UDK: 82`25 Mehmed Handžić

Prijevod

Enes Karić

Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu

PRIJEVOD RASPRAVE MEHMEDA HANDŽIĆA
al-Ḥaqq aṣ-ṣaḥīḥ fī iṯbāt nuzūl

sayyidinā al-Masīḥ
„Autentična istina u utvrđivanju dolaska našeg
odličnika al-Masīḥaˮ

Sažetak

U ovom rukopisu autor Mehmed Handžić bavi se temom jasne potvrde (al-iṯbāt) silaska ili dolaska Isāa al-Masīḥa na kraju vremena, odnosno pred Sudnji dan. Autor je svoju raspravu izložio u tri dionice. Prvo, dokazi o silasku Isāa al-Masīḥa u Kurānu, drugo, dokazi o tome u poslaničkim predanjima (aḥādīṯ), kao i argumentiranje (al-istidlāl) Isāova silaska u samome sunnetu te, treće, tretman silaska Isāa al-Masīḥa u jasnom konsenzusu (al-iğmāʻ) muslimanske zajednice ili ummata.

Ključne riječi: Isā al-Masīḥ, Kur’ān, predanja, vjerovanje u dolazak ili silazak Isāa al-Masīḥa.

Rasprava „Autentična istina u utvrđivanju dolaska našeg odličnika
al-Masīḥaˮ1, blagoslov i mir neka je na njega i na našeg Vjerovjesnika

Napisao siromah potreban Boga Veličanstvenoga, Mehmed sin Muhameda Handžić,2 Bosanac, da mu Bog oprosti

U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog!

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, neka je blagoslov i spas najčasnijem poslaniku, našem predvodniku Muhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim drugovima. A SADA [velim]: Silazak [dolazak]3 našeg odličnika Isaa sina Merjemina, al-Masīḥa,4 mir neka je na njega, utvrđen je Kurʼanom, sunnetom5 i idžmaom6 muslimanske zajednice. Stoga, doznačimo, zarad izvođenja dokaza, odjeljak za svako od ovo troje, te velimo sljedeće.

PRVI ODJELJAK, posvećen izvođenju dokaza o ovome pomoću Kurʼana, a to su riječi Veličanstvenoga Boga: „I zbog tvrdnje njihove [sljedbenika Knjige]: „Mi doista ubismo Mesiha Isaa, Merjemina sina, Božijega poslanika!ˮ A nisu ga ubili! I nisu ga raspeli! Samo im se pričini. I doista, oni koji se o Isau raziđoše samo su u sumnji glede njega! O njemu oni nemaju znanja pouzdana i samo slijede pretpostavke. A doista ga nisu ubili, već je njega Bog uzdigao Sebi, a Bog je silan i mudar. A nema niti jednog sljedbenika Knjige koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrti. I Isa će protiv sljedbenika Knjige na Danu sudnjem svjedočiti.ˮ7 Mjesto izvođenja dokaza jesu riječi Božije, Velik je i Veličanstven On: „A nema niti jednog sljedbenika Knjige koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrti. I Isa će protiv sljedbenika Knjige na Danu sudnjem svjedočiti.ˮ Ovo rečeno znači da će svi sljedbenici Knjige povjerovati u Isaa kada on dođe da ubije Dedždžala [Antikrista],8 a to će biti prije smrti Isaove. U ovome je također dokaz da Isa, mir neka je na njega, nije umro jer će, naime, svi tada postojeći sljedbenici Knjige morati povjerovati u Isaa, kako to obavještava Bog Veličanstveni, a Njegova obavijest je istina. Ovo je stav najuglednijeg komentatora Kurʼana, ʻAbdullāha ibn ʻAbbāsa,9 Bog njime bio zadovoljan, a na temelju dokaza koji prenosi Imām Abū Ğaʻfar ibn Ğarīr10 predajnim lancem od Saʻīda ibn Ğubayra11 koji prenosi od Ibn ʻAbbāsa [Božije riječi]: „A nema niti jednog sljedbenika Knjige koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrti.ˮ Ibn ʻAbbās kaže [da riječi „prije njegove smrtiˮ znače] „prije smrti Isaa sina Merjemina, mir neka je na njegaˮ. Al-ʻAwfī12 navodi predanje od Ibn ʻAbbāsa slično ovome [maločas navedenom]. Abū Mālik13 navodi o Božijim riječima „... koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrtiˮ, tvrdeći „da se to odnosi na silazak Isaa sina Merjemina, mir neka je na njega, tada neće ostati niko od sljedbenika Knjige a da neće povjerovati u njega [Isaa].ˮ A ovo je stav i Imāma al-Ḥasana al-Baṣrīja,14 askete. Prenosi Imām Abū Ğaʻfar ibn Ğarīr od al-Ḥasana15 da Božije riječi: „A nema niti jednog sljedbenika Knjige koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrtiˮ znače: „prije smrti Isaa; tako mi Boga, on [Isa] je živ sada, kod Boga je, ali kada siđe [dođe na Zemlju], povjerovaće u njega svi [sljedbenici Knjige].ˮ Prenosi Imām al-Ḥāfiẓ ibn Abī Ḥātim16 u svome komentaru Kurʼana17 predanje od Ğuwayriyya ibn Bašīra18 da je ovaj rekao: „Čuo sam nekog čovjeka koji je rekao al-Ḥasanu: ʼO ti, Abū Saʻīde, Božije riječi, Uzvišen je On i Veličanstven, „A nema niti jednog sljedbenika Knjige koji u Isaa neće istinski povjerovati prije njegove smrtiˮ - znače „prije smrti Isaa, doista je Bog podigao k Sebi Isaa, Bog će ga postaviti prije Sudnjega dana na položaj tako da će u njega povjerovati i dobri i zli ljudi.ˮ Ovo je i stav imama komentatora Qatādah ibn Diʻāmah,19 ʻAbdurraḥmāna ibn Zayda ibn Aslama20 i mnogih drugih. Al-Ḥāfiẓ Ibn Kaṯīr21 u svome komentaru Kurʼana22 kaže: „Ovo je istina [da će u Isaa povjerovati svi ljudi prije Sudnjega dana], kako ćemo to objasniti poslije nepobitnim dokazom, ako Bog Veličanstveni dā, a u Njega se treba uzdati i na Njega se treba oslanjati. Itd.ˮ Ovo je mišljenje koje je odabrao imam i komentator Abū Ğaʻfar ibn Ğarīr i potvrdio ga u svome komentaru i rekao: „Nije dopušteno drugačije prihvatiti.ˮ Potom on tvrdi: „A što se tiče tih drugačijih tvrdnji [o dolasku Isaa, a. s., pred Sudnji dan], mi za njih ne nalazimo ispriku nikome.ˮ I tako

dalje. Ovako je i Abū Hurayra,23 Bog njime bio zadovoljan, izveo dokaze [o dolasku Isaa], kako ga prenosi al-Buḫārī, Bog mu se smilovao, na mnogim mjestima u svojoj zbirci hadisa, pa neka se to sve tamo izvoli vidjeti. Nadalje, ovi autoriteti su naveli i slabe izvore [predanja o dolasku Isaa], mimo ovog [od nas dosad navedenog] tumačenja ovog retka24 Kurʼana. Ipak, ostaje to da je izvođenje dokaza na temelju Kurʼana o dolasku Isaa, neka je mir na njega, [nedvojbeno] jasno, u njemu nema nejasnoće, a neka tvrdi ko šta hoće, jer za te netačne tvrdnje ima dovoljno prostora. [Dolazak Isaa] također se dokazuje i iz Božijih Riječi, Veličanstven je On: „A on [Isa] je predznak Smaka svijeta, pa u njega ne sumnjajte.ˮ25 Ovaj redak [Kurʼana, triliter ʻa-l-m] čita se kao ʻilm [znanje] i kao ʻalam [znak, predznak].26

DRUGI ODJELJAK: O izvođenju dokaza o dolasku Isaa, mir neka je s njim, na temelju sunneta. Znaj da je ovo područje široko, nije nam namjera da navodimo ta predanja27 jer njih je vrlo mnogo čak i u djelima sunneta, a da i ne govorimo o drugim djelima, nego naša je namjera da utvrdimo autentičnost tih predanja, pa velimo: al-Ḥāfiẓ Ibn Kaṯīr u svome komentaru Kurʼana, nakon što je naveo mnoga predanja, tvrdi: „Ova predanja su autentično prenesena od Božijeg Poslanika, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, posredstvom predajnog lanca od Abū Hurayre, Ibn Masʻūda,28 ʻUṯmāna ibn Abī al-ʻĀṣa,29 Abū Umāme,30 an-Nuwāsa ibn Samʻāna,31 ʻAbdullāha ibn ʻAmra ibn al-ʻĀṣa,32 Muğammiʻa ibn Ḥāriṯah,33 Abī Šarīḥah,34 Ḥuḏayfah ibn Usayyidaˮ35 i tako dalje. Ibn Kaṯīr je u ovom istraživanju oduljio, Bog mu se smilovao, tako da je napisao osamnaest listova. A od onih drugova koji su od Poslanika prenosili predanja o silasku Isaa jeste i ʻĀʼiša,36 Bog njome bio zadovoljan, [sve to] prema Imāmu Aḥmadu,37 zatim Abī Yaʻlāu,38 Ibn ʻAsākiru,39 Ibn Abī Šaybah40 i Ibn ʻUmaru41, te sve to prema Ibn al-Ğawziyyi42 u njegovom djelu al-Muntaẓam,43 te od drugih ljudi čiji broj doseže šesnaest osoba, ili i više, a Bog znade najbolje. A aš-Šawkānī44 spominje dvadeset i šest hadisa koji ukazuju na ponovni dolazak Isaa, a potom kaže: „Ovim predanjima pridodaju se, također, i ona predanja koja se navode od Drugova [Božijeg Poslanika], ta predanja uživaju presudu autentičnosti, jer tu nema prostora za iğtihād [samostalno prosuđivanje] o tome [o čemu već autentično kazuju ta predanja].ˮ Potom aš-Šawkānī navodi iz tih predanja mnoga, a onda kaže: „Sve što smo naveli dostiže granicu autentičnosti, kako to, uostalom, nije skriveno onome ko posjeduje vrijednost upućenosti [znanja], pa ustanovi da su i predanja navedena o očekivanom al-Mahdīju autentična, kao i da su predanja navedena o ad-Dağğālu [Antikristu] autentična, te da su i predanja navedena o silasku Isaa sina Merjemina autentična, itd.ˮ [kraj /aš-Šawkānījeva/ navoda]. Eto zato učenjaci (al-ʻulamāʼ) spominju dolazak Isaa, Bog ga blagoslovio, unutar stvari u koje se vjeruje (al-muʻtaqad), tako kaže an-Nasafī45, a i drugi tvrde poput njega. A to o čemu je obaviješten Vjerovjesnik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, da u predznake Sudnjega dana (min ašrāṭ as-sāʻah) spadaju pojava Dedždžala, životinje iz Zemlje, Jedžudža i Medžudža46, silazak [s neba] Isaa, Bog ga blagoslovio, izlazak Sunca sa zapada, sve to jeste istina, tvrdi as-Saʻd


at-Taftāzānī47 u svome komentaru. A predanja o ovim predznacima [Sudnjega dana] su itekako brojna. Među one koji spominju da su predanja o silasku Isaa vjerodostojna je i aš-Šayḫ Ṣiddīq Ḫān48 u svojoj knjizi „Obznana o tome šta je bilo i šta će biti pred Sudnji danˮ.49 A i kadija i učenjak Muḥammad ibn ʻAlī aš-Šawkānī50 napisao je djelo o ovome, u kojem je dokazao autentičnost ovih predanja [o predznacima Sudnjega dana], a djelo je nazvao „Objašnjenje o tome da je vjerodostojno ono što se govori o Očekivanom [Imāmu], ad-Dağğālu [Antikristu] i al-Masīḥu [Mesiji Isau]ˮ.51

TREĆI ODJELJAK: O izvođenju dokaza o tome [silasku Isaa] konsenzusom (bi ʼl-iğmāʻ). Aš-Šayḫ Muḥammad ibn Aḥmad as-Safārīnī52 u djelu Šarḥ al-ʻaqīdah53 tvrdi: „A kad je posrijedi [dokazivanje silaska Isaa] konsenzusom [muslimanskih učenjaka], muslimanska zajednica slaže se o njegovom silasku, od sljedbenika ovog vjerozakona54 tome se niko ne suprotstavlja, jedino to niječu filozofi i bezvjernici, a što se i ne računa da je protivljenje [silasku Isaa]. Većinsko mišljenje [konsenzus] muslimanske zajednice tvrdi da će on [Isa] sići i suditi po ovom muhammedovskom vjerozakonuˮ55 , i tako dalje. Slično ovome navodi se i u djelu al-Iḏāʻah56 od Ṣiddīq Ḫāna, a Bog najbolje zna. Nakon ovoga [svega što smo naveli, pitamo]: Da li je, onda, dopušteno nijekati njegov silazak ili ga tumačiti propadnim tumačenjima kakva odbacuje jezik i razum i na kojima nema niti jednoga traga znanja?! Slavljen neka si Ti, o Bože! Tako postupiti [nijekati silazak Isaa] znači jednu veliku potvoru. Molimo Boga da učvrsti naša srca u vjerovanju sljedbenika sunneta, da sačuva naše umove od gluposti i tuposti, i da između nas i zablude uspostavi najjači štit! On je Posjednik plemenitosti, časti i milosti i darežljivosti. I neka je Božiji spas našem predvodniku Muhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim drugovima.57

TRANSLATION OF MEHMED HANDŽIĆ’S TREATISE
al-Ḥaqq aṣ-ṣaḥīḥ fī iṯbāt nuzūl sayyidinā al-Masīḥ
Authentic Truth in Establishing the Coming of
Our Honourable al-Masīḥ”

Summary

In this manuscript, the author Mehmed Handžić deals with the subject of clear confirmation (al-iṯbāt) of the descent or arrival of Isā al-Masīh in the end times, namely before the Day of Judgment. The author presented his discourse in three sections. Firstly, the evidence of the descent of Isā al-Masīh in the Qur’an; secondly, the evidence of it in the messenger’s traditions (aḥādīth), as well as the argumentation (al-istidlāl) in support of the descent of Isā in the Sunnah itself; and thirdly, dealing with the descent of Isā al-Masīh by a clear consensus (al-igmā) of the Muslim community or Ummah.

Keywords: Isā al-Masīh, his descent, the Qur’ān, traditions, the belief in the coming or descent of Isā al-Masīh, death of the Isā al-Masīh.


1 Arapski naslov ovog rukopisa je al-Ḥaqq aṣ-ṣaḥīḥ iṯbāt nuzūl sayyidinā al-Masīḥ (الحق الصحيح فى إثبات نزول سيدنا المسيح); rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, sign. 2650/5. Vidi: Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak prvi, str. 341.

2 Mehmed Handžić (1906–1944), alim, vaiz, teolog, komentator, tradicionalista i historičar. Usp. Mehmed Handžić, Izabrana djela, I-VI, priredili Esad Duraković i Enes Karić, Ogledalo, Sarajevo, 1999.

3 Arapska riječ nuzūl na ovom se mjestu može prevesti i kao silazak i kao dolazak. U prijevodu ove poslanice koristimo, pretežno, riječ silazak, imajući u vidu vjerovanje da je Isa, a. s., uzdignut na nebo, te da će otuda sići pred Sudnji dan.

4 Mesija (obećani, pomazani, onaj koji će doći da spasi).

5 Sunnat, tj. običajem, učenjem Božijeg poslanika Muhammeda, a. s.

6 Iğmāʻ, tj. konsenzusom muslimanske zajednice.

7 Kurʼan, Žene/an-Nisāʼ, 157-159.

8 Tj. ad-Dağğāla (arap. الدجال). Ovo ime se najčešće prevodi kao Antikrist, iako se može prevesti i kao Smutljivac koji će se, prema vjerovanjima, pojaviti pred Sudnji dan.

9 ʻAbdullāh ibn ʻAbbās (619–687), stričević Božijeg poslanika Muhammeda, a. s. Poznat je kao autoritet u tradicionalnom komentiranju Kurʼana, gdje ga navode kao prenositelja velikog broja predanja.

10 Imām Abū Ğaʻfar ibn Ğarīr, poznat pod imenom aṭ-Ṭabarī (839–923), rodom iz Taberistana, najveći tradicionalni komentator Kurʼana, autor je opsežnog djela ili tefsira Ğāmīʻ al-bayān.

11 Saʻīd ibn Ğubayr (665–714), komentator Kurʼana iz druge generacije ranih autoriteta. Živio je i umro u Kufi.

12 al-ʻAwfī, ʻAṭiyyah ibn Saʻd, umro 729, poznat kao prenositelj hadisa, živio je u Iraku.

13 Abū Mālik, vjerovatno Abū Mālik al-Ašʻarī (umro 639), drug Božijeg poslanika Muhammeda, a. s.

14 al-Ḥasan al-Baṣrī (641–728), rođen u Medini, živio u Basri, poznat kao autoritet među drugom generacijom muslimanskih učenjaka.

15 Vjerovatno se radi o al-Ḥasanu al-Baṣrīju.

16 Imām Ibn Abī Ḥātim (umro 327. po hidžri), poznat kao komentator Kurʼana.

17 Naslov njegova komentara Kurʼana je Tafsīr al-Qurʼān al-ʻaẓīm.

18 Nažalost, nismo odgonetnuli ko je ovaj Ğuwayriyya ibn Bašīr.

19 Qatādah ibn Diʻāmah (680–735), poznati rani komentator Kurʼana, živio je u Arabiji. Prenositelj je mnogih predanja koja se koriste u tradicionalnom tefsiru.

20 ʻAbdurraḥmān ibn Zayd ibn Aslam (umro 753), pripadao trećoj generaciji islamskih učenjaka, prenositelj je velikog broja predanja.

21 al-Ḥāfiẓ Ibn Kaṯīr (umro 1373) najpoznatiji je historičar i komentator Kurʼana u Damasku u četrnaestom stoljeću.

22 Ibn Kaṯīrov komentar Kurʼana, na kojega se Mehmed Handžić poziva, zove se Tafsīr al-Qurʼān al-ʻaẓīm.

23 Abū Hurayra (603-681), poznati drug Muhammeda, a. s., smatra se jednim od najvećih prenositelja hadiskih predanja.

24 Handžić ukazuje na Kurʼan, redak iz sure Žene/an-Nisā,157-159.

25 Handžić ukazuje na Kurʼan, redak iz sure Ukrasi/az-Zuḫruf, 61.

26 Handžić ovim ukazuje na tzv. qirāʼātske varijante (čitateljska realiziranja ili alternativna spelovanja) ovoga ajeta (43:61). Ako se ovaj ajet pročita ovako: Wa innahū la ʻilmun li ʼs-sāʻah, onda se dobija značenje: „A Kurʼan je [u Kurʼanu je] znanje o Smaku svijetaˮ. A ako se ovaj ajet pročita ovako: Wa innahū la ʻalamun li ʼs-sāʻah, onda se dobija značenje: „A Isa je predznak Smaka svijetaˮ. Komentari Kurʼana o ovom retku 43:61 donose široka tumačenja.

27 Riječ al-aḥādīṯ prevodimo kao predanja.

28 ʻAbdullāh ibn Masʻūd (594–650), drug Božijeg poslanika Muhammeda.

29 ʻUṯmān ibn Abī al-ʻĀṣ (umro 671), drug Božijeg poslanika Muhammeda.

30 Abū Umāmah (umro 700), drug Božijeg poslanika Muhammeda.

31 An-Nuwās ibn Samʻān al-Kilābī (rođen u Mekki - ?), drug Božijeg poslanika Muhammeda.

32 ʻAbdullāh ibn ʻAmr ibn al-ʻĀṣ (616–683), drug Božijeg poslanika Muhammeda.

33 Umro u vrijeme vladavine halife Muʻāwiya ibn Abī Sufyāna (vladao 661–680).

34 Za Abū Šarīḥah vidi narednu bilješku.

35 Ovdje se radi o sahabiji Huḏayfah ibn Usayyidu Abū Šarīḥah al-Ġifārīju (umro 42. po hidžri). Naime, Handžić je donio ovo ime u dva dijela (kao da se radi o dvije osobe), ali prema biografima radi se o jednoj osobi.

36 ʻĀʼiša (umrla 678), supruga Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., kćerka Abū Bakra (573–634), prvoga halife.

37 Imam Aḥmad ibn Ḥanbal (780–855), osnivač hanbalijskog mezheba.

38 Abū Yaʻlā (990–1066), hanbalijski pravnik, punog imena Muḥammad ibn al-Ḥusayn ibn al-Farrā al-Qāḍī.

39 Ibn ʻAsākir (1106–1176), sunijski učenjak, pravnik i historičar.

40 Ibn Abī Šaybah, punog imena Abū Bakr ibn Abī Šaybah Ibrāhīm ibn Uṯmān (159H–235H).

41 ʻAbdullāh ibn ʻUmar (610–693), sin drugoga halife, ʻUmara ibn al-Ḫaṭṭāba (umro 644).

42 Ibn Qayyim al-Ğawziyyah (1292–1350), hanbalijski autoritet u oblastima prava i tumačenja.

43 al-Muntaẓam je djelo iz prava, tumačenja i historije od Ibn al-Qayyima al-Ğawziyyah.

44 Muḥammad ibn ʻAlī aš-Šawkānī (1759–1834), jemenski komentator Kurʼana, pravnik, teolog i zagovornik reformatorskih ideja srodnih selefističkim školama mišljenja.

45 an-Nasafī, Nağmuddīn Abū Ḥafṣ ʻUmar (1067–1142), komentator Kurʼana, teolog, pravnik, autoritet u ahlis-sunizmu. Umro je u Samarkandu 1142. godine.

46 Yaʼğūğ i Maʼğūğ, u Bibliji Gog i Magog.

47 Puno ime as-Saʻda at-Taftāzānīja glasi: Saʻduddīn Masʻūd ibn ʻUmar ibn ʻAbdullāh at-Taftāzānī (1322–1390), porijeklom iz Samarkanda, autoritet je u mnogim područjima islamskih nauka.

48 aš-Šayḫ Ṣiddīq Ḫān (1832–1890), živio u britanskoj Indiji, porijeklom iz mogulske klase, bavio se islamskom tradicijom (ḥadīṯ), komentiranjem Kurʼana, bio je blizak salafijskim shvatanjima reforme.

49 Na arapskom: al-Iḏāʻah limā kāna wa yakūnu bayna yaday as-sāʻah.

50 O Muḥammadu ibn ʻAlīju aš-Šawkāniju vidi bilješku 44.

51 Na arapskom: at-Tawḍīḥ tawātur ğāʼa al-muntaẓar wa ad-Dağğāl wa al-Masīḥ.

52 Puno ime je: Šamsuddīn Muḥammad ibn Aḥmad as-Safārīnī an-Nablusī (1701–1774), živio u Palestini, istaknuo se kao pravnik i muhaddis, književnik, bavio se i historijom.

53 Ovo djelo Aḥmada as-Safārīnīja an-Nablusīja bavi se teorijom islamskog vjerovanja (ʻaqīdah).

54 Min ahl -šarīʻah.

55 Wa yaḥkumu bi hāḏihī -šarīʻah al-muḥammadiyyah.

56 Handžić ukazuje na već spominjano djelo Obznana o tome šta je bilo i šta će biti pred Sudnji dan.

57 Napomena prevodioca: Naučni komentar ove rasprave Mehmeda Handžića vidjeti u radu: Adnan Silajdžić, „Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Handžićaˮ, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. XVII-XVIII, Sarajevo, 1996, str. 75-81. Preporučujemo čitateljima da konsultiraju ovaj Silajdžićev komentar.

ANALI GHB 2022; 51 (43) DOI: https://doi.org/10.51719/25663267.2022.29.43.235