H a l i m a K o r k u t
D O P R I N O S O S M A N A A . S O K O L O V I Ć A Z D R A V S T V E N O J I S T O R I J I S A R A J E V A
Povodom obrade n ajbogatijeg ličnog arhiva (arhiva Osmana A. Sokolovića) ko ja je upravo u toku u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, sa željom da se sjetim o n jegovog doprinosa is to riji zdravstvene kul ture i liječen ja u Sarajevu u turskom periodu, pokušat ćem o u kraćem osvrtu prikazati n jegov rad na ovom području.
Osman A. Sokolović (1882 — 1972) im ao je širok opesg inte resovanja i u toku svog dugog života bavio se nizom problem a iz oblasti kulturne istorije, neumorno skupljao literaturu i obrađivao dokumente iz turskog perioda te tako doprinio osvjetljavan ju mnogih pitanja koja se tiču isto rije Bosne i Hercegovine. Rad Osmana A. So kolovića kao kulturnog i naučnog radnika v rlo je lijep o prikazao A li ja B ejtić,1 pa se nećemo zadržavati na nizu drugih područja u ko jim a je on dao značajan doprinos.
V rijed n o je ipak spomenuti da je godinama skupljao kn jige, te tako sakupio izuzetno bogatu i raznovrsnu biblioteku, k o ja je kao cjelina dio Gazi H usrev-begove biblioteke, a arhiv dokumenata, k o ji smo prethodno spomenuli, sadrži m noge vrijedn e i rijetk e dokumen te. Pored ostalog, otk rio je i ran ije nepoznatog pjesnika Aga-dedea te obradio n jegov rad. Sastavio je opsežnu b ib lio grafiju štampanih djela Muslimana Bosne i H ercegovine u periodu od 1878. d o 1948., koja je važan izvo r za b ib liotečk i rad. Kao socijalni radnik istakao se aktivnošću u zanatlijsko-radničkom udruženju »H u r ije t«, gdje je vodio zanatsku sekciju, č iji je cillj bio da se siromašna d jeca i siro čad osposobe za produktivna zanimanja.
Područje k o je je predm et ovog rada, tj. njegov rad na isto riji zdravstva i zdravstvene kulture im a značaj prvenstveno zbog toga što se relativno m ali b roj lju d i bavio ovim problem om . Pored toga, mnogi od njih nisu b ili u situaciji da dovoljno upoznaju zdravstve nu tradiciju naših krajeva ili nisu živjeli kada je ta tradicija bila još očuvana. Poznajući lično neke od posljednjih attara (apotekara) sta rog Sarajeva, Osman A. Sokolović je bio u prilici da u direktnom razgovoru sazna neke podatke i dođe u kontakt sa izvornim inform a cijama. Sumarno bi se m oglo reći da je on uspješno sjedinio svoje poznavanje tradicije i ljubav prem a n joj sa savremenim n a u č n i m p r i
1 Alija Bejtić, Osman Asaf Sokolović i njegov prinos društvu i kul turi Bosne i Hercegovine, Biblioteka Pokopnog društva »Bakije« u Sara jevu, Sarajevo, 1972.
stupom te da mu je osnovni cilj bio da pokaže kontinuitet razvoja zdravstvene kulture i liječenja u našim krajevim a p rije prodora m o d em e medicine. U ovom radu biće prikazana njegova dva kraća ra da,2 te m alo poznato djelo koje je sastavio sa Smail Hakki Čauševićem3 (1895 — 1967.).
U oba navedena rada Osman A. S ok olović daje n ajprije niz po dataka iz kulturne istorije k o ji se tiču opštih higijenskih prilika i navika stanovnika starog Sarajeva te n jih o vog stava prema lijek o vi m a i liječenju. N a taj način on povlači paralelu sa savremenim hi gijenskim stavovima i dočarava atm osferu u k o jo j se razvijala ta dašnja tradicionalna medicina. N izom konkretnih prim jera dokazuje da je medicinsko znanje bilo cijenjeno, a sredina otvorena prema kulturnim uticajim a i sa Istoka (odakle su dolazile stare arapske m e dicinske kn jige) i sa Zapada (odakle su J evreji i fran jevci donosili
»jevrejsk e, latinske i italijanske m edicinske k n jige«).
U radu Orijentalne medicinske knjige posvetio je posebnu paž nju turcizm im a k o ji se odnose na m edicinu razvrstavši ih po grupa m a (nazivi lijekova, bolesti itd.), te tim e ilustrirao uticaj orijentalne m edicine na tadašnja shvatanja o liječenju . Srž rada čini detaljan opis četrdeset rukopisa (uz još pet nerazvrstanih svezaka) i petnaest štampanih knjiga k oje je imao u svojoj biblioteci. Radi se uglavnom o propisima značajnih medicinskih d je la starijih autora, ali se spomi n je i nekoliko knjiga k o je su očuvane fragm entarno, pa im se tačan naziv i autor nisu m ogli odrediti. N ajzn ačajn ije štampano djelo ne sum njivo je Ibn S in a o v Kamin u četiri kn jige, štampan na arapskom u Rim u 1593., čaja je bibliografska vrijed n o st jo š akc entuirana isto rijsk om vrijednošću nalaza takve k n jige u našim krajevim a (sada se nalazi u 'biblioteci H eg i j e nskog zavoda u Sarajevu). Pored m edicin skih knjiga spominju se i medžmue (bilježn ice), u kojim a je zna čajan prostor bio posvećen receptim a i uputstvima o liječenju bo lesti. Takođe su nabrojana tri rječnika naziva ljek ovitog bilja, a treba spomenuti da i drugi rukopisi sadrže priručne tumače arap skih i turskih naziva trava.
Rukopis Mualedžetun-nafia predstavlja poseban doprinos ovoj vrs ti m edicinske literature, pošto se radi o djelu koje je sa S. H. Čauševićem sastavio skupljajući recepte k o je je nalazio na margina m a i praznim listovim a knjiga k o je su mu dolazile do ruku, a same nisu im ale veze s medicinom. Tako je nastao specifičan zbornik rece pata raznih nepoznatih autora, k o ji kao cjelina predstavlja originalan doprinos zdravstvenoj kulturi. Međutim, spomenuti rukopis n ije još pristupačan naučnoj javnosti.
U prilazima sanitetu starog S a ra jeva .. ., radu k o ji je rađen na osnovu detaljnog pregleda sidžila sarajevskog šerijatskog suda, nakon
2 a) Osman A. Sokolović, Orijentalne medicinske knjige moje knjiž nice, Sarajevo, 1945;
b) Osman A Sokolović, Prilozi sanitetu starog Sarajeva prema regis
trima sarajevskog šeriatskog suda iz X V III i X IX stoljeća i orijentalnim knjigama. (Građa za povijest zdravstvene kulture u Bosni i Hercegovini),
Sarajevo, 1961. godine.
3 Mualedžetun-nafia, djelo nije pronađeno.
prikaza higijenskih i kulturnih prilik a u starom Sarajevu ( o čemu je već bilo riječ i), d etaljn ije se obrađuje djelatn ost dom aćih prepisiva ča, kao i m ed icinske knjige ( »tib b o v i«) , k o ji se spom inju u sidžilim a iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća. Potom obrađuje podatke o medžmuama ik o ji su irelevantni za liječenje, te neke p rim jere sakjova ('pism ovnika') k o ji se odnose na zdravstvenu djelatnost. G ovoreći o ljek arim a (hećimi), ranarim a (džerraki), očnim ljek arim a (kjehhali) te brijačim a (berberi), razgraničava m jesto i ulogu ovih profesija u liječen ju , navodeći niz kon kretn ih p rim jera o n jih o vo j djelatnosti. Zan im ljivo je spom injanje esnafa džerraha, te detaljan opis d je la t nosti berbera u liječenju raznih bolesti. Značajnu pažnju posvećuje attarima, k o ji su imali esnaf još od šesnaestog vijeka, a djelatnost im j e zam rla tek p ojavom modernih apoteka u vrije m e Austrougar ske okupacije. Ovom djelatnošću bavili su se i Jevreji, a korišteni su m nogi domaći i strani preparati, od kojih autor navodi neke sa či jim se nazivima susreo u pregledanim sidžilima, a također uključuje i sredstva za ličnu higijenu i kozmetiku te p rib or za kupanje. Tako đer daje opis jednog starinskog kirurškog pribora nađenog u Sara jevu, k o ji predstavlja m aterijalni ostatak djelatnosti džerraha, te na vodi podatke o nalazima naočara u starom Sarajevu. Posebno obra đuje imbik (destilator), k o ji je, po njegovom navodu, u vrijem e kada je pisao rad još bio sačuvan u nekoliko kuća u Sarajevu, a čini se da su ga pojedin ci još koristili za pravljen je destilata pojedin ih trava (porodica Strik u Sarajevu).
Prilikom posjete grupe istoričara medicine Gazi Husrev-begovoj b ib lio te c i, 1938. godine, Osman A. Sokolović je u razgovoru upozorio prof. Tricot Royera na tekst k o ji se odnosi na šerijatsko-pravno pita nje o carskom rezu. N a osnovu navedene fetve (koju je tom prilikom pokazao), dozvoljeno je nakon sm rti m ajke izvaditi nerođeno živo dijete rezom sa lijeve strane.
Kako se može vidjeti, sakupivši veliki broj m edicinskih knjiga i obradivši ih, Osman A. Sokolović je doprinio bo ljem upoznavanju shvatanja i znanja o m edicini u starom Sarajevu, a analizom poda taka iz sidžila pokazao je kakav je značaj i m jesto im alo liječen je u životu Sarajlija. Tim e se om ogućuje sagledavanje razvoja liječenja u našim krajevim a, što je značajan doprinos kulturnoj isto riji naših krajeva pod turskom vlašću i istoriji medicine uopće.
Kada se pronađe i obradi djelo »Mualedžetun — nafia« tek će se moći pravilno ocijen iti puni doprinos Osmana A. Sokolovića zdrav stvenoj istoriji i kulturi Sarajeva.
S U M M A R Y
A CONTRIBUTION OF OSMAN ASAF SOKOLOVIĆ TO TH E H ISTO RY OF H EALTH EDUCATION IN SARAJEVO
The author o f this article presents a contribution o f Osman A. Sokolović to the history o f health education in Sarajevo during the period o f Turkish rule. In tw o presented works Osman A. Sokolović
made a survey o f circumstances that had influence on the hygienic and health culture o f the old Sarajevo.
The work, »Oriental Medical Books o f M y Library«. deals in detail w ith about 40 manuscripts and 15 printed books among which the most significant is the Qanun by Ibn Sina.
His second w ork »Contributions to the Sanitation o f the Old Sarajevo« treats the Services o f healers, physicians, herbalists, berbers as w ell as the transcription o f books and the documents concerning health care that are based on the Sidžil documents from the X V I I I and X IX th centuries.
O f special importance is his yet undescribed w ork »Mualdžatun nafia« which he com piled w ith Smail H akki Čaušević. It is a collection o f prescriptions taken from the margins o f medical books.