Utjecaj kurʼanske ortografije na pauzalne forme

Sažetak

Kurʼanska ortografija predstavlja način pisanja kurʼanskog teksta, konsonanata i riječi, usaglašen tokom kodifikacije i umnožavanja mushafa u doba halife Osmana (‘Uṯmān), a pauzalne i početne forme (al-waqf wa al-ibtidāʼ) važan su dio tedžvidske nauke koji čuva značenje kur’anskog teksta. U ovom radu riječ je o kurʼanskoj ortografiji i njenom utjecaju na pauzalne forme, te o načinima primjene pauzalnih formi na riječima koje završavaju dopunskim konsonantom yāʼ (al-yāʼāt az-zawāʼid) i konsonantom hāʼ koji označava ženski rod (hāʼ muʼannaṯ), objašnjenih i potvrđenih od strane autoriteta na polju nauke kiraeta. Također su navedeni načini primjene pauzalnih formi na riječima specifične ortografske forme koje se nisu mogle uklopiti u opće principe.