Mustafa-paša Babić i njegova rukopisna ostavština

Autor(i)

Ključne riječi:

Mustafa-paša Babić, islamsko bibliotekarstvo, Visoko, rukopisi, visočka medresa

Sažetak

 

U ovom tekstu obrađena je kraća biografija Mustafe - paše Babića i njegova rukopisna ostavština. Mustafa-paša Babić rođen je 1806. godine u Sarajevu. Tokom četrdeset godina društvenog angažmana u Bosni obavljao je dužnosti miralaja rezervnog sastava vojske Bosanskog sandžaka te muselima Sarajevskog i Banjalučkog kadiluka, te kadilukā Maglaja, Gračanice, Gradiške i Dervente. Omer-paša Latas protjerao ga je iz Bosne 1851. godine skupa s većom grupom sarajevskih uglednika. Umro je u Bursi 1853. godine.

Vakufnamom iz 1840. godine Mustafa-paša Babić uvakufio je 83 kodeksa rukopisa za biblioteku novoosnovane medrese u Visokom. Biblioteka je sadržavala 83 kodeksa, odnosno 95 djela rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Tematskom i jezičkom strukturom bila je primjerena rangu niže medrese, kakva je bila visočka, s plaćom muderisa do 20 akči dnevno. Preovladavala je već provjerena i u mnogim medresama primjenjivana udžbenička literatura na sva tri orijentalna jezika. Narednih sedamdeset godina služila je obra- zovnom procesu u ovoj medresi. Biblioteka je, vjerovatno, uništena u požaru 23/24. novembra 1911. godine. Manji dio rukopisne ostavštine Mustafa-paše Babića (41 kodeks) registriran je u ostavinskoj raspravi, nakon njegove smrti, koja je sprovedena na Sarajevskom šerijatskom sudu 1855. godine.

##submission.downloads##

Objavljeno

2013-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci