Ahmed Mehmedović

NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU I NJEGOVOM DJELU

S izlaskom iz štampe Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak dvanaesti, Gazi Husrev-begove biblioteke, London- Sarajevo 1423/2002. godine, u prilici smo da donesemo nešto više podataka o životu i djelu Muhammed-ef. Prozorca.*

Muhammed ibn Muhammed ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozorac), muftija, muderris, muvekkit, pisac jednog djela o upravljanju državom, rođen je u Prozoru u prvoj polovini 18. stoljeća. I ocu mu je bilo ime Muhammed, a djedu Muhjuddin.¹ Tradicija uz njegovo ime bilježi prezime Skejo (Šćajo), a on sam se najradije potpisivao kao Al-Bosnevi al-Prozori

• Bošnjak, Prozorac.² Nakon početnog školovanja u Bosni, Muhammed odlazi na studij u Istanbul. Vjerovatno je pohađao Zekerijja-efendi Sani medresu oko 1780., jer je baš u toj školi, i u to vrijeme, prepisao nekoliko rukopisa za svoje potrebe.³ Izučavao je pravne nauke, a veoma ga je zanimala i astronomija. Nakon dovršenja školovanja posvećuje se kadijskom pozivu. Bio je 1781., naib kadije u istanbulskom kvartu Ejjúb el-Ensari, jednom od najpoznatijih dijelova Istanbula.⁴ Samo godinu dana kasnije Muhammed Prozorac je postavljen za kadiju u istom kvartu.⁵ Po povratku u Bosnu Muhammed-efendija je obavljao kadijsku dužnost u više mjesta i najposlije u Pruscu, gdje je bio i muftija i muderris medrese

* Dugujem zahvalnost dr. Ismetu Bušatliću što mi je ukazao na neke podatke iz ovog Kataloga.

1. Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak dvanaesti, London-Sarajevo, 1423/2002.

2. Dr. Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., 519.

3) Jahić, str. 179., 219. i 279

4) Isto, str. 231-233.

5. Isto, str. 234. i 295.

Veliki Vakuf. Da li se ovdje radi o Hasan Kafijinoj medresi u Pruscu (čiji se hajrati iz poštovanja prema Pruščaku imenuju kao “Veliki Vakuf”) ili medresi u Donjem Vakufu, nije sasvim jasno. Ako je u pitanju ovo drugo, onda je ovo prvi podatak o medresi u Donjem Vakufu, koja do sada nije uopće spominjana. Iz bilješke sa Prozorčevog prijepisa jednog kompendija iz astronomije saznajemo da je on obavljao i dužnost muvekkita jajačkog kadiluka.⁶ Ovaj podatak iz temelja mijenja našu predstavu i naša znanja o domaćoj astronomiji i muvekkithanama Bosne i Hercegovine. Naime, u pitanju je jasan dokaz da su u Bosni i Hercegovini i na nivou kadiluka, barem u 18. stoljeću, postojale muvekkithane i zvanični muvekkiti, a ne samo u centrima poput Sarajeva. Ovi su nam podaci postali tek sada dostupni, nakon izlaska iz štampe 12. sveska Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, koji je priredio direktor biblioteke Mustafa Jahić. Katalog predstavlja rukopise iz područja medicine i farmacije, matematike, astronomije, astrologije, “tajnih” i drugih nauka.

U vrijeme pohađanja medrese Zekerijja Sani u Istanbulu, i nešto kasnije, kada je bio naib, a onda i kadija na Ejjubu u istom gradu, Muhammed-ef. Prozorac je, za vlastite potrebe, prepisao nekoliko vrijednih rukopisa iz astronomije. Riječ je o sljedećim rukopisima: Bahûa al-Albåb fí ‘ilm al-usturlåb Šihåbuddina Abú al-Abbasa Ahmeda ibn Raûab ibn Taybúg ibn al-Maûdija (um. 1447). Ovo je rasprava na arapskom jeziku o astrolabu koja se sastoji od uvoda, osamnaest poglavlja i zaključnog razmatranja; Risåla fí èåt al-Kursi Muhammeda ibn ‘Ali al- Håmidija (um. 1765). U pitanju je glosa na glosu za posmatranje zvijezda, na arapskom jeziku, koja se sastoji od uvoda i osamnaest poglavlja; Mir’åt al-Ayyåm wa ad-Duraû Naûmuddina (Nokta) Muhammeda ibn Ma’rufa (um. između 1581.-1584) - rasprava na arapskom jeziku o jednoj astronomskoj spravi koju je autor konstruirao, a kojom se utvrđuju počeci godina, mjeseci i dana u arapskom, bizantijskom i perzijskom kalendaru i pomoću koje se izrađuju ovi kalendari; Fazlaka al-Õisåb Ebu Fadla al- Kunstantinia al-Jedikulevija (um. 1722.). Rasprava je pisana na osnovu čuvenih Ulug-begovih tablica i nekih drugih astronomskih djela, a sastoji se od uvoda, šest poglavlja i završetka; Al-I∂tiyåråt al-’Ala’iyya wa al- Itti¥ålåt as-Samåwiyya Fahruddina Abú Abdullah Muhammed ibn ‘Umer ibn al-Õusain ibn al-Îaãíb ar-Råzí (um.1209.). To je kompendij iz

5. Isto, str. 295.

astronomije na perzijskom jeziku, sačinjen iz dva dijela, posvećen sultanu ‘Ala’uddinu Muhammedu ibn Havarizm-šahu. Svi ovi rukopisi prepisani su u vremenu od 1779. do 1782. godine.⁷ Oni govore o afinitetu našeg Muhammed-ef. Prozorca te o njegovom izvrsnom poznavanju sva tri orijentalna jezika. Govore i to da je Prozorac bio odličan kaligraf ta’liq pisma, donose do danas nepoznate podatke iz života ovog učenog i elokventnog Bošnjaka. Teško je vjerovati da Muhammed-ef. Prozorac nije ostavio neko djelo ili barem sintezu iz astronomije, budući da je ozbiljno izučavao tu nauku i bio zvanični muvekkit jajačkog kadiluka. Ostaje nada da će se pronaći neko Prozorčevo djelo iz ove oblasti i tako baciti više svjetla na doprinos Bošnjaka astronomiji, tako popularnoj i nezaobilaznoj nauci islamskoga kulturnog nasljeđa. Ne zna se tačno kada je Muhammed- ef. Prozorac umro, Balić piše da je to bilo 1812., godine, a vjerovatno se radi o pukom nagađanju koje je proisteklo iz podatka da je Prozorac, godinu dana ranije, na rukopisu svoga djela ostavio zabilješku o uručivanju djela sultanu i šejhu-l-islamu.⁸

Jedino do skora sačuvano djelo Muhammed-ef. Prozorca nije iz područja astronomije, nego iz područja politike, odnosno upravljanja državom: Minhåû an- Niùåm fí dín al-Islåm - Uputa o uređenju države u islamu.⁹ Djelo je nastalo 1801/02. godine i upućeno sultanu-reformatoru Selimu III (1789-1807.) i njegovom šejhu-l-islamu Omeru Hulusiju. Na posljednjoj stranici rukopisa ovog djela iz 1811. pisac kaže da je djelo uručio šejhu-l-islamu i sultanu. “Pošto sam se osvjedočio - piše Muhammed ef. Prozorac o motivima pisanja djela - u toku mnogih hidžretskih godina, o slabostima naše vojske u ratu s nevjernicima i pogreškama u poretku islamske države u praktičnom i političkom pogledu kao i u tome da se vojska ne boji da će biti egzemplarno kažnjena od svojih pretpostavljenih (...) odlučio sam se da napišem kratko djelo koje će biti od koristi u tom pogledu, koje će zadovoljiti dovoljno pametne i izvesti ih na Pravi put.”¹⁰

7) Isto, str. 179-295.

8. Smail Balić, Kultura Bošnjaka, muslimanska komponenta, drugo izdanje, Zagreb, 1994., 98.

9. Omer Mušić, Minhåû an-Niùåm fi din al-Islam od Muhameda Prozorca, POF, V, Sarajevo, 1954/55, 181-198.

10. Šabanović, 520-521.

Osim kraćeg predgovora djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i zaključka. Uvod govori o slobodnoj ljudskoj volji, odgovornosti za djela i vrstama ljudskih djela. Prvo poglavlje govori o dogmatici, o temeljnim istinama vjere ili imanskim šartima: vjerovanju u Allaha, dž.š., meleke, Božije knjige, Božije poslanike, Sudnji dan i Božije određenje. Pri kraju poglavlja daju se definicije pojmova iman, islam, din, Šerijat i millet, naravno, sve u skladu s načelima ehli-sunnetskih učenja. Drugo je poglavlje posvećeno pobožnosti i bogobojaznosti (at-taqva). Ne samo dušom i srcem nego i jezikom i ustima, rukama i nogama, sluhom i vidom, pa čak i stomakom, mogu se počiniti grijesi. Primjera radi, jezikom se na 70 načina mogu počiniti grijesi. Treće je poglavlje posvećeno pravdi i pravičnosti. Društvo koje ne drži do pravde obavezno propada. U kontekstu ljudske pravde on govori o odnosu čovjeka prema Bogu, čovjeka prema samome sebi i prema drugim ljudima, zajednici, džematu. Cijeli sustav pravde, čitava zgrada ljudske i državne pravednosti treba da se gradi na moralnim načelima. Ako u jednom društvu, u jednoj zajednici, nema morala ta će se zgrada, danas ili kasnije, porušiti. Tu je i uvijek prisutni nesklad između onoga što jeste i onoga što bi trebalo biti, između teorije i prakse. Uzroke ovakvom stanju Prozorac vidi u: ignoriranju pravde od strane moćnika, njihovoj oholosti i neuviđavnosti, povjeravanju odgovornih dužnosti onima koji ih nisu dostojni, korupciji i požudi prema ženama.¹¹

“Smatram - piše Prozorac - da je glavni uzrok svih nereda i općeg haosa u zemlji i među ljudima povjeravanje vlasti nesposobnim i korupciji sklonim ljudima.”

On savjetuje da se ne podilazi takvim ljudima, da se izbjegavaju posjete lokalnim moćnicima, muftijama i kadijama. Za razliku od Hasana Kafije Pruščaka, Prozorac misli da su najodgovorniji za teško stanje u državi niži činovnici iz upravne i sudske vlasti.

“Za uređenje države kao i spas na Drugom svijetu potrebna je duševna borba kojom se postiže poslušnost prema Allahu, dž.š.” Ta vrsta borbe i za Prozorca predstavlja “veliki džihad”, za razliku od borbe protiv nevjernika i neprijatelja koja se ogleda u “malom džihadu.” “Izaći iz krize - smatra Muhammed Prozorac - može se jedino prihvatanjem

8. Amir Ljubović - Sulejman Grozdanić, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, 56-59.

spasonosnih moralnih načela koja, opet, mogu jedino proisteći iz čiste, iskrene i nepomućene vjere u Allaha, dž.š.”

Kao socijalno i politički svjestan pisac, Muhammed Prozorac traži umjereniju poresku politiku i podnošljiviji odnos prema raji.

Djelo Muhammed-ef. Prozorca iscrpno je opisao Omer Mušić u navedenom radu, a onda i Hazim Šabanović, pa ga nema potrebe ovdje detaljno opisivati.

“Po svojoj tematici - piše Hazim Šabanović - ovo djelo je u glavnim postavkama i mislima, s obzirom na pitanja uređenja države, kopija Hasan Kafi Pruščakova djela Niùåm al-‘Ålem, što i sam naziv djela pokazuje. Dok se Kafija ograničio samo na temu izraženu u naslovu, to je Prozorac ovo pitanje raspravljao samo u predgovoru i na kraju djela u poglavlju o pravednosti. Ostali najveći dio djela je posvetio islamskoj dogmatici i etici.”¹²

Kamil al-Buhi ovom djelu Muhammeda Prozorca odriče svaku originalnost,¹³ a Smail Balić smatra da “ipak u njemu ima svježih misli”, posebno je zanimljiv onaj dio djela koji govori o prilikama u Bosni toga vremena.¹⁴

Rukopis djela Minhåû an-Niùåm fí dín al-Islåm (R 3790), datiran 4. redžepa 1226. (5. august 1811.), čuvao se do 1993. u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a onda nestao u požaru rata skupa sa svim ostalim neprocjenjivim naučnim i književnim blagom.

U jednoj Medžm‘i, koja se također čuvala u Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazila se i jedna fetva Muhammeda, muftije Akhisara.¹⁵ Smatramo da je u pitanju fetva Muhammed-ef. Prozorca jer nam do danas nije poznat prusački muftija pod imenom Muhammed, osim našeg Prozorca. To znači da je Prozorac pisao i fetve. Ostaje nada da će se pronaći još koja fetva Muhammed-ef. Prozorca u nekoj medžmu’i ili na marginama nekog od brojnih rukopisa pravnog karaktera koji s čežnjom čekaju pronicljivi pogled nekog ovovremenog ili budućeg istraživača.