je obrađen u I sv. Kataloga (v. Kasim Dobrača, Katalog GHB I, 49; Ždralović,
Prepisivači II, op. cit. 2247).
53 Truhelka, Ćiro, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo, 1904., str. 38.
Summary
Transcriber of manuscripts from town of Jajce
Some historians characterized the fall of the town of Jajce under Ottoman rule as “all from its peak to oblivion”. That this statement has to be corrected is evident from the rich transcribers> activities related to the town of Jajce from the beginning of 17th century. Transcribers were among others, pupils, mulas, imams of this town by transcribing works in Arabic, Turkish, and Persian languages stated their relations to Jajce by their origin or their services in Jajce. Regardless of their profession, transcribers always stated their attachment to the town of Jajce and indicated it by Yayčawi.
In this work we trace the transcribers’ activities in Jajce or by resi- dents over the cause of two and a half centuries (1623-1861) when Ibrahim Imamović transcribed his sixth copy of the Mushaf. The transcribers’ activity in this town as well as in other places was in line with the needs of cultural and educational institutions and the level of their developments. Details mentioned here are just a small part of those activities. Transcribers often didn’t mention their names as well as information about place and time of the transcription of the manuscripts due to their humility and other reasons. Also, many of the manuscripts were destroyed, lost or until now still unknown to the public. In spite of this, the number of manuscripts that were transcribed in the Jajce castle or nearby jamat is not small. So in the period from 1623 to the 1861, according to available sources to as, there were transcribed twenty five works, out of which is eighteen in Arabic and seven in Turkish language. Transcribed manuscripts by subject is: eight works from fikh, five lexicography, four tefsir, two aqaid and literature and one in ethic, history and cosmography. Out of these mentioned works ten is transcribed in castle of Jajce.
Wāqi‘āt al-muftīn /ﻦﻴﺘﻔﻤﻟا تﺎﻌﻗاو /Priručnik o raznim fikhskim pitanjima autora
‘Abdulqādira b. Yúsufa Ibn Naqība /Naqīb-zāde/umro 1107/1695. godine.
Prepisao Hadži Jusuf, Jajčanin, sin Ša‘banov, Ješil-zade, u medresi Üçšerefli, u Istanbulu, 8. zu-l-kadeta 1125/26. novembra 1713. godine.