AZRA GADŽO-KASUMOVIĆ

Gazi Husrev-begova biblioteka

UDK: 336.26(497.6 Jajce)

Izvorni naučni rad


OBNOVLJENA MUAFNAMA NOVOG JAJCA/ VARCAR VAKUFA IZ 1734. GODINE I EHALIJA


Sažetak


U radu se govori o obnovljenom muafijetu ehalije u navedenoj kasabi kao i o ponovnom uspostavljanu pazarnog dana kao važne potrebe svih njenih stanovnika. Muafijet je, pored intenzivnog kreditiranja od strane vakifa Kizlarage Mustafe, bio drugi značajan faktor u razvitku ove kasabe. Konstatuje se da se po navodima obnov- ljene muafname, kao i po načinu na koji su nadležni državni službenici izdavanjem svojih dokumenata rješavali pitanja sporova oko korištenja poreskih oslobođenja i povlastica datih određenoj kategoriji osoba, muafijet odnosio na ehaliju kasabe. Uz to je objašnjen pojam ehalija/ahali koji se u vezi sa spomenutim muafijetom odnosio na lica koja su bila podobna, a i sposobna da pokreću i održavaju privredni razvoj odre- đene kasabe. Privilegije poreskog oslobađanja dodijeljene prema prvoj muafnami iz 1591. godine nanovo nastanjenim stanovnicima u tek osnovanoj kasabi odnosile su se na njih lično „s tim da ožive i urbaniziraju navedeno mjesto“, tj. kasabu. Međutim, nakon izdavanja obnovljene muafname, vidi se da su nadležni službenici, kao što su valija i kadija, po osnovi općeg navoda o muafijetu dodjeljivali povlastice ehaliji kasabe ne samo za njihovo korištenje i obrađivanje vakufskog zemljišta u granicama određenim prvom hududnamom iz 1590. godine nego su se odnosile i na njihove čifluke i izvan vakufskog zemljišnog kompleksa, a koje su mogli obrađivati lično, ili čijim su obrađivanjem upravljali. Naime, za urbani razvoj onovremene kasabe ili šehera nije bilo dovoljno samo uspostavljanje središnjeg čaršijskog kompleksa nego je, u uvjetima poljoprivredno-agrarnih odnosa kao prevladavajućeg načina privrjeđivanja i po toj osnovi ubiranja državnih prihoda, jednako bila važna obrada i kultiviranje okolnih zemljišnih površina makar i ne bile vezane za sami vakuf. Mua- fijet koji je ehaliji kasabe bio dodijeljen odmah prilikom odluke o osnivanju kasabe i koji je nakon nestanka muafname 1697. godine ponovo bio obnovljen 1734. godine održao se čak do 1844. godine. Također je objašnjena još jedna važna odluka vezana za Varcar Vakuf prema kojoj je utvrđeno da u kasabi Varcar Vakuf, u kojoj je prvi pazarni dan bio uspostavljen 1590. godine, nije više uopće ni bilo pazarnog dana nakon 1697. i upada austrijske vojske i raseljavanja stanovništva ove kasabe, te da je pazarni dan uspostavljen ponovo tek 1805. godine, ali nije bio određen u petak, kako je bilo ranije, nego u nedjelju.


Ključne riječi: Jenidže/Novo Jajce/Varcar Vakuf, obnovljena muafnama, sporovi oko muafijeta, ehalija, pazarni dan


ANALI GHB 2016; 45 (37)

25

Azra Gadžo-Kasumović


O kasabi Varcar Vakuf napisano je, pored prijevoda Kizlaragine vakufna- me, do sada nekoliko radova.1 Razvoj novouspostavljene kasabe Varcar Vakuf/Novo Jajce, kao što je poznato, podstaknut je vakufljenjima Kizlara- ge Mustafe sina Mehmed-bega.2 Kizlaragina vakufnama legalizovana je u prvoj dekadi mjeseca džumade-l-evvela 1003/između 11. i 20. januara 1595. godine3. Muafnama je bila uspostavljena odmah nakon odluke o osnivanju kasabe, a potom je u određenim vremenskim periodima obnavljana.4 Sačuvan je primjerak te obnovljene muafname5 datiran 23. ševvala 1146/29. marta 1734. godine. Iz ovog fermana o obnavljanju muafijeta saznajemo da je bila još jedna obnovljena muafnama, nakon one prve izdate pri samom osnutku kasabe, koja je bila datirana 12. redžeba 1119/09. oktobra 1707. godine kao i to da godine 1730-31. nije bila ponovo obnovljena na sjednici Carskog divana da bi, pošto je ehalija ponovo bila bezrazložno uznemiravana traže- njem avariza i običajnih poreza, to obnavljanje bilo učinjeno 1734. godine na osnovu molbe navedene ehalije iz kasabe. Kao što je već rečeno prva muafnama izdata odmah nakon osnivanja kasabe nije sačuvana. O tome da je postojala i da je bila izdata 1000/1591. godine spominju se navodi u obnov-


  1. Vakufnama carskog Kizlarage Mustafe, sina Mehmed-begova, prijevod Salih Trako u: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV-XVI) Sarajevo: Orijentalni institut, 1985, 247- 259; Adem Handžić, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV/1975, Sarajevo, 1977, 156-165; Salih Trako, Hududnama čifluka Kzlarage Mustafe iz 1591. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju XXXI/1981, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1981,179-187; Salih Trako, Natpisi na šama- danima Kzlaragine džamije u Mrkonjić - Gradu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga VII-VIII, Sarajevo, 1982, 155-161; Azra Gadžo-Kasumović, Kasaba Novo Jajce/ Varcar Vakuf i utjecaj kreditiranja Kzlaraginog vakufa na njen razvoj krajem 16. i tokom

    17. stoljeća, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXXVI Sarajevo, 2015:27-47; Azra Gadžo-Kasumović, Sudski sporovi oko vakufa carskog kzlarage Mustafe, Radovi Filozofskog fakulteta, Serija historija i historija umjetnosti, Sarajevo 2016, 121-133.

  2. Pored džamije, mekteba, karavansaraja od 20 odaja Krzlaraga je dao izgraditi i 24 duća- na, jednu pekaru, a uvakufio je 674 100 akči gotovog novca i, također, i izvjestan broj rukopisa za džamijsku knjižnicu. Vidjeti: Vakufnama carskog kzlarage...nav.dj., 252.

  3. Vakufnama carskog kzlarage...nav.dj., 247-259.

  4. Ovdje ističemo činjenicu je da je pitanje kasabe, njenog muafijeta i stanja ehalije bilo povezano sa pitanjem samog vakufa. O tome svjedoče i navodi iz sultanskog fermana u kojim se kaže slijedeće: „....zapovjednici i državni dužnosnici nanose nepravdu fukari i mome časnom vakufu time što tražeći tekalife rasturaju ehaliju kasabe...“ /mῑrimῑrȃn ve sȃiri-i ehl-i örf tȃifesi taraflarından tekȃlῑf talebi ile ahȃli-i kasabayı perȃkende etmele- riyle fukarȃya ve vakf-ı şerῑfime kulli gader olmağın...

  5. Navedeni primjerak fermana muafname pored toga što je, koliko mi je poznato, jedini sačuvani originalni ferman s vlastoručnim sultanskim potpisom/hatt-ı hümayun u Bosan- skom ejaletu, predstavlja općenito najljepši primjer jednog originalnog fermana koji se čuva u GHB. Ferman o muafijetu/muafnama sa hatt-i humajunom je ukrašen cvijetnom tugrom i ima natpis: Neka se prema njemu postupa, tj. u skladu s ovim fermanom/Mûce- bince amel oluna.


26 ANALI GHB 2016; 45 (37)

Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


ljenoj muafnami iz 1734. godine, u dokumentima o vakufskim sporovima i u kasnijim dokumentima kojim se produžavalo i ostvarivalo drevno pravo u pogledu poreskih povlastica, a što se provodilo u djelo na osnovu znanja o postojanju te prve i osnovne muafname.6 Nakon toga je uslijedila i obnov- ljena muafnama7 kojom su ehaliji u novoosnovanoj kasabi date povlastice u smislu poreskog oslobađanja od teških poreskih nameta avarizi-divanijje i od običajnih poreskih davanja tekalifi-orfijje. Obnovljena muafnama je dodije- ljena stoga da se stanovništvo sa navedenog područja određenog za kasabu ne bi razilazilo uslijed teškog života i teških opterećenja. Neposredno nakon izdavanja hududname 1591. godine, a prije izdavanja Kizlaragine vakufname sačinjene i ovjerene tek 1595. godine, sačinjen je i originalni izvod muafna- me koji nije sačuvan. Obnovljena muafnama iz 1734. godine potvrđuje da je opet nanovo izdat muafijet prema kome je ehalija kasabe Jenidže/Novo Jajce, upostavljene dijelom na naseljenim, a dijelom na nenaseljenim zemljištima sela Gornja Kloka, upotpunosti oslobođena od divanskih nameta i običajnih poreza.8 Navedene 1734. godine glavni nadziratelj vakufskog poslovanja, tj. nazir Vakufa bio je Bešir-aga. Prema vakufnami Kizlarage Mustafe određeno je bilo da naziri ovog vakufa nakon njega budu carski Kizlarage. Bešir-aga je izvijestio o tome da je muafijet ubilježen u sultanski defter, te da je usli- jed neprijateljskog prodora 1697. ranije dodijeljena originalna muafnama bila zagubljena. Uslijed toga stanovništvo je bilo izloženo pritisku od strane visokih državnih dužnosnika iz kategorije mirimirana i drugih državnih služ- benika budući da su navedeni tražili od njih avarize i tekalife. Ova muafnama (ferman o muafijetu) bila je naslovljena na vezira i kadiju Jajca, a izdata je na inicijativu i zalaganjem u to vrijeme aktivno angažiranog darusseadeage.9 Original obnovljene muafname pažljivo se čuvao u Vakufu kao dokument od posebne važnosti, a koji su vakufski službenici i ehalija kasabe, čije je projekte navedeni vakuf kreditirao, davali s vremena na vrijeme državnim službenicima na uvid da bi se potvrdile i održale privilegije dodijeljene ovom području, te da bi se tako održalo funkcioniranje i razvoj kasabe na način koji joj je bio namijenjen.


6 GHB, A-4856/TO-13, A-4856/TO-33.

  1. Ovaj ferman muafnama iz 1591. godine nije evidentiran u navedenom Handžićevom radu nego je navedena samo registracija o muafijetu koja je bila upisana u defter iz 1604. Vidjeti: Adem Handžić, O formiranju... nav. dj., 162.

  2. GHB, A- 4856 / TO-13. Izdavanje ove muafname uslijedilo je nakon carske sjednice održane 1143 / 1730-31. godine.

  3. Darusseadeaga ili kizlaraga je bio treći po važnosti službenik na sultanskom dvoru, odmah iza velikog vezira i šejhulislama. Kizlarage su bili nadležni nad agama u sultan- skom dvoru, a istovremeno su bili zaduženi da vode nadzor nad sultanskim vakufima i vakufima visokih državnih službenika.


    ANALI GHB 2016; 45 (37)

    27

    Azra Gadžo-Kasumović


    Ovdje treba napomenuti da je u defteru iz 1604. godine donesen opširan tekst kojim se opisuje preobražaj sela Gornja Kloka u kasabu Gornja Klo- ka, drugim imenom Novo Jajce10 a, također, doneseni su i precizni navodi o muafijetu.11 Upoređivanjem navedene registracije u defteru, koja je nastala na osnovu prve muafname iz 1591. godine, sa tekstom obnovljene muafna- me uočavaju se razlike u pogledu korištenja termina za uživaoce dodijeljenih povlastica. Naime, jasno je da se povlastice nisu odnosile na sve dotadaš- nje stanovnike sela Gornja Kloka koji su morali prodati neke svoje zemljišne komplekse/zemine Kizlaragi Mustafi, a po osnovi državne odluke o osnivanju kasabe na području Gornje Kloke. Povlastice su se odnosile, prije svega, na one koji dolaze izvana sa svojim porodicama i koji se tu nastanjuju.12 Ustva- ri, doseljenici su bili ti koji su dobili povlastice u vidu poreskih oslobađanja od divanskih nameta i običajnih poreza s ciljem da bi urbanizirali i izgradili navedenu kasabu. Termin ehalija se ne spominje niti u prvoj muafnami niti u kasnijim defterskim registracijama. Međutim, u obnovljenoj muafnami iz 1734. godine uvodi se termin ehalija gdje se navodi da je u carskom defteru bilo zabilježeno da je „spomenuta ehalija oslobođena od svih divanskih name- ta i običajnih poreza13 s tim da bi oživjeli i urbanizirali časnu džamiju, mekteb i han u kasabi Novo Jajce koja pripada kadiluku Jajce“. Ukupno stanovništvo, u koje su spadali stari stanovnici Gornje Kloke i doseljeni stanovnici naseljeni u novom dijelu kasabe Jenidže, nije moglo biti oslobođeno poreskih obaveza. Iz defterskih popisa se razumije da su u ehaliju kasabe spadala vojna i admi- nistartivno upravna lica kao i zanatlije raznih struka.14


  4. Naziv Novo Jajce uvodi se odmah nakon izdavanja osnivačkih dokumenata o uspostav- ljanju nove kasabe Potom su u raznim sačuvanim dokumentima s kraja 16., u 17. i prvoj polovini 18. stoljeća korišteni za kasabu Novo Jajce nazivi Yayçe-i Yenicesi, Yenice-i Yayçe, Yenice. U navedenim dokumentima naziv Varcar Vakuf prvi put se spominje 1050/1640. godine kao Varçar Vakf, a potom 1220/1805. kao Vakf-i Varçar. U 19. stoljeću koristi se samo naziv Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad); U defteru iz 1604. godine navodi se kao drugi naziv za kasabu Gornja Kloka i naziv Yayçe-i cedid/Novo Jajce. Vidjeti: Adem Handžić, O formiranju... nav. dj., 162.

  5. Vidjeti: Adem Handžić, O formiranju...nav. dj., 162.

  6. Haricden ehl-i ayalleriyle gelüp tavattun eyleyenlere...

  7. U ovoj obnovljenoj muafnami rečeno je „upotpunosti“, tj. „od svih“ (navedenih poreza) što je iskazano terminom „bil-cümle“: ... kasaba-yı mezkȗre ahȃlisi avȃrız-ı divȃniyye ve tekȃlῑf-i örfiyyeden bil-cümle muʻȃf ve müsellem oldukları... U defteru i u drugim doku- mentima navod upotpunosti, tj. od svih, iskazuje se nekada i terminom „kaffe“ kao sino- nimom termina „bil-cümle“. I u arzuhalu sa kratkom bujuruldijom datiranom 1149/1734. godine termin „bil-cümle“ može se odnositi na sve tekalife iz navedne grupe tekalifa, a može i na ehaliju: Bu fukara kulları Yenice kasabası ahȃlisi olup kasaba-yı mezbure vakf olup ve hȃlȃ darü’s-saʻȃde agasının nezȃretinde ve bil-cümle tekȃliften muʻȃf ve müse- llem olmak üzere...

  8. Adem Handžić navodi na osnovu podataka iz deftera da su postojala dva naselja vezana za prostor koji je gravitirao selu Gornja Kloka. Jedno je bilo naselje sa domaćim vlaškim


    28 ANALI GHB 2016; 45 (37)

    Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


    U obnovljenoj muafnami donose se, uglavnom, podaci o nestanku muaf- name sačinjene 1000/1591. godine kao i o procesu njenog ponovnog izdava- nja, a muafijet se spominje samo uopšteno kao oslobađanje ehalije od nameta tekalifi-orfijje i avarizi-divanijje, pri čemu se, kao što je to bilo zabilježeno u defteru, ovdje posebno ne izdvajaju sva pojedinačna oslobođenja koja su sadržana u općim definacijama raznih državnih nameta i obaveza kao što su učestvovanja u vojnim pohodima sa beglerbegom i obaveza čerahorlu- ka. Unatoč tako sažeto iskazanim navodima o muafijetu15 na osnovu teksta muafname vidi se da su lica koja su bila zainteresirana za održavanje mua- fijeta dobro poznavala suštinu muafijeta, te su to, i prije nego što je ponovo obnovljena muafnama, a i u kasnijem periodu, navodila na temelju citata iz spomenutog popisnog deftera prilikom raznih sporova vođenih oko očuvanja navedenih privilegija.16

    O upornom nastojanju da se sačuvaju povlastice i poreska oslobađanja govori i hudždžet ovjeren potpisom i pečatom mutevellije Husejina, zaduže- nog u kazi Jajce i datiran 17. safera 1260/08. marta 1844. godine koji, pored gore rečenog, ukazuje i na to da je muafijet navedene gradske sredine bio održavan u kontinuitetu sve do navedene godine kada je ovim dokumentom taj muafijet bio, također, potvrđen.17 Kada je u pitanju muafijet koji je muaf- namom bio određen za kasabu Varcar Vakuf vidi se da je taj muafijet bio u početku podsticajna mjera za uspostavljanje kasabe, a da je kasnije bio faktor održavanja njenog funkcioniranja i da je, također, bio faktor koji je motivirao njeno urbano gradsko stanovništvo da i dalje ostaju nastanjeni i aktivni u ovoj


    filuridžijskim stanovništvom, a drugi dio naselja predstavljalo je Novo Jajce osnovano na naslijeđenim i otkupljenim zemljišnim kompleksima Kizlarage Mustafe. U tom dijelu naselja koji je bio organiziran kao džemat navode se: aga, zapovjednik desetine, 2 spahija, 1 sermaje, 2 divane (deli), gradski ćehaja, starješina mahale/ser džemat te razne zanatalije. Vidjeti: Adem Handžić, O formiranju...nav.dj., 164.

  9. Tj. sažetih u poređenju sa onim iz deftera datiranog 1604. godine.

  10. Ovdje treba istaći da su izdavane brojne muafname koje su se odnosile na ehaliju raznih kasaba i šehera u Bosanskom sandžaku i kasnije u Ejaletu kao i na nosioce raznih službi, a koje su doprinosile vojnim aktivnostima Osmanlija. U tim muafnamama navodilo se da se povlastice dodjeljuju na ime vršenja vojnih službi i učestvovanja u vojnim pohodima ili se samo navodilo, kao u slučaju muafname Novog Jajca, da se dodjeljuje onima koji učestvuju u urbanizaciji navedene kasabe. Avdo Sućeska navodi, govoreći o registraciji sarajevskog muafijeta iz 1701. i 1716. godine, kao najstarije registracije u popisnim defterima npr. muafijet iz 1568. i 1578., potom muafijet za neke stanovnike Bosne ubilježen u navedenim muhimme defterima datiranim 1595. godine kao i banjalučku muafnamu iz 1587. i 1622. godine. A o utjecaju muafijeta na razvoj Tuzle, Bijeljine, Dervente i Zvornika pisao je Adem Handžić pored Muhameda Hadžijahića koji je pisao o prijepisu sarajevske muafname iz 1701. godine. Vidjeti: A. Sućeska, O muʻafiyetu u bosanskom ejaletu, Prilozi instituta za istoriju, Sarajevo 1986, 235-243.

    17 GHB, A-4856/TO-33.


    ANALI GHB 2016; 45 (37)

    29

    Azra Gadžo-Kasumović


    kasabi. Stoga je muafnama neprekidno obnavljana i trajala je kao funkciona- lan, a ne samo historijski dokument, sve do polovine devetnaestog stoljeća.

    U vezi sa ovim konkretnim muafijetom bitno je uočiti još jednu važnu činjenicu. Ova muafnama nije se odnosila samo na čaršijski krug i na zemlju na kojoj je izuzimanjem zemljišta kasaba bila osnovana. Na osnovu dolje navedenog spora koji se vodio u pogledu opterećivanja stanovništva kasabe u vezi sa zemljom koja je bila izvan granica kasabe može se ustvrditi slijedeće: muafnama se odnosila na ehaliju kasabe i oslobađala ih je poreskih optereće- nja na zemlju bez obzira gdje se ta zemlja nalazila.18 Odluka o oslobađanju od određenih poreskih davanja, kao vid dodjele privilegije onima koji su bili nastanjeni u kasabi, ovisila je o interpretaciji propisa i o volji i procjeni nad- ležnih visoko rangiranih državnih službenika, što se uočava posebno od 18. stoljeća pa nadalje.


    Ehalija u kasabi i termin ehalija u muafnami


    Na osnovu teksta obnovljene muafname iz 1734. godine vidi se da se ona odnosi na ehaliju.19 Pitanje je samo kako shvatiti termin ehalija/ahȃli, da li kao ukupno stanovništvo ili kao one angažirane i istaknute osobe iz jedne zajedni- ce. Analizom upotrebe ovog termina utvrđeno je da pored toga što može da se odnosi i na ukupno stanovništvo, termin ehalija (ﻰﻟﺎﻫﺍ) se u službenim doku- mentima odnosi, uglavnom, na istaknute i sposobne članove jedne zajednice.20 Na koji način će ovaj termin biti shvaćen ovisi o kontekstu u kojem se nađe.


    1. To dokazuje arzuhal ehalije kasabe Jenidže/Novog Jajca koja je vodila spor sa ehalijom Jajca u vezi sa očuvanjem privilegija koje je dobila po osnovi carskog hatt-i humajuna. Ehalija iz kasabe Jenidže bila je optužena da koristi zemlju iz drugih sela. Navedeno je da oni koji daju da se obrađuje zemlja iz drugih sela su, ustvari, naoružani vojnici u službi valije. Po tom osnovu tražili su da budu oslobođeni, u skladu sa hatt-i humajunom, od svih drugih davanja kao osobe koje su se našle u prilici da obrađuju spahijsku zemlju, a nakon što daju po 50 groša prilikom razreza svakog taksita. Ovdje se vidi da se, u odnosu na osnovni muafijet koji se odnosio na zemlje navedene u prvoj hududnami Kizlaraginog čifluka i koji je obnovljen 1734. godine, taj muafijet protezao i na druge zemlje izvan kasabe po osnovi lične valijine procjene i kompetencija. Vidjetti. GHB, A-4856/TO-12.

    2. Kasaba-yı mezbȗre ahȃlisi avȃrızı divȃniyyeden ve tekȃlifi örfiyyeden muʻȃf ve müsellem.

    3. Poredeći tekst ove obnovljene muafname dodijeljene Novom Jajcu sa prijepisom teksta obnovljene sarajevske muafname iz 1701. godine, vidi se da je prije ove bila izdata i jedna muafnama 1572. godine, a odnosila se na dodjeljivanje povlastica za ehaliju Sara- jeva, tj. one koji su bili snažni i mogli su da sa svojim konjima i bajracima učestvuju u vojnom pohodu. Uz njih se spominju posebno „fukara pješaci“ koji su se, također, pri- ključivali datom pohodu/ ...ahȃli-i kasaba-yı mezbȗre kudreti olanlar atlarıyla ve bisȃt bayrȃklarıyla mükemmel ve fukarası piyȃde sefere varup...“ Uz to se odnosila na zanatlije i trgovce koji su na svoj trošak i svojim sredstvima navedenima obezbjeđivali sredstva za život/ ...ve kasabanın mezbȗre ehl-i sanȃyiʻ ve harcı tuccȃrlarıyla zindegȃnileri olmakla

      ...“ Vidjeti: Kadićeva hronika V: 59-61.


      30 ANALI GHB 2016; 45 (37)

      Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


      U službenim dokumentima susreće se povremeno direktno obraćanje i ehaliji uz uobičajeno obraćanje službenicima nadležnim u pokrajinskoj državnoj upravi. Termin halk i sükkȃn odnosi se, općenito, na narod i stanovništvo i ne koristi se u službenim oslovljavanjima namijenjenim odgovornim licima. U službenim dokumentima pravi se razlika između upotrebe pojma ahali koji se odnosi na odabrane stanovnike/ahali-i vilayet i svih stanovnika/ sükkȃn-i memleket kao i između kategorije stanovnika koji se određuju terminom ahali, s jedne strane, i između pojma raja, s druge strane.21 Termin ahali odnosi se i na gospodu sa Divana/ahali-i Divan efendilere hitaben...22 U hududnami čifluka Kizlarage se navodi da je molbu za osnivanje kasabe na njegovom čifluku uputila ehalija i narod oblasti na naseljenoj krajini.23 Kada je u pitanju upotreba ovog termina u vezi sa muafijetom navedenim terminom označavaju se oni koji su nosioci prava i odgovornosti, koji izvršavaju obaveze prema državi, koji su sposobni da privrjeđuju, a i da komuniciraju sa institucijama vlasti, te koji aktivno i angažirano učestvuju u razvoju i urbanizaciji jedne kasabe.24 Pojam ahȃli veže se za kasabu ili kadiluk tako da se u dokumentima navodi: ehalija u kadiluku/ahȃli-i kaza i ehalija u kasabi/kasaba ahȃlisi.25

      Međutim iz sporova koji su se povremeno vodili po pitanju zaštite statusa muafijeta nije uvijek jasno definisano da li muafijet dolazi po osnovi statusa ehalije ili po osnovi zemlje/arazi koju oni nastanjuju. U gore opisanoj muaf- nami termin erazija/arazi se ne spominje, a poznato je da dokumenti, posebno oni koji se odnose na imovinska i krivična pitanja, imaju po pravilu sasvim precizne formulacije koje se radi tačnosti i preciznosti i otklanjanja pogrešne interpretacije i razumijevanja najmanje dva puta ponavljaju.


    4. Vidjeti sidžil 7, str. 90: „...muhȃfaza-yı hudȗd ve memleket ve muhȃrese-yi ahȃli ve raʻiyyete ihtimȃm ve dikkat eylemeleri vacibȃt-ı umȗrden olacağı bȃbında...“

    5. GHB, A-414/TO.

    6. Serhad-i maʻmurede ahȃlileri ve vilayet halkı çifliği mezbur tevȃbıʻıyla kasaba olmasın rica eyledüklerinden mȃ adȃ... V൴djet൴: GHB, A-4856/TO-17 ൴ V-82(299); Sal൴h Trako, Hududnama...nav.dj., 182.

    7. Bosna valisinin arz ve ahȃlisinin mahzarlarıyla istidȃʻlarına binaen... Iz navedenog iska- za se vidi da je ehalija upućivala mahzare u kojim je iskazivala svoje peticije, a poznato je da su mahzare potpisivala ugledna lica u koja su spadali civilni i vojni državni službenici, ulema i poslovni ljudi. Vidjeti: GHB, A-4856/TO-11.

    8. U arzuhalu sa sahha-bujuruldijom datiranom 1149/1736. godine ehalija kasabe Jenidže/ Yenice kasabasi ahalisi obraća se valiji za zaštitu svojih privilegija posredstvom kadi- je Jajca, kapetana, ajana vilajeta i ehalije kadiluka, tj. kadilučke ehalije/ Yayçe kȃdısı dȃʻῑlerine ve kapudana ve ayȃn-ı vilȃyet ve ahȃli-i kaza kullarına hitȃben... Kasaba ahȃ- lisi/ehal൴ja u kasab൴ ൴ ahȃli-i kaza/ kad൴lučka ehal൴ja odgovara term൴nu iş erleri/poslovn൴ ljud൴ koj൴m su se nadležn൴ organ൴ osmanske vlast൴ često obraćal൴ uz ostale državne služ- ben൴ke sa koj൴m su uob൴čajeno komun൴c൴ral൴ po p൴tanju provođenja u djelo razn൴h poslova od državne ൴ opće važnost൴.


      ANALI GHB 2016; 45 (37)

      31

      Azra Gadžo-Kasumović


      Po kom će osnovu u sudskim sporovima povlastice biti dodijeljene ili odbijene da li po pitanju „ahali“ ili po pitanju „arazi“ bilo je namjerno ostav- ljeno procjeni odgovornih lica s vrha lokalne vlasti, prije svega valiji.


      Tezkira valijinog kajmakama o zaštiti muafijeta za ehaliju


      S vremena na vrijeme, nakon izdavanja osnovne muafname, izdavani su i drugi dokumenti kojim se štitilo pravo na rečene povlastice za ehaliju Novog Jajca/Varcar Vakufa. Takav jedan dokument je tezkira iz 1640. godine26 koja je izdata nakon što je narušeno pravo na navedene povlastice i nakon što je ehalija kasabe Novog Jajca bila pozivana da obavlja razne teške poslove, tzv. čerahorluk, prilikom popravke tvrđave u Banjaluci. Tu je navedeno da je raja sa čifluka postavljana na popravljanje tvrđave, a da se od ranije nisu postav- ljali oni koji stanuju na vakufskoj zemlji, što znači oni koji stanuju u gradskoj sredini. Tezkiru je izdao valijin kajmakam, tada sa sjedištem u Banjaluci, a sačinjena je u vidu izvještaja i konstatacija donesenih na osnovu muafname gdje se kaže da navedeni s vakufske zemlje nisu bili obavezani nikakvom vrstom čerahorluka. Pošto se originalna muafnama nije mogla izuzimati i nositi na sud izdata je, sa njenim poznatim navodima, spomenuta tezkira od strane visokog državnog službenika. Tezkira je uručena izaslaniku ehalije umjesto originalne muafname da bi oni koji su bili zainteresirani po pitanju muafijeta, tezkiru mogli priložiti na sudu kao argument, umjesto originala muafname, u svojoj pravnoj borbi oko realiziranja povlastica.


      Valijina bujuruldija datirana 1737. godine o poreskom olakšanju za ehaliju


      Ehalija kasabe Novog Jajca/Yenice, a tu su spadali oni iz gradske sredine koji su bili u stanju imati zemlju i negdje drugo izvan same kasabe, uputila je molbu valiji koji je po sopstvenoj procjeni doprinosa navedenih lica razvoju spomenutog kraja donio odluku u njihovu korist. Po toj odluci je kratkom bujuruldijom datiranom 03. ramazana 1149 / 05 januara 1737. godine koja je bila upućena kadiji Jajca, kapetanu, ajanu Ejaleta, ehaliji kadiluka Jenidže

      / Gornja Kloka bilo, u okviru navedenog muafijeta, dodijeljeno poresko olakšanje da prilikom svakog taksita daju samo po 50 groša.27 Do potrebe intervencije valije u pogledu toga kako tretirati mogućnost dodjele konkretnih poreskih olakšanja po osnovi opće muafname dolazilo bi nakon što bi došlo


    9. Radi se o tezkiri Mustafe, kajmakama u Banjaluci datiranoj u posljednjoj dekadi rebiu-l- evvela 1050/između 10. i 20. jula 1640. godine. Vidjeti: GHB, A-4856/TO-29.

    10. Valija je rješenje na navedeni način donio stoga da bi se spriječile razmirice i negodova- nja nekih lica koji su navedenoj ehaliji prebacivali da koriste povlastice u vidu poreskih olakšanja na spahijske zemlje iz drugih sela koje obrađuje, tj. erazije pod spahijskom kontrolom i upravom, odnosno erazije čije obrađivanje navedena ehalija organizuje.


      32 ANALI GHB 2016; 45 (37)

      Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


      do situacije u kojoj je neka ehalija stekla čifluke izvan kasabe. U konkretnom slučaju dodijeljena povlastica odnosila se na one između ehalije Nove Kasabe (Yenice Kasabası ahȃlisi) koji su upravljali i gospodarili navedenom zemljom ili koji su sami obrađivali28 spahijsku zemlju (sipȃhi arȃzileri), te koji nakon navedenog osnovnog davanja više nisu bili uznemiravani traženjem drugih tekalifa. Bujuruldija je bila izdata na osnovu arzuhala „skromnih robova“, tj. ehalije iz Novog Jajca. Stanovnici kasabe Novo Jajce29 u statusu ehalije bili su muafnamom oslobođeni svih poreza, a mogli su držati eraziju i u drugim selima i opet su, po procjeni nadležnih službenika, mogli ostvariti pravo na poreske olakšice koje su bile propisane muafnamom.

      Navedeni dokument izdat je 1149/1737. godine, a to znači tri godine nakon što je izdata i obnovljena muafnama. Očito je nakon upada austrijske vojske 1697. godine bilo narušeno i poremećeno provođenje muafijeta, te je ovaj pojedinačni dokument o dodjeli poreskih povlastica bio izdat slijedeći navode prve opće naredbe o obnovljenom muafijetu ehalije u navedenoj kasabi koja je uporno nastojala da sačuva svoj privilegirani status. Osim toga, treba evidentirati i činjenicu da se 1260/1844. godine, kao ehalija u kasabi koja je imala povlastice na korištenje erazije ma gdje se ona nalazila, jednako navode pored muslimana i zimmije kao korisnici drevnog muafijeta.30 Navedena pojava je u skladu sa promijenjenim odnosom osmanskih vlasti i osmanske politike prema kršćanima što je već jasno uočljivo, naročito u dru- goj polovini 18. stoljeća.


      Spor koji se vodio 1844. godine u vezi sa očuvanjem i potvrđivanjem muafijeta


      Spor o kojem je riječ vodio se s jedne strane između Mustafe-bega Kule- novića iz sela Bjelajci/Bilajci31 i u dokumentu navedene raje Bara pod drugim imenom Trebovo/Trijebovo i, s druge strane, spomenutih stanovnika kasabe Varcar Vakuf. Spor je pokrenut radi ravnomjernijeg opterećivanja ukupnog stanovništva i radi ukidanja stoljetnih povlastica što je inicirano u procesu intenziviranih reformskih promjena.Tužitelji su zahtijevali da se spomenuti tuženi zakonom upozore da izvršavaju svoje tekalifi-orfijje prema svojim mogućnostima i u skladu sa koristima koje imaju od prihoda sa čifluka u selu


    11. Lično ili su je davali na obrađivanje drugima.

    12. Nova Kasaba/Kasaba-ı Yenice, Yenice Kasabası. Vidjeti: A-4856/TO-12.

    13. Među ehalijom kasabe Varcar Vakufa uz Ahmeda sina Mehmeda, Abduldželila sina Alije, Derviša sina Alije, Jusufa sina Ismaila navedeni su zimmije Pero Đukanović, Đuro Dže- bedžić, Juro Matrak i ostali. Vidjeti, GHB, A-4856/TO-33.

    14. Ovo selo 1260/ 1844. godine pripada Jajcu i evidentirano je u statusu sela, kao što se vidi iz ovog dokumenta. Međutim, godine 1038/1629. spominje se u jednom fermanu u statusu kasabe, tj. kao kasaba-ı Bilayçe. V൴djet൴: GHB, A-4856/TO-4.


      ANALI GHB 2016; 45 (37)

      33

      Azra Gadžo-Kasumović


      Bare. Ovom prilikom su potvrdili, također, da navedena tužena ehalija spo- menute kasabe Varcar Vakufa nije ni od ranije ispunjavala svoje poreske oba- veze na čifluke (alake) u gore navedenom selu Bare, tj. da su bili oslobođeni onih davanja kojim su drugi stanovnici sela Bare bili zaduženi. Tužitelji su, također, naveli da je navedena tužena ehalija oslobođena upotpunosti od svih davanja imenovanih kao tekalifi-orfijje i avarizi-divanijje, te da njihov mua- fijet dolazi po osnovi toga što su oproštene/muʻȃf ve müsellem zemlje koje su bile unesene u staru hududnamu.32 Tužena ehalija Varcar Vakufa je koristila još od osnutka kasabe svoje više puta potvrđivane povlastice koje su u odno- su na prvu muafnamu iz 1591. godine često bile i proširene nakon izdavanja obnovljene mufname iz 1734. godine. Insistirajući na čuvanju i održavanju stečenih privilegija ovi privilegirani stanovnici nastanjeni u navedenoj kasabi htjeli su ponovo istaći da su oni ti koji i dalje održavaju nivo urbaniziranosti date kasabe kao što su to od ranije činili i njihovi prethodnici, te da u tom pogledu imaju poseban status kao ehalija u toj kasabi.33 S druge strane tuži- telji su nastojali ograničiti njihove privilegije, te iako je postojala obnovljena muafnama iz 1734. godine, ipak su kao osnovni izvor i dokaz validnosti muafijeta u raznim sudskim raspravama navodili kao argument dodjeljivanje prve hududname iz 1590. godine34 i prve sultanske muafname datirane 1591. godine čiji su navodi bili registrirani i u defteru iz 1604. godine.


    15. Međutim, u praksi su, po odluci nadležnih službenika koji su se pozivali samo na opće- nite navode muafname, mogle biti oslobođene i zemlje izvan granica kasabe koje nisu bile navedene u prvoj hududnami niti u muafnamama iz 1591. i 1734. godine. Kadija je mogao, po osnovi iskaza kojim se ne precizira da se muafijet odnosi samo na zemlje unutar kasabe, a koji glasi „zemlje onih koji nastanjuju spomenutu kasabu da bi je urbani- zirali“ / ...kasaba-yı mezbureyi maʻmure içün içine tavattun eden kimesnelerin arȃzileri... donijeti presudu da se povlastice odnose i na zemlje izvan kasabe ako ih drži ehalija iz kasabe. Vidjeti: GHB, A-4856/TO-33.

    16. Kao potvrdu i dokaz podnijeli su fetve u kojim se postavlja pitanje da li se po Šeriatu, a suprotno staroj naredbi, stanovnici mogu opterećivati avarizi-divanijjom i tekalifi- orfijjom. Odgovor je bio da po pravilu ne mogu, da se ne dozvoljava protivljenje imamo- voj naredbi nego da treba slijediti fikhske knjige i ono što je objašnjeno u riznici fetvi. I to što je u spomenuto vrijeme donesena pozitivna potvrda drevnog muafijeta samo je bio posljednji pokušaj navedenih lica, koja su smatrala da su nasljednici drevnih privilegija i da im u poreskom smislu pripada privilegiran status, da sačuvaju još jedno izvjesno vrijeme privilegije koje su im izmicale. Dokument je potpisao Husein, mutevellija sa zaduženjem u kadiluku Jajce. Ova fetva u kojoj se poziva na autoritet imama, vjerovatno lokalnog, navedena je samo u ovom dokumentu, a nije sačuvana u vakufskoj dokumen- taciji u kojoj je sačuvan samo original fetve Kafije Prušćaka. Vidjeti: Azra Gadžo Kasu- mović, Sudski sporovi ... nav. dj., 129-130.

    17. Hududnamu su navodili stoga da bi pokazali da su bili oslobođeni/muʻȃf ve müsellem oni koji su se nastanili u navedenoj kasabi kao i da su oslobođene zemlje/arazi koje su ulazile u sastav hududname: ...hududname-i derununude derc ve beyan kılınan arazi muʻȃf ve müsellem olduğu cevapları olmakla… Vidjeti: A-4856/TO-33.


      34 ANALI GHB 2016; 45 (37)

      Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


      Iako se u originalnoj obnovljenoj muafnami, kao što je rečeno nigdje ne koristi termin „arazi“ u ovom hudždžetu35 navodi se kao obrazloženje potrebe da oni koji koriste zemlju izvan granica kasabe, tj. u selu Bare/Trijebovo budu oprošteni određenih gore navedenih davanja, dakle da budu muaf. Ovdje se radi o procjeni kadije i njegovoj interpretaciji muafname.36 U osnovi se radi o muafijetu koji je u novoobnovljenoj muafnami označen kao muafijet na osobe, tj. na ehaliju, a taj muafijet se potom u praksi prenosio i na samu zemlju tako da je i zemlja kao takva bila oslobođena i dobijala status „zemlje sa povlasticama“. Taj status je mogao da ide uz tu zemlju čak i prilikom pro- mjene korisnika tapije pri kupoprodajnim transakcijama.


      Odluke o uspostavljanju pazarnog dana u Varcar Vakufu


      Iz navoda u defteru iz 1604. godine kao i iz navoda vakufname poznato je da je, uz muafijet, važan korak u uspostavljanju kasabe bio i uspostavlja- nje pazarnog dana. U ovom slučaju pazarni dan je bio uspostavljen u petak. Pored temeljne registracije u carskom defteru na osnovu koje je ova činjenica postala poznata bio je izdat i pojedinačni ferman iz kojeg se saznaje da je prije uspostavljanja ovog pazarnog dana postojao dernek na jednoj zaravni sa strminom u selu Trijebovo, koje je bilo nepodesno mjesto za trgovce, posje- tioce i za samo stanovništvo. U fermanu datiranom u trećoj dekadi safera 998/29. decembar 1589 - 7. januar 1590. godine se iznosi da je kasaba Novo Jajce poznata kao Gornja Kloka37 predstavljala jedno mjesto u koje se navra- ća i koje je blizu krajišta/serhata, a nema svog pazarnog dana. Fermanom je određeno da se navedeni dernek ukine i ubuduće održava na mjestu koje je uspostavljeno kao pazar.38

      U vezi sa pazarnim danom posebno je zanimljiv ferman datiran mjeseca rebiu-l-ahira 1110/između 06. oktobra i 03. novembra 1698. godine39 upućen


    18. Tako su stanovnici navedenog sela Bare imali, prema evidenciji u defteru, muafijet od 1563. godine po kome su kao čuvari derbenda na tom području davali samo filuriju i bili su oslobođeni svih drugih običajnih i teških nameta. Vidjeti: Adem Handžić, O formiranju...nav.dj. 159; Međutim taj muafijet bio je određenim stanovnicima sela Bare dodijeljen kao specifični i pojedinačni muafijet, a oni nisu imali pravo na opći muafijet koji je po posebnom osnovu preko muafname bio dodijeljen ehaliji kasabe Novo Jajce/ Varcar Vakuf.

36 GHB, A-4856/TO-33.

37 A-4856 / TO-2. Ferman izdat u Konstantinijji u vrijeme sultana Murata III, datiran u posljednjoj dekadi safera 998 / između 30. decembra i 07. januara 1590. godine i upućen kadiji Jajca kao obavještenje da je dan džume određen kao pazarni dan i dan nekadašnjeg derneka pošto Jajce nije imalo pazarnog dana jer je bilo blizu serhata.

38 GHB, A-4856/TO-1.

39 Zahtjev da pazarni dan bude u nedjelju podnešen je samo godinu dana nakon prodora austrijskih snaga u Bosnu što je imalo u svakom pogledu dugoročne posljedice.


ANALI GHB 2016; 45 (37)

35

Azra Gadžo-Kasumović


kadiji Jajca i izdat na osnovu arzuhala ehalije Gornje Kloke (Novo Jajce) kojim se tražilo da se pazarni dan koji se održavao petkom preokrene u nedje- lju.40 Navedeni zahtjev je obrazložen činjenicom da postoji sedmični pazar u Jajcu koje je udaljeno tri sata, te da to za stanovništvo predstavlja teškoću. U fermanu je izneseno obrazloženje arzuhala koje je u vidu ovog zahtjeva i molbe podneseno na Portu. Međutim, ništa nije dalje rečeno u pogledu odo- brenja navedene vrste zahtjeva. Umjesto toga, a na ime navedenog arzuhala ehalije u fermanu se prešlo na drugo pitanje. Rečeno je da je izvršena oba- vezna procedura uvida u mevkufat-deftere kao glavne knjige važnih doku- menata koje se odnose na to pitanje, a nalaze se u carskoj riznici. Također je konstatovana činjenica da je stanovništvo i ovog područja bilo pogođeno neprijateljskim upadom i da se stoga rasulo. Na osnovu toga je hadži Mehmed Emin, glavni sultanski defterdar, kao ministar finansija pitanje razmotrio i podnio prijedlog na temelju kojeg je donesena olduka da se ukine poresko davanje zvano bedeli nezl41, što je trebalo da bude vrsta olakšice za stanov- ništvo. Tražili su promjenu pazarnog dana, ali taj zahtjev im ovaj put nije usvojen. Znači, umjesto toga, dato im je jedno bitno olakšanje u vidu raste- rećenja od navedenog poreskog davanja zvanog bedeli nezl. Tek sto pedeset godina kasnije muraselom kadije Mehmeda Bakije Džinovića, datiranom 13. muharrema 1220/13. aprila 1805. godine, stanovništvu Varcar Vakufa42 je prenijeta obavijest da se pazarni dan ustanovljuje u nedjelju.43 Murasela je izdata na osnovu visoke sultanske naredbe i valijine bujuruldije što je pretho- dila njenom izdavanju po važnoj odluci kakva je ponovno uspostavljanje, a potom, i promjena pazarnog dana.44


Zaključak


U radu se govori o obnovljenom muafijetu ehalije u navedenoj kasabi kao i o ponovnom uspostavljanu pazarnog dana kao važne potrebe svih njenih


40 GHB, A-4856/TO-11.

  1. Novčani ekvivalent za toškove boravka valije i njegove svite što je obuhvatalo obezbjeđenje konaka, hrane i konja.

  2. U dokumentu je upotrijebljen termin Varcar Vakuf.

  3. A-4856-KII/17. U muraseli je, između ostalog, bilo rečeno slijedeće: Već dugo vremena/ eyyam-i vafireden beru u vašoj kasabi nije ustanovljen pazar stoga, pošto postoji izražena potreba za osnivanjem pazara, ispisuje se i izdaje ova murasela koja je u vašim rukama...“

  4. Bitni dokumenti za opstojnost vakufa bili su mulknama, hududnama, vakufnama, muaf- nama i fetve. Izuzev originala mulkname svi drugi, u ovom radu navedeni i najstariji vakufski dokumenti, sačuvani su do danas u originalu. Budući da su značajni vakufski dokumenti kao što su vakufnama, hududnama i fetva koju je sastavio Hasan Kafija Pruš- čak za Krzlaragin vakuf objavljeni ranije, to se na kraju ovog teksta donosi transliterirani tekst obnovljene muafname iz 1734. godine čiji je sadržaj u tekstu objašnjen.


36 ANALI GHB 2016; 45 (37)

Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


stanovnika. Muafijet je, pored intenzivnog kreditiranja od strane Kizlarage Mustafe, bio drugi značajan faktor u razvitku ove kasabe. Konstatuje se da se po navodima obnovljene muafname, kao i po načinu na koji su nadležni državni službenici izdavanjem svojih dokumenata rješavali pitanja sporova oko korištenja poreskih oslobođenja i povlastica datih određenoj kategoriji osoba, muafijet odnosio na ehaliju kasabe. Uz to je objašnjen pojam eha- lija/ahȃli koji se u vezi sa spomenutim muafijetom odnosio na lica koja su bila podobna, a također, i sposobna da pokreću i održavaju privredni razvoj određene kasabe. Privilegije poreskog oslobađanja dodijeljene prema prvoj muafnami iz 1591. godine nanovo nastanjenim stanovnicima u tek osnovanoj kasabi odnosile su se na njih lično „s tim da ožive i urbaniziraju navedeno mjesto“, tj. kasabu. Međutim, nakon izdavanja obnovljene muafname, vidi se da su nadležni službenici, kao što su valija i kadija, po osnovi općeg navoda o muafijetu dodjeljivali povlastice ehaliji kasabe ne samo na njihovo korištenje i obrađivanje vakufskog zemljišta u granicama određenim prvom hududna- mom iz 1590. godine nego su se odnosile i na njihove čifluke i izvan vakuf- skog zemljišnog kompleksa, koje su mogli obrađivati lično, ili čijim su obra- đivanjem upravljali. Naime, za urbani razvoj onovremene kasabe ili šehera nije bilo dovoljno samo uspostavljanje središnjeg čaršijskog kompleksa nego je, u uvjetima poljoprivredno agrarnih odnosa kao prevladavajućeg načina privrjeđivanja i po toj osnovi ubiranja državnih prihoda, jednako bila važna obrada i kultiviranje okolnih zemljišnih površina makar i ne bile vezane za sami vakuf. Muafijet koji je ehaliji kasabe bio dodijeljen odmah prilikom odluke o osnivanju kasabe i koji je nakon nestanka muafname 1697. godine ponovo bio obnovljen 1734. godine održao se čak i do 1844. godine. Također je objašnjena još jedna važna odluka vezana za Varcar Vakuf prema kojoj je utvrđeno da u kasabi Varcar Vakuf, u kojoj je prvi pazarni dan bio uspostav- ljen 1590. godine, nije više uopće ni bilo pazarnog dana nakon 1697. i upada austrijske vojske i raseljavanja stanovništva ove kasabe, te da je pazarni dan uspostavljen ponovo tek 1805. godine, ali nije bio određen u petak kako je bilo ranije nego u nedjelju.


Novo Jajce/Varcar Wakf: Renewed Muafname of 1734 and Ahali Abstract:

The paper deals with the renewed muafiyet of ahali in the kasaba and of re-establishment of a market day as an important need by all of its inhabi- tants. In addition to being intensively credited by Krzlaraga Mustafa-aga, muafiyet was the second important factor of the development of the kasaba. According to the renewed muafname, as well as according to the manner in which authorities produced documents to solve the issues of tax exemptions


ANALI GHB 2016; 45 (37)

37

Azra Gadžo-Kasumović


and benefits to certain categories of persons, it can be concluded that muafiyet referred to the ahali of the kasaba. It also explains the term ahali that, as relat- ed to the mentioned muafiyet, referred to persons who were eligible for and capable of initiating and maintaining the agricultural development of a certain kasaba. The privileges of tax exemption awarded through the first muafname of 1591 to inhabitants of newly established kasaba referred to the inhabitants personally, providing they “revive and urbanize the place”, i.e. the kasaba. However, after the issuance of a renewed muafname, it can be seen that the authorities such as vali and kadi, based on the text of muafiyet, approved privileges to ahali of the kasaba not only for use of wakf land within the limits of stipulations of the first hududname of 1590, but also for their own land out of wakf. For urban development of the kasaba of that time, it was not enough to just establish the center of the town. Because of agriculture as a prevailing industry of the time, cultivation of land was essential regardless of the fact whether it belonged to wakf or not. Muafiyet awarded to the ahali at the time of the establishment of the kasaba, which after expiry of muafname in 1697 and its renewal in 1734, was valid all until 1844. The paper explains another significant decision of 1590 connected with Varcar Vakuf. Although it was determined that the regular market day be set, there was no market day after 1697. After the attack by Austrian army and after displacement of the kasaba population, the market day was not established before 1805 although it was not on Friday as before but on Sunday.

Key words: Jenidže/Novo Jajce/Varcar Vakuf, renewed muafname, muafiyet disputes, ahali, market day.


38 ANALI GHB 2016; 45 (37)

Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


Obnovljena muafnama izdata za Varcar Vakuf 1734. godine45


Düstȗr-൴ mükerrem müşῑr-൴ müfehham n൴zȃmu̓ ’l-ȃlem müdebb൴r-൴ umȗrı̓ ’l- cumhȗr൴ b൴’l-f൴kr൴’ s-sȃk൴b mütemm൴m-൴ mehȃmm൴’ l-enȃm b൴-r-re̓ y൴’ s-sȃ̓ ൴b mümehh൴d-൴ bünyȃn൴’d-devlet൴ ve’l-൴kbȃl müşeyy൴d-൴ erkȃn൴’s-saʻȃdet൴ ve’l-

൴clȃl el-mahfȗfu b൴ sunȗf-൴ avȃt൴f-൴ mel൴k൴’l- ȃʻlȃ Bosna vȃl൴s൴ vezῑr൴m...46


45 GHB, A-4856/TO-13.

46 Ovdje se navodi obična transkripcija bez obilježavanja harfova, samo sa označenim dužinama budući da je priložena slika koja upućuje na harfove dovoljna.


ANALI GHB 2016; 45 (37)

39

Azra Gadžo-Kasumović


Paşa edȃmallȃhu Taʻȃlȃ ൴clȃlehu ve k൴dvetu’l-kuzȃt൴ ve’l-hukkȃm maʻdenu’ l-fazl൴ ve’l-kelȃm Mevlȃnȃ Yayçe kȃdısı zῑde fazluhu tevkῑʻ൴ refῑʻ൴ Hümȃyȗn vȃsıl olacak malȗm ola k൴ ൴ft൴hȃru’l-havvȃs al-mukarrebῑne muʻtem൴d൴’l- mulȗk൴ ve’s-selȃtῑn muhtȃru’l-ʻ൴zz ve’t-temkῑn b൴’l-f൴ʻl dȃrü’s-saʻȃdet൴m ağȃsı olup hȃlȃ Haremeyn-൴ şerῑfeyn൴ evkȃf-ı nȃzırı olan el-Hȃcc Beşῑr Ağa dȃme uluvvuhu Dῑvȃn-ı Hümȃyȗnuma arz gönderüp taht-ı nezȃret൴nde olan evkȃftan sȃbıkan darü’s-saʻȃde’ş-şerῑfe ağası müteveffȃ Hȃcı Mustafȃ Ağa Bosna eyȃlet൴nde Yayçe kazȃsına tȃb൴ʻ Yen൴ce kasabasında cȃm൴-൴ şerῑf ve mekteb ve hȃn ve mehall-൴ mezbȗr ൴hyȃ ve abȃdȃn൴ olmak ൴çün kasaba- yı mezkȗre ahȃl൴s൴ avȃrız-ı d൴vȃn൴yye ve tekȃlῑf-൴ örf൴yyeden b൴’l-cümle muʻȃf ve müsellem oldukları defterhȃne-൴ ȃm൴rede mestȗr ve mukayyedd൴r deyü derkenȃr olunup lȃk൴n kasaba-yı mezbȗre ahȃlῑler൴n൴n yedler൴nde olan muʻȃfname bundan akdem ൴stῑlȃda zȃy൴ʻ olmakla mῑr൴mῑrȃn ve sȃ൴r ehl-൴ örf tȃ൴fes൴ taraflarından tekȃlῑf taleb൴ ൴le ahȃl൴-൴ kasabayı perȃkende etmeler൴yle fukarȃya ve vakf-ı şerῑf൴me kull൴ gader olmağın defter-൴ hakȃnῑde mukayyed oldığı vech üzere mῑr൴mῑrȃn ve sȃ൴r ehl-൴ örf tȃ൴feler൴ taraflarından ve taraf-ı ȃh൴rden tekȃlῑf-൴ örf൴yye ve avȃrız-ı d൴vȃn൴yye taleb൴yle kasaba-yı merkȗme ahȃlῑler൴ rencῑde ve remῑde olunmamak ൴çün müceddeden yedler൴ne muʻȃfname-൴ Hümayȗn v൴r൴lmek r൴cȃsına arz olunup b൴n yüz on dokuz senes൴ mȃh-൴ receb-൴’l-ferd൴n൴n on ൴k൴nc൴ gününde m൴n baʻd...47 müceddeden muʻȃfname-൴ Hümȃyȗn saʻȃdet- makrȗn v൴r൴lüp mȗceb൴nce z൴kr olunan kasaba ahȃlῑler൴n൴ defterhȃne-൴ ȃm൴re defterler൴ mantȗkunca b൴’l-cümle muʻȃf ve müsellem olmalarıyla vech-൴ meşrȗh üzere mῑr൴mῑrȃn ve sȃ൴r ehl-൴ örf tȃ൴feler൴ taraflarından ve taraf-ı ȃh൴rden tekȃlῑf-൴ örf൴yye ve avȃrız-ı dῑvȃn൴yye taleb൴yle kasaba-yı mezkȗre ahȃlῑler൴ rencῑde ve remῑde olunmamak bȃbında şeref sudȗr ൴den muʻȃfname-൴ Hümayȗn ൴şbu b൴n yüz krk üç senes൴nde48 vȃk൴ʻ olan cülȗs-൴ Hümȃyȗn saʻȃdet- makrȗnda tecdῑd olunmayup ahȃlῑ-൴ kasaba tecdῑd olunmak ൴çün ൴st൴dʻȃyı merhamet etmeler൴yle mukaddemen ve hȃlȃ arzları ൴le sȃdır olan muʻȃfname bu defa vȃk൴ʻ olan cülȗs-൴ Hümȃyȗn saʻȃdet- makrȗnda tecdῑd olunmak r൴cȃsına ൴lȃm eylemeğ൴n ൴md൴ mȗc൴b൴nce tecdῑd olunmak bȃbında fermȃn-ı ȃl൴şȃnım sȃdır olmuştur buyurdum k൴ bu bȃbda mukaddemen ve hȃlȃ sȃdır olan ൴şbu emr-൴ şerῑf-൴ ȃl൴şȃnımın h൴lȃfına rızȃ ve cevȃz göstermeyes൴z şöyle b൴les൴z alȃmet-൴ şerῑf൴me ൴ʻt൴mȃd kılasız.


Tahrῑren f൴’l-yevm൴’ s-sȃl൴s ʻ൴şrῑn (m൴n) şevȃl sene s൴tt ve erbeʻῑn ve m൴’e ve elf Konstant൴n൴yye el-mahrȗse


47 Riječ koja je na samom rubu lista se ne vidi. 48 Godina 1730-31.


40 ANALI GHB 2016; 45 (37)

Obnovljena muafnama Novog Jajca/Varcar Vakufa iz 1734. godine i ehalija


Prijevod fermana muafname:


Poštovanom veziru, slavnom maršalu, čuvaru reda u svijetu koji oštrou- mno vodi brigu o poslovima cijelog naroda, koji nastoji da u skladu s pra- vilima riješava probleme naroda, koji se stara o prosperitetu i napretku, koji učvršćuje stubove blagostanja i veličine, koji je obasut raznim milostima Uzvišenog vladara, sadašnjem valiji Bosne, mome veziru...49, neka mu Allah ovjekovječi slavu, po primitku ove moje visoke carske naredbe pod carskim pečatom neka primi na znanje slijedeće: Hadži Bešir-aga, neka mu traje veli- čina, moj darusseadeaga, ponos posebnih i bliskih, oslonac vlasti, koji je oda- bran kao častan i uvažen, poslao je predstavku mom carskom divanu rekavši da je umrli bivši darusseadeaga Hadži Mustafa-aga ubilježio u carski defter da je ehalija spomenute kasabe oslobođena od svih (nameta) avarizi-divanijje i tekalifi-orfijje s namjerom da se, iz vakufa koje je on nadgledao, ožive i urbaniziraju spomenuta mjesta, časna džamija, mekteb i han u kasabi Jenidže u kadiluku Jajce u Bosanskom ejaletu te da je to zabilježeno na margini (def- tera). Međutim, muafnama koja je bila u rukama ehalije spomenute kasabe je od ranije izgubljena u vrijeme (neprijateljskih) osvajanja te je ponovo podnijet arz, kao što je registrirano u carskom defteru, na prijedlog i traženje zapovjednika i ostalih državnih službenika, pošto se ehalija kasabe raseljava i pošto se nanosi velika šteta fukari sirotinji i mom časnom vakufu, s molbom da se opet izda carska muafnama da zapovjednici, ostali državni službenici i drugi ne bi mučili ehaliju spomenute kasabe traženjem (nameta) tekalifi- orfijje i avarizi-divanijje. Dana 12. redžepa 1119/09. oktobra 1707. godine ponovo je izdata carska muafnama prema kojoj je ehalija spomenute kasabe u potpunosti oslobođena, u skladu sa defterima u carskoj defterhani. Na carskoj sjednici godine 1143/1730-31. nije bila obnovljena carska muafnama koja je, u skladu sa zakonom, bila izdata da se ne muči ehalija spomenute kasabe traženjem tekalifi-orfijje i avarizi-divanijje od strane zapovjednika i od strane državnih službenika i ostalih. Ovaj put, na carskoj sjednici koja se održava, podnesen je ilam s molbom da se obnovi muafnama koja je bila izdata od ranije na osnovu traženja ehalije kasabe da bude obnovljena i na osnovu pred- stavki. Sada se prema tome izdaje uzvišeni ferman da bude obnovljena te sam izvolio kazati da se ne suprotstavljate ovoj časnoj uzvišenoj naredbi izdavanoj od ranije i izdatoj sada. Tako, da znate i da se oslonite na moj časni znak.


Napisano 23. ševvala 1146/29. marta 1734. godine. Zaštićena Konstantinijja


49 Ime vezira nije navedeno.


ANALI GHB 2016; 45 (37)

41