I N M E M O R I A M

Dr MUHAMED HADŽIJAHIĆ

Jedan od inicijatora za pokretanje Anala Gazi H usrevbegove bib­ lioteke, n jih ov p rvi glavni i odgovorni urednik kao i skoro redovan suradnik, dr. Muhamed Hadžijahić, naučni savjetnik u m irovini, umro je u Sarajevu 21. juna 1986. godine.

Muhamed H adžijahić je rođen u Sarajevu 6. I I 1918. godine. Sin je Hadži hafiz Džemaluddina, a unuk Hadži hafiz Muhammeda, is­ taknutih karija, k o ji su stekli velikih zasluga za pravilno učenje Ku r' ana u Bosni i Hercegovini. Inače Hadžijahići su po rijeklom iz G ornjeg Vakufa i vuku lozu od poznatog Hadži Mustafe Muhlisije, pjesnika na orijentalnim jezicim a i kadije po struci. Osnovno i sred­ n je obrazovanje (m ekteb, osnovna škola i gim nazija — klasični sm jer) Muhamed je stekao u Sarajevu. Pravni fakultet je završio na Sve­ učilištu u Zagrebu. N a istom fakultetu je i doktorirao.

Službovao je u Sarajevu, Zagrebu, Raši (Istra ), Mostaru, Gra dačcu i opet u Sarajevu. U m irovinu je otišao u svojstvu naučnog savjetnika na položaju sekretara K om isije za istoriju Bosne i H er­ cegovine pri A kadem iji nauka i um jetnosti Bosne i Hercegovine. Dugi niz godina bio je vanjski suradnik Instituta za društvena is­ traživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Re­ zultat suradnje na ovom institutu su nekolike studije, odnosno is­ traživačka projekta, k o je je izradio sam ili u suradnji s drugim.

Još kao učenik nižih razreda gim nazije Muhamed se počeo ja v­ lja ti u N ovom Beharu, muslimanskom porodičnom listu, k o ji je iz­ lazio u Sarajevu od 1927. do 1945. godine (članci šećer Salihaga u narodnoj pjesm i, Ibrahim bajraktar P in jo , Đerzelez A lija u priči, N o vi Behar, god. VI/1932— 1933, b rojevi 17, 23 i 24). Od tada, pa do smrti, slobodno se m ože reći, da Muhamed n ije ispuštao pera iz ruku, a to je skoro jedan ljudski vijek. K roz to vrije m e H adžijahić je napisao nekoliko stotina članaka, rasprava i studija. Popis njego­ vih objavljenih radova iznosiće sigurno nekoliko stotina. A lepeza njegovih interesiranja je bila veom a široka i raznolika. Osim toga bio je pokretač m nogih akcija na polju kulturnog, prosvjetn og i znan­ stvenog života muslimana Bosne i Hercegovine. Spom enućem o neke od tih akcija.

Bio je in icija tor osnivanja Sociološke sekcije p ri Glavnom od­ boru Muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica, k o ji je im ao za cilj proučavanje života i rada muslimana Bosne i H ercego­ vine. Početak I I svjetskog rata omeo je ovu veom a korisnu akciju.

Kroniku, odnosno Našu kroniku, u listu El-H idaje pokrenuo je također Muhamed. Kronika je izlazila u El-H id a ji od novem bra 1939. do oktobra 1942. godine. H adžijahić je u K ron ici sudjelovao do p o­ lovine 1941. Uz njeg i kasnije Kroniku je vo dio Mahmud T raljić. K ao nastavak k ronike smatra se rubrika o svrti i bilješke (El-H idaje, god. V I I /1943— 44, br. In2 i br. 9-10.).

Kada je zagrebački Hrvatski dnevnik 1938. godine počeo dono­ siti u svome nedjeljnom prilogu i članke o muslimanima Bosne i H ercegovine i Muhamed se uključio u tu akciju i u n edjeljn im bro­ jevim a i bajram skim prilozim a objavio više zapaženih priloga.

U kalendaru Narodna uzdanica za 1944. godinu H adžijahić je ob javio članak Znanstveno obrađivanje naše muslimanske problema­ tike. U članku se u 12 tačaka (bezidejnost, bogom ilstvo i islam izaci­ ja Bosne i Hercegovine, nestanak esnafskih uredaba i prelaz u ka­ pitalističku privredu, narodnosne značajke, problem muslimana izvan tzv. darul islama, iseljavanje bosanskohercegovačkih muslimana u Tursku, veze b h . muslimana s islam skim svijetom u prošlosti, ratna i vojna povijest muslimana, muslimanske slavenske skupine na Bal­ kanu, sociologija islama navade pitanja, koja prema Hadžijahiću, čekaju znanstvenu obradu. Neka od tih pitanja su i do danas ne­ obrađena i nerasvijetljena.

U Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva u godinama 1971.—

— 1974. redovno je izlazila rubrika K ulturni i društveni pregled. U toj rubrici objavljeno je 119 priloga, k o ji bi, sakupljeni zajedno, iznosili cijelu knjigu. Ovu rubriku je od početka do kraja vodio sam Hadžijahić.

Izradio je i jedan elaborat o M uzeju Islam ske zajednice. Još kao student bio je uključen u akciju za priprem anje izložbe religi­ ozne umjetnosti, koja se m islila održati u razdoblju od 1939. do 1941. godine. N a toj izložbi trebalo je da bude zastupljena i islamska i bogom ilska umjetnost. Za taj dio izložbe bio je obrazovan Odbor, k o ji se im ao pobrinuti za skupljanje potrebnih eksponata. O dbor su sačinjavali Ham dija Kreševljaković, V ejs il Ćurčić , Derviš M. K o r kut, Hadži Mehmed Handžić i kao najm lađi Muhamed H adžijahić. O dbor je napravio i spisak predm eta, k o ji dolaze u obzir za ovu izložbu. Spisak je sačuvao Muhamed i godine 1977. objavio ga u Takvim u za tu godinu (str. 79— 91). To je uradio da bi pokazao, šta se i p rije 50 godina smatralo važnim za jednu ovakvu postavku. Sve bi to bio i m aterijal za budući Muzej. Islam ske vjerske zajednice kod nas.

Pri osnivanju i otvaranju Islam skog teološkog fakulteta u Sa­ rajevu, Hadžijahiću je ponuđeno da izradi program za predm et Ci­ viliza cija i kultura muslimana na Balkanu. On se rado odazvao i izradio taj dio programa. U povodu otvaranja Islam skog teološkog fakulteta, napisao je, uz suradnju N ijaza Šukrića i Mahmulda T ra l jića, m onografiju Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1977., str. 168 -f 2). K n jigu je izdalo Starješinstvo IZ za B iH , H rvat­ sku i Sloveniju.

Za potrebe Starješinstva IZ za B iH , Hrvatsku i Sloveniju pri­ kupio je blizu 60.000 jedinica, k o je su trebale poslužiti s lužbi im

form a cija i dokumentacije, što je bilo u plamu da se o fo rm i pri tom e Starješinstvu. M aterijal m ože poslužiti i svima, k o je interesi­ ra problem atika islama i muslimana na ovim prostorim a, bilo u prošlosti ili danas. Šteta je velika da se prekinulo sa daljn jim pri­ kupljanjem odgovarajućih materijala.

Kao van jski suradnik Instituta za društvena istraživanja Fa­ kulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, H adžijahić je iz­ radio elaborate: Etnogeneza bosanskih Muslimana (S arajevo, 1973., str. 164); Predislamski elementi u kulturi bosanskih Muslimana (Sarajevo, 1973., str. 181). U elaboratu Stav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja — Studijski izvještaj (Sarajevo, Sarajevo, 1970., str. 349) od 12 poglavlja H adžijah ić je sam napisao ih 9, a jedn o u zajednici sa A tifom Purivatrom (U vodne napomene, Srpske tendencije u nacionalnom razvoju Muslimana, H rvatske ten­ dencije u nacionalnom razvoju Muslimana, M otivisanost kod nacio­ nalnog op red jeljen ja Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smis­ lu, V jerski fa k tor u nacionalnoj identifikaciji kod nas, Determinante etničke posebnosti Muslimana, Pokušaji nacionalne a firm acije boš­ njaštva, Tendencije nacionalnog op redjeljen ja Muslimana u poslje ratnoj konstelaciji). Poglavlje Priroda i karakter nacionalnog osje­ ćaja Muslimana Muhamed je napisao u zajednici sa A tifo m Purivat­ rom. Oni su zajednički izradili i Građu za bibliografiju o nacionalnoj problem atici bosanskih Muslimana (Prilog studijskom projektu »M e­ đunacionalni odnosi u Jugoslaviji i problem i federalizm a (Instituta društvenih nauka u Beogradu). Prilog za b ib lio g r a fiju je izrađen 1971. godine, a sadrži 1034 bibliografske jedin ice sa potrebnim regis­ trim a i uvodnim napomenama.

Neka od p o gla vlja iz elaborata Stav Muslimana Bosne i H er­ cegovine i u pogledu nacionalnog op redjeljen ja H adžijah ić je kasnije u potpunosti ili u nekoliko prerađene donio i u svojoj k n jizi Od tradi­ cije do identiteta (Sarajevo, 1974., str. 262 2), što ju je izdala »S v jet­ lost«, izdavačko preduzeće iz Sarajeva.

Muhamed H adžijahić je sudjelovao i na bro jn im naučnim sku­ povim a (sim p oziji) i redovno podnosio i referat. N a Prvom kongresu za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije održao je referat Carska naredba od 1838. godine protiv umjetnog pobačaja, njena primjena u Bosni i njeni idejni izvori; na simpozijumu S rednjovjekovna Bosna i evropska kultura referat Prilog Skarićevoj hipotezi o porijeklu ste ćaka; na naučnom skupu u Drvaru o 1941. godini održao je referat Muslimanske rezolucije iz 1941. godine; na naučnom skupu K n jižev­ nost Bosne i H ercegovine u svjetlu dosadašnjih istraživanja referat Neposredni zadaci u izučavanju naših alhamijado tekstova; na konfe­ renciji Conferenza intem azionale sulle minoranze (Trst) refera t Ideja roegzistencije u h istoriji naroda Bosne i Hercegovine; na sim poziju­ mu Institucija vakufa i njena uloga u vjerskom i kulturnom životu muslimana i In stitu cije Gazi H u s re b e g o v a vakufa referat Uloga i značaj Gazi Husrevbeg ai njegova vakufa.

U referatu o neposrednim zadacima u izučavanju Alhamiado tekstova ukazao je na nekoliko momenata, k o je treba im ati u vidu da bi se ovi tekstovi m ogli kako treba proučavati i znanstveno va-

lorizovati. U referatu o značaju i ulozi Gazi Husrevbegove ličnosti istakao je da »V eličina Gazi Husrevbega n ije u tom e što je bio ratnik, već u tom e što je naš najveći ktitor i začetnik m nogih us­ tanova kulturnog, humanitarnog i ekonomskog značaja. T o je ono što mu daje trajnu vrijednost, čime je zadužio Sarajevo i bosanske muslimane, pa i druge narode Bosne i H ercegovine i što i danas izaziva respekt i divljen je prem a n jegovoj osobi«.

Uskoro kako se H adžijahić počeo ja vlja ti svojim radovim a u N ovo m Beharu, Muslimanska nakladna knjižara H adži Ahm eda Ku junđžić a u Sarajevu, izdala je knjižicu Narodne pjesme o Đerzelez A liji (Sarajevo, 1934., str. 48). Kn jižicu je uredio i predgovo r napisao Muhamed. 0 narodnim pjesm am a muslimana Bosne i H ercegovin e H adžijahić je napisao i objavio još nekoliko članaka: Građa za povi jest narodne poezije muslimana iz Bosne i Hercegovine u X V I , X V I I i X V I I I stoljeću (N o vi Behar, god. VIII/1934— 35); N ajstariji glasovi

0 muslimanskoj narodnoj pjesmi u Herceg-Bosni (Narodna uzdanica,

kalendar za 1934. god.); Narodni pjevači na dvorovima bosansko-

-hercegovačke aristokracije (Narodna uzdanica, kalendar za 1935. god.);

Pjesme Umihane Čuvidine i narodna pjesma (Narodna uzdanica, ka­

lendar za 1936. god.). Inače H adžijahić je skupljao i narodnu p re ­ daju i obilno je koristio u svojim radovima. Tako je nastao i n jego v rad Sarajevske džamije u narodnoj predaji (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1936. i 1939.). To je učinio i u radu Badži- janije u Sarajevu i Bosni (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. V I I — V I I I , 1982.). V elika je šteta da n ije dogotovio velik i rad o zijaretgahima u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, je r je i o tom e sab­ ra o i historijsku građu i narodnu predaju. U vezi s time, propu­ tovao je dobar dio naših krajeva.

Skoro svoj cijeli radni vije k Hadžijahić se interesirao o alha­ miado književnosti kod nas. 0 tom e je napisao više radova, a po­ magao i drugim, k o ji su tu oblast proučavali. Još 1934. godine ob­ ja vio je članak Muslimanski pjesnik Razi (Mladost, god. X I I , br. 5). Od tada pa nadalje ob javio je više od deset radova iz ove oblasti:

0 jednoj pjesmi šejh S e jid Vehab Ilham ije (N ovi Behar, god. V I I I ,

br. 16); Ljubavna poezija muslimanskih pjesnika iz Bosne u prošlim

stoljećima na hrvatskom jeziku (Muslimanska svijest, god. 1/1936, br. 32); Preporoditelj Hercegovine Omer ef. Humo i njegove hrvatske pjesme (Muslimanska svijest, God. 1/1936, br. 12); Hrvatska musli­ manska književnost do 1878. godine. Sarajevo, 1938., str. 16; Hasan Kaimija i njegovo turbe na K u li u Zvorniku. Zvornik, 1966., str. 8; Neposredni zadaci u izučavanju naših alhamiado tekstova) K n jiževnost

Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadašnjih istraživanja. Sarajevo, 1978., str. 41— 52).

U Bosanskohercegovačkoj književnoj hrestom atiji, knjiga I: Sta­ rija književnost, H adžijahić je uredio dio o Muslimanskoj književnoj tradiciji, gdje je uz dobar predgovor na blizu trideset strana donio i p rim jere alhamiado tekstova bosanskohercegovačkih muslimana (str. 233— 259). 0 ovoj književnosti Muhamed je pisao i u H rvatskoj en­ ciklopediji kao i u En ciklopediji Jugoslavije.

0 Ham zevijam a i ham zevijskom pokretu u Bosni, H adžijahić je, i ako ne jedini, najviše pisao. U Prilozim a za orijentalnu filo lo giju

(FO F) objavio je tri rada o H am zevijam a (Hamzevije u svjetlu posla­ nica užičkog šejha, knj. I I I — IV , 1952— 53., Udio Hamzevija u aten­ tatu na Mehmed pašu Sokolovića, knj. V, 1954— 55., Tekija kod Zvor nika — postojbina bosanskih Hamzevija?, k n j. X — X I, 1960— 61., O pro­ gonu Hamzevija u Bosni 1573. godine (napisani u zajednici sa A. Han džićem ), knj. X X — X X I, 1970.). O istoj tem i je i rad Hamzevijska sekta i njen osnivač Hamza baba, ob javljen u časopisu Život, god. X X V / 1976, br. 1. Na H adžijahićev nagovor i Ibrah im Mehinagić na­ pisao je i ob javio rad' Četiri neobjavljena izvora o Hamzevijama iz sredine X V I vijeka (Prilozi za orijentalnu filo lo giju , knj. X V I I I — X IX , 1968— 69.).

Pitanju bogom ila, odnosno Bosanske crkve i islam izacije Bosne i Hercegovine, H adžijahić je posvećivao veliku pažnju, o tom e pisao i često se toj tem i vraćao. Iz te oblasti ob javio je više radova. Tako na pr. O jednom manje poznatom domaćem vrelu za proučavanje Crkve bosanske (Prilozi Instituta za istoriju, X — 2, 1974.); Ćirilo-Me todijevske tradicije Crkve bosanske (N ova et vetera, X X X V , 1985.); Zem ljišni posjedi Crkve bosanske (H istorijsk i zibornik, X X V — X X V I, 1972— 73.); O nestajanju Crkve bosanske (Pregled, 1975., br. 11— 12); Die Anfange der nationalen Entwicklung in Bosnien und in der Herzegowina (Sudost Forschungen, M unchen, Band X X I , 1962.); Udio žene u islamizaciji Bosne i Hercegovine (N arodna uzdanica, kalendar za 1942. godinu); Islamizirana djeca bosanske kraljice Katarine (N ova et vetera, X X I X — I, 1979.); Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini (P rilozi za orijentalnu filologiju , knj. X X V I I I — X X IX , 1978— 79.); O vezama islamiziranih bogomila sa hrvatskim i sloven­ skim protestantima (H istorijski zbornik, X X I X — X X X , 1976— 1977.); Kaim ija i bogom ili (Život, god. II , br. 4); Još jedno bogumilsko-is lamsko kultno mjesto (Glasnik V I S-a, god. X L IV , 1981., br. 3).

Pored pitanja bogomila, odnosno Crkve bosanske, H adžijahić je intenzivno proučavao i pitanja uopće iz h istorije sredn jeg vijeka Bos­ ne i Hercegovine. Nastojao je u svojim radovim a o s vijetliti brojna zamagljena ili krivo interpretirana pitanja tog perioda naše prošlosti. Iako teško bolestan skoro pred samu sm rt završio je d je lo N ovi pog­ ledi na historiju Bosne I X i X stoljeća. Iz ovog dom ena objavio je više radova: O nekim lokalitetima iz povelje Bele I V od 20. jula 1244. godine (Radovi Akadem ije nauka B iH , O d jeljen je društvenih nauka, knj. 12, 1969.); Tihom ir iz Kronike popa Dukljanina — historijska ličnost? Godišnjak Društva istoričara BiH , X V I I , 1966— 1967.); Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom p olju (G odišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knj. 6, 1970.); Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat (Sudost Forschungen, Band X L II, 1983.); Pitanje rasprostranjenosti Metodove nadbiskupije južno od Save (Croatica Christiana Periodica, god. IX , 1985., br. 15).

I na po lju bib liografije H adžijahić se uspješno ogledao. Još kao student objavio je Bibliografiju za proučavanje pravne povijesti Bos­ ne i Hercegovine (M jesečnik H rvatskog pravničkog društva, god. L X V I I 1941., br. 6— 8). N jegove Bibliografske bilješke o prijevodim a Kur-ana kod nas (Bibliotekarstvo, god. X I I I , 1967., br. 3) predstavlja do sad najpregledniji prikaz prijevoda Kur-ana u južnoslavenskim zemljama.

K o god' bude dublje proučavao ovu problem atiku, H adžijan ićev rad će mu biti osnova i glavno polazište. Za potrebe K o m isije za izradu istorije Bosne i H ercegovine, Muhamed je izradio elaborat Bibliog­ rafska građa za proučavanje historije naroda Bosne i Hercegovine srednjevjekovnog i turskog perioda. G ra đ a . . . obuhvata 5926 biblio­ grafsiki'h jedinica, potrebne registre i uvodne napomene. M aterijal je umnožen ravnom štampom i ima napomenu da je m aterijal za in­ ternu upotrebu. Proučavajući našu alhamiado književnost i prateći šta drugi o n joj pišu, izradio je Osvrt na dosadašnje objavljene tek­ stove i istraživanja iz problematike alhamiado književnosti. Rad obuh­ vata 166 jedinica zaključno sa godinom 1975.-om. O bzirom da je ma­ terijal potpuno sređen, trebalo bi ga dopuniti sa ob javljen im »rado­ vim a od 1976. do danas i on bi se m ogao odmah objaviti.

Muhamed je napisao i veći broj prikaza i osvrta na novoizašle knjige i brošure. B io je suradnik Hrvatske enciklopedije kao i En­ ciklopedije Jugoslavije. N ekoliko godina bio je suradnik i u Bulletinu scientifique — biltenu akademija nauka i um jetnosti u Jugoslaviji. N ije izbjegavao ni suradnju sa drugima. Tako je pisao zajednički sa Teufikom Im am ovićem (Gradačac i okolina — N acrt za monografiju. Gradačac. 1960. N arodni univerzitet. Strana 101 + 1), A tifom Purivat rom (ranije spomenuto), Osmanom Asafom Sokolovićem (Prvi poku­ šaji štampanja radova bosanskih muslimana. Bibliotekarstvo, I X 1963, br. 4), Mehmedom M u jez inovićem (Uloga džamije Mehmed bega Sto čanina u form iranju Gornjeg Vakufa. G ornji Vakuf. Odbor Islam ske zajednice. 1971. Strana 48), Ademom Handžićem (ran ije spomenuto) i H ifzijom Suljikićem (Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VlS-a. X L I I (1979, br. 5). Recenzirao je po­ jedine naučne radove i inače pomagao svima, k o ji su se za pomoć njemu obraćali.

Svoje radove je u većini slučajeva potpisivao svojim punim imenom i prezimenom. Međutim neke je objavio samo sa inicijalim a

M. H j. ili pak pod pseudonimima Muhlisi zade, A. K o pčić i Muhamed

Džema'ludinović.

Hadžijahić je m nogo doprinio proučavanju i osvjetljavan ju kul­ turnih, prosvjetnih i ekonomskih prilika Bosne i Hercegovine, poseb­ no muslimana i njihove prošlosti. O svemu tom e je napisao veliki broj članaka, studija i rasprava. K o bude proučavao i ocjen jivao njegov rad i doprinos u proučavanju navedenih pitanja, moraće pregledati veliki b roj novina, časopisa, godišnjaka i zbornika (preko 30), u kojim a je Muhamed1 surađivao i objavljivao svoje radove.

Mahmud Traljić