Ahmed Hatem Bošnjak nakšibendijski šejh i pjesnik

Autor(i)

Ključne riječi:

sufijski pjesnik, društveno-historijski kontekst, 18. stoljeće, perzijski jezik, gazeli

Sažetak

Ovaj rad se bavi poetskim značajkama gazela Ahmeda Hatema Bjelopoljaka u okviru društveno-historijskog konteksta, relacijama s drugim kulturnim fenomenim.

Ahmed Aqovali-zade (Bjelopoljak) Hatem (umro 1168./1754. godine) je sin je Osmana Šehdi-efendije Bjelopoljaka, hadžegana carskog divana, a unuk Mehmeda Salim-efendije Kadića iz Bijelog Polja (tur. Aqova). Nije poznato gdje se rodio i odra- stao Ahmed Bjelopoljak, ali se zna da je visoke škole završio u Carigradu, a zatim otputovao u Misir i Hidžaz i tamo boravio neko vrijeme. U Meki je dobio iršad od nakšibendijskog šejha Ahmeda Džurjanija koji ga je i uveo u nakšibendijski tarikat. Godine 1168/1754. imenovan je za kadiju u Larissi, u Grčkoj, gdje je i umro.

Bio je veoma obrazovan, isticao se kao dobar poznavalac raznih disciplina islamskih nauka. Iza sebe je ostavio i uređen divan pjesama na osmanskom, perzijskom i arapskom jeziku. Njegov Divan je bio veoma cijenjen i često prepisivan. Unutar Divana poezija je razvrstana po jezicima: arapskom, turskom i perzijskom, tako da su odvojeni kao zasebne cjeline.

Hatemova poezija je poetska filozofija u kojoj se misli isprepliću u koncentričnim krugovima gdje je svaka interpretacija samo jedna od mogućih interpretacija. Hatem je pjesnik misaone lirike, istančanog filinga, zgusnutog i hermetičnog jezičkog izraza čiji je površinski jednostavni smisao poezije u obrnutoj srazmjeri sa brojnim smislovima i porukama u dubinskoj strukturi.

 

##submission.downloads##

Objavljeno

2010-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci