NUSRET KUJRAKOVIĆ
Medžlis islamske zajednice Gradačac
UDK: 28-747:347.2(497.6)
Istraživačka bilješka
Rad je fokusiran na vakufe u Bosanskoj Posavini, odnosno u Modriči, Odžaku i Bosanskom Šamcu. Tretira pitanje površine/veličine vakufa, a naročito prikazuje nacionalizaciju vakufa po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine. Vakufsku imovinu sačinjavale su zemljišne parcele i vakuf- ske koristonosne i obrazovne zgrade (dućani, hanovi, džamije, mektebi, medrese). Vakufi su bili u osnovi nastanka i razvoja ova tri mjesta i dali su izuzetan doprinos u vjersko-prosvjetnom i socijalnom životu u tadašnjem vremenu. Ukupne površine vakufa bile su: u Modriči 159.932 m2, u Odžaku 163.122 m2 i Bosanskom Šamcu 16.745 m2. Nacionalizacijom vakufi su oduzeti od Islamske zajednice, promijenjena im je prvobitna namjena i svrha, a vremenom su postepeno i uništavani. Zakonske naknade nisu nikada isplaćene. Na području Modriče, Odžaka i Bosanskog Šamca po Zakonu o nacionalizaciji iz 1958. godine oduzeto je: u Modriči tri stambeno-poslovne zgrade sa ukupnom površinom od 450 m2, u Odžaku šest stambeno-poslovnih zgrada sa ukupnom površinom od 673 m2 i u Bosanskom Šamcu šest stambeno-poslovnih zgrada sa ukupnom površinom od 718 m2. Sve ukupno nacionalizirano je petnaest stambeno-poslovnih zgrada sa površinom od 1.841 m2.
Ključne riječi: vakuf, džamija, medresa, Bosanska Posavina, nacionali- zacija
O vakufima u Modriči, Bosanskom Šamcu i Odžaku postoji manji broj radova koji su tretirali samo pojedine vakufe ili neke aspekte vakufa. U okvi- ru studije o vakufu begovske porodice Gradaščević iz Gradačca u Modriči su obrađeni samo njihovi vakufi1, o vakufu u Bosanskom Šamcu bilo je riječi u okviru rada o organizaciji vjerskog života od 1863-1878. godine2, dok o
Vidi, Kujraković Nusret, Vakuf begovske porodice Gradaščević, Gradačac, 2014.
Više o vjerskom životu muslimana u Bosanskom Šamcu vidi, Kujraković Nusret. "Organizacija vjerskog života muslimana u Bosanskom Šamcu" (1863.-1878.). Zbornik radova sa okruglog stola Naseljavanje muhadžira iz Srbije u Bosnu, Orijentalni institut u Sarajevu, Institut za istoriju Sarajevo, str. 173-183.
vakufu u Odžaku nije moguće pronaći neki rad u dosadašnjoj literaturi. O vakufima u Gradačcu ima najviše objavljenih radova.3 Ovi gradovi pripadaju Bosanskoj Posavini i u prošlosti su bili administrativno povezani sa susjednim Gradačcom. Od polovine 16. stoljeća pa do Karlovačkog mira 1699. godine područje ovih mjesta bilo je geostrateški i vojno veoma važno za Osmasko carstvo, a nakon toga, zbog promjene geostrateških okolnosti, Gradačac, odnosno nahija Nenavište preuzima vodeću ulogu od navedenih gradova i postaje strateško i granično područje naspram Austro-Ugarske monarhije.
U pogledu vjerske organizacije, Modriča, Bosanski Šamac i Odžak su, kao džematski medžlisi, administrativno pripadali Kotarskom/sreskom vakufsko- mearifskom povjerenstvu u Gradačcu sve do 1960. godine. Iz razloga nekadaš- nje međusobne administrativne, ekonomske, kulturne i vjerske povezanosti, čini se opravdanim istražiti pitanje vakufskih nekretnina na ovom području, a naročito od katastarskog premjera teritorije Bosne i Hercegovine 1880-1884. godine i formiranja gruntovnica do nacionalizacije 1958. godine. Prouča- vanjem vakufa ovog prostora dolazimo do vrijednih saznanja o vakifima i vakufima, o njihovoj organizaciji i upravljanju, te organizaciji vjerskog života.
Istraživanje je fokusirano na površine vakufa uz navođenje katastarske općine, zemljišno-knjižnog izvatka, katastarske čestice i naziva kulture, te imena vakifa i mutevellija u mjeri u kojoj je to bilo moguće istražiti na teme- lju dostupnih izvora. U ovom radu, zbog ograničenosti prostora, neće se raz- matrati historijat vjersko-prosvjetnih objekata kao što su mektebi, džamije i medrese. Međutim, ovo istraživanje posvećuje posebnu pažnju nacionalizaciji vakufa po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine i ne obuhvata nacionalizacije ili eksproprijacije po drugim državnim zakonima ili odlukama općinskih upravnih organa.
Vakufi u Modriči, Bosanskom Šamcu i Odžaku nastajali su u različitim vremenskim periodima od dolaska islama na ova područja i njihovog pada pod osmansku vlast. Prvi vakuf je nastao u Doboru, a zatim u Modriči, Odža- ku i Bosanskom Šamcu. Predmetni vakufi i njihovi vakifi dali su značajan zamah urbanom, ekonomskom, kulturnom i vjerskom životu spomenutih gradova.
Treba napomenuti da su vakufi begovske porodice Gradaščević iz Gra- dačca, koji su se nalazili u Modriči, već obrađeni u posebnoj studiji i ovdje
Dodatno, o nacionalizaciji vakufa u Gradačcu vidi, Nusret Kujraković, „Nacionalizacija gradskih vakufa u Gradačcu 1974. godine“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, XXXIV, Sarajevo, 2013, str. 237-247 i „Nacionalizacija vakufskih objekata i građevinskog zemljišta u Gradačcu na osnovu Zakona o nacionalizaciji iz 1958. godine“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, XXXV, Sarajevo, 2014, str. 213-230.
se neće ponavljati.4 U razmatranje su uzimaju samo oni vakufi koji do sada nisu obrađivani, a to su sljedeći vakufi: vakuf Gazi Husrev-bega, vakuf Aga- dedea iz Dobora, vakuf bosanskog defterdara Osman-efendije iz Modriče, vakuf Hasan-bega Gradaščevića u Porebricama, evladijet vakuf Muhameda Fadil-paše Šerifovića u Modriči, vakuf Medrese u Modriči, vakuf Eski dža- mije u Staroj čaršiji, vakuf džamije u Donjoj mahali u Tarevcu, vakuf džamije u Gornjoj mahali u Tarevcu, vakuf Gani-bega Mehmedbegovića u Tarevcu i vakuf džamije u Jakešu.5
Gazi Husrev-beg je, nakon što je 1536. godine osvojio Dobor kod Modri- če uvakufio 150 košnica pčela u prvoj polovini 1537. godine. Pretpostavlja se da je brigu o njima vodio Muhjiddin koji se bavio pčelarstvom.6
Aga-dede iz Dobora kod Modriče, sin Jusuf-age bio je pjesnik, imam i hatib u Jakešu i Modriči, dizdar dobroskog grada, prepisivač knjiga i vakif. Njegov djed Muhjiddin, sin Ilijasov, sa još 40 vojnika je 1536. godine iz Šapca premješten za dizdara u Dobor-grad. Njegov otac Jusuf-aga imao je sedam godina kada mu je otac došao u Dobor. Bio je dvadeset tri godine doborski dizdar. Živio je osamdeset godina, a umro je 1609. godine. Aga-dede je zapisao vrijedne podatke o historiji Dobora, Jakeša, Odžaka i Modriče s početka 17. stoljeća.
Vidi, Kujraković Nusret, nav. dj., str. 7-144.
Vakuf Šić Osman-begove ili Čaršijske džamije, hadži Ali-begove džamije ili Islam varoške džamije, te vakufi Osman-kapetana, Murat-kapetana, Husein-kapetana i hadži Bećir-bega Gradaščevića obrađeni su u već spomenutoj studiji autora ovog rada. Izuzetak čini vakuf Hasan-bega Gradaščevića koji nije obuhvaćen navedenom studijom.
Osman A. Sokolović, „Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome gradu i pogibiji Omana II“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, knjiga I, Sarajevo, 1972, str. 7. Muhjiddin se bavio pored svoje službe i pčelarstvom. Možda je Muhjiddin bio pčelar Husrev-begov. Muhjiddin je kasnije postao dizdar Dobora i u tome svojstvu i umro 1587. godine. Naslijedio ga je sin Jusuf-aga i tu službu vršio 23 godine. Umro je u Doboru 1019(1610) u 80 godini života, a kad je s ocem došao u Dobor, bilo mu je 7 godina. Ovaj Jusuf-agin sin bio je derviš, uz to čovjek vrlo učen i pobožan, pa mu nije bila ugodna služba dizdara. Službu imama u Jakešu vršio je 7 godina, a onda je istu službu vršio u Modriči, u novosagrađenoj džamiji bos. tefterdara Osman-efendije. Ovaj Jusuf-agin sin preveo je s perzijskog na turski jezik pjesničko djelo »Džamasabnamu« i iz tog djela saznajemo gornje podatke o doborskim dizdarima. Djelo je pisano za druge vlade sultana Mustafe (1622 do1623), ali nije potpuno očuvano.Vidi, Hamdija Kreševljaković, „Stari bosanski gradovi“, Naše starine I, 1953, str. 21-22.
Od prodaje svog agaluka osnovao je jedan vakuf za dušu svog oca.7 Vrijedno je ovdje spomenuti još jednog velikog vakifa iz Dobora doborskog dizdara Ali-agu koji je sagradio džamiju u Gornjoj Ukrini/Dreventi 1570. godine i uvakufio 33.000 akči za finansiranje vjerskih službenika (imama i hatiba, muezzina, muarrifa i mutevellije).8
Bosanski defterdar Osman-efendija iz Modriče je veoma zanimljiva i u tom vremenu utjecajna osoba. To ga je i dovelo na poziciju defterdara Bosne koju je uspješno i odgovorno vršio četiri godine. Svojim vakufom značajno je doprinio urbanom razvoju, kulturnom, vjerskom i privrednom napretku Modriče u tom periodu. Osman-efendija je sagradio džamiju, medresu, mek- teb, nekoliko dućana i jedan han. Dodatno, svojim novcem obnovio je džami- ju u Jakešu. Svi navedeni objekti izgrađeni su do 1622. godine.9 Po kazivanju Aga-dedea iz Dobora, njegovim djelovajem Modriča je dobila sjaj kojeg rani- je nije imala. Pretpostavlja se da je do 1548. godine izgrađena prva džamija. Podsjetimo da je Modriča proglašena kasabom u drugoj polovini 16. stoljeća. Godine 1600. evidentirano je klanjanje džume namaza i pazarni dan, te da je bilo 97 muslimanskih i 107 kršćanskih kuća. Muslimanski džemat bio je podijeljen na džemat od 50 kuća oko džamije sa čaršijom i džemat izvan tog prostora, gdje nije zabilježeno postojanje vjerskih objekata.10 Osman-efendija je nevino nastrado u Istanbulu prije 1636. godine.11
Hasan-beg Gradaščević, sin Osman-paše,12 uvakufio je nekoliko kmetskih
Isto, str. 7, 10 i 19. U istom radu može se saznati više o životu ovog vakifa, str. 5-34.
Ovaj autograf spisa Aga-dedea iz Dobora nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Adem Handžić, „Postanak i razvitak Dervente u XVI vijeku“, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, br. XII/1974, str.118; Ahmet Omerhodžić, Derventa i okolina, Geografsko društvo BiH, Sarajevo, 1981, str.18.
Naime, Aga-dede je napisao svoj spis 1622. godine, zatim Osman-efendija je bio defterdar do dolaska sultana Mustafe, odnosno njegove druge vladavine 1622-1623. godine.
Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijku, Svjetlost, Sarajevo, 1975 , str. 160-161.
Pozvan je u Istanbul na odgovornost po optužbi njegova pisara, kasnijeg defterdara Mahmuda, rodom iz Zenice. Vidi, Safvet-beg Bašagić Redžepašić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900, str. 70.
Hasan-beg je imao četiri kćerke: Ifetu, Nejru, Muzejru i Zumru. Ponegdje se u litaraturi može susresti uz njegovo ime prezime Pašić ili Osmanpašić čime su alaudira na njegovog oca koji je imao titulu paše. Njegov otac Osman-paša je sin Osman-kapetana
selišta u Porebricama za potrebe Osman-begove džamije u Modriči.13 Rođen je u prvoj polovini 19. stoljeća, a umro 1. rebiu-l-evvela 1315. godine po Hidžri, odnosno 30. 08. 1897. godine. Ukopan je u haremu džamije za koju je uvakufio dio svog imanja.14 Vakuf je nastao prije 1880. godine i postojao je do 1931. godine. Ukupna površina vakufa je 47.066 m2. Prihodi od ovog vakufa trošeni su za finansiranje plata imama i muezzina Šić Osman-begove džamije15, rasvjetu džamije, ramazansku mukabelu, te plate vaizu i muderrisu. U tom periodu mutevellija i imam bio je Salih-ef. Dubinović, muderris i vaiz Abdulkadir-ef. Mahmutović, a muezzin Husejn Baltić.
Opis nekretnine | Kat. općina | Broj z.k. uloška | Broj kat. čestice | Površina u m2 | Posjednici kmetskih selišta |
Bašča, šljivik oko kuće | Porebrice | 107 | 808/1 | 800 | Porodica Jovanović |
Kućište | 808/2 | 646 | |||
Kućište sa baščom | Porebrice | 108 | 738 | 800 | |
Bašča, šljivik Sejdovac niže kuće | 737 | 450 | |||
Bašča niže kuće | Porebrice | 109 | 759/1 | 1242 | porodica Gajić |
Bašča oko kuće | 762/2 | 9500 | |||
Bašča, šljivik niže kuće | Porebrice | 110 | 785/3 | 4280 | porodica Gajić |
Bašča Brdo | Porebrice | 112 | 777/2 | 5500 | porodica Janjević |
Kućište | 778/3 | 040 | |||
Bašča Brdo | Porebrice | 103 | 777/1 | 4360 | porodica Stavrić |
Crkva | 777/3 | 140 | |||
Bašča Varuška | Porebrice | 130 | 806 | 1560 | porodica Stavrić |
Bašča oko kuće | 808/3 | 1920 | |||
Dućan sa dvorištem | 759/6 | 100 |
Gradaščevića, a brat kapetana Murata, Huseina i hadži Bećir-bega. Živio je na svom imanju u Bijeloj kod Brčkog. U Bijeloj je izgrađena jedna kula. Mada se iz raspoloživih izvora ne može utvrditi ko je podigao kulu u Bijeloj, osnovano se može pretpostaviti da ju je izgradio Osman-paša Gradaščević krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, jer u kuli boravi 1831. godine, kada tu dolazi do sastanka Osman-paše sa bratom Husein- kapetanom, poznatim kao Zmaj od Bosne. Osman-paša je imao dva sina Hasan-bega i Mahmud-bega i kćerku Fatimu. Budući da se za ovaj vakuf saznalo kasnije, on nije spomenut u radu o vakufu begovske porodice Gradaščević.
Prema gruntovnom ulošku ove nekretnine vode se kao Vakuf Osman-begove džamije u Modriči. Sva zemlja se vodila kao erazi-mirija i spadala je u kmetska selišta.
Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Veselin Masleša, Sarajevo, 1977, str. 168.
To je danas Čaršijska džamija u Modriči.
Kućište | Porebrice | 159 | 759/2 | 080 | porodica Dragičević |
Dvorište | Porebrice | 117 | 759/3 | 013 | porodica Dragičević |
Bašče niže kuće | 759/4 | 330 | |||
Bašča oko kuće | 762/2 | 2520 | |||
Dućan | 759/5 | 035 | |||
Bašča niže kuće | Porebrice | 111 | 755/1 | 5760 | porodica Gajić |
Bašča Brdo | 753/2 | 4900 | |||
Bašča Brdo | 755/2 | 200 | |||
Bašča pod kućom | 738 | 1850 | |||
Kućište | 755/3 | 040 | |||
Ukupno: | 47.066 |
Evladijet vakuf Fadil-paše Šerifovića u Modriči nalazio se kod Šić dža- mije. Na temelju njegove vakufname zaključujemo da je vakif Muhamed Fadil-paša uvakufio dvanaest dućana u Modriči 1873. godine. On u vakufna- mi naglašava da uvakufljuje radi Allaha, Jednog, Jedinog “...dvanaest dućana vezanih jedan za drugi pod jednim krovom koje sam sagradio uz dozvolu mutevellije, i ono što je iznad njih podignuto, uz staru mukatu od ukupno sto dvadeset groša godišnje časnoj džamiji spomenutog vakifa Osman-efendije, te njihove izvrsne arse, koji se nalaze u kasabi Modriča, u Kadiluku Grača- nica..., a koji graniče s tri strane s haremom časne džamije koju je sagradio defterdar Osman-efendija i s četvrte strane s javnim putem...“16 Odredio je da se od prihoda ovog vakufa dio isplaćuje muderrisu medrese u Modriči, dio za upravljanje vakufom/tevlijet i dio za uobičajene popravke dućana. U slu- čaju da se vakufu nanese šteta ili strada u požaru, obustavljaju se spomenute isplate, a sredstva se usmjeravaju prvenstveno na popravke i obnovu vakufa. U kasnijem periodu, a na osnovu novonastalih okolnosti i potreba, iz prihoda su plaćani imam i muezzin Šić Osman-begove džamije.
Prema zapisniku od od 13.10.1904. godine, koji je nastao povodom spora oko muezzinovog korištenja jednog broja dućana, Mustafa Imamović je izja- vio da su postojali dućani kao evladijet vakuf Fadilpašića iz Sarajeva, kojima sada upravlja Mahmut-beg Fadilpašić iz Sarajeva. Prije je bilo 11 ćefenaka i nalaze se na vakufu Šić Osmanbegove džamije. Nadalje, on navodi da su ti dućani za vrijeme kadije Mustafe Dubinovića oharabili/prilično propali, te je kadija preko Mujage, načelnika u Brčkom i zastupnika Mustaj-bega Fadilpašića, isposlovao da je Mustaj-beg odobrio Mujagi da se iz njegovih
Prijevod vakufname Muhameda Fadil-paše Šerifovića. Prijevod s arapskog Azra Gadžo- Kasumović, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, br. 7-8/2011, str. 715.
sredstava dućani nanovo sagrade, ali da se obustavi isplata murteziki/kori- snicima vakufa dok se kroz kirije ne povrate utrošena sredstva. Po njemu, sredstva su davno povraćena, jer je godišnja kirija bila 400 kruna, a gradnja je koštala 1600 kruna. Od gradnje je prošlo više od 10 godina. Ja sam zastu- pnik mutevellije rečenog vakufa Mahmut-bega Fadilpašića i njemu šaljem prihod. Mustafa Imamović je potvrdio da je do izgradnje novih dućana ranije dva od njih koristio je muezzin Šić Osman-begove džamije. Prema nedatira- nom izvještaju mutevellije Hamida Džambića dućani su zapaljeni i izgorjeli 19.01.1945. godine u međusobnoj borbi između četnika i ustaša, a kasnije zemljište na kojima su bili sagrađeni oduzeto za proširenje puta. Mutevellije Fadil-pašinog vakufa u Modriči bili su: sam vakif Fadil-paša, a poslije nje- gove smrti njegovi sinovi Omer Nurudin (1838/39-1887), Mustafa/Mustaj- beg Hajrudin (1835/36-1892) i Mahmud Asaf (1853/54-1912), zatim hafiz Mustafa-ef. Imamović.
Vakuf nekadašnje medrese u Modriči, koja se nalazila u samom centru grada u novoj Šić čaršiji, sastojao se od zgrade medrese, kuće i dvorišta, bašči, pašnjaka i oranica. Ukupna površina vakufa: 28.230 m2, a njegova vrijednost, s obzirom na lokaciju, bila je sigurno velika. Vakuf je nastao izgradnjom medrese. O nacionalizaciji vakufa medrese biće riječi u nastavku rada. Precizniji podaci o ovom medresanskom vakufu datiraju od formiranja gruntovnice u ovom dijelu Bosne i Hercegovine 1887. godine. Od te godi- ne pa do 1950-ih godina površina ovog vakufa se neznatno mijenjala.17 Uz korekciju površine kat. čestice br. 1049, oranica Otoka, po evidenciji vakufa iz 1938. godine, stanje vakufa prikazuje slijedeće tabela:
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Modriča | 120 | 9//5 | kuća u novoj čaršiji Šić | kuća | 70 |
Modriča | 120 | 9//5 | kuća u novoj čaršiji Šić | dvorište | 370 |
Modriča | 120 | 9//8 | bašča u novoj čaršiji Šić | bašča | 610 |
Poredeći tri evidencija ovog vakufa 1887., 1933. i 1938. godine navodimo sljedeće razlike u površinama nekih vakufskih parcela: kat. čestice br. 1049, oranica Otoka, površina 1887. godine 15.450 m2, 1933. godine 13.000 m2, a 1938. godine sigurno greškom samo 1300 m2; parcela br. 6/120, pašnjak kod medrese, površina 1887. godine 280 m2, 1933. godine 120 m2, a 1938. godine 150 m2. Kod ove parcele nema velikih odstupanja, te smo zadržali površinu iz 1938. godine. Kod prve smo se opredijelili za površinu iz 1933. godine koja je najrealnija, jer je ipak moglo doći do neznatog smanjenja tokom proteklih godina.
Modriča | 505 | 6/123 | medresa i bašča | medresa | 82 |
Modriča | 505 | 6/123 | medresa i bašča | bašča | 600 |
Modriča | 505 | 6/212 | dvorište | dvorište | 108 |
Modriča | 505 | 604 | oranica Adica | oranica | 6860 |
Modriča | 505 | 1048 | oranica kraj Otoke | oranica | 1480 |
Modriča | 505 | 1049 | oranica Otoka | oranica | 13000 |
Modriča | 505 | 1056 | oranica Otoka | oranica | 4900 |
Modriča | 505 | 6/120 | pašnjak kod medrese | pašnjak | 150 |
Ukupno: | 28.230 |
Vakuf Eski/Stare džamije nalazio se u nekadašjoj Staroj čaršiji u Modri- či.18 Vakuf je obuhvatao džamiju, mekteb, kuće, turbe, mezarja/groblja, bašče, dvorišta, oranice i gradilišta. Ukupna površina vakufa bila je 40.956 m2. Od 1887. do 1950-ih godina stanje vakufa bilo je nepromijenjeno.
U periodu od 1900. do 1940. godine mutevellije vakufa bili su: Abdul- ganija Bećirbašić, Jusuf Jusufbegović, Džemil Jusufbegović, Ago Đonlagić 1928., Osman-beg Abazbegović (1929-1932).
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Modriča | 159 | 6/176 | bašča-mezarje | bašča | 740 |
Modriča | 159 | 6/323 | kuća | kuća | 30 |
Modriča | 159 | 6/324 | kuća | kuća | 30 |
Modriča | 159 | 6/344 | kuća | kuća | 20 |
Modriča | 261 | 7//44 | kuća sa dvorištem | kuća | 70 |
Modriča | 261 | 7//45 | kuća sa dvorištem | dvorište | 740 |
Modriča | 453 | 4/185 | bašča, vrt, mezarje | bašča | 877 |
Modriča | 453 | 4/240 | kuća sa dvorištem | kuća | 40 |
Modriča | 453 | 4/241 | kućište | kuća | 40 |
Modriča | 453 | 4/372 | kuća sa kućištem | kuća | 19 |
Modriča | 506 | 4/221 | džamija sa džamištem | džamija | 80 |
Modriča | 506 | 4/221 | džamija sa džamištem | dvorište | 120 |
Modriča | 506 | 4/242 | bašča kod džamije | bašča | 780 |
Modriča | 506 | 6//74 | gradilište Turbe | gradilište | 70 |
Modriča | 506 | 6/187 | kuća-mekteb | mekteb | 50 |
Modriča | 506 | 7/103 | groblje Karabegovića | mezarje | 970 |
Danas je to Srednja džamija u Srednjem džematu Medžlisa Islamske zajednice Modriča.
Smatra se da je to prva i najstarija džamija u Modriči koja se u staroj dokumantaciji naziva Eski ili Stara džamija.
Modriča | 506 | 4/174 | groblje kod džamije | mezarje | 1630 |
Modriča | 506 | 4/184 | mezarje | mezarje | 6000 |
Modriča | 506 | 6//5 | mezarje | mezarje | 19460 |
Modriča | 506 | 2//39 | oranica Palučak u Turskoj varoši | oranica | 2710 |
Modriča | 506 | 4//7 | pašnjak-mezarje | mezarje | 3900 |
Modriča | 771 | 6/177 | bašča-mezarje | mezarje | 880 |
Modriča | 771 | 6/178 | bašča-mezarje | mezarje | 490 |
Modriča | 772 | 6//1 | bašča mezarje | mezarje | 720 |
Modriča | 773 | 6/179 | bašča mezarje | mezarje | 490 |
Ukupno: | 40.956 |
Podsjetimo da su svi gradski vakufi u Modriči objedinjeni 1931/32. godine, a to su vakufi Šić, Eski i Islam varoške džamije. Mutevellije su bili: Osman-beg Abazović (1932-1936) H. Husić Omer (1937-1938) i Ibrahim Jusufbegović (1939-1942).
Naselje Tarevci nekada se nazivalo Tarevac. Zbog svoje veličine bilo je podijeljeno na Donju i Gornju mahalu. Svaka mahala imala je svoju džamiju i vakuf.19 Vakuf džamije u Donjoj mahali u Tarevcu bio je sastavljen od dža- mije, mekteba, mezarja, bašče, dvorišta i oranice sa ukupnom površinom od 14.890 m2. Mutevellije vakufa od 1900. godine bili su: Hasan-beg Muratbe- gović (1910-1917), Himzaga Topčagić (1919-1923), Hif(v)zo Topčagić (1924-1931).
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Tarevac | 233 | 1//1 | bašča | bašča | 3490 |
Tarevac | 233 | 1//3 | džamija | džamija | 60 |
Tarevac | 233 | 634 | kuća-mekteb-škola | mekteb | 50 |
Tarevac | 233 | 634 | kuća-mekteb-škola | dvorište | 30 |
Tarevac | 233 | 314 | oranica Šibovi | oranica | 3360 |
Tarevac | 233 | 171 | mezarje | mezarje | 7900 |
Ukupno: | 14.890 |
Vakuf džamije u Gornjoj mahali u Tarevcu obuhvatao je džamiju, kuće, dvorište i bašče. Ukupna površina vakufa 1938. godine bila je 2.370 m2.
Današnji naziv ovog naselja je Tarevci.
Mutevellija vakufa od 1913-1932. godine bio je Hasanaga Herceg. Po evi- denciji vakufa iz 1933. godine spominje se dodatna kat. čestica br. 937/10, dućan, površina 50 m2, a 1887. godine ne navodi se parcela br. 937/9, bašča, površina 570 m2. Stanje vakufa 1938. godine prikazuje sljedeća tabela:
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Tarevac | 554 | 828 | bašča Brdo Kurtićka | bašča | 550 |
Tarevac | 554 | 829/2 | bašča Brdo | bašča | 750 |
Tarevac | 554 | 937/1 | kuća sa dvorištem | kuća | 65 |
Tarevac | 554 | 937/1 | kuća sa dvorištem | dvorište | 205 |
Tarevac | 554 | 937/5 | kuća sa dvorištem | kuća | 70 |
Tarevac | 554 | 937/5 | kuća sa dvorištem | dvorište | 160 |
Tarevac | 554 | 937/9 | bašča | bašča | 570 |
Ukupno: | 2.370 |
Gani-beg Mehmedbegović uvakufio je jednu kuću sa dvorištem ukupne površine od 100 m2. Vakuf je nastao prije 1887. godine i do 1938. godine ostao je bez promjena.
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Tarevac | 100 | 1//2 | kuća sa kućištem | kuća | 60 |
Tarevac | 100 | 1//2 | kuća sa kućištem | dvorište | 40 |
Ukupno: | 100 |
Svi vakufi u Tarevcu su administrativno objedinjeni 1931/32. godine. Od njihovog objedinjavanja do 1936. godine vakufom je upravljao Hasan
H. Hasanović, Vejsil-beg Muratbegović od 1937-1941. godine, a hafiz Bego Sendijarević od 1956-1960. godine.
Vakuf džamije u Jakešu sastojao se od džamije, mekteba, kuća, dvorišta, mezarja, bašči i oranica. Ukupna površina vakufa bila je 26.320 m2. Džemat Jakeš bio je u sastavu sreza Derventa sve do 1939. godine i tamošnjeg Sre- skog vakufsko-mearifskog povjerenstva. Od te godine pripojen je Sreskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Gradačcu.20 Neposredno poslije Dru-
Detaljnije o naselju Jakeš vidi, Muši Zahirović, Jakeš kroz vrijeme, Tešanj, 2012.
gog svjetskog rata mutevellije su bili: Muharem-ef. Mujaković i Muhamed Sofić.
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Jakeš | 62 | 1//79 | kuća | kuća | 70 |
Jakeš | 62 | 1//79 | kuća | dvorište | 260 |
Jakeš | 77 | 1//80 | škola | mekteb | 40 |
Jakeš | 90 | 1//59 | džamija | džamija | 690 |
Jakeš | 90 | 1//59 | džamija | dvorište | 110 |
Jakeš | 90 | 110 | mezarje | mezarje | 6000 |
Jakeš | 4 | 1//35 | kuća i bašča | kuća | 70 |
Jakeš | 4 | 1//35 | kuća i bašča | bašča | 1460 |
Jakeš | 101 | 113 | oranica | oranica | 17200 |
Jakeš | 233 | 1//71 | bašča | bašča | 280 |
Jakeš | 233 | 1//77 | bašča | bašča | 140 |
Ukupno: | 26.320 |
U ovom radu obrađeno je deset vakufa u Modriči. Ukupna površina svih vakufa bila je 159.932 kvadratna metra. Vrste vakufa: džamije, mektebi, medresa, han, dućani i kuće. Radi bolje preglednosti, navodimo zbirnu tabelu svih modričkih vakufa:
r/b | Naziv vakufa | Površina vakufa, m2 | Vrsta vakufa |
1 | Vakuf Gazi Husrev-bega | nepoznato | 150 košnica pčela |
2 | Vakuf Hasan-bega Gradaščevića | 47.066 | zemljište |
3 | Vakuf Fadil-paše Šerifovića | nepoznato | 12 dućana |
4 | Vakuf defterdara Osman-efendije | nepoznato | džamija, medresa, han, nekoliko dućana |
5 | Vakuf Aga-dedea | nepoznato | nepoznato |
6 | Vakuf Medrese | 28.230 | medresa, zgrada |
7 | Vakuf Eski/Stare džamije | 40.956 | džamija, mekteb, turbe, nekoliko kuća |
8 | Vakuf džamije u Donjoj mahali- Tarevac | 14.890 | džamija, mekteb |
9 | Vakuf džamije u Gornjoj mahali- Tarevac | 2.370 | džamija, 2 kuće |
10 | VakufGani-begaMehmedbegovića | 100 | kuća |
11 | Vakuf džamije u Jakešu | 26.320 | džamija, mekteb, 2 kuće |
Ukupno: | 159.932 |
Pravni okvir za nacionaliziranje21 vakufskih zgrada i građevinskog zemljišta konstituirali su slijedeći pravni akti: Zakon o nacionalizaciji naja- mnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine, Uredba o postupku za sprovođenje nacionalizacije najmanih zgrada i građevinskog zemljišta.22
Na temelju članka 1. Zakona o nacionalizaciji iz 1958. godine naciona- liziraju se i postaju društvena svojina najamne stambene zgrade i najamne poslovne zgrade. U gradovima i naseljima gradskog karaktera nacionaliziraju se i postaju društvena svojina i građevinska zemljišta. Nadalje, građanska pravna lica, društvene organizacije i druga udruženja građana mogu na teri- toriji Jugoslavije stjecati i imati u svojini samo poslovne zgrade i poslovne prostorije koje služe isključivo njihovoj dozvoljenoj djelatnosti. Ako građa- nin, građanska pravna lica, društvene organizacije i druga udruženja građana imaju ili steknu više zgrada i posebnih dijelova zgrada nego što po odredbama ovog zakona mogu imati u svojini, taj višak postaje društvena svojina. Za nacionaliziranu zgradu, poseban dio zgrade i građevinsko zemljište ranijem sopstveniku daje se naknada prema odredbama ovog zakona.
Po članu 11. odredbe ovog Zakona ne primjenjuju se na zgrade i prostorije koje služe vjerskim zajednicama za vršenje njihove vjerske djelatnosti, kao što su crkve, hramovi, kapele i bogomolje, manastiri i samostani, sjemeništa i vjerske škole, niti na zgrade koje služe kao župski, parohijski, biskupski, patrijaršijski i drugi slični dvorovi.
Po članu 31. mali magacini i mali podrumi, koji nisu od značaja za vršenje privredne djelatnosti, bez obzira da li se nalaze u sastavu zgrade ili su posebna zgrada, mogu se ostaviti u svojini njihovih sopstvenika.23 Nakon donoše- nja spomenutog Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i Uredbe o postupku za sprovođenje istog, formirane su komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru svih općina. Putem javnog oglasa pozvani su svi sopstvenici/vlasnici na teritoriji spomenutih gradova da u zadatim rokovima podnesu prijave svih zgrada ili dijelova zgrada općinskom Odjeljenju za privredu i finansije radi utvrđivanja predmeta nacionalizacije koje zaprimljene prijave obrađuje i dostavlja Komisiji za nacionalizaciju. Za nemarnost ili izbjegavanje podnošenja prijava spomenuti Zakon je odredio
Nacionalizacija, kao privredno-politička mjera, znači prinudni prijelaz u državnu/ društvenu svojinu svih velikih ili malih preduzeća ili stvari određene vrste ili veličine sa naknadom ili bez naknade.
Vidi, Uredba o postupku za sprovođenje nacionalizacije najmanih zgrada Službeni list FNRJ, br. 4/59.
Vidi član 1., 11. i 31. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine. Službeni list FNRJ, br. 52/58, str. 635-650.
kazne.24 Krajnji rok podnošenja prijava bio je 17. april 1959. godine.25 Pitanje naknade za nacionalizirane zgrade i građevinsko zemljište regulirano je 42., 43., 44., 45. i 46. članom predmetnog Zakona o nacionalizaciji.26
Odjeljenje za finansije pri Narodnom odboru općine Modriča podnijelo je zahtjev za utvrđivanje nacionalizacije pet vakufskih zgrada i građevinskog zemljišta u Modriči pod brojem V1. 03/8-245/33 od 24. aprila 1959. godine.27 Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Modriča sastav- ljena od Abdulaha Kešana, predsjednika, i članova Rade Cvijić i Đoke Čajić na temelju člana 54 osnovu člana 1, 24, 25 i 52 Uredbe o postupku za spro- vođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta donijela je rješenje o nacionalizaciji na svojoj sjednici od 11. augusta 1959. godine.28 Od prijavljenih pet nacionalizirane su tri zgrade, dok su dvije izuzete od nacio- nalizacije.
Nacionalizirane su slijedeće vakufske zgrade:
jedna prizemna poslovna zgrada sa četiri poslovne prostorije, koja je pripadala vakufu medrese u Modriči, u Ulici Ševke Avdića, broj 5, z.k. uložak broj 505, kat. čestica br. 6/123, površina pod zgradom 300 m2, k.o. Modriča. Radi se o zgradi nekadašnje medrese. Do Drugog svjetskog rata zgrada je služila za vjersko poučavanje, a poslije je izdavana pod zakup. U trenutku nacionalizacije u njoj je bilo smješteno preduzeće „PA-MO“. Nalazi se u strogom centru grada i ima veliki privredni značaj;
poslovna prizemna najamna zgrada sa dvije poslovne prostorije, vakuf medrese u Modriči, Ulica Borke Mihajlovića broj 13, z.k. uložak broj 120, kat. čestica br. 9/5, površina pod zgradom 120 m2, k.o. Modriča. Uvijek je bila najamnog karaktera i izdavana pod zakup. U trenutku nacionalizacije u njoj su bila smještea dva preduzeća: trgovačko preduzeće „Sloga“ i prodav-
To regulira član 63. spomenutog Zakona. Vidi: Službeni list FNRJ, br. 52/58, str. 647-648.
Dopis Vakufskog povjerenstva u Gradačcu br. 75/59 od 13. 04. 1959. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac.
Službeni list FNRJ, 52/58, str. 643-645.
Prijava radi utvrđivanja predmeta nacionalizacije podnešena je na obrascu N-2 koji je propisan od strane saveznog Državnog sekretarijata za poslove finansija. Ovjereni duplikati prijava. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac.
Rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Modriča br. PV/03- 35/59 od 22. 08. 1959. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac.
Vakufska direkcija u Sarajevo uputila je svojevrsno uputstvo svim Vakufskim povjerenstvima koje je sadržavalo osnovne odredbe spomenutog Zakona iz 1958. godine. Dopis Vakufske direkcije br. 468/59 od 29. 01. 1959. godine, zatim sljedeći dopisi: dopis br. 1246/59 od 23. 03. 1959. godine; dopis br. 1370/59 od 02. 04. 1959. godine; dopis br. 2282/59 od 25. 06. 1959. godine; Starješinstvo Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini: dopis br. 600/60 od 23. 01. 1960. godine, dopis br. 2963/61 od 09. 06. 1961. godine, dopis br. 3941/61 od 25. 07. 1961. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac.
nica „Zemljoradničke zadruge“ u Modriči. Nalazi se u strogom centru grada i ima značajan privredni značaj;
jedna prizemna poslovna zgrada vakufa Hadži Bećir-bega Gradaščevića u Modriči, ulica Borke Mihajlovića, broj 2, z.k. uložak broj 504, kat. čestica br. 6/173, površina pod zgradom 30 m2, k.o. Modriča. Uvijek je bila naja- mnog karaktera i izdavana pod zakup. U trenutku nacionalizacije u njoj je bila smještena brijačnica.
Od nacionalizacije izuzete su dvije slijedeće vakufske zgrade:
jedna prizemna zgrada od dvije prostorije vakufa hadži Bećir-bega Gradaščevića u Modriči, Ulica Adema Terzića, broj 1, z.k. uložak broj 504, kat. čestica br. 8/23, površina pod zgradom 40 m2, k.o. Modriča. Nalazi se kod glavne Šić džamije. Služila je kao vakufska kuća za stanovanje vjerskih službenika, mada je u trenutku nacionalizacije bila izdata pod zakup;
jedna prizemna zgrada sa dvije prostorije, vakuf džamije u Staroj čaršiji u Modriči, Ulica Borke Mihajlovića, broj 45, z.k. uložak broj 261, kat. čestica br. 7/45, površina pod zgradom 30 m2, k.o. Modriča. Nalazi se kod džamije u Staroj čaršiji. Služila je kao vakufska kuća za stanovanje vjerskih službenika džamije u navedenoj čaršiji, mada je u trenutku nacionalizacije bila izdata pod zakup, jer je tadašnji imam Hadžib-ef. Bahić 1957. godine izgradio vlastitu kuću.
Da zaključimo, za nacionalizaciju je prijavljeno pet vakufskih zgrada: dvije vakufske zgrade medrese u Modriči, jedna zgrada Eski/Srednje džamije i dvije zgrade hadži Bećir-begova vakufa. Po rješenju Komisije za naciona- lizaciju u Modriči br. PV/03-35/59 od 22. augusta 1959. godine nacionalizi- rane su dvije zgrade medresanskog vakufa, te samo jedna prizemna poslovna zgrada hadži Bećir-begova vakufa površine 30 m2, kat. čestica br. 6/173, zemljišnoknjižni uložak br. 504, dok druga prizemna zgrada sa dvije sobe istog vakufa, kat. čestica br. 8/23, površina pod zgradom 40 m2, zemljišno- knjižni uložak br. 504 nije nacionalizirana i ostavljena je za stanovanje imama džamije.
U Bosanskm Šamcu su postojala tri vakufa: vakuf Careve/Azizije džami- je, vakuf Stare džamije u Donjoj mahali i vakuf hadži Čelebije i Hasije Zelen- tarević. Stara džamija u Donjoj mahali u Bosanskom Šamcu nije imala veći vakuf. Jedini njen vakuf je parcela džamište, nazvana po izgradnji džamije na tom mjestu: z.k. uložak broj 428, kat. čestica br. 1/11, površina 680 m2, k.o. Bosanski Šamac. U ovom radu evidentiran je zasebno.29
Spisak vakufa Careve džamije u Bosanskom Šamcu od 15.03.1938. godine. Sastavio hafiz Mustafa-ef. Lelić, imam Careve džamije. Zadnja stavka odnosi se na vakuf Stare
Hadži Čelebija i Hasija Zelentarević iz Bosanskog Šamca uvakufili su jednu kuću z.k. uložak broj 94, kat. čestica br. 8/10, površina 118 m2, k.o. Bosanski Šamac. Po spisku vakufa iz 1933. godine evidentiran je zasebno30, a 1938. godine u okviru vakufa Careve džamije. Vrijednost ovog vakufa 1933. godine procijenjena je na 30.000 dinara. U ovom radu evidentiran je zajedno sa vakufom Careve džamije.
Vakuf Careve/Azizije džamije u Bosanskom Šamcu sastoji se od vakuf- skih objekata i zemljišnih parcela. Od vakufskih objekata evidentirana je jedna džamija, mekteb, ruždija i deset kuća. Jedna kuća je bila namijenjena za stanovanje imama, dok su ostale bile poslovni prostori koji su izdavani pod kiriju. Ostalo vakufsko zemljište bila su dvorišta, bašče i mezarja. Džamija je imala prilično veliki vakuf. Najveći dio ovog vakufa uvakufio je graditelj džamije Mir Ahmed, sin Abdulkerim-age iz Beograda, prilikom izgradnje džamije.31 Površine vakufskih objekata i zemljišta date su u kvadratnim metri- ma. Stanje vakufa 1938. godine ilustrira slijedeća tabela:
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Bosanski Šamac | 3 | 22//9 | kuća sa kućištem | kuća | 65 |
Bosanski Šamac | 3 | 22//9 | kuća sa kućištem | dvorište | 50 |
Bosanski Šamac | 9 | 22/4 | kuća sa kućištem | kuća | 65 |
Bosanski Šamac | 9 | 22/4 | kuća sa kućištem | dvorište | 140 |
Bosanski Šamac | 94 | 8//10 | kuća sa kućištem | kuća | 58 |
Bosanski Šamac | 94 | 8//10 | kuća sa kućištem | dvorište | 60 |
Bosanski Šamac | 94 | 18//19 | kuća sa kućištem | kuća | 60 |
Bosanski Šamac | 94 | 18//19 | kuća sa kućištem | dvorište | 180 |
Bosanski Šamac | 98 | 8//30 | kuća sa kafanom | kuća | 95 |
Bosanski Šamac | 98 | 8//31 | dvorište | dvorište | 1980 |
Bosanski Šamac | 98 | 8//39 | kuća sa kućištem | kuća | 70 |
Bosanski Šamac | 98 | 8//39 | kuća sa kućištem | dvorište | 100 |
Bosanski Šamac | 195 | 8//11 | kuća (ruždija) | medresa | 160 |
Bosanski Šamac | 243 | 9//9 | dvorište | dvorište | 320 |
Bosanski Šamac | 243 | 9//26 | kuća sa dvorištem | kuća | 60 |
džamije u Donjoj mahali. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac. Po spisku vakufa iz 1933. godine ovaj vakuf se vodi pod istom kat. česticom i sa istom površinom, ali u z.k. ulošku broj 278.
Spisak vakufa sreza Gradačac od 21. 09. 1933. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac.
Više o vjerskom životu muslimana u Bosanskom Šamcu vidi, Kujraković Nusret (2012). Organizacija vjerskog života muslimana u Bosanskom Šamcu (1863.-1878.). U: A.Husić, ur. Naseljavanje muhadžira iz Srbije u Bosnu. Zbornik radova sa okruglog stola. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, Institut za istoriju Sarajevo, str. 173-183.
Bosanski Šamac | 243 | 9//26 | kuća sa dvorištem | dvorište | 80 |
Bosanski Šamac | 278 | 3//31 | kuća sa dvorištem | kuća | 48 |
Bosanski Šamac | 278 | 3//31 | kuća sa dvorištem | dvorište | 12 |
Bosanski Šamac | 278 | 3//10 | kuća sa baščom | kuća | 70 |
Bosanski Šamac | 278 | 3//10 | kuća sa baščom | bašča | 750 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//37 | kuća-mekteb | mekteb | 50 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//37 | kuća-mekteb | dvorište | 75 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//13 | džamijski harem | mezarje | 3382 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//38 | kuća sa kućištem | kuća | 50 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//12 | džamija Carska | džamija | 105 |
Bosanski Šamac | 278 | 8//12 | džamija Carska | dvorište | 290 |
Bosanski Šamac | 278 | 2//1 | mezarje kraj hendeka | mezarje | 5940 |
Bosanski Šamac | 278 | 178 | mezarje Muhamedansko | mezarje | 2330 |
Bosanski Šamac | 278 | 178 | džamište | gradilište | 100 |
Ukupno: | 16.745 |
Mutevellije vakufa od 1900. godine bili su: Medaga Fitozović, Mustafa Fitozović, Mehmed Alajbegović, Muharem-ef. H. Jusufović, Sulejman Zukić, a od ujedinjenja vakufa 1932. godine do Drugog svjetskog rata Osman Džafe- rović, Sulejman Vajzović i Mehmed Vajzović.
Odjeljenje za finansije pri Narodnom odboru općine Bosanski Šamac podnijelo je zahtjev za utvrđivanje nacionalizacije vakufskih zgrada i građe- vinskog zemljišta u Bosanskom Šamcu pod brojem 331/17 od 11. novembra 1959. godine. Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Odžak sastavljena od Joce Bogdanovića, predsjednika i članova Rize Bajrak- tarevića i Mitra Minaljčića na temelju člana 54 osnovu člana 1, 24, 25 i 52 Uredbe o postupku za sprovođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građe- vinskog zemljišta donijela je rješenje o nacionalizaciji na svojoj sjednici od
25. decembra 1959. godine.32
Nacionalizirano je šest vakufskih zgrada sa zemljištem kako slijedi:
- najamna poslovna zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, Ulica Osmana Đikića, br. 1, kat. čestica br. 8/39, 170 m2, z.k. uložak br. 98, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije, skupa sa zemljištem. Zgrada ima prizemlje sa četiri prostorije i sprat sa četiri prostorije;
Rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Bosanski Šamac, srez Brčko, br. 62/59 od 23. 12. 1959. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Šamac.
najamna stambena zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, Trg palih boraca, kat. čestica br. 8/30, 95 m2, z.k. uložak br. 98, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije, skupa sa zemljištem. Zgrada ima prizemlje sa jednosobnim stanom i jednom poslovnom prostorijom;
najamna poslovna zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, Ulica Osmana Đikića, br. 1, kat. čestica br. 8/10, 118 m2, z.k. uložak br. 94, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije, skupa sa zemljištem. Zgrada ima prizemlje sa šest prostorija;
najamna poslovna zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, Ulica Pere Bosića, br. 4, kat. čestica br. 8/37, 125 m2, z.k. uložak br. 278, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije, skupa sa zemljištem. Zgrada ima prizemlje sa tri prostorije;
najamna stambena zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, kat. čestica br. 8/38, 50 m2, z.k. uložak br. 278, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije, skupa sa zemljištem. Zgrada ima prizemlje sa jednosobnim stanom;
najamna stambena zgrada koja se nalazi u Bos. Šamcu, Ulica Srebre- nička, br. 1, kat. čestica br. 8/11, 160 m2, z.k. uložak br. 195, k.o. Bosanski Šamac, vakuf Careve džamije. Zgrada ima prizemlje sa jednosobnim stanom.
Na ovo rješenje Komisije za nacionalizaciju vakuf Careve džamije nije uložio nikakav prigovor ili žalbu. Na temelju navedenog, zaključujemo da je nacionalizirano ukupno šest stambeno-poslovnih vakufskih zgrada vakufa Careve džamije u Bosanskom Šamcu sa pripadajućim zemljištem u površini od 718 m2.
Odžak je, kao i Jakeš administrativno pripadao srezu Derventa i tamoš- njem Sreskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu do 1939. godine. Na pri- jedlog Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Gradačcu marta 1939. godine, Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu na svojoj sjednici odlučio je o izdvajanju Odžaka i Jakeša iz Derventskog i pripajanju Grada- čačkom srezu uz obrazloženje da su ova mjesta već pripojena Gradačcu u političkoj i sudskoj nadležnosti.33 Odluka je stupila na snagu januara 1940. godine.34 Opis vakufa: džamija, mektebi, vakufske najamne i stambee zgra- de, kuće, bašče, dvorišta, oranice, šume, pašnjak i livade. Ukupna površina vakufa iznosila je 153.160 m2 i 9.962 m2 mukata. Stanje vakufa po popisima iz 1938. i 1951. godine35 pokazuje sljedeća tabela:
Dopisi Vakufske direkcije u Sarajevu br. 9183/30 od 12.09.1939. godine i Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Gradačcu br. 198/39 od 29.03. 1939. godine.
Dopis Vakufske direkcije u Sarajevu br. 19.706/39 od 10.10.1939. godine.
Tabela je urađena na osnovu popisa vakufa iz 1938. godine i 1951. godine. Dodati su iz popisa iz 1951. godine gruntovni ulošci broj 798, 434, 674 i 371. Ostalo je sve identično.
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Odžak | 86 | 15/22 | kuća sa dvorištem | kuća | 60 |
Odžak | 86 | 15/22 | kuća sa dvorištem | dvorište | 500 |
Odžak | 86 | 15/20 | bašča | bašča | 470 |
Odžak | 86 | 15/24 | bašča | bašča | 1390 |
Odžak | 113 | 16/45 | bašča | bašča | 130 |
Odžak | 170 | 11//61 | kuća i bašča | kuća | 60 |
Odžak | 170 | 11//61 | kuća i bašča | bašča | 160 |
Odžak | 173 | 6//5 | džamija | džamija | 110 |
Odžak | 173 | 6//5 | džamija | dvorište | 400 |
Odžak | 173 | 1//39 | bašča | bašča | 350 |
Odžak | 173 | 6//4 | bašča | bašča | 820 |
Odžak | 163 | 1//21 | bašča | bašča | 1640 |
Odžak | 163 | 1//18 | kuća sa dvorištem | kuća | 70 |
Odžak | 163 | 1//18 | kuća sa dvorištem | dvorište | 120 |
Odžak | 217 | 11//50 | kuća sa dvorištem | kuća | 60 |
Odžak | 217 | 11//50 | kuća sa dvorištem | dvorište | 70 |
Odžak | 317 | 11//48 | gradilište | gradilište | 100 |
Odžak | 421 | 11//40 | dvorište | dvorište | 430 |
Odžak | 421 | 3//48 | mezarje | mezarje | 9440 |
Odžak | 421 | 5//12 | džamija i dvorištem | džamija | 80 |
Odžak | 421 | 5//12 | džamija i dvorištem | dvorište | 180 |
Odžak | 421 | 5//3 | mezarje i bašča | mezarje | 70 |
Odžak | 421 | 5//3 | mezarje i bašča | bašča | 900 |
Odžak | 421 | 11//32 | medresa, kuća | medresa | 60 |
Odžak | 421 | 11//32 | medresa, kuća | kuća | 60 |
Odžak | 421 | 11//32 | medresa, kuća | dvorište | 620 |
Odžak | 421 | 11//33 | bašča | bašča | 300 |
Odžak | 421 | 11//34 | bašča | bašča | 3610 |
Odžak | 421 | 4//27 | bašča | bašča | 650 |
Odžak | 421 | 4//56 | put | put | 320 |
Odžak | 421 | 4//76 | kuća sa dvorištem | kuća | 64 |
Odžak | 421 | 4//76 | kuća sa dvorištem | dvorište | 56 |
Odžak | 434 | 11//62 | gradilište | gradilište | 30 |
Odžak | 451 | 16/46 | kuća sa dvorištem | kuća | 60 |
Odžak | 451 | 16/46 | kuća sa dvorištem | dvorište | 220 |
Odžak | 451 | 16/47 | kuća sa dvorištem | kuća | 70 |
Odžak | 451 | 16/47 | kuća sa dvorištem | dvorište | 240 |
Odžak | 559 | 570/1 | šuma | šuma | 5300 |
Odžak | 559 | 573/1 | livada | livada | 7650 |
Odžak | 559 | 843/1 | bašča | bašča | 3800 |
Odžak | 559 | 844/1 | oranica | oranica | 4000 |
Odžak | 559 | 845 | oranica | oranica | 6700 |
Odžak | 559 | 846 | oranica | oranica | 3900 |
Odžak | 559 | 847 | bašča | bašča | 2800 |
Odžak | 559 | 943 | oranica | oranica | 10000 |
Odžak | 559 | 843/2 | bašča | bašča | 700 |
Odžak | 559 | 570/3 | šuma | šuma | 3800 |
Odžak | 559 | 570/4 | šuma | šuma | 7500 |
Odžak | 559 | 570/5 | šuma | šuma | 2200 |
Odžak | 559 | 844/2 | oranica | oranica | 700 |
Odžak | 559 | 573/2 | livada | livada | 3450 |
Odžak | 559 | 573/3 | livada | livada | 3750 |
Odžak | 559 | 573/4 | livada | livada | 1650 |
Odžak | 559 | 943/2 | oranica | oranica | 9750 |
Odžak | 559 | 943/3 | oranica | oranica | 10100 |
Odžak | 639 | 3//75 | bašča Beglukhan | bašča | 5760 |
Odžak | 640 | 741/2 | oranica | oranica | 3800 |
Odžak | 640 | 741/3 | oranica | oranica | 4500 |
Odžak | 641 | 10//40 | bašča | bašča | 580 |
Odžak | 641 | 10//41 | bašča | bašča | 1160 |
Odžak | 959 | 48 | livada | livada | 1900 |
Odžak | 959 | 49 | bašča | bašča | 3600 |
Odžak | 959 | 50/1 | pašnjak | pašnjak | 9500 |
Odžak | 959 | 50/2 | livada | livada | 3500 |
Odžak | 798 | 12/26 | gradilište | gradilište | 250 |
Odžak | 798 | 12/27 | vrt kod kuće | vrt | 600 |
Odžak | 434 | 11/62 | gradilište kod kuće | gradilište | 30 |
Odžak | 674 | 950/1 | oranica Tuk | oranica | 1600 |
Odžak | 674 | 950/2 | oranica Tuk | oranica | 1420 |
Odžak | 371 | 1051 | oranica Tuk | oranica | 3200 |
Odžak | 318 | 11/49 | gradilište | gradilište | 40 |
Ukupno: | 153.160 |
Prema pregledu oduzete vakufske imovine u periodu od 1900. do 2005. godine, koji je izradio Medžlis Islamske zajednice Odžak, došlo se do sazna- nja o vakufima koji nisu evidentirani u popisima iz 1938. i 1951. godine.36
Pregled oduzete vakufske imovine u BiH od 1900.-2005. godine Medžlisa Islamske zajednice Odžak. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Odžak.
Osnovana je pretpostavka da se radi o mukatama vakufa džamije u Odžaku, jer je vidljivo da se radi o okućnicama i manjim površinama. Ovo vakufsko zemljište je prema spomenutom Pregledu dato privatnim licima. Stanje ovog vakufskog zemljišta pokazuje slijedeća tabela:
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina |
Odžak | 172 | 1/35 | bašča-kućište | 512 | |
Odžak | 172 | 1/36 | bašča-kućište | 530 | |
Odžak | 172 | 1/38 | milać | 330 | |
Odžak | 172 | 1/39 | okućnica | 37 | |
Odžak | 172 | 1/60 | milać | 145 | |
Odžak | 172 | 1/61 | milać | 255 | |
Odžak | 27 | 4/11 | potkućnica | 838 | |
Odžak | 490 | 4/37 | okućnica | 37 | |
Odžak | 490 | 4/38 | trafostanica/dvorište | 160 | |
Odžak | 490 | 4/39 | okućnica | 453 | |
Odžak | 64 | 4/42 | avlija | 359 | |
Odžak | 29 | 4/106 | okućnica | 253 | |
Odžak | 29 | 4/107 | okućnica | 205 | |
Odžak | 29 | 4/108 | Karića mahala | 161 | |
Odžak | 29 | 4/109 | podkućnica | 58 | |
Odžak | 29 | 4/110 | okućnica | 192 | |
Odžak | 29 | 4/111 | okućnica | 329 | |
Odžak | 29 | 4/116 | okućnica | 3817 | |
Odžak | 49 | 4/90 | podkućnica | 448 | |
Odžak | 260 | 9/24 | okućnica | 494 | |
Odžak | 9/26 | dvorište | 349 | ||
Ukupno: | 9.962 |
U periodu od 1940. godine do iza Drugog svjetskog rata vakufom su upravljali: Sadik-ef. Karić, Zaim-ef. Čajić i Uzejr Delić.
Odjeljenje za finansije pri Narodnom odboru općine Odžak podnijelo je zahtjev za utvrđivanje nacionalizacije vakufskih zgrada i građevinskog zemljišta džamije u Odžaku pod brojem 03/9-310-1/59 od 21. maja 1959. godine. Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Odžak sastavljena od Dragutina Popovića, predsjednika, i članova Ahme Dedića i Velida Delića donijela je rješenje o nacionalizaciji na svojoj sjednici od
juna 1959. godine.37 Utvrđeno je da su dana 26. decembra 1958. godine nacionalizirane i postale društvena svojina nepokretnosti u ranijem vlasništvu vakufa džamije u Odžaku slijedeće najamne zgrade:
najamna zgrada koja se nalazi u Odžaku, Trg Oslobođenja br. 4, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči, z.k. uložak br. 217, kat. čestica br. 11/50. Zgrada ima prizemlje i jedan sprat. U prizemlju se nalaze poslovne prostorije, a na spratu stambene;
najamna zgrada koja se nalazi u Odžaku, Trg Oslobođenja br. 2, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči, z.k. uložak br. 318, kat. čestica br. 11/49. Zgrada ima prizemlje i jedan sprat. U prizemlju se nalaze poslovne prostorije, a na spratu stambene;
najamna zgrada koja se nalazi u Odžaku, Trg Oslobođenja br. 2, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči, z.k. uložak br. 317, kat. čestica br. 11/48. Zgrada ima prizemlje i jedan sprat. U prizemlju se nalaze poslovne prostorije, a na spratu stambene;
najamna stambena zgrada sa pomoćnim zgradama (šupa za drva i mokri čvor) koja se nalazi u Odžaku, Ul. Slavke Grebenarevića, br. 2, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči, z.k. uložak br. 421, kat. čestica br. 11/32. Zgrada ima samo prizemlje;
najamna stambena zgrada koja se nalazi u Odžaku, Ul. Redže Škangića br. 17, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči,
z.k. uložak br. 170, kat. čestica br. 11/61. Zgrada je prizemna koja ima pomoć- nu zgradu za smještaj kuhinje;
- najamna stambena zgrada koja se nalazi u Odžaku, Ul. Redže Škangića bb, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči,
z.k. uložak br. 798, kat. čestica br. 12/26. Zgrada je prizemna;
- najamna poslovna zgrada koja se nalazi u Odžaku, Ulica 27. juli, bb, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči, z.k. ulo- žak br. 421, kat. čestica br. 5/12. Zgrada je prizemna i ima pomoćnu zgradu za smještaj kuhinje.
Na temelju navedenog, zaključujemo da je nacionalizirano ukupno šest stambeno-poslovnih vakufskih zgrada vakufa džamije u Odžaku.
Također, Komisija je istim rješenjem izuzela od nacionalizacije stambenu zgradu koja se nalazi u Odžaku, Ulica 27. juli bb, na zemljištu upisanom u zemljišnim knjigama Sreskog suda u Modriči z.k. uložak br. 173, kat. česti- ca br. 6/4. Zgrada je prizemna sa dvosobnim stanom i pomoćnim zgradama (hudžera i šupa), nalazila se uz džamiju i služila je za stanovanje vjerskih službenika. Na nacionliziranim zgradama nije bilo nikakvog tereta, a upisane
Narodni odbor općine Odžak, srez Doboj, Komisija za nacionalizaciju, rješenje br. 1/59 od 23.06.1959. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajenice Odžak.
su u zemljišnim knjigama u korist društvene svojine kojom upravlja Narodi odbor općine Odžak.
Džematski odbor Islamske vjerske zajednice u Odžaku uložio je Sreskoj komisiji za nacionalizaciju u Doboju žalbu na predmetno rješenje o naciona- lizaciji vezano za zgradu koja se nalazila u mezarju kod džamije. Odbor je zatražio da se ta zgrada izuzme iz nacionalizacije iz razloga njene dotrajalosti i potrebe da se u njoj čuva inventar za pogreb umrlih. Sreska komisija je zaključila da je žalba osnovana i izuzela je spomenutu zgradu od nacionali- zacije.38
Napomenimo da su u vakufske zgrade do nacionalizacije bile smještene sljedeće ustanove: Mjesni narodni odbor, Sreski sud, Inspektorat, narodna osnovna škola, veleprodaja duhana i đački dom gimnazije.
Na području Modriče, Odžaka i Bosanskog Šamca po Zakonu o naciona- lizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine oduzeto je: u Modriči tri stambeno-poslovne zgrade sa ukupnom površinom od 450 m2, u Odžaku šest stambeno-poslovnih zgrada sa ukupnom površinom od 673 m2 i u Bosanskom Šamcu šest stambeno-poslovnih zgrada sa ukupnom površinom od 718 m2 kako to ilustrira zbirna tabela oduzetih/nacionaliziranih vakufa u navedenim mjestima:
ODŽAK | |||||
Kat. općina | Z.k. uložak | Kat. čestica | Naziv | Kultura | Površina zgrade, m2 |
Odžak | 318 | 11/49 | gradlište | gradilište | 47 |
Odžak | 798 | 12/26 | gradilište | gradilište | 46 |
Odžak | 217 | 11//50 | kuća sa dvorištem | dvorište | 268 |
Odžak | 317 | 11//48 | gradilište | gradilište | 117 |
Odžak | 421 | 11//32 | medresa, kuća | medresa | 147 |
Odžak | 170 | 11//61 | kuća i bašča | kuća | 48 |
Ukupno: | 673 | ||||
MODRIČA | |||||
Modriča | 505 | 6/123 | medresa | 300 | |
Modriča | 120 | 9/5 | kuća br. 120 | 120 | |
Modriča | 504 | 6/173 | gradilište po kahvanom | 30 | |
Ukupno: | 450 |
Narodni odbor sreza Doboj, Komisija za nacionalizaciju, rješenje br. 03/0-144/59 od 31.12.1959. godine. Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Odžak.
BOSANSKI ŠAMAC | |||||
Bosanski Šamac | 278 | 8/37 | kuća-mekteb | 125 | |
Bosanski Šamac | 278 | 8/38 | kuća sa kućištem | 50 | |
Bosanski Šamac | 195 | 8/11 | ruždija | 160 | |
Bosanski Šamac | 98 | 8/30 | kuća sa kućištem | 95 | |
Bosanski Šamac | 98 | 8/39 | kuća sa kućištem | 170 | |
Bosanski Šamac | 94 | 8/10 | kuća br. 94 | 118 | |
Ukupno: | 718 | ||||
Sve ukupno: | 1.841 |
Za nacionaliziranu zgradu, poseban dio zgrade i građevinsko zemljište ranijem sopstveniku daje se naknada prema odredbama ovog zakona. Pitanje naknade za nacionalizirane zgrade i građevinsko zemljište regulirano je 42., 43., 44., 45. i 46. članom predmetnog Zakona o nacionalizaciji.39 Naravno, tadašnje ekonomske, a prevashodno društveno-političke prilike, naročito vezano za vjerske zajednice i vjeru općenito, kreirale su mogućnosti za krše- nje zakonskih obaveza od strane države, ali i umanjivale realne mogućnosti Islamske vjerske zajednice u Narodnoj republici Bosni i Hercegovini da ostvare svoja zakonom garantirana prava.
Za nacionaliziranu zgradu ili poseban dio zgrade, zajedno sa zemljištem koje pokriva zgrada i zemljištem koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, ranijem sopstveniku daje se naknada koja iznosi 10% od stanarine koja se plaća za tu zgradu ili dio zgrade na dan stupanja na snagu ovog zakona - za vrijeme od 50 godina. Visina naknade utvrđuje se u jednom ukupnom iznosu, koji će se isplaćivati u jednakim mjesečnim obrocima za vrijeme od 50 godina, počev od 1. januara 1959. godine. Za zemljište koje je nacionalizirano zajedno sa zgradom iz prethodnog stava sopstveniku će se isplaćivati za preostalo vrije- me do 50 godina srazmjeran dio naknade koji se po odredbama ovog zakona daje za nacionalizirano neizgrađeno zemljište.
Pri utvrđivanju visine naknade za nacionaliziranu poslovnu zgradu, poslovnu prostoriju ili stambenu zgradu u kojoj ima poslovnih prostorija, neće se uzi- mati u obzir zakupnina za poslovnu zgradu i poslovne prostorije, nego će se uzeti u račun stanarina koja bi se plaćala za te prostorije kad bi se one koristile
Službeni list FNRJ, 52/58, str. 643-645.
kao stambene prostorije. Za nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemlji- šte ranijem sopstveniku daje se naknada koja se određuje po tarifi po kojoj se određuje naknada za eksproprisano građevinsko zemljište. Naknada po pret- hodnom stavu isplaćuje se za vrijeme od 50 godina, u jednakim godišnjim obrocima, počev od prvog dana po isteku mjeseca u kome je raniji sopstvenik predao zemljište u posjed općini ili drugom korisniku. Hipoteke i drugi stvar- ni tereti, osim stvarnih službenosti, upisani na nepokretnostima koje su ovim zakonom nacionalizirane, gube pravnu važnost i imaju se brisati iz zemljišnih knjiga i drugih javnih knjiga u kojima se upisuje svojina na nepokretnostima.
Prema raspoloživim podacima, naknada za oduzetu vakufsku imovinu u Modriči, Odžaku i Bossnkom Šamcu nikada nije isplaćena, niti su urađena rješenja o visini naknade, a ako su urađena, nisu ispoštovana i realizirana. Naravno, tadašnje ekonomske, a prevashodno društveno-političke prilike, naročito vezano za vjerske zajednice i vjeru općenito, kreirale su mogućno- sti za kršenje zakonskih obaveza od strane države, ali i umanjivale realne mogućnosti Islamske vjerske zajednice u Narodnoj republici Bosni i Herce- govini da ostvari svoja zakonom zagarantirana prava.
Vakufi u Modriči, Odžaku i Bosanskom Šamcu bili su osnova formi- ranja i razvoja ovih gradova kao prvobitnih kasaba/čaršija. Vakufi su dali snažan zamah urbanom, ekonomskom, kulturnom, obrazovnom i vjerskom životu spomenutih mjesta.
S obzirom na lokaciju u samim gradskim središtima, može se zaključiti da je vrijednost vakufskog zemljišta i objekata bila visoka i pogodna za ubi- ranje značajnih prihoda kojima su podmirivane potrebe organizacije vjerskog i socijalnog života u tom vremenu.
Modrička i Odžačka medresa, te mektebi u sva tri predmetna grada dali su izuzetan doprinos u odgoju i obrazovanju muslimana u tadašnjem razdoblju.
Nacionalizacijom po Zakonu iz 1958. godine brojni gradski vakufi su oduzeti od Islamske zajednice i postali društvena svojina. Zakonska naknada nije isplaćivana. Na taj način hajrati mnogih dobročinitelja/vakifa su prestali ispunjavati uvjete uvakufljenja, a protokom vremena veliki broj je uništen. Finansijski temelji djelovanja Islamske zajednice su znatno oslabljeni.
The work is focused on the vakfs in Bosanska Posavina, in Modrica, Odzak and Bosanski Samac. It deals with the issue of the area / size of the vakfs, and in particular shows the nationalization of the vakfs according to the Law on Nationalization of Leased Buildings and Construction Land of 1958. Vakfs property consisted of land plots and vakf utility and educational buildings (shops, inns, mosques, maktabs, and madrasas). Vakfs were at the heart of the emergence and development of these three places and they made outstanding contributions to religious-educational and social life of the time. Total area of the vakf in Modriča was 159.932 m2, in Odžak 163.122 m2, and in Bosanski Šamac 16.745 m2. After the nationalization law, the vakfs were taken from the Islamic community, their original purpose was changed, and eventually they were gradually destroyed. Indemnities have never been paid. In Modriča, Odžak and Bosanski Šamac, according to the Nationalization Act of 1958, three residential and commercial buildings with a total area of 450 m2 were nationalized; in Odžak, six residential and business buildings with a total area of 673 m2, and in Bosanski Šamac, six residential and business buildings with a total area of 718 m2. Altogether, fifteen residential and busi- ness buildings with an area of 1,841 m2 were nationalized.