Alija Nametak
TURCIZMI U »DERVIŠU« PJESNIKA STIJEPA ĐURĐEVIĆA
(1579-1632)
O Stijepu Đurđeviću (Giorgi, Đorđi) dubrovačkom pjesniku i vlastelinu iz XVII stoljeća postoji dosta bogata literatura. Spomenut ćemo nekoliko važnijih bibliografskih jedinica o ovom književniku. Milan Rešetar je o Đurđeviću pisao u Stanojevićevoj Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj (Zagreb, 1929., I knj. str. 699-700).
Dr. Mihovil Kombol je u knjizi »Povijest hrvatske književnosti do
narodnog preporoda« (Zagreb, 1941., str. 260-261 i drugo izdanje, Zagreb, 1961., str. 234-235) obradio književno djelo »Derviš« Stijepa Đurđevića.
Dr. Dragoljub Pavlović, u djelu Dubrovačke poeme (Novo pokoljenje,
Beograd, 1953., str. 59) obradio je također djelo ovog dubrovačkog pjesnika, a uz to je dao i njegov opširniji životopis. Isti pisac je o Đurđeviću pisao i u knjizi »Iz književne i kulturne istorije Dubrovnika«, Sarajevo, 1955.).
Dr. Rafo Bogišić, u Enciklopediji Jugoslavije (I izd. Zagreb, 1958., str. 210; drugo izd. Zagreb, 1984., III sv. str. 744) posebno je pretstavio Đurđevića kao pjesnika »Derviša«, odužeg šaljivog spijeva, u kojemu zaljubljeni turski »dedo Derviš« na pripitost i naivan način izjavljuje svoje osjećaje simpatije kršćanskoj djevojci. Bogišić piše da »Derviš« podsjeća na slične talijanske šaljive rustikalne ljubavne monologe ... ali i sam lik zaljubljenog Derviša i pojedinosti, slike i frazeologije njegove ljubavne ispovijesti... svjedoče o pjesnikovoj originalnosti i inventivnosti, tako da je
»Derviš« jedno od najuspjelijih ostvarenja starije dubrovačke književnosti.« Dr. Miroslav Pantić je o Đurđeviću pisao u Leksikonu pisaca
Jugoslavije (II sv. Novi Sad, 1979., str. 62-64) dajući vrlo iscrpne bibliografske podatke o ovom pjesniku uz koju je dao i bogatu literaturu.
Pjesnik »Derviša« Stijepo Đurđević rođen je u Dubrovniku, 1579. g. u vlastelinskoj porodici. U mladosti je bio nemirna duha pa je dva puta dopao tamnice, a jednom je čak osumnječen i radi ubojstva. Kasnije je upleten u akciju vojvode od Savoje i Mantove oko podizanja ustanka protiv Turaka i dubrovačka ga vlada, znajući opasnost takva poduhvata kažnjava četvorogodišnjim progonstvom u Napulj, koji otpočinje od godine 1612. Poslije povratka u Dubrovnik ulazi u različite državne službe, ne ostavljajući Dubrovnik do smrti 1632. U ranoj mla-
dosti stvarao je (poeziju u domenu ljubavne lirike, ali su od svog tog opusa ostale samo četiri pjesme. Te pjesme svjedoče o udaljavanju od duba petrarkizma. Stijepo Đurđevac je ipak ostao u sjećanju potomaka u prvom redu kao pjesnik »Derviša«, hvaljenog još u starom Dubrovniku. To je monolog smiješna starca koji uzalud uzdiše za »gospojom« pijuci »ljuti šerbet svojih suza«, pristajući da se zbog nje udalji od vlastite vjere.
Nas ovdje zanima ovo njegovo pjesničko djelo s aspekta proučavanja
turcizma jer je ono karakteristično za govor Dubrovčana, koji je u to vrijeme bio pun turcizama. Od prvih dubrovačko-turskih kontakata preko Bosne u jezik Dubrovčana počeli su ulaziti turcizmi o čemu svjedoči i ovo djelo klasične dubrovačke književnosti. Ovo djelo svjedoči i o tome da su jezički utjecaji mogli ići različitim putevima. Dubrovčani koji nisu bili pod turskom vlašću, primali su turcizme kontaktima sa Bosnom.
U pedeset strofa sa po šest stihova u Dervišu se nalazi 83 turcizma.
Ovdje ćemo donijeti tekst pjesme i rječnik turcizama sa akcentuacijom.
D E R V I Š
Ja sam Dedo ašik derviš
ki ti izranjen padam prid dvor; izid', džanum, da me vidiš
i da čuješ moj razgovor — je li sladak, a, što veliš? —
ja sam Dedo smamljen derviš!
Od repate ljepša s' zvizde i od sunca i od zore, punija si dike i gizde negli čičak posred gore,
a sva u licu ružom captiš —
ja sam Dedo smamljen derviš!
Pobjelja si nego gruda prem ožeta mlijeka vlaška, ali vajmeh gnjeva i huda moje od mene srce baška bez milosti svakčas držiš — uvrijeđen sam Dedo derviš!
A ja tebe hoću bolje negli život moj umrli,
nu đuzeluk tvoj me kolje
i veomi jadno prli,
čim se ništa ti ne boliš — zlovoljan sam Dedo derviš!
Nećeš da me hič požališ, a ja za te ginem rado;
što se tužnim Dedom šališ, slatka moja baramzado,
ka ljepotom mnogom sloviš? ja sam Dedo jadni derviš!
Od pilava draža s' meni i od masla i od meda, ali pogled tvoj ljuveni
smrtno bode tužna Deda
kad ga oholo k njem' obratiš — žalostan sam Dedo derviš!
Ti si rajski melek lijepi koji slet je zgara s nebi, ki me opoji i zaslijepi,
da već ne znam ništa o sebi er mi u srcu sveđ ti sjediš — zanesen sam Dedo derviš!
Kad te bludno ja poželim, vas se tada stvorim ledom, ali se opet obeselim
tvojijem slatkijem kad pogledom pečaona me oporaviš —
ja sam Dedo trudan derviš!
Tužne t' oči gledat žele — ti se kriješ sveđ bježeći; molju ti se, ćeremejle,
nu se Deda ne odimeći,
er hoće adet da ga grliš — ja sam Dedo bijedan derviš!
Nu od mene ti ne bježi, ljubav er te, moja lijepa, u mom srcu zabilježi
zlatnom strijelom kom ga cijepa kojom džiger sveđ moj raniš — ustreljen sam Dedo derviš!
Prigrli me mila i blaga, pomiluj me radi boga, o gizdava, o pridraga haramijo srca moga,
ka mi dušu jošter grabiš — ja sam Dedo sužan derviš!
Hamajliju već ću nosit, kom ću tebe moć usilit, kad ti ljubav dođem prosit, neka mi se budeš smilit,
ako mi se kad ne smiliš — ja sam Dedo muičan derviš!
To li me se, dušo, odmećeš er me vidiš sveđ krvava,
ali u meni nu vidjet ćeš veću snagu neg u lava,
k tebi ako me ti pripustiš — jakostan sam Dedo derviš!
Pripusti me, neć' se kajat, er ćeš vidjet ke sam moći maskareći er pristajat neću u dne ni u noći
šujle-bujle da se čudiš — tamašan sam Dedo derviš!
Zbabljen, zgrbljen nu ako sam ne imam vele ja godišta
moju mladost poharo sam ne hajući za me ništa,
pokli hoć' me da pogubiš — ja sam Dedo sharan derviš!
Ljubi ako me svaka vila, er obično imam lice,
i ako me sveđ ljubila đuzel Mare od Cernice,
zacijeć česa na me mrziš? — ja sam Dedo gizdav derviš!
Nijesam čoban ni kopile, jok, ja nijesam kiridžija, — od kadune ja sam vile
s kom me rodi čelebija;
da čemu me već ne grliš? — plemenit sam Dedo derviš!
Ja kader sam učiniti, ako mi se ne izgnijevaš,
za najljepšu na svem sviti pod čengije da se pjevaš
i beitim da se slaviš — razuman sam Dedo derviš!
To li neć' me pomilovat er sam Dedo siromaše, vala ću ti dar darovat
ki podoban jes za paše, ako ti ga milo primiš — milostiv sam Dedo derviš!
Sve što imam na sam sviti, me tekije lijepu zgradu
ja ću tebi pokloniti
i oko nje svu livadu,
tvoj teferič da tuj slaviš — dobrostiv sam Dedo derviš!
I to ako tebi dosta,
ma jabuko moja zlatna, nije, dat ću t' kožu kaplan-posta kom se rese sve delije,
da njom pendžer tvoj uresiš — blagodar sam Dedo derviš.
Tikvica ti na dar ova majstorije puna svake,
ku mi hodža moj darova — još na bradi ne imah dlake, neg bih oglan đuzel goliš — ljubežljiv sam Dedo derviš!
Još kašiku imam i štap — i toj ti ću darovati!
benum džanum čin'mo hesap; mogu li ti što već dati?
neg ako ćeš i moj kaiš — praznoruk sam Dedo derviš!
Ali ašik Dedo daje zain oldi sej darove,
za nje er ljepostva ne haje nit će da se meni ozove,
neg na plač moj gluha stojiš — uhiljen sam Dedo derviš!
Del na čardak, đel, đel, brače, tvoj te Dedo gledat želi,
ter veoma grozno plače i smiljeno tebi veli:
ukaž' mi se da me utješiš — ja sam Dedo plačan derviš!
Ma bojnice, čik mejdane, đure šelum, slatko dosti, ter uzmnažaj moje rane
bijući me u radosti kad poda se mene skupiš —
zatočnik sam Dedo derviš!
Eto uhiljen ja se skitam i ucviljen ja se tučem,
prid dvorom ti ter mahnitam, skačem, plačem i jaučem
281
vikajući: što me moriš? — umoren sam Dedo derviš!
Mnokrat uzmem britvu u ruke ter izrežem vas sam sebe;
baka beri, koju muku ja podnosim cića tebe,
a ti za me hič ne mariš! — izranjen sam Dedo derviš!
Jarali oldum sa svih strana po mom tijelu pritužnomu, nu veći je broj od rana
u bolesnu srcu momu,
a ti neć' me da ozdraviš — ja sam Dedo bolan derviš!
Najprije me gnjevom shara a pak moga cić poraza
od milosti tve bir para jadovnu mi ne ukaza,
neg me umorit svak čas želiš — poražen sam Dedo derviš!
Nemoj, nemoj, dušo draga, ulmiš Deda tvoga roba
da kon tvoga nađu praga, da te ne bi našla globa;
nemoj s mene da se okriviš — pravoduh sam Dedo derviš!
Zač u krvi vas podušen kad se smrtno ja izrežem, u pokrovcu ter poružen hukajuć ti prid dvor ležem
i zavikam »medet« do triš — poružen sam Dedo derviš!
Sve za milost tada mome, u gorku me videć vaju, proplaču se nada mnome i paka me upitaju;
»Čemu taj plač, Dedo, tužiš?« ja sam Dedo nebog derviš!
Odgovorim roneć suze: eto Dedo veće gine,
eto ahar za stan uze a čul oštri za haljine,
doćim ga u greb ti zatvoriš — poginuo sam Dedo derviš!
Ne, zvjerenja od nijednoga neg ti malo (kurban tvorim od pečena srca moga
ki u plamenu svakčas gorim, er pogledom sveđ me prliš — izgorjen sam Dedo derviš!
Pod čengiju beit tužan
(kliknem mnokrat« i dost! i dost! — vapijući — tvoj sam sužan, begenišem tvoju lipost,
kom sveđ rane moje noviš — ja sam Dedo tužan derviš!
Alahise verse, nemoj
na željenje me skončano prilagati već nepokoj,
o gizdava ma sultamo!
vrijeme je da tvoj gnjev utažiš — pogubljen sam Dedo derviš!
Svaka radost benden điti ter mi slatke nijesu slasti, er sveđ imam na pameti
gorkos od tve oholasti; benum rahum, što se oholiš? — čemeran sam Dedo derviš!
Ako cvilih sveđer tužno
i me zamian srce uzdlisa, tva nemilost ako ružno vas moj život izbastisa,
čemu i duh još mi globiš? — ja sam Dedo skončan derviš!
Ele svakoj moj požudi činiš jasak bez milosti, tijem ramazan činim hudi vajmeh svake od radosti
neg ti što me jadom pojiš — otrovan sam Dedo derviš!
Srce mi se još razglaba od ljuvene gorke bijede; Dedo hljeba ni ćebaba nelagodan već ne jede,
a ti se zlom mojijem gojiš — ja sam Dedo lačan derviš!
Na mehćemi nit se štuje, ni već Dedo čorbe kuša, ni se igra mi raduje,
neg se u prsi stijenom lupa,
2 8 3
jeda mu se ti umoliš — pogrđen sam Dedo derviš!
Plačan Dedo već ne ruča niti veće kafu srka,
neg gologlav, bez papuča po najvećem snijegu trika
oić plamena kim ga goriš — urušen sam Dedo derviš!
Samo pijem di noć i dan ljuti šerbet mojih suza,
er se ćutim jaoh probadan od ljuvenih tvih mamuza,
kim nada mnom ti gospodiš —
izboden sam Dedo derviš!
Ja bih htio, moja draga, cić ljubavi tve jedine
da mi 'e čaša tva pašmaga kom bih činio tebi ašikine, da me ovako ne žalostiš — žalostan sam Dedo derviš!
Nu ako mi ć' obećati
k tebi da me ć' ti prigrlit, za te ću se đaur zvati,
za te rezat, za te prlit, tač ako me obeseliš —
nesretan sam Dedo derviš!
Hain se učinih Muhamedu rad ljeposti smjerne tvoje, a ti nećeš bijednu Dedu
da se smiliš vijek, gospoje, — zač mi ovi zulum činiš?
ja sam Dedo gnjevan derviš!
Ćafir dušman sad mi jesi pokli bi mi vas trud zaman, koji meni, bre kalpesi, neharnostim plati taman! već je Dedo benden đitmiš — jedovit sam Dedo derviš!
Proklet svaki čovjek da je ki se u žensku glavu uizda ka za ljubav hič ne haje; zato, Dedo, volju obuzda' dokle bolje ti promisliš — slobodan sam Dedo derviš!
Već za tebe ne uzdišem, dušu mi si ogriješila, veće te se kurtališem, bre, veće mi nijesi mila;
idem na te dozvat teptiš — rasrčen sam Dedo derviš!
RJEČNIK TURCIZAMA
adet; (j)er hoće adet da ga grliš; adet = običaj; 53 (stih) ahar; t. ahir, perz. ahor = konjušnica, staja; s. 201 alahise, alahise verse; radi Boga; daj, Boga radi, s. 217 ašik (t. asik), zaljubljen(ik); s. 1.
aškin (t. aškin) zdravica. Da mi je čaša tva pašmaga, kom bih činio
tebi aškine; 267-268 bir: jedan, jedna. 177
bre (t. be, bre, iz grčkoga more, mre < bre) = budalo, s. 285 baka beri
— bak beri — gledaj amo, bliže, s. 165—166 baška; t. odvojeno. Moje srce od mene baška, s. 16 Begenišem (t. beyenmek = svidjeti se), begenišem tvoju lipost,
s. 214
beit (beyt, ar. stih, dvostih; i beitim da se slaviš), s. 107 i 211 benden
(t. od sebe, već je Dedo benden đitmiš), s. 287
čardak (t. cardak, p. čartoq) dvospratna kuća, velika soba na 1 katu;
Đel na čardak, đel, đel brače: s. 145
čelebija (t. celebi) gospodin, učen čovjek, s. 100
čengija (t. cengi), igračica, pjevačica, s. 103-106, 211
čik (t. cik, cikmak) — izađi; ma bojnice, čik mejdane, s. 158
čoban (coban, t. pers. šuban) pastir, s. 97
čorba, corba (t. corba) = supa, s. 248
čul (t. gul) = konjski pokrovac od kostrijeti; a čul oštri (uze) za haljine,
s. 202
ćafir (t. kaflr, kjafir, ar. kafir) — nevjernik, s. 284 ćebab (običnije: ćevab; t. kebap, ar. kabab) = vareno meso s dosta umaka, 243
ćeremejle (t. kerem eyle = budi ljubazan), s. 51
dedo (p. dede; djed, šejh u mevlevijskih derviša), s. 1 delija (t. deli = lud, silovit, pomaman. junak) s. 124 derviš (perz. ponizni, skromni čovjek (musliman), s. 1
dušman i dušman (t. dusman, perz. dušmen = neprijatelj) s. 284
džanum (t. canim = dušo moja) s. 3; benum džanum, (benim canim = dušo moja, s. 135
džiger (ciger = pluća, jetra, srce) s. 59-60
đaur (t. gaur, gavur) — nevjernik, bezbožnik) s. 273 đel (t. gel = dođi, đel na čardak, đel, đel. braće!) s. 145 điti (t. gitti) = otišao, otišla je, s. 223 đitmiš (t. gitmis od gl. gitmek) s. 287
dure šelum (goruselim = slatko dosti, gorusmek = vidjeti se, susresti
se) s. 152
đuzel, đuzeluk (t. guzel, guzelik = lijep(a), ljepota), s. 94, 21 Min (t. hain, ar. hain — nevjernik, apostata. Hain se učinih Muhamedu (Muhamedu), s. 277
hamajlija (t. hamail, t. hamayli = amulet, talisman u obliku knjižice/ Hamajliju već ću nosit) s. 67
haramija (ar. harami = razbojnik), s. 64
haramzade (a-p. haramzade = vanbračno dijete, kopile), s. 28 hesap (t.
hesap, ar. hesab (ob)račun; benum džanum čin'mo he- sap/benum džanum činmo hesap = obračunajmo se, dušo moja s. 135 hič (t. hic, p. hič = ništa. Nećeš da me hič požališ) s. 25, 167 hodža (t. hoca) = učitelj, vjeroučitelj) s. 129
izbastisati (hibr. oblik od iz- i batisati, t. basmak = štampati, pritisnuti, zgaziti... Vas moj život izbastisa = Zgazila si sav moj život) s. 232
jarali (yarali oldum, t. ranjen sam, raniše me) s. 169 jasak (t. yasak = zabrana; činiš jasak bez milosti) s. 236 jok (t. yok) = ne. Jok, ja nijesam kiridžija) s. 98
s. 103
kader (a. kadir = mogućan, sposoban; Ja kader sam učiniti)
Kaduna (t. kadin = gospođa, ugledna žena. Od kadune ja sam vile s
kom me rodi čelebija) s. 99-100 kaiš (t. kayis = remen) s. 137
kalpesi (ar. kalbl, kalp = lažan, varalica; bre kalpesi = more varali'čb),
s. 285
kaplan (t. tigar; kaplan-postu, t. = tigrova koža) s. 123 kašika (t. kasik
— žlica) s. 133
kiridžija (t. kiraci = prijevoznik robe uz naplatu), s. 98 kopile (t. kahpe
oglu. kurvić. Nijesam čoban ni kopile) s. 97 kurban (a. = krvna žrtva. Neg ti milo Kurban tvorim od pečena srca moga) s. 205-206
kurtalisati se (kutarisati se, spasiti se, osloboditi; veše te se kur-
tališem) s. 297
mamuza (ar. mahmuz = stremen; od ljuvenih tvih mamuza) s, 262
maskariti se (šaliti se, bezobrazlučiti; maskareći er pristajat neću u dne ni u noći) s. 81-82
medet (ar. madad = pomoć. I zavikam: »Medet«! do triš (tri puta) s. 191
mehćema (običnije: mešćema, ar. mahkama = sudnica). Na meh- ćemi nit se štuje) s. 247
mejdan (t, meydan, ar. maydan) = borilište. Ma bojnice, čik mejdane)
s. 151
s. 131
melek (ar. = anđeo; Ti si rajski melek lijepi) s. 37
oglan (t. oglan = dječak. Neg bih oglan đuzel goliš (golobrad)
paša (t. pasa, basa = titula visokih vojnih i civilnih dostojanstvenika u
rangu generala. Vala ću ti dar darovat ki podoban ješ za paše) s. 111-112.
para (t. para, — = novac, novčić. Od milosti tve bir para (jedan novčić) jadovnu mi ne ukaza) s. 117-178
pašmaga (t. pasmak, basmak = papuča. Da mi čaša tva paš- maga) s.
268
pendžer (t. pencer) = prozor
pilav (p. pilav) = kuhati pirinač; od pilava draža s' meni) s. 31 post (p.
post) = koža; kaplan postu = tigrova koža, s. 123
rahum (pogrešno, treba ruhum; a. ruh = duša; benim ruhum = dušo moja) s. 227
ramazan (ar. ramadan) = mjesec posta i tjelesnog ustezanja; činiti Ramazan = ustezati se. Tijem ramazan činim hudi vajmeh svake od radosti) s. 237-238
220
sultana (t. sultaniye, sultanija = careva kći. O gizdava ma sul- tano!) s.
šerbet (t. šerbet od arapskog šarba = slatki napitak. Samo pijem i noć i dan ljuti šerbet mojih suza) s. 259-260
šujle-bujle (t. soyle-boyle /amo-tamo/ šujle-bujle da se čudiš)
s. 83
s. 119
taman (ar. tamani = upravo, istom mjerom) s. 286 tamašan (ar. tama' pohlepa, pohlepan) s. 84
teferič (t. teferrlic = zabavljanje, uživanje (obično) u prirodi
tekija (t. tekke, ar. takya, derviška zgrada u kojoj se obavljaju derviški
obredi. Sve što imam na sem sviti (na ovom svijetu) me /moje/ tekije lijepu zgradu) s. 115-116
teptiš (t. teftis, ar. taftis = inspekcija, izviđanje, sud) s. 299
ulmiš (t. olmus = umro, mrtav) s. 181-183
vaj (t. vay) 1. jaoj, 2. strahovanje) s. 194
vala (ar. vallahi = tako mi Boga, doista, zaista) s. 111
verse (t. vermek = dati, Alah ise = radi Boga) s. 217
zain (zain oldi = pravo: zail, potrošio, s. 140 zulum (t. zulum, ar. zulm
= nasilje, s. 281.
SUMMARY
Stijepo Đurđević (1579-1632), the poet from Dubrovnik, is well known and discussed in our literature. He was a lot written about especially by the historians and literary critics interested in Dubrovnik literature such as M. Rešetar, M. Konbol, D. Pavlović, R. Bogišić, M. Pantić and others. None of them missed to write about »Dervish« which is one of his most successful poems and by which he is best known. In the poem we come across a lot of Turkish words which shows how significanitly the hinterland (Bosnia & Herzegovina) influenced the life of Dubrovnik as well as the language itself.
In this paper the author has discussed all the Turkish borowings, 83
of them altogether, accentuated them and has also inserted the poem. It has 50 stanzas with 6 verses each.