O našem kulturnom nasljeđu osmanskog perioda, koje se ogleda, između ostalog, i u bogatoj književnoj zaostavštini na orijentalnim jezicima (arapskm, turskom i perzijskom), pisao je određen broj autora.1) U tom kon tekstu dopunjavana je i biografija Ibrahima Zikrije Užičanina, ali bez nekih bitno novih podataka.2)
Njegov spjev, Pendnamu, pronašli smo nedavno u jednom rukopisnom primjerku, pa će to upotpuniti dosadašnja saznanja o ovom našem učenom čovjeku i pjesniku. Ali, prije toga, radi podsjećanja, evo nekoliko biografskih podataka o autoru.
Ibrahim Zikrija Užičanin je rođen u Užicu 1210. (1795) godine. Kao dječak doveden je radi školovanja u Sarajevo. Po završetku nauka nastanio se u Beogradu, gdje je bio poznat pod nadimkom Kučuk Aga (Mali Aga). Bio je derviš halvetijskog reda i stekao lijep ugled kao pjesnik i književnik. Od njegove uže porodice zna se samo za sina Šerifa Ahmeda koji se rodio 1239 (1824) godine. Ne zna se tačan datum smrti Ibrahima Zikrije. Navode se dvije godine, 1270 (1854) i 1283 (1876). Osim ovih nekoliko šturih, dru gih podataka o njemu nema.
O njegovim proznim i poetskim djelima do sada se znalo za ova:
1. Mawrid al-wusul f i mawlid ar-Rasul - prozni komentar poznatog
Sulejman Čelebijina ( Wasilatan-nagat) spjeva o rođenju posljednjeg vjero vjesnika Muhammeda, kod nas poznatog kao Mevlud. Ovo je, koliko znamo,
jedini komentar Mevluda, a njime se Ibrahim Zikrija predstavio kao vrstan alim.3)
2. Divan -zbirka pjesama, koji je prema saopćenju M. Han graf, broji 24 lista. Čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
3. Mehmed Tahir u svome djelu Osmanli muellifleri navodi i nekoliko Ibrahim Zikrijinih rasprava, ali o njima ništa određeno ne govori. To je preu zeo i Hazim Šabanović, ali također bez komentara.4)
Sada smo u prilici da govorimo i o njegovoj Pendnami Knjizi savjeta, za koju se do sada nije znalo. Pendnama kao žanr u islamskim književ nostima razlikuje se od ostalih pjesničkih vrsta u tome što je pisana lahkim jezikom pristupačnim širokom krugu čitalaca kojima je i namijenjena kao di- daktičko-moralistička lektira. Njegovana je i na našim prostorima najčešće u alhamijado literaturi, što je razumljivo, jer Bošnjaci ovih krajeva, osim školovanih, nisu znah turski. Koliko se zna, Ibrahim Zikrija je jedini kod nas svoju Pendnamu spjevao na turskom jeziku.
Ovaj žanr zacijelo ima svoj uzor u Pendnami perzijskog klasičnog pjesnika Feriduddina Atara iz 12. stoljeća, koji će kasnije svoje epigone ima ti kod Perzijanaca, Turaka pa i kod nas.
Ibrahim Zikrija je ovu svoju Pendnamu spjevao u ,,mesnevi“ stihovima a namijenio ju je sedamnaestogodišnjem sinu Ahmedu, a preko njega, kako je bio običaj, i svim njegovim vršnjacima što je pjesnik u uvodnoj pjesmi iz nio ovako:
Onda pero poče ukrug da se kreće Pa mome sinu Pendnamu izriče
Očinji vidu, radosti rca, Ahmeed
Nek’jepomoć Božja uvijek uz tebe
Ovo su tebi savjeti odmene
Potrudi se, sine, svojski ih prihvati Napisah jasno na turskome tako Da bi se mogao koristiti svako Jezgrovite, kratke, ali obuhvatne Mnoge, raznovrsne, savjete prijatne Da ostane nekog iza mene traga Da me čitaoci spomenu srca draga
Pjesnik je poemu dovršio 1256 (1840) godine što je izrazio i u kronos- tihu na kraju ovako:
Ču bitti, Zikriya, bu nazm i fahir Dedim tarihini „manzume-yi cevahir“
O Zikrija,kadbi ova dična pjesma ispjevana
Izrekohjoj „tarih"- „dragulji đ e r d a n a "
Ovaj tarihma( nzume-yi cevahir), koji bi dobro pristajao i za naslov ove poeme, preračunat po „ebced“ sistemu daje 1256. hidžretsku, to jest 1840. g. n.e. Iz ovog se vidi da ju je ispjevao dvije godine nakon što je napi
sao komentar na poznati Sulejman Čelebijin (Mavvrid al-wusul fi mavvlid ar-
Rasul spjev, o posljednjem vjerovjesniku Muhammedu, u narodu poznat kao
Mevlud.
Rukopis ove poeme, koji je bio jedini za koji se zna (unikat), čuvao se u Zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu (br. 4187). Na žalost, nes tao je u plamenu, od agresorske ruke. Rukopis je bez poveza, broji 14 listo va, razmjera 22x14 cm. Na stranici je ispisano po 14 redaka, tačnije bejtova, teksta, razmjera 14x8 cm. Papir bijel, srednje debljine i kvaliteta. Pismo
,,nesh“ pisano crnim mastilom.
Ovaj rukopis ima zapravo dva dijela: glavni tj. tekst Pendname (list 1-
10) i dodatak od deset zasebnih pjesama (list 10-14).
Spjev Pendnama je po formi ,,mesnevija“. Ispjevan je lahkim i lijepim turskim jezikom. Broji 28 kraćih pjesama, naslovljenih prema temi o kojoj govore. U njoj se izlažu savjeti kako se vladati da bi se olakšalo i osmislilo
življenje, a što ćečiniti čovjeka zadovoljnim i sretnim. Ovim savjetima obuhvaćene različite prilike s kojima se čovjek susreće. Tako se daju savjeti:
o potrebi pokornosti Bogu, ustrajnosti u molitvi, o griješenju i pokajanju, dužnostima prema roditeljima, sticanju znanja, moralnom življenju, pouz danju u Bogu, o zahvalnosti i strpljivosti, o posljedicama laži, o lažnim zak letvama, o zabrani iznalaženja i iznošenja tuđih mahana, o posljedicama ogovaranja, smutnje, odavanja tajni, o izrugivanju, psovki i grdnji, o prijate ljstvu, o slaganju naravi (kao posljedici druženja), o brizi o podređenima, o pravilima druženja, odijevanju, ženidbi i bračnom životu, obavezama i brizi o kući, o umjerenosti i posljedicama škrtosti, o posljedicama prazna govora.
Svaka tema ima naslov, a izložena je u različitom broju bejtova, od pet do 23. Temi o sticanju znanja (Der wasf-i ilm-i šerif) autor je posvetio 23 bejta; ženidbi i bračnom životu (Der ahwal-i teehhul) 22; moralnom ponašanju (Der beyan-i ahlaq) 13 bejtova itd.
U svim pjesmama Ibrahim Zikrija se obraća sinu izravno, kao da kod njega sjedi, a on mu savjete dijeli. Iz tog izravnog obraćanja isijava iskrena roditeljska ljubav i želja da sina pouči svemu u stoje i sam uvjeren da donosi životnu sreću. U završnoj pjesmi (Hatima) Ibrahim Zikrija ovako sinu kaže:
Drago dijete moje,. ovo je iskreni savjet tebi Trudi se uvijek da ga srcem primiš sebi
Od Boga m o lim očinji vidu moj,. Da na oba svijeta budeš ukras moj
Neka te Rabb u svakoj prilici upućuje Dapostaneš učen i odgojen, da dođeš do spoznaje Nek te uvijek prati pomoć Rabba Uzvišenoga Nekje uvijek uza te „evlija “duhovna snaga
Tekst Pendname se završava, kako je već rečeno, na listu loa, a kao dodatak slijedi nekoliko stihovanih cjelina za koje se osnovano može pret postaviti da im je autor pjesnik Ibrahim Zikrija. Prvo, tu su dva bejta senten- ciozne sadržine, a onda Ibrahim Zikrijina pjesma (sedam bejtova) o ovoj poemi, koja je autorova recenzija Pendname (Takriz) . Ta kratka pjesma koju prilažemo i u originalu, u prijevodu glasi:
Ako tražiš zumbula i ruža, dođi ovamo Puno ćeš naći u ovom ružičnjaku, uđi samol Svaka stranica je jedan kraj ružičnjaka Ispod, s kraja na kraj teče savjeta rijeka Svaki polustih njegov buket je jedan
Iz njega izbija ambre miris opojan Voda rijeke hrđu sa srca odstranjuje Miris ambre dobrotu srcu daruje
Ko dušom udiše miriše njegove ugodne Ko u zanosu pije vodu rijeke kristalne Ko iskreno uživa ružičnjaka ljepote Srce mu postaje čisto, prepuno dobrote
Zalazi često da se nauživaš šetnje ugodne Zikrija, dođi, u ružičnjak beri pupoljke rumene.
Iz ove kratke pjesme - recenzije, vidi se da je autor poeme Ibrahim
Zikrija bio sasvim svjestan vrijednosti svoga djela. Poslije ovih stihova, kao
dodatak, nadovezuje se deset nenaslovljenih pjesama, od kojih bi prve četiri (broje po deset bejtova) prema sadržaju mogle nositi zajednički naslov
„hasb-i hal“ (ispovijest o doživljenom i proživljenom), a drugih šest (broje
po osam bejtova) po sadržaju su ,,munadžati“ (obraćanje Bogu u osami). Svaka ova pjesma ima zasebnu rimu i zaseban refren, a ispjevane su također lijepim i pristupačnim jezikom, kao i Pendnama, što upućuje, na autorstvo pjesnika Ibrahima Zikrije Užičanina.
Na kraju nema podataka o prepisu ovog rukopisa, pa se ne može znati ko je prepisivač. Naš je utisak da bi ovo mogao biti autograf. Ako bi se to u daljem ispitivanju djela ovoga alima i pjesnika, potvrdilo, vrijednost ovog manuskripta bi se jako uvećala. U svakom slučaju, saznah smo za još jedno vrijedno djelo Ibrahima Zikrije Užičanina. Kada znamo za njegov Divan pjesama, te njegov spomenuti komentar Sulejman Čelebijina spjeva, njegova Pendnama ga još više potvrđuje kao vrsna pjesnika i učena čovjeka sa ovog našeg tla.
Pend-nama - Book of Advice, not known earlier, is a poem of moral- didactic content written by the poet Ibrahim Zikrija Užičanin in 1840. The poem was written in a beautiful and well-understandable Turkish and was dedieated to his seventeen years-old son Ahmed.
In the former studies of the literature of Bosnian Muslims, the follow- ing information regarding Ibrahim Zikrija was diseovered:
- He wrote a ,,Divan“ (colleetion of poems) in 1232/1817, whose auto- graphie copy is kept in Gazi Husrev-bey’s Library in Sarajevo.
- He wrote a commentary on Sulejman Čelebi’s poem Wasllat an- nagat (known as the Mevlud). Three copies of that commentary, known un- der the title Mawrid al-wusul fl Mawhd ar-Resul are kept in the Institute for Oriental Studies in Sarajevo. One of the copies is copied out from the auto- graphic version and therefore is especially valuable.
- He wrote several risalas (treatises), of which the authors of our cultu- ral history (Mehmed Tahir Bašagić and Šabanović) do not know anything with certainty.
With the discovery of the hand-written copy of the Pend-nama, which we believe is an autographic copy, we have found another poetic work of Ib rahim Zikrija Užičanin. This establishes him one more as an exeellent poet who worked both as a poet and a sceintist in his homeland.
