ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA
Preporodni period u kulturi bosanskohercegovačkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. On zapravo počinje s dolaskom jedne nove političke uprave - austrougarske, odnosno zapadnog kulturno-civi- lizacijskog toka. To je period kraja prošloga stoljeća kada se u kulturi zbi- vaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istočnjačkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. Ovi procesi nisu jednoznačni i brzi, iz njih se stvara jedna specifična kulturna tekovina koja nije ni istočna ni zapadna, nego susret tih dviju kultura.
Svaka nova svjetovna škola, nova štamparija, list, časopis, jesu seg- menti koji će zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosan- skohercegovačkih Muslimana. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i časopis Biser, koji je djelovao svega tri godine, (1912.-13., 1913.-14. i 1918.), ali je nesumnjivo i on dao određeni doprinos.
Biser se javlja kao četvrti po redu muslimanski časopis od početka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar, dakle u jednom kulturnom vakuumu.
Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behlilović, Mihrab Šukri Karišiković, Husein Ðogo, Abdurrezak Hivzi Bjelevac, Salih Bakamović, Omer A. Balić, okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžića u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Osnovna intenci- ja lista naznačena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete među Musli- manima".
Već je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatiš- je u kulturnom i književnom životu. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i čitaoce. Uredništvo naglašava da će Biser biti "poučno-zabavni list" koji će ići za tim da širi prosvjetu među Muslimanima, kloneći se poli- tike. Slijedeći takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu.
Iako se Biser distancirao od politike u onom klasičnom smislu, ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznačan put, s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskoherce- govačkih Muslimana, ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu, pa i
panturcizmu. Panislamistička njegova orijentacija bila je zapravo slijeđen- je ideja koje su ustvari već tada bile u nestajanju. U prvom broju ovog časopisa M. Hivzi Muftić piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere, pravde, reda, napretka i tolerancije, ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu, imenuje Bošnjacima.1
Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser će gledati da probudi našu svijest, da se već jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve tačke gdje se je mnogo pero slomilo, mnoga lijepa i ple- menita ideja ugasila, mnogo veliko i plemenito djelo propalo. List Biser štampaće se latinicom, te će donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi, pa bili oni poučnog ili zabavnog sadržaja, razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života, zatim prijevode iz turske, arapske i strane lit- erature (kod potonje, ukoliko se ne bude kosilo s programom lista); donosiće rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe, kao i prikaze iz stranih literatura, kao i razne događaje iz islamske povi- jesti i islamskog svijeta, sakupljanjem narodnog blaga, itd."2
Biser ima dva karakteristična perioda svoga djelovanja: jedan, onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je uređivao Musa Ćazim Ćatić (1878.- 1915.) i kada su u njegovom izdavačkom odboru sjedili poznati i savre- meni poslenici.
Iako Ćatić nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžić, kao vlasnik i izdavač, uglavnom diktirao pravac, ipak je vidlji- va Ćatićeva invencija u uređivanju. U listu je bilo mnogo zanimljivih pre- voda, neki su iz Ćatićevog pera. Za dvije godine koliko je Ćatić uređivao ovaj časopis, u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. Među njima su posebno karakteristični soneti kao forma koju Ćatić prvi uvodi u musli- mansku književnost. Tako Biseru pripada čast da na svojim stranicama objavi jednu pjesničku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost.
Ćatić je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžićev izbor ocijenjen je visoko. "Da će Biser i nadalje ostati na visini lijepo ure- đivanog poučno-zabavnog lista, svjedoči sam književnički glas našeg Ćaz- ima, koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat."3 U svakom slučaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. Ćatić,
M. Hivzi Muftić: Šta je naš cilj? Biser, Mostar, 1912.-13. I, 1.
Uredništvo Bisera: Riječ - dvije o pokrenuću Bisera, Biser, Mostar, 1912.-3. I, 1, str. 1.
Uprava Bisera: Našim prijateljima, suradnicima i pretplatnicima, Biser, Mostar, 1912.- 13. I, 8, str. 168.
talentirani stvaralac i čovjek bogatog duha i širokih vidika, insistirao je na časopisu koji bi bio progresivan u najširem značanju tog pojma. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja, Ćatić je u čestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžićem, koji se direktno miješa u uređivačku politiku, nastojeći da realizira svoje dosta uske, pa i konzervativne poglede. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Ćatićevog pisma Avdi Karabegoviću gdje veli: "Moram ti se izjadati. Između mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane, i Kala- jdžića s druge, nastale su nesuglasice povodom uređivanja i pravca lista, pa bi vrlo lahko moglo doći do neizlaženja lista. Kalajdžić pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju, što ja svaki put kat- egorički odbijam."4
Jedan od drastičnijih sukoba između redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžić insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemičke tekstove Sakiba Korkuta, u kojima se napadaju muslimanski akademičari, "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacional- nom osvješćivanju muslimana". Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac, ali je Ćatić i dalje ostao kao urednik. Narušenog zdravl- ja Ćatić uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. Međutim, njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualaca- pisaca na jednom zajedničkom poslu - širenju prosvjete i kulture među Muslimanima. Tako se na ovim stranicama susreću imena: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, Fehim Spaho, Šemsudin Sarajlić, Hamdija Mulić, Hazim Muftić, Hivzi Bjelevac, Mirhab Šukri Karišković, Husein Ðogo, Sulejman Mursel, Fejzulah Čavkić i drugi pred- stavnici mlade književne generacije.
Po Kalajdžićevom nalogu u drugom godištu Biser se okreće religi- jsko-islamskom duhu, pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širen- je islamske prosvjete."
Intencija časopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku", da ga "kulturno i prosvjet- no podigne i ojača", i izvuče "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". Zato je on posebnu pažnju posvetio člancima poučno-zabavnog obilježja, pripovijestima iz svakodnevnog života, te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Uz to ovdje su našle mjesta narodne
Omer Zorabdić: Musa Ćazim Ćatić - jedan pjesnik i jedno vrijeme, Oslobođenje, 28. X 1990., XLVII, 15210.
umotvorine, te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim događajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta".
Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranica- ma Bisera našli panislamističke ideje. Mada je to vlasnik časopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista, on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike, što, naravno, samo po sebi nije značilo i panislamizam.
Biser je prije svega bio književni časopis. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesničkih imena među kojima su najznačajnija: Musa Ćazim Ćatić, Šemsudin Sarajlić i Fadil Kurtagić. Ćatić je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona ori- jentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti.
Svoju saradnju u Biseru općenito Ćatić završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u četrnaestom broju drugog godišta.
Što se tiče proznih tekstova, Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Tako je objavio i jedan cijeli roman. Među proznim piscima, na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Mulić, Šemsudin Sarajlić, Hazim Muftić, Abdurezak Hivzi Bjel- evac i niz mlađih neafirmiranih pisaca. Među dosad nepoznatim piscima, najznačajniji trag ostavlja Nafija Sarajlić. Kao što je Ćatić obilježio pjes- nički opus Bisera, tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. Kroz dva godišta provlači se njegov roman "Pod drugim suncem". I ovaj roman, kao što je to i Ćatićeva poezija, označava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji, odnosno prožimanju istočnjačkog i zapadnog. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik".
Kratka komedija "Lukavi opančar" nije predstavila Bjelevca usp- ješnim piscem kao što je to slučaj sa njegovim romanima. I inače dramski tekstovi u Biseru, mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. Pored Bjelevca, ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin", Nedžip Čardžić adaptaci- ju priča o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noći i Nazif Resulović dramu "Sloga".
U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku, pon- ajviše turskoj literaturi. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insisti- rali na književnosti Zapada, Biser nalazi probitačnijim za svoga čitaoca literaturu islamskog duha. Najveću zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Ćatić. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi -
prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. Ćatić je prevodio i prozne tekstove. Pored njega kao prevodilac iz istočnih književnosti javl- ja se jedino Salih Bakamović. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnos- ti pripada manje poznatim autorima.
Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. Treće se javlja 1918. godine, neposredno nakon završetka rata, u teškim vremenima, gladnim duhovnosti. Kalajdžić pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinsko- časopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. "Tu i tamo bilo je pojedinačnih glasova i poduzeća, no skupna rada, zajedničke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izm- jenjivale misli i okupljale sile. Biserova je ambicija da prekine ovu pogub- nu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije, mlađe i starije."5
Iako je Kalajdžić nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta, nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. I dalje u njemu sarađuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajlić, Hivzi Bjelevac, Hazim Muftić, Sulejman Mursel, Hajdar Fazlagić, Hamdija Mulić, Nafija Sarajlić, Jusuf Tanović i drugi i taj dio u kome se oni javlja- ju može se ocijeniti uspješnim. Međutim, stranice lista koje su posvećene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžić i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-političke procese. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda, a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi čitaoce i dah. Tako se on postupno gasi da bi skončao s četverobrojem koji nosi datum 1-15. decembar.
Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto časopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka, nesumnjivo je da bi se moralo dati određeno mjesto u Biseru. U posmatranju njegovog značaja zanimljive su dvije linije. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžić od početka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluči iz tekuće politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman.
Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. U tim idejama, međutim, Kalajdžić je preferirao islam kao uzor. On je čak izbjegavao uključivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu, iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana.
Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep-
Anonim: S Uredničkog stola, Biser, Sarajevo, 1918. III, 1, str. 16.
cije Kalajdžića. Eminentni saradnici Bisera, među kojima posebno ističe- mo Ćatića i Bjelevca učinili su da se u ovom listu osjeti jače duh vremena i onaj prelazni period, koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istočnjačkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreću dajući novi kvalitet i novi izraz. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana.
If one should single out the place of periodicals in the overall cul- tural and social processes in the first decades of this century, the Biser would, without any doubt, earn a rather high place. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal, Muhamed Bekir Kalajdžić, tried to get his newspapers out of politics from the very begin- ning of its publication and to focus on the cultural and educational matters.
His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. However, Kalajdžić preferred Islam in his notions as his ideal or model. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity.
The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžić himself. The prominent contributors to Biser, among whom one should mention Ćatić and Bjelevac in particular, made this jour- nal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period dur- ing which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. It was the period when the East and the West met hav- ing given the new quality and the new expression. This line of inter- changeable intertwining did not end until our time.