Mustafa Jahić

811.411.21'366

PARTIKULE KAO VRSTA RIJEČI U ARAPSKOM JEZIKU

Sažetak

Zbog učestale upotrebe u jeziku i značajne uloge u formiranju rečenice, partikule su često predstavljale predmet lingvističkih analiziranja, interpretiranja i definiranja. Partikule se dovode u središte savremenih lingvističkih istraživanja posebno nakon osporavanja tradicionalne tripartitne klasifikacije riječi i svrstavanja u partikule nekih riječi koje u tripartitnoj klasifikaciji pripadaju imenicama i glagolima. Prema preovlađujućem mišljenju klasičnih gramatičara, partikule su riječi koje izriču značenja u drugim riječima, tako da se njihovo potpuno značenje razumijeva isključivo kada se koriste u konstrukcijama s punoznačnim riječima. Prema manjem broju gramatičara, partikule izriču i potpuna značenja.

Kad se govori o formalnim karakteristikama partikula, uglavnom se ističu njihova potpuna nepromjenljivost i nederivativnost, što podrazumijeva odsustvo svih vrsta afiksa koje primaju promjenljive vrste riječi. U značenjskom pogledu partikule se tretiraju kao nepunoznačne riječi koje zbog svojega nejasnog značenja zahtijevaju punoznačne riječi s kojima zajedno izražavaju potpuno značenje. Partikule se u savremenim lingvističkim analizama definiraju i kao funkcionalne riječi zato što služe uglavnom za uspostavljanje konekcijskog odnosa s drugim riječima u smislu povezivanja različitih dijelova rečenice, pri čemu izražavaju i različite odnose koji vladaju među njima. Uspostavljanjem različitih odnosa zavisnosti s punoznačnim riječima partikule izriču i specifična funkcionalna značenja, kao što su negacija (nafy), koroboracija (ta’kīd), pitanje (istifhām) i sl. Veza koja se tom prilikom uspostavlja među dijelovima rečenice označava se kao poseban stil izražavanja. Sa sintaksičkog aspekta, najznačajnija osobina partikula je što ne mogu biti konstitutivni dio rečenice.

Prema nekim savremenim arapskim lingvistima koje predvode Ibrahīm Anīs i Tammām Ḥassān, tradicionalna tripartitna klasifikacija riječi je preuska, jer ne obuhvata sve vrste riječi u arapskom jeziku. U svojim klasifikacijama oni partikule označavju kao adawāt i, pored partikula (ḥurūf) u tradicionalnoj klasifikaciji, u ovu vrstu riječi ubrajaju i druge vrste koje, prema tradicionalnoj klasifikaciji, spadaju u imenice i glagole. Međutim, pristalice tripartitne podjele riječi izrazom adawāt označavaju „gramatička sredstva“ (adawāt naḥwiyya) koja mogu biti sve tri vrste riječi, kojima se uspostavljaju sintaksički odnosi s drugim riječima, čime se ostvaruju različita značenja, mnogobrojne funkcije i raznovrsne konstrukcije unutar rečenice.

Ključne riječi: partikule, vrste riječi, arapski jezik, gramatika, sintaksa, klasifikacija riječi.

Uvod

Partikule (ḥurūf) u tradicionalnoj klasifikaciji riječi, nakon imenica (asmā’) i glagola (af‘āl), predstavljaju treću vrstu riječi u arapskom jeziku. Kao posebna vrsta riječi, partikule se razlikuju od imenica i glagola u eti- mološkom, formalnom, funkcionalnom, semantičkom, čak i ortografskom pogledu, jer se neke pišu zajedno s riječima na koje se odnose a druge odvo- jeno. Partikule su u odnosu na imenice i glagole specifične i po tome što predstavljaju heterogenu vrstu riječi koje nemaju jedinstvene morfološke i sintaksičke karakteristike. Posebno je značajna njihova učestalost javljanja u rečenici koja je mnogo češća od imenica i glagola, bez obzira što je broj partikula u jeziku znatno manji od broja imenica i glagola. Za razliku od imenica i glagola, partikule se, bez obzira na novonastale potrebe društva ili stvaralačku moć govornika u proizvodnji novih riječi, ne mogu stvarati i kao nove leksičke jedinice uvoditi u jezik, niti unositi iz drugih jezika kao strane riječi. Partikule se razlikuju od imenica i glagola i po tome što samostalno ne izražavaju potpuno značenje, što su u izvornom smislu sufiksalno potpuno nepromjenljive prema obliku i prema poziciji u rečenici i što su sintaksički zavisne riječi, zbog čega ne mogu biti ni konstitutivni dijelovi rečenice, odno- sno vršiti funkciju subjekta i predikata.

S obzirom na to da upotrijebljene izvan konteksta ne izriču potpuno značenje koje se razumijeva isključivo nakon uspostavljanja vremenskog, prostornog ili nekog drugog odnosa s imenicama i glagolima kao punoznač- nim riječima ili cijelom rečenicom, partikule se označavaju i kao „pomoćne“,

„nepunoznačne“ i „odnošajne riječi“. Budući da se uspostavljanjem odnosa između različitih elemenata rečenice ističe njihova funkcionalna uloga i da se značenje koje tom prilikom izriču označava kao funkcionalno, a ne leksičko, koje se izvan konteksta u potpunosti ne razumije, partikule se označavaju i kao „funkcionalne riječi“. Zato što se funkcionalna uloga partikula objašnja- va njihovim gramatičkim značenjem, one se označavaju i kao „gramatičke riječi“. Partikule se često označavaju i u negativnom smislu u odnosu na imenice i glagole, kao riječi koje nisu ni imenice ni glagoli, odnosno riječi koje nemaju morfološka ni sintaksička obilježja imenica i glagola, kao što su: fleksija, nūnacija, određeni član, oblici dvojine i množine, ne mogu biti subjekt i predikat, zatim atribut, niti biti atributirane i sl. Međutim, i pored toga, partikule se smatraju riječima zbog neovisnosti pojma koji označavaju kao i zbog toga što, za razliku od afiksa, koji modificiraju značenja pojedi- načnih leksičkih jedinica, utječu na promjenu značenja rečenice. Partikule se zbog toga tretiraju kao riječi i kada se sastoje od jednog konsonanta.

Zbog navedenih i drugih osobenosti o kojima će u ovome radu biti riječi, kao i njihove značajne uloge u formiranju rečenice, partikule su često među

arapskim gramatičarima bile predmetom različitih tumačenja, definiranja i klasificiranja. Pitanje partikula ponovo se našlo u središtu gramatičkih istra- živanja i različitih lingvističkih analiziranja i interpretiranja nakon što su neki savremeni arapski gramatičari doveli u pitanje i samu tradicionalnu tripartitnu klasifikaciju riječi, te nakon što se u tradicionalnoj klasifikaciji riječi počeo koristiti i izraz adāt (mn. adawāt) za označavanje partikula, a u klasifikacija- ma nekih savremenih arapskih gramatičara i za označavanje nove vrste riječi.

Definiranje partikula

U ranoj arapskoj gramatičkoj tradiciji ḥarf (mn. ḥurūf), kao gramatički termin, označava dvije jezičke jedinice: glas kao osnovnu jezičku jedinicu u govoru, odnosno slovo arapskog alfabeta i vrstu riječi koja ima poseban sintaksički status. Riječ ḥarf u ranim gramatičkim djelima često se koristi i za označavanje sve tri vrste riječi (al-Farrā’, al-Aẖfaš, al-Mubarrid). Tako ḥarf može označavati tri vrste jezičkih jedinica: glasove ili slova, uopće riječi i partikule kao posebnu vrstu riječi.¹

Prvi gramatičar koji je riječ ḥarf upotrijebio kao termin u gramatici bio je Sībawayh (um. oko 180/796), označavajući njome partikule kao treću vrstu riječi. Riječ ḥarf koristili su gramatičari i prije njega, među njima i al-Ḫalīl

b. Aḥmad (um. 175/791), ali za označavanje riječi uopće ili slova arapskog alfabeta. Međutim, niko prije Sībawayha izrazom ḥarf nije označavao parti- kule kao posebnu vrstu riječi.²

U pogledu razumijevanja partikula i njihovoga definiranja među kla- sičnim arapskim gramatičarima postoje neznatne razlike koje, međutim, ne utječu na određivanje statusa partikula kao posebne vrste riječi. Sībawayh je bio i prvi gramatičar koji je na neki način definirao partikule ističući da predstavljaju riječi koje „služe za izricanje značenja koje nije (značenje) ni

^imenicaⁿⁱ^glagola“⁽^ﻞ_ٍ^ﻌ^ْ^ﻓِ ^ﻻ^َ^ﻭَ

^ﻢ_ٍ^ﺳﺎ^ﺑ_ِ^ﺲَ

^ﻴ^ْ^َ^ﻟ^ﻰ^ﻨ^ً^ﻌ^ْ^ﻤَ ِ^ﻟ^ءﺎ^ﺟ^َ^).³^Ova^definicija,^iako^predstavlja

negativno određivanje partikula sa semantičkog aspekta, smatra se jednom od

najpotpunijih, mada se iz same definicije ne razumije šta tačno znači „služe za izricanje značenja“ tj. da li partikule izriču samostalna značenja ili znače- nja u drugim riječima. Zbog toga je ova definicija bila predmetom različitih tumačenja, posebno onih koji su nastojali da je povežu s grčkim utjecajem.

Jonathan Owens, Early Arabic Grammatical Theory, Heterogeneity and Standardization, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam/Philadelphia, 1990, str. 245-248.
Nūr al-Hudā Lūšan, Ḥurūf al-ğarr fī al-‘arabiyya bayna al-muṣṭalaḥ wa al-waẓīfa,

Ğāmi‘a Qār Yūnus, Banġāzī, al-Ṭab‘a al-ūlā, 1995, str. 12.

Abū Bišr ‘Amr ibn ‘Uṯmān ibn Qanbar Sībawayh, al-Kitāb, I-II, al-Maṭba‘a al-kubrā al-amīriyya, Būlāq, al-Qāhira, 1316/1898-899 - 1317/1899-900, I, str. 2.

Sībawayhovu definiciju partikula prihvatila je većina kasnijih gramati- čara. Manji broj među njima partikule definira na drugačiji način, kao npr. al-Aẖfaš (um. 215/830), koji ističe njihove morfološke karakteristike. On partikule označava kao riječi koje ne mogu biti glagoli ni pridjevi, ne mogu imati dvojinu, množinu niti biti promjenljive. Međutim, ovakva definicija, prema nekim tumačenjima, mogla bi obuhvatati i druge vrste riječi koje ne

^pripadaju^partikulama,^kao^što^su^{nepromjenljivi}^glagoli^ﺲَ

ﺌ^ْﺑ_ِ

،ﻢ_َﻌْ ﻧ_ِ

ⁱ^ﻰ^ﺴَ ^ﻋ^َ^,^gla-

^{golske imenice}^ﻪ^ْ^ﺻَ

ⁱ^ﻪ^ْ^ﻣَ ^,^te^zamjenice^.⁴

Među prvim gramatičarima koji su prihvatili Sībawayhovu definiciju par- tikula bio je al-Mubarrid (um. 285/898). On partikule definira, također, kao riječi „koje služe za izricanje značenja“,⁵dok ih Ibn al-Sarrāğ (um. 316/928) označava kao riječi koje ne mogu biti u poziciji subjekta i predikata, želeći time ukazati na razlike u pogledu sintaksičkog statusa partikula u odnosu na imenice i glagole, koji mogu biti konstitutivni dijelovi rečenice.⁶

Al-Zağğāğī (um. 337/948) partikule definira, također, na temelju njiho- vog odnosa prema imenicama i glagolima. Povezujući gramatičko značenje partikula s leksičkim značenjem izraza ḥarf, on ističe da su partikule vrsta riječi koje predstavljaju granicu između imenica i glagola i uspostavljaju vezu među njima.⁷Partikule se, prema al-Zağğāğīju, definiraju kao riječi

koje „označavaju značenje u drugim riječima“ (ﻩ_ِﺮ_ِﻴْ ﻏ^َ

^ﻲ^ﻓِ

^ﻰ^ﻨ^ً^ﻌ^ْ^ﻣَ

^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

ﻝ^ﱠﺩ^َ

^ﺎ^ﻣَ ^).^T^ako

^se,^np^r^.,^prijedlog^ﻦ^ْ^ﻣِ

uvodi u govor da označi partitivnost, ali ne svoju, nego

partitivnost druge riječi. Isto je i s prijedlogom ﻰ^َﻟ_ِﺇ, koji označava dosezanje cilja koji izriče druga riječ. Definiranje partikula da „predstavljaju riječi koje

nemaju karakteristike imenica i glagola“ ili kao „riječi koje zahtijevaju reče-

nicu u kojoj se realiziraju, kao u primjeru: ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

^ﻡﻮ^ﻘ^ُ^ﻳَ

ﻦ^ْ^َﻟ Zejd neće ustati“, kako to

čine neki gramatičari, prema al-Zağğāğīju, predstavlja deskripciju partikula, a ne njihovo definiranje, isto kao i stav da „partikule predstavljaju riječi koje

Abū al-Ḥusayn Aḥmad ibn Fāris ibn Zakariyyā, al-Ṣāḥibī fī fiqh al-luġa al-‘arabiyya wa masā’ilihā wa sunan al-‘Arab fī kalāmihā, (Ta‘līq: Aḥmad Ḥasan Basağ), Dār al- Kutub al-‘ilmiyya, Bayrūt, al-Ṭab‘a al-ūlā, 1418/1997, str. 50. Fāḍil Muṣṭafā al-Sāqī, Aqsām al-kalām al-‘arabī min hayṯ al-šakl wa al-waẓīfa, Maktaba al-Ḫānğī, al-Qāhira, 1397/1977, str. 85. Mas‘ad Muḥammad Ziyād, Ḥurūf al-ma‘ānī, str. 2, http://www.drmo- sad.com/index57.htm.
Abū al-‘Abbās Muḥammad ibn Yazīd al-Mubarrid, Kitāb al-Muqtaḍab, I-IV, (Taḥqīq: Muḥammad ‘Abdulẖāliq ‘Aḍīma), al-Qāhira, 1399/1979, I, str. 141.
Abū Bakr Muḥammad ibn Sahl al-Baġdādī ibn al-Sarrāğ, al-Uṣūl fī al-naḥw, I-II, (Taḥqīq: dr. ‘Abdulḥusayn al-Fatalī), Maṭba‘a al-Nu‘mān, al-Nağaf al-ašraf (I), Maṭba‘a Salmān al-A‘ẓamī (II), Baġdād, 1393 /1973, I, str. 43.
Abū al-Qāsim al-Zağğāğī, al-Īḍāḥ fī ‘ilal al-naḥw, (Taḥqīq: dr. Māzin al-Mubārak), Dār al-Nafā’is, Bayrūt, 1402/1982, str. 44.

nemaju karakteristike imenica i glagola i da zbog toga ništa od onoga što je dopušteno imenicama i glagolima nije dopušteno partikulama“.⁸

Međutim, al-Baṭalyūsī (um. 521/1127) u komentaru al-Zağğāğījevog djela al-Ğumal ističe da je ovakva definicija pogrešna, jer je nepotpuna zato što se u njoj ne navodi još i to da „partikule ne mogu zauzimati poziciju ni jednog od dva konstitutivna dijela rečenice, koji izražavaju potpuno znače- nje“, odnosno ne mogu biti subjekt i predikat. Zbog toga je, prema njemu, Sībawayhova definicija potpunija i bez ikakvih nedostataka.⁹

Ni prema Ibn ‘Uṣfūru (um. 663/1264-65), navedena al-Zağğāğījeva definicija nije u potpunosti tačna zato što i imenice izriču značenja u drugim

^rije^č^ima.^T^ako^u^primjeru:^ﻢ_ِ^ﻫﺍ^ﺭَ ^ﺪﻟﺍ^ﺾ^َ

^ﻌْ ^ﺑَ

ﺖ^ُﻀ^ْ

^ﺒَ ^ﻗ^َ

Dobio sam nekoliko dirhema,

imenica ﺾ^ٌ

^ﻌ^ْ^ﺑ^َ^,^isto^kaoⁱ^prijedlog^ﻦ^ْ^ﻣِ ^,^izri^č^e^zn^a^č^enje^u^rij^e^čⁱ^ﻢ_ِ^ﻫﺍ^ﺭ^َ^ﺪﻟﺍ^,^tako^da

^zna^čⁱ^kao^da^je^r^e^č^eno^ﻢ_ِ^ﻫﺍ^ﺭ^َ^ﺪﻟﺍ^ﻦ^َ^ﻣِ ^.^Zbog^toga^bi,^kako^objašnjava^Ibn^‘^U^ṣ^f^ū^r,partikule bilo ispravnije definirati kao „riječi koje izriču značenje u drugim

riječima, a ne izriču samostalno značenje“. U tom slučaju definicija se ne bi mogla odnositi i na one imenice koje istovremeno izriču značenje u drugim riječima i imaju samostalno značenje.¹⁰

Abū ‘Alī al-Fārisī (um. 377/987-88), kao i Sībawayh, partikule definira kao riječi koje izriču značenje koje nije ni imensko ni glagolsko,¹¹a Ibn Ğinnī (um. 392/1002) kao riječi koje nemaju obilježja imenica i glagola, nego služe za izricanje značenja u drugim riječima.¹²Ibn Fāris (um. 395/1005) smatra da Sībawayhovo definiranje partikula kao riječi koje „izriču značenje koje nije značenje ni imenica ni glagola“ najbliže određuje partikule pokazujući

^to^primjerom:^ﻖ^ٌِ^ﻠ^ﻄ^َ^ﻨ^ْ^ﻣ^ُ

ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

ﻞ^ْﻫ^َ

Da li je Zejd otišao?, u kojemu partikula ﻞ^ْﻫ^َ

izriče

značenje koje nemaju ni ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

ⁿⁱ^ﻖ^ٌِ^ﻠ^ﻄ^َ^ﻨ^ْ^ﻣ^ُ^.¹³

I al-Zamaẖšarī (um. 538/1143-44) partikule definira kao riječi koje izriču značenje u drugim riječima, koje zbog toga dolaze uvijek zajedno s imenica- ma i glagolima i od njih se mogu razdvajati samo u slučaju elidiranja glagola, kada se, na temelju impliciranja ispuštenoga glagola, partikula ponaša kao

Al-Zağğāğī, al-Īḍāḥ fī ‘ilal al-naḥw, 54-55.
Abū Muḥammad ‘Abdullāh ibn Muḥammad ibn al-Sayyid al-Baṭalyūsī, Kitāb al-ḥulal fī iṣlāḥ ẖalal min kitāb al-Ğumal. Taḥqīq: Sa‘īd ‘Abdulkarīm Sa‘ūdī, s.l., s.a., str. 74-75.
Abū al-Ḥasan ‘Alī ibn Mu’min ibn Muḥammad ibn ‘Alī ibn ‘Uṣfūr al-Išbīlī, Šarḥ Ğumal al-Zağğāğī (al-Šarḥ al-kabīr), I-II, (Taḥqīq: dr. Ṣāḥib Abū Ğanāḥ), ‘Ālam al-kutub, Bayrūt, 1419/1999, I, str. 101.
Abū ‘Alī al-Ḥasan ibn Aḥmad ibn ‘Abdulġaffār al-Fārisī al-Naḥwī, Kitāb al-Īḍāḥ, (Taḥqīq wa dirāsa: dr. Kāẓim Baḥr al-Murğān), ‘Ālam al-kutub, Bayrūt, 1416/1996, str. 72.
Abū al-Fatḥ ‘Uṯmān ibn Ğinnī, Kitāb al-Luma‘ fī al-‘arabiyya, Markaz li abḥāṯ al-ḥāsib al-ālī, al-Urdun, Maktaba al-naḥw wa al-ṣarf, 1420/1999, str. 8.
Ibn Fāris, al-Ṣāḥibī fī fiqh al-luġa al-‘arabiyya..., str. 50.

^njegova^zamjena,^kao^u^primjerima:^ﻢْ ^ﻌَ ^ﻧ^َ

^Da^;^ﻰ^َ^ﻠ^ﺑَ

Da, svakako; ﻱْ _ِﺇ Da, jeste

(samo ispred zakletve) ili: ﻪ^ُ^ﱠﻧ_ِﺇ Zaista.¹⁴Kada bi partikule izražavale samostalna

^zna^č^enja,^u^tom^sl^u^č^aju^ne^bi^bilo^razlike^u^zn^a^č^enju^izm^e^đ^u^primjera:^ﺏَ

^ﺮَ ^ﺿ^َ

ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

Zejd je udario i: ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

^ﺏ^َ^ﺮَ ^ﺿ^َ

^ﺎ^ﻣَ

Zejd nije udario, zato što bi negacijsko zna-

^č^enje^partikule^ﺎ^ﻣَ

ostalo u samoj njoj i ne bi se odnosilo na negaciju rečenice,

^odnosno^glagola^ﺏَ

^ﺮَ ^ﺿ^َ

_.15

Prihvatajući stav da partikule ne izriču potpuno značenje, Ibn al-Ḥāğib (um. 646/1248) ističe da zbog toga partikule trebaju imenicu ili glagol u kojima izražavaju takvo značenje. Komentirajući ovakav stav, al-Raḍī (um. 686/1287) još dodaje da partikule, osim imenica i glagola kao individualnih leksičkih jedinica (mufrad), nekada mogu trebati i rečenicu u kojoj izriču svoje značenje, kao što su negacijske, upitne ili pogodbene partikule.¹⁶

Neki gramatičari pokušavali su, na temelju široko shvaćenog značenja definicije partikula, prema kojoj „izriču značenje u drugim riječima“, u par-

^tikule^svrstati
i^{upitne
zamjenice}⁽^asmā’^al-istifhām⁾^ﻰ^ﺘ^َ^ﻣَ

،ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

،ﻦ^َﻳْ ^ََﺃ, pogodbene

^zamjenice⁽^asmā’^al-šar^ṭ⁾^ﺎ^ﻣَ

^،^ﻦ^ْ^ﻣَ

i još neke vrste imenskih riječi zato što, isto

kao i partikule, izriču značenja u iskazu koji slijedi poslije njih; upitne zamje-

nice pitanje a pogodbene zamjenice pogodbu, bez obzira što istovremeno izriču i samostalna značenja.

Tako i al-Zağğāğī pokazuje određenu kolebljivost u pogledu tretiranja ^nekih^imenskih^rij^e^č^i.^Kada^govori^o^{kondicionalu,}^on,^pored^ﻥ^ﱠ_ِ^ﺇⁱ^ﺎ^ﻣَ ^ﺫ^ْ_ِ^ﺇ^,^kao

^partikule^tretiraⁱ^rij^e^č^i:^ﻦ^ْ^ﻣَ

^،^ﻥ^ﺎ^ﱠ^ﻳ^َ^ﺃ^،^ﻰ^ﱠ^ﻧ^َ^ﺃ^،ﺎ^ﻤَ ^ﻨ^َ^ﻳ^ْ^َ^ﺃ^،^ﻦ^َ^ﻳ^ْ^َ^ﺃ^،ﺎ^ﻤَ ^ﻔ^َ^ﻴ^ْ^ﻛ^َ

،ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

^،ﺎ^ﻤَ ^ُ^ﺜ^ﻴ^ْ^ﺣَ

^،ﺎ^ﻤَ ^ﻬ^ْ^ﻣَ

ⁱ^ﺎ^ﻣَ ^,^a^kada

govori o sufiksalnoj nepromjenljivosti imenica na vokal u i vokal a, u ove

vrste imenica ubraja i ﺚ^ُ

^ﻴ^ْ^ﺣَ ^,^odnosno^ﻥ^ﺎ^ﱠ^ﻳ^َ^ﺃ^،^ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

^،^ﻦ^َ^ﻳ^ْ^َ^ﺃⁱ^ﻢﱠ ^ﺛ^َ^,^a^kada^govori^o^sufiksal-

^noj^{nepromjenljivosti}^partikula,^u^ovu^vrstu^rij^e^čⁱ^ubrajaⁱ^ﺬ^ُ^ﻨ^ْ^ﻣُ

kao prijedlog.¹⁷

Međutim, većina klasičnih gramatičara, među kojima se posebno ističu Ibn Ya‘īš (um. 643/1245-46) i al-Raḍī, odbacuju ideju svrstavanja riječi imenskog porijekla u partikule. Ibn Ya‘īš u vezi s tim ističe da se partikule izricanjem značenja u drugim riječima razlikuju od imenica i glagola koji izri- ču samostalna značenja. Tako, npr., određeni član samostalno iskazan nema značenje, dok zajedno s imenicom na koju se odnosi izražava determinacijsko

Abū al-Qāsim Maḥmūd ibn ‘Umar al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal fī ṣan‘a al-i‘rāb, Dār wa Maktaba al-Hilāl, Bayrūt, 1993, str. 379.
Abū al-Baqā’ Ya‘īš Muwaffaquddīn ibn ‘Alī ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, I-X + Fahāris, Maṭbu‘āt: Mağma‘ al-luġa al-‘arabiyya, Dimašq, 1411/1990, Tawzī‘: Maktaba al-Mutanabbī, al-Qāhira, VIII, str. 4.
Muḥammad ibn al-Ḥasan al-Astarābādī Raḍiyyuddīn (al-Raḍī), Šarḥ al-Kāfiya, I-II, al-Šarika al-ṣaḥāfiyya al-‘uṯmāniyya, (Istānbūl), 1310/1900, II, str. 319.
Abū al-Qāsim ‘Abdurraḥmān b. Isḥāq al-Zağğāğī, al-Ğumal, Jules Carbonel - Alger, Edouardo Champion - Paris, 1927, str. 17, 217, 263 i 265.

značenje imenice. Međutim, nasuprot određenom članu upitne imenske riječi

(asmā’ al-istifhām) ﻦ^َﻳْ ^َﺃ izražava značenje lokacije, a ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

značenje okolnosti,

^dok^pogodbena^zamjenica⁽^asmā’^al-ğazā’⁾^ﻦ^ْ^ﻣَ

izražava značenje razumnih,

^a^ﺎ^ﻣَ

nerazumnih bića. Da bi se izbjegla ovakva primjedba, neki gramatičari,

kako dalje objašnjava Ibn Ya‘īš, ističu da u partikule spadaju one riječi koje

„samo“ u drugim riječima izriču značenje, čime se isključuju navedene imen- ske riječi, odnosno riječi koje istovremeno izražavaju samostalno značenje i značenje u drugim riječima. Osim toga, ove riječi mogu biti i konstitutivni dio

rečenice, odnosno subjekt (mubtada’) i predikat (ẖabar), npr: ؟ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

ﻦ^َﻳْ ^َﺃ Gdje je

^Zejd?^ili:^ﻙ^َ^ﺪ^َ^ﻨ^ْ^ﻋِ

^ﻦ^ْ^ﻣَ

Ko je kod tebe?...¹⁸

Neki gramatičari, kako navodi al-Raḍī, pored pogodbenih i upitnih zamjenica, u partikule svrstavaju još i ličnu zamjenicu trećeg lica (ḍamīr al-ġā’ib), odnosne zamjenice (asmā’ mawṣūla), poredbenu imensku riječ ﻙ^َ

⁽^kāf^al-taš^bī^h^al-ismiyya⁾¹⁹ⁱ^predikatsku^imenicu^ﻢْ ^ﻛ^َ

(kam al-ẖabariyya), zato

što izriču nepotpuna značenja. Odbacujući ovakav stav, al-Raḍī ističe da lična

zamjenica trećeg lica i odnosne zamjenice ne zahtijevaju drugi iskaz da bi svojim značenjem objasnile ono što je nepoznato u tom iskazu, nego da bi taj iskaz objasnio ono što je nepoznato u njima samim. To znači da odnosna zamjenica treba odnosnu rečenicu da bi ta rečenica objasnila ono što je u odnosnoj zamjenici nepoznato, a ne da bi odnosna zamjenica potvrdila ono što je nepoznato u odnosnoj rečenici. Isti je slučaj i s ličnom zamjenicom tre- ćeg lica, kao i s pokaznim zamjenicama, s tim što značenje pokaznih zamje-

nica često objašnjava i izvanjezički kontekst. Poredbena imenska riječ ﻙ^َ, s

obzirom na to da izražava značenje poređenja, zahtijeva također drugi izraz ^u^kojem^se^iskazuje^poredba.^Isto^jeⁱ^s^predikatskom^imenicom^ﻢْ ^ﻛ^َ^.^Budu^ćⁱda izražava značenje mnogobrojnosti, a ne mnoštva, ona to značenje izraža-

va u drugoj riječi. I, na kraju, navedene upitne imenske riječi i pogodbene zamjenice, kako objašnjava al-Raḍī, istovremeno izriču samostalno značenje

i značenje u drugim riječima, npr.: ﺖ^َ

^ﺑ^ْ^ﺮَ ^ﺿ^َ

^ﻢْ ^ﻬ^ُ^ﱠ^ﻳ^َ^ﺃ^{Koga
si od}^njih
udario^?^“
ili:^ﻢْ ^ﻬ^ُ^ﱠ^ﻳ^َ^ﺃ

ﺏْ ﺮ_ِﺿ^ْ

^َﺃ ﺏْ ﺮ_ِﻀ^ْ

ﺗ^َKoga ti od njih udariš, udarit ću i ja.²⁰

Međutim, ovakvo tretiranje navedenih riječi savremeni arapski gramati-

čar Fāḍil al-Sāqī objašnjava al-Zağğāğījevim razumijevanjem funkcionalnog značenja partikula u povezivanju različitih dijelova rečenice. Al-Zağğāğī, prema al-Sāqījevome mišljenju, ove riječi nije želio izdvajati u posebnu vrstu da ne bi narušio utvrđeni tripartitni sistem klasifikacije. Međutim, ono što o

Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VIII, str. 2-3.

Većina gramatičara smatra da se ﻙ^َ

, prema ličnom izboru, može tretirati kao imenska

vrsta riječi i kao partikula. Vidi: Ğamāluddīn ibn Hišām al-Anṣārī, Muġnī al-labīb ‘an kutub al-a‘ārīb, Taḥqīq wa ta‘līq: Dr. Māzin al-Mubārak wa Muḥammad ‘Alī Ḥamdullāh, Dār al-Fikr, Bayrūt, 1412/1992, str. 238-239.

Al-Raḍī, Šarḥ al-Kāfiya, I, 12.

ovim riječima govori, prema Fāḍilu al-Sāqīju, navodi na potrebu istraživanja njihovih oblika, funkcija i praćenja upotrebe u rečeničnim konstrukcijama kako bi se definirala njihova pozicija u sistemu klasifikacije riječi, jer nije ispravno tretirati ih istovremeno kao imenice i kao partikule.²¹

Gramatičar koji je prvi u historiji arapske gramatike na cjelovit način tre- tirao partikule smatra se Ibn Hišām (um. 761/1360). Navedeni autor u djelu Muġnī al-labīb ‘an kutub al-a‘ārīb, uzimajući u obzir rezultate do kojih su u istraživanjima i tumačenjima partikula došli prethodni gramatičari, u poseb- nom poglavlju tumači više od devedeset partikula poredanih alfabetskim redoslijedom. Uzimajući u obzir gramatičku funkciju koju imaju u rečenici, Ibn Hišām govori o značenju svake partikule pojedinačno.²²

Al-Suyūṭī (um. 911/1505) partikule definira, također, kao riječi koje izriču značenje u drugim riječima, odnosno imenicama, glagolima ili rečenici,²³navodeći istovremeno da, prema mišljenju aš-šayẖa Bahā’uddīna ibn al-Naḥḥāsa (um. 698/1298) i Abū Ḥayyāna (um. 745/1344-45), i same partikule izriču vlastita značenja. Međutim, najraširenije mišljenje među gramatičarima je, kako ističe al-Suyūṭī, da riječi mogu izražavati potpuna i nepotpuna značenja. Kada se značenje jedne riječi razumije u potpunosti na osnovu njenoga izraza, za takvu riječ kaže se da izražava potpuno značenje. U ovu vrstu riječi spadaju imenice, zato što svojim oblikom u potpunosti određuju pojam na koji se odnose, i glagoli koji, pored toga, izražavaju i vrijeme realizacije sadržaja koji izriču. Međutim, ukoliko se radi potpunog razumijevanja značenja jedne riječi očekuje neka vrsta dopune, za takvu riječ kaže se da svoje značenje izražava u drugoj riječi. U ovu vrstu riječi spadaju partikule, čije se značenje ne razumije u potpunosti bez dopune jedne od dvije vrste punoznačnih riječi.

Al-Suyūṭī odbacuje i mišljenje da partikule ne izriču značenje kada se upotrebljavaju samostalno zato što su bliske praznim riječima, bez značenja

Fāḍil al-Sāqī, Aqsām al-kalām..., str. 84. - U evropskim gramatikama arapskog jezika riječi koje se u tradicionalnoj klasifikaciji riječi tretiraju kao nepromjenljive imenice na vokal u i imenice u akuzativu koje izriču priloška značenja tretiraju se kao prilozi imen- skog porijekla i svrstavaju u partikule. Vidi: W. Wright, A Grammar of the Arabic Lan- guage, Third edition revised by W.R. Smith and M.J. de Goeje, Vol. I, Cambridge at the University Press, 1955, str. 282-290. Šaćir Sikirić, Muhamed Pašić i Mehmed Handžić, Gramatika arapskog jezika, I dio, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, Peto izdanje, 1984, str. 176-178. Teufik Muftić, Gramati- ka arapskoga jezika, Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Izdavačka kuća Ljiljan, Sarajevo, 1998, str. 335-341 i 569-588.
Ibn Hišām, Muġnī al-labīb ‘an kutub al-a‘ārīb, str. 17-489.
Ğalāluddīn ‘Abdurraḥmān ibn Abū Bakr al-Suyūṭī, Ham‘ al-hawāmi‘ fī šarḥ Ğam‘ al-ğawāmi‘, Taḥqīq: Aḥmad Šamsuddīn, I-III, Dār al-kutub al-‘ilmiyya, Bayrūt, al-Ṭab‘a al-ūlā, 1418/1998, I, str. 22.

(muhmalāt), ističući da partikule nisu takve, nego su to konvencionalne riječi s vlastitim značenjem koje se potpuno razumijeva u konstrukcijama s drugim riječima, dok prazne riječi nemaju značenje ni kada se upotrebljavaju samo- stalno ni u konstrukcijama s drugim riječima. Istina je, kako ističe al-Suyūṭī, da i partikule imaju svoje značenje.

Smisao Ibn al-Naḥḥāsove tvrdnje kako i same partikule izriču značenje sastoji se u tome da, kako objašnjava al-Suyūṭī, i partikule imaju svoje kon- vencijom utvrđeno leksičko značenje bez kojega se ne bi moglo razumjeti ni značenje koje izražavaju u konstrukcijama s drugim riječima. Isti je slučaj i s imenicama i glagolima čije se, također, značenje u konstrukciji može razumjeti samo poznavanjem njihovog leksičkog značenja. Zato, da bi se,

npr., razumjelo značenje partikule ﻞ^ْﻫ^َ

u konstrukciji s drugim riječima, mora

se znati da je njeno konvencijom ustanovljeno leksičko značenje „pitanje“ (istifhām). Međutim, partikule se, ipak, u semantičkom pogledu razlikuju od imenica i glagola zato što se značenje imenica i glagola jednako razumijeva kada se upotrebljavaju samostalno i u konstrukcijama, dok se potpuno znače- nje partikula razumijeva tek u konstrukcijama s drugim riječima.²⁴

Razlike u definiranju partikula postoje i između basranskih i kufanskih gramatičara. Basranski gramatičari partikule označavaju izrazom ḥurūf al-ma‘ānī a kufanski izrazom adawāt (jed. adāt). Basranski gramatičari par- tikule označavaju izrazom ḥurūf al-ma‘ānī zato što, prema njihovom tuma- čenju, svaka partikula izražava posebnu vrstu značenja, kao što je „pitanje“ (istifhām), „otpočinjanje“ (ibtidā’), „uzdignutost“ (isti‘lā’), „prevladavanje“ (muğāwaza), „ograničavanje“ (istidrāk) i dr. Kufanski gramatičari partikule označavju izrazom adawāt zato što, prema njihovom tumačenju, partikule predstavljaju obične simbole, odnosno formalne riječi koje ne izražavaju samostalno značenje, osim kada se nađu u određenoj sintaksičkoj poziciji u rečenici. Ova se vrijednost partikula, prema njima, jasno vidi kod partikula koje su sačuvale svoju semantičku izvornost od koje su se dugom upotrebom

^u^jeziku^udaljile.^T^akav^je,^np^r^.,^sl^u^č^aj^s^prijedlogom^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ ^,^koji^izražava^zn^a^č^e-

nje uzdignutosti (isti‘lā’), isto što izražava i glagol ﻼ^َ

^ﻋَ ^,^od^kojega^se^razlikuje

^samo^premaⁿ^a^č^inu^upotrebe,^s^tim^što^se^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

može upotrebljavati i kao ime-

^nica.^Isti^je^sl^u^č^ajⁱ^s^rij^e^čⁱ^ﻦ^ْ^ﻋَ ^,^koja^se^kao^prijedloška^partikula^upotrebljavau značenju prevladavanja (muğāwaza), a kao imenica u značenju „strana“

(ğānib).²⁵Da su partikule izgubile svoja značenja i postale obični simboli,

Ğalāluddīn ‘Abdurraḥmān ibn Abū Bakr al-Suyūṭī, al-Ašbāh wa al-naẓā’ir fī al-naḥw, Dār al-Kutub al-‘ilmiyya, I-IV, Bayrūt, s.a., III, str. 69-71.
Mahdī al-Maẖzūmī, Madrasa al-Kūfa wa manāhiğuhā fī dirāsa al-luġa wa al-naḥw, Dār al-Rā’id al-‘arabī, Bayrūt, 1406/1986, str. 207.

prema kufanskim gramatičarima, dokaz je upotreba prijedloga radi postizanja aneksije kada se ne može realizirati u formi konstrukcije aneksije.²⁶

U vezi sa Sībawayhovom definicijom partikula Kees Versteegh prihvata mišljenje da ḥurūf kao „partikule“ izriču vlastita značenja, za razliku od istog izraza u značenju „slova“ ili „konsonanta“. Kasnije su se neki gramatičari, kako ističe Versteegh, usprotivili stavu da partikule nemaju značenja ustvrdiv- ši da imaju i vlastita značenja. Ovaj je stav, kako navodi isti autor, redefiniran u smislu da se izrazom ḥurūf označavaju one riječi koje izražavaju samo zna- čenje, za razliku od imenica i glagola, koji, pored izražavanja značenja, ozna- čavaju i određeni pojam u izvanjezičkom svijetu, kao što su stvari ili radnje.²⁷

U vezi sa Sībawayhovom definicijom partikula, M.G. Carter ističe da partikule (ḥurūf) označavaju vrstu riječi koje se u morfološkom pogledu razlikuju od imenica i glagola, te da su punoznačne ali neodređene funkcije, tako da je značenje koje izražavaju prije gramatičko nego leksičko. Tako se značenje partikula, kako ističe Carter, odnosi na njihovu gramatičku funkciju u rečenici, zbog čega ḥarf kao termin ima veoma široku primjenu u gramatici. Može označavati grafem (slovo), fonem, konsonant, radikal ili morfem (npr. aḥruf al-muḍāra‘a ili tā’ al-ta’nīṯ).²⁸

Partikule prema savremenim arapskim gramatičarima

Većina savremenih arapskih gramatičara prihvata tradicionalnu tripar- titnu klasifikaciju riječi. I u savremenim arapskim gramatikama arapskog jezika partikule se također tretiraju kao treća vrsta tripartitne klasifikacije riječi. Međutim, neki savremeni arapski lingvisti dovode u pitanje tripartitnu klasifikaciju riječi nudeći vlastite klasifikacije u kojima se riječi dijele na više od tri vrste. Partikule u njihovim klasifikacijama predstavljaju također posebnu vrstu riječi, ali u njih se svrstavaju i riječi koje se u tripartitnoj kla- sifikaciji tretiraju kao imenice i glagoli. Oni partikule označavaju izrazom adawāt, a definiraju ih prema više kriterija, uglavnom kao instrumentalne riječi koje služe za uspostavljanje zavisnog odnosa između riječi u rečenici.

Mahdī al-Maẖzūmī, Fī al-naḥw al-‘arabī, naqd wa tawğīh, al-Maktaba al-‘aṣriyya,

Ṣaydā-Bayrūt, al-Ṭab‘a al-ūlā, 1964, str. 77.

Kees Versteegh, The Explanation of linguistic causes, az-Zağğāğī’s theory of grammar: introduction, translation, commentary, John Benjamins Publishing Company, Amster- dam/Philadelphia, 1995, str. 68-69.
M.G Carter, Arab Linguistics: An introductory classical text with translation and notes (Nūr al-sağiyya fī ḥall al-alfāẓ al-Āğurrūmiyya li al-Širbīnī), Edited by M.G. Carter, John Benjamins B.V., Amsterdam, 1981, str. 14-15, 1.25 (n. 1 i 2), 104-05, 5.3 (n.1) i 184-85,

8.71(n. 2).

Prihvatajući tradicionalnu tripartitnu klasifikaciju, savremeni arapski gramatičar ‘Abbās Ḥasan partikule tretira kao riječi koje samostalno ne izriču značenje, nego isključivo u rečenici, izričući značenje koje takva rečenica prije upotrebe partikule nije imala. Partikule, prema ovome gramatičaru, imaju svoja izvorna značenja bez vremenske dimenzije, ali ih izriču isključi- vo u drugim riječima u rečeničnoj konstrukciji. Tako, npr., izvorno značenje

^prijedloga^ﻦ^ْ^ﻣِ

jeste „otpočinjanje“ (ibtidā’), a značenje prijedloga ﻰ^َﻟ_ِﺇ jeste

„dosezanje cilja“ (intihā’ al-ġāya). Ovi prijedlozi svoja značenja izriču tek

u rečenici, kao u primjeru: ﻕﺍﺮَ ﻌ_ِﻟﺍ ﻰ^َﻟ_ِﺇ ﺓ_ِﺮَ ﻫﺎﻘ^َﻟﺍ ﻦ^َﻣ_ِ

^ﺕ^ُ^ﺮ^ْ^ﻓﺎ^ﺳَ

Putovao sam iz Kaira u

^Irak^,^gdje^prijedlog^ﻦ^َ^ﻣِ

izriče značenje otpočinjanja putovanja, a prijedlog ﻰ^َﻟ_ِﺇ

krajnji cilj putovanja. Partikule se zbog toga samo poznavanjem njihovog

izvornog značenja mogu na ispravan način upotrebljavati u rečenici. Nijeka- nje izvornog značenja partikula, prema ‘Abbāsu Ḥasanu, neprihvatljivo je i sa stanovišta logike jezika.²⁹

Partikule i kod aš-šayẖa Muṣṭafe al-Ġalāyīnīje (živio 1303/1885 – 1364/1944) predstavljaju treću vrsta riječi tripartitne klasifikacije, koje svoje značenje izriču u rečeničnoj konstrukciji, a prema značenju koje izriču, dijele se na trideset i jednu vrstu. Neke od njih imaju rekciju (ḥurūf ʻāmila), a neke nemaju (ḥurūf ʻāṭila).³⁰

I prema Muḥammadu As‘adu al-Nādirīji, partikule su treća vrsta riječi u tripartitnoj klasifikaciji, koje svoje značenje, oslobođeno od vremenske dimenzije, izriču u drugim riječima u rečeničnoj konstrukciji. Partikule, prema ovome gramatičaru, nemaju nikakvih formalnih obilježja imenica i glagola i ne izriču nikakva značenja samostalno, a dijele se na: partikule koje dolaze isključivo s imenicama, partikule koje dolaze isključivo s glagolima i partikule koje dolaze i s imenicama i s glagolima.³¹

Definiranje partikula tako da izriču značenje samo u drugim riječima, prema savremenom arapskom gramatičaru ‘Abduhu al-Rāğīji, koji također prihvata tripartitnu klasifikaciju, nije u potpunosti tačno. Partikule, prema njemu, izriču i vlastita značenja. Tako i gramatičari koji tvrde da partikule izriču značenja u drugim riječima, kako ističe al-Rāğī, navode da, npr., pri-

^jedloška^partikula^ﻦ^ْ^ﻣِ

izražava otpočinjanje i partitivno značenje, prijedlog ﻰ^َﻟ_ِﺇ

dosezanje određenog cilja itd. Partikule, osim toga, utječu i na promjenu zna-

čenja imenica i glagola, čak izražavaju i suprotna značenja. Primjer takvoga

‘Abbās Ḥasan, al-Naḥw al-wāfī, I-IV, Dār al-Ma‘ārif bi Miṣr, al-Qāhira, 1974.-76., I, str.

66-68.

Muṣṭafā al-Ġalāyīnī, Ğāmiʻ al-durūs al-ʻarabiyya, (Rāğa‘a hāḏih al-ṭab‘a wa naqqaḥahā: Sālim Šamsuddīn), al-Maktaba al-‘aṣriyya, Ṣaydā-Bayrūt, 1423/2003, str. 582.
Muḥammad As‘ad al-Nādirī, Naḥw al-luġa al-‘arabiyya, Kitāb fí qawā‘id al-naḥw wa al-ṣarf, al-Maktaba al-‘aṣriyya, Ṣaydā-Bayrūt, 2002, str. 17.

^zna^č^enja^predstavlja^glagol^ﻲ^ﻓِ

^ﺐ^َ^ﻏ^َ^ﺭَ

^{„željeti“}ⁱ^ﻦ^ْ^ﻋَ

^ﺐ^َ^ﻏ^َ^ﺭَ

„mrziti“ koji s nave-

^denim^prijedlozima^izražava^potpuno^opr^e^č^na^zn^a^č^enja.^T^ako^prijedlozi^ﻲ^ﻓِ ⁱ

^ﻦ^ْ^ﻋَ

u navedenim konstrukcijama izražavaju neku vrstu samostalnog značenja,

^prijedlog^ﻲ^ﻓِ

^“želju^zaⁿ^e^č^im”,^a^prijedlog^ﻦ^ْ^ﻋَ

„mržnju prema nečemu”.³²

Drugi savremeni arapski lingvist Ibrāhīm Anīs tvrdi da je klasičnim arap- skim gramatičarima ideja partikule kao vrste riječi bila prilično nejasna, tako da su partikulama odricali skoro svako značenje, pripisujući ga imenicama i glagolima. Međutim, kada bi u jezičkoj praksi nailazili na primjere u kojima

^se,^np^r^.,^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^upotrebljava^u^zn^a^č^enju^ﻕ^َ^ﻮْ ^ﻓ^َ

iznad, kao u stihu:

^ﻞ_ِ^ﻬ^ﺠ^ﻣَ

ءﺍﺰ^َﻳْ ﺰ^َﺑ_ِﺾ_ٍ

ﻴْ ﻗ^َ

^ﻦ^ْ^ﻋ^َ^ﻭَ

^،^ﻞ^ﱡ^ﺼِ ^ﺗ^َ

^ﺎ^ﻫ^َ^ﺆ^ُ^ﻤ^ْ^ﻅِ

^ﻢﺗ^ﺎ^ﻣَ ^ﺪ^َ^ﻌ^ْ^ﺑ^َ

^ﻪِ ^ﻴ^ْ^َ^ﻠ^ﻋ^َ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

ﺕ^ْﺪ^َﻏ^َ

Odletjela je (kata-ptica) od njega (ptičeta) nakon što ju je žeđ savladala i crijeva od žeđi krčala, (odletjela je) s ljuske jajeta na brežuljku pustinje

^ili^ﻦ^ْ^ﻋَ

^u^zna^č^enju^ﺔ^ٌ^ﻴَ ^ﺣﺎ^ﻧ^َ

strana, kao u stihu:

^ﻲﻣﺎ^ﻣَ ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﺓ^ً^ﺮ^ﱠ^ﻣَ

^ﻲﻨﻴ^ﻤِ ^ﻳ^َ

^ﻦ^ْ^ﻋَ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

ﺔــﺌ^َََََــﻳﺭ_ِﺩ^َ

^ﺡﺎــ^ﻣَ ^ﺮـ^ﻠِ^ـﻟ^ﻲـﻧﺍ^ﺭ^َ^َ^ﺃ^ﺪـﻘ^ـ^َ^ﻠـ^ﻓ^َ

Gađao me je kopljima kao u metu za vježbu u strijeljanju,

čas s moje desne strane čas sprijeda,

takve primjere objašnjavali bi tvrdnjom da se neke partikule ponekad upotre- bljavaju i kao imenice, iako je, kako ističe Anīs, jasno da se u ovim slučaje-

^vima^radi^{upravo o}^imenicama^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^u^zn^a^č^enju^ﻕ^َ^ﻮْ ^ﻓ^َ

^iznadⁱ^ﻦ^ْ^ﻋَ

^u^zn^a^č^enju^ﺔ^ٌ^ﻴَ ^ﺣﺎ^ﻧ^َ

strana. Zbog toga partikule u Anīsovoj klasifikaciji predstavljaju posljednju,

četvrtu, vrstu riječi, koju označava terminom adawāt, i u koje uključuje parti- kule iz tripartitne klasifikacije riječi (ḥurūf) i priloge vremena i mjesta (ẓurūf

az-zamān wa al-makān), kao što su: ﻞ^ُﺒْ ﻗ^َ

،ﺖ^ُ

ﺤْ ﺗ^َ

^،^ﻕ^ُ^ﻮْ ^ﻓ^َ

ⁱ^ﺪ^ُ^ﻌْ ^ﺑَ ^..³³

Na postojanje ovih riječi ukazivao je i Ibn Ya‘īš, ističući da je neispravno tvrditi kako se navedene partikule koriste i kao imenice, zato što se radi o različitim vrstama riječi koje imaju samo zajedničke fonološke oblike.³⁴Osim spomenutih prijedloga, Ibn Ya‘īš kao posebno karakterističan slučaj navodi ^rije^č^ﺎ^ﻣَ ^,^koja,^zavisno^od^pozicije^u^r^e^č^enici,^može^biti^partikulaⁱ^zamjenica.Kad je partikula, onda je uvijek prema položaju sufiksalno nepromjenljiva, dok kao zamjenica, zavisno od položaja u rečenici, može biti u nominativu

‘Abduh al-Rāğī, al-Taṭbīq al-naḥwī, Dār al-Nahḍa al-‘arabiyya, Bayrūt, 1408/1988, str.

367.

Ibrāhīm Anīs, Min asrār al-luġa, Maktaba Anğlū-al-miṣriyya, al-Ṭab‘a al-ṯāliṯa, 1966, str. 264 i 278. Ibn Hišām, Muġnī al-labīb ‘an kutub al-a‘ārīb, str. 194 i 199. Bahā’uddīn ‘Abdullāh ibn ‘Aqīl al-‘Aqīlī, Šarḥ Ibn ‘Aqīl (Šarḥ Alfiyya Ibn Mālik), Wa ma‘ah kitāb: Minḥa al-ğalīl bi taḥqīq Šarḥ Ibn ‘Aqīl, Ta’līf: Muḥammad Muḥyiddīn ‘Abdulḥamīd, I-II, s.l., s.a., II, str. 28-29. - Ibrāhīm Anīs riječi dijeli na četiri vrste: imenice (ism), zamje- nice (ḍamīr), glagole (fi‘l) i partikule (adāt). Vidi: Ibrāhīm Anīs, Min asrār al-luġa, str. 266-78.
Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VIII, str. 10.

kao subjekt, u akuzativu kao direktni objekt i u genitivu poslije prijedloga.

Tako je u primjeru ﻲ_ﱞ_ِﻠﻋَ

^ءﺎ^ﺟَ

^ﺎ^ﻣَ

Alija nije došao sufiksalno nepromjenljiva par-

^tikula^negacije,^dok^je^u^ku^r^’anskom^primjeru:^ﺍ^ﺮ^ً^ﺸ^َ^ﺑَ

ﺍﺬ^َﻫ^َ

^ﺎ^ﻣَ

Ovo nije ljudsko

biće³⁵, također, sufiksalno nepromjenljiva partikula negacije, ali s rekcijom

glagola laysa. Međutim, u kur’anskom ajetu: ﺽ_ِ

^ﺭ^ْ^ﻷ^ْ^ﺍ^ﻲ^ﻓِ

^ﺎ^ﻣَ ^ﻭَ

^ﺕﺍﻭﺎ^ﻤَ ^ﺴﻟﺍ^ﻲ^ﻓِ

^ﺎ^ﻣَ

^ﻪِ ^ﱠ^ﻠِ^ﻟ^ﺢ^ُ^ﱢﺒ^ﺴَ ^ُﻳ

Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha³⁶je odnosna

^zamjenica^prema^položaju^u^nominativu^kao^agens⁽^fā‘il⁾^glagola^ﺢ^ُ^ﱢﺒ^ﺴَ ^ُﻳ^,^dok

^je^u^primjeru:^ﻡٌ ^ﺩﺎ^ﻗ^َ

^ﺎ^ّ^ﻴ^ًِ^ﻠ^ﻋ^َ

^ﻥﺃ^ﻙﺍ^ﺭَ ^ﺩ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Znaš li ti da Alija dolazi? upitna zamjenica

prema položaju u nominativu kao subjekt imenske rečenice (mubtada’), čiji

je predikat (ẖabar) glagolska rečenica koja slijedi poslije nje. U primjeru:

ﻡ_َﻮْ ﻴَ ﻟﺍ ﺖ^َ

^ﻠ^ْ^ﻛ^َ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Šta si jeo danas? također je upitna zamjenica, ali prema položa-

ju u akuzativu kao direktni objekt glagola koji slijedi poslije nje, dok je u

^ku^r^’anskom^primjeru:^ﻢ^ْ^ﻬ^ُ^َ^ﻟ^ﺖ^ﻨِ^ﻟ^ﻪﻠﻟﺍ^ﻦ^َ^ﻣِ

^ﺔٍ ^ﻤَ ^ﺣ^ْ^ﺭَ

^ﺎ^ﻤَ ^ﺒ_ِ^ﻓ^َ

Samo Allahovom milošću ti si

blag prema njima³⁷redundantna partikula koja se nalazi između prijedloga

ⁱ^imenice^u^genitivu,^a^u^primjeru:^ﻝﻮ^ﺳ^ُ^ﺭَ

^ﺪ^ٌ^ﻤ^ﱠ^ﺤَ ^ﻣ^ُ

^ﺎ^ﻤَ ^ﱠ^ﻧ_ِ^ﺇ^Muhamed^je^samo^poslanik

sufiksalno nepromjenljiva „partikula sprečavanja” (mā al-kāffa), zato što ^spre^č^ava^djelovanje^rekcije^partikule^ﻥ^ﱠ_ِ^ﺇ^.^I,^na^kraju,^u^primjeru:^ءﺎ^ﻤَ ^ﺴﻟﺍ^ﻞ^َ^ﻤَ ^ﺟ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^Što^je^{lijepo
nebo!}^ﺎ^ﻣَ

predstavlja zamjenicu čuđenja, koja se, prema položaju,

nalazi u nominativu kao subjekt imenske rečenice čiji je predikat glagolska

rečenica koja slijedi poslije nje.³⁸

Prema drugom savremenom arapskom lingvisti Tammāmu Ḥassānu, kla- sični arapski gramatičari vršili su podjelu riječi na imenice, glagole i partikule na osnovu njihovih formalnih (šakl) i funkcionalnih (waẓīfa) karakteristika, odnosno oblika (mabnā) i značenja (ma‘nā) koja izražavaju. Tako partikule, npr., prema Ibn Māliku, predstavljaju vrstu riječi koje ne primaju nūnaciju, određeni član, ne mogu biti u vokativu, konstitutivni dio rečenice, niti primati glagolske sufikse t, y i n. Zbog toga u partikule, prema ovome gramatičaru, spadaju sve riječi koje nisu imenice i glagoli.³⁹Međutim, klasifikacija riječi na osnovu jednog od navedenih kriterija, kako su to činili klasični gramatičari, prema Tammāmu Ḥassānu, nije dovoljna zato što neke karakteristike partiku- la, kao što su, npr., potpuna nepromjenljivost, nederivativnost ili izražavanje specifičnog značenja, posjeduju i druge vrste riječi. Razlike između partikula i drugih vrsta riječi mogu se, kako ističe Tammām Ḥassān, utvrđivati samo u kombinaciji više različitih formalnih i funkcionalnih, odnosno semantičkih kriterija. Zbog toga on u definiranje partikula (adawāt) uključuje njihove

Al-Qur’ān, Yūsuf, 31.
Al-Qur’ān, al-Ğumu‘a, 1.
Al-Qur’ān, Āl ‘Imrān, 159.
‘Abduh al-Rāğī, al-Taṭbīq al-naḥwī, str. 11-13.
Ibn ‘Aqīl, Šarḥ Ibn ‘Aqīl, I, str. 23.

formalne karakteristike, kao što su pozicija koju ostvaruju u sintagmatskoj konstrukciji, mogućnost združivanja s drugim riječima u cilju formiranja sin- tagmatskih konstrukcija (vokativna, konekcijska, konstrukcija aneksije i sl.) i njihove ortografske karakteristike, zatim funkcionalne, odnosno semantičke karakteristike, kao što su njihova sintaksička zavisnost u smislu uspostav- ljanja predikacije, specifikacije, atribucije ili apozitivnog odnosa i, na kraju, značenja koja ostvaruju u rečenici. Prema ovim kriterijima, partikule u njego- voj klasifikaciji predstavljaju posljednju, sedmu, vrstu riječi.⁴⁰

Tammām Ḥassān na osnovu navedenih kriterija partikule definira kao instrumentalne riječi (adawāt) koje ne izriču leksička značenja, nego opće funkcionalno značenje, koje se definira kao „uspostavljanje odnosa zavisno- sti“ (ta‘līq) između različitih dijelova rečenice. Pored općeg funkcionalnog značenja svaka partikula izražava i specifično funkcionlano značenje, kao poseban stil izražavanja u smislu izricanja negacije (nafy), koroboracije (ta’kīd), pitanja (istifhām), imperativa pomoću partikule li (amr bi lām), zatim prohibicije (nahy), molbe (‘arḍ), podsticanja (taḥḍīḍ), želje (tamannī), nade (tarağğī), dozivanja (nidā’), irelane pogodbe (šarṭ imtinā‘ī), realne pogodbe (šarṭ imkānī), zakletve (qasam), oplakivanja (nudba), dozivanja u pomoć (istiġāṯa) i čuđenja ili divljenja (ta‘ağğub).⁴¹

Partikule u navedenim slučajevima predstavljaju osnovni element veziva-

^nja^svih^dijelova^r^e^č^enice,^tako^da^partikule,^kao^što^su,^np^r^.:^،^ﻦ^َ^ﻳ^ْ^َ^ﺃ^،ﻰ^ﺘ^َ^ﻣَ

^،^ﻢﱠ ^ﻋَ

،ﻢ_َ_ِﻟ

^ﻮْ ^َ^ﻟ^،^ﺖ^َ

^ﻴ^ْ^َ^ﻟ^،^ﻞ^ﱠ^ﻌَ ^َ^ﻟ^،^ﻥ^ْ_ِ^ﺇ^،ﺎ^ﻤَ ^ﱠ^ﺑ^ﺭ^ُ

i dr. i u slučaju elidiranja rečenice, zahvaljujući kontekstu,

mogu izraziti potpuno značenje ispuštene rečenice. Sve navedene vrste parti-

kula dolaze pred rečenicu i utječu na promjenu njenoga značenja prema spe- cifično funkcionalnom značenju takve partikule. Zbog toga što dolaze pred rečenicu i izriču u njoj značenje „koje takva rečenica prije nije imala“, ove se partikule označavaju i kao značenjske (adawāt al-ma‘ānī). Treba istaći i da neke partikule, zavisno od pozicije u rečenici i koneksta u kojem se realizi-

^raju,^mogu^izražavati^više^{funkcionalnih}^zn^a^č^enja,^kao^što^su^partikule^ﺎ^ﻣَ

،ﻻ^َi

ﻥ^ْ_ِﺇ. S druge strane, ukoliko se do funkcionalnog značenja može doći pomoću imenice, glagola, priloga ili zamjenice, riječi koje ostvaruju ovakvo značenje,

prema Tammāmu Ḥassānu, označavaju se kao riječi značenjski slične partiku- lama i mogu se tretirati kao partikule transformirane za izražavanje ovakvoga značenja (adawāt muhawwala).

Tammām Ḥassān, al-Luġa al-‘arabiyya, ma‘nāhā wa mabnāhā, ‘Ālam al-kutub, al-Tab‘a al-rāb‘ia, al-Qāhira, 1425/2004, str. 87-90. - Tammām Ḥassān riječi dijeli na sedam vrsta: imenice (ism), pridjevi (ṣifa), glagoli (fi‘l), zamjenice (ḍamīr), uzvici (ẖālifa), prilozi (ẓarf) i partikule (adāt). Tammām Ḥassān, al-Luġa al-‘arabiyya..., str. 90. Tammām Ḥassān, al-Ḫulāṣa al-naḥwiyya, ‘Ālam al-kutub, al-Qāhira, 1425/2004, str. 40-41.
Tammām Ḥassān, al-Luġa al-‘arabiyya..., str. 123.

Drugu vrstu partikula predstavljaju partikule koje imaju funkciju pove- zivanja pojedinačnih dijelova rečenice, kao što su prijedlozi (ḥurūf al-ğarr), veznici (ḥurūf al-‘aṭf), partikule izuzimanja (ḥurūf al-istiṯnā’), skupnosti (ma‘iyya), namjere ili uzroka (ta‘līl), infinitivne partikule (maṣdariyya), par-

^tikula^ﻭَ

kvalifikatora okolnosti (wāw al-ḥāl) i dr.⁴²

Partikule, prema tome, u Tammām Ḥassānovoj klasifikaciji riječi obu- hvataju izvorne partikule (adawāt aṣliyya), koje čine partikule u tradicional- noj tripartitnoj klasifikaciji (ḥurūf al-ma‘ānī), i partikule transformirane iz drugih vrsta riječi (adawāt muḥawwala), koje mogu imati priloško (adawāt ẓarfiyya), imensko (adawāt ismiyya), glagolsko (adawāt fi‘liyya) ili zamje- ničko porijeklo (adawāt ḍamīriyya). Ove se riječi, prema Tammāmu Ḥassānu, smatraju partikulama zato što su zbog nepromjenljivosti izgubile veći dio svoje imenske, odnosno glagolske prirode, i tako se transformirale u partikule s preovladavajućom partikularnom prirodom, te izričući funkcionalna znače- nja služe za pronalaženje značenja u drugim riječima.⁴³

U partikule (adawāt), prema Tammāmu Ḥassānu, spadaju i neke neo-

^dređene^imenice⁽^asmā’^mubhama^),^kao^što^su:^ﻢْ ^ﻛ^َ

ili ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

upotrijebljene kao

upitne (istifhām), kondicionalne (šarṭ) i izrične, za iskazivanje mnoštva ⁽^takṯ^ī^r^),^zatim^neki^prilozi⁽^ẓurūf^),^kao^što^su:^ﻦ^َ^ﻳ^ْ^َ^ﺃ^،^ﻥ^ﺎ^ﱠ^ﻳ^َ^ﺃ^،ﻰ^ﺘ^َ^ﻣَ ^,^{upotrijebljeni}^u

upitnim i pogodbenim rečenicama, deficijentni glagoli (af‘āl nāqiṣa), kao što su kāna i njemu slični (kāna wa aẖawātuhā) ili kāda i njemu slični (kāda wa

^{aẖawātuhā}^),^neke^zamjenice⁽^ḍamā’ir^),^kao^što^su:^ﺎ^ﻣَ

^،^ﻦ^ْ^ﻣَ

ili ﻱﱞ ^ََﺃ, upotrijeblje-

ne kao pogodbene (šarṭ), upitne (istifhām), infinitivno-priloške (maṣḍariyya

ẓarfiyya), i zamjenice čuđenja (ta‘ağğub) i, na kraju, neke imenice, infinitivi

ⁱ^pridjevi^u^akuzativu,^kao^što^su:^ﺍﺮ^ﻴ^ﺜِ ^ﻛ^َ

^،^ﺍ^ﺪ^ً^ﻳ^ْ^ﻭَ ^ﺭ^ُ

ili ﺍﺪ^ًّﺟ_ِ.⁴⁴

S obzirom na to da izražavaju nejasno značenje, i zbog toga zahtijevaju drugu leksičku jedinicu ili cijelu rečenicu kao dopunu u kojima realiziraju svoje značenje, partikule s takvim elementima uspostavljaju jači odnos zavi- snosti. Partikule se zbog toga uvijek nalaze u inicijalnoj poziciji u odnosu na elemente s kojima uspostavljaju odnos zavisnosti, jer samo takva pozicija partikula predstavlja jezički kontekst koji omogućava ispravno razumije- vanje rečenice. Uspostavljajući zavisni odnos s drugim riječima, partikule takvim riječima oduzimaju njihovu semantičku nezavisnost i čine ih dijelom konstrukcije koju zajednički formiraju. Partikule zbog toga imaju naglašenu konekcijsku funkciju povezivanja svih dijelova rečenice ili međusobnog

Ibidem, str. 125. Muṣṭafā al-Naḥḥās, Dirāsāt fī al-adawāt...,, str. 33.
Tammām Ḥassān, al-Luġa al-‘arabiyya..., str. 87-89 i 123.
Ibidem, str. 123-128. – Većina ovih riječi koje se u tripartitnoj klasifikaciji tretiraju kao imenice u evropskim gramatikama arapskog jezika tretiraju se raznim vrstama partikula imenskog porijekla.

povezivanja pojedinačnih leksičkih jedinica (mufradāt), pri čemu izražavaju i različite odnose koji vladaju između njih. Ta im činjenica određuje i jasno utvrđenu poziciju u rečenici i karakter funkcionalnih riječi. Tako se, npr., značenje prijedloga može razumjeti jedino ako se nalazi ispred imenice na koju se odnosi, veznika kada se nalazi prije riječi ili rečenice koju povezuje s elementom koji se nalazi prije njega, restriktivne partikule kada se nalazi prije elementa koji se izuzima, partikule wa skupnosti (wāw al-ma‘iyya) kada se nalazi prije objekta skupnosti (maf‘ūl ma‘ah), veznika wa kvalifikatora okolnosti (wāw al-hāl) kada se nalazi prije rečenice u funkciji kvalifikatora okolnosti (wāw al-ğumla) itd.⁴⁵Zbog toga neki gramatičari partikule označa- vaju i kao „konektore“ (adawāt al-rabṭ ili rawābiṭ).⁴⁶Međutim, ovaj su izraz, kako ističe Kees Versteegh, više koristili filozofi u svojim interpretacijama i analizama jezika, označavajući njime partikule (ḥurūf) kao jednu od tri vrste dijelova govora, koje služe za povezivanje imenice s imenicom i imenice s glagolom.⁴⁷

Posebna odlika partikula koje dolaze pred glagolima jeste da, između ostalog, služe i za izražavanja vidova (ğiha) glagolske radnje. S obzirom na to da se vidovi glagolske radnje, osim partikulama, postižu i upotrebom glagola abrogiratora (af‘āl nāsiẖa), koji sami ne izriču značenje radnje, nego isklju- čivo određeni vremenski vid glagola pred kojim se nalaze, kao što su, npr., blizina (muqāraba), otpočinjanje (šurū‘) ili trajnost (istimrār), oni se, prema nekim savremenim arapskim gramatičarima, također smatraju partikulama. U izražavanju određenog vida glagolske radnje posebnu ulogu imaju niječe- ne partikule. Ovim se partikulama postiže pretvaranje značenja glagolskog

^oblika^imperfekta^u^zn^a^č^enje^perfekta,^kao^što^su^partikule^ﻢْ ^َ^ﻟⁱ^ﺎ^ﻤ^ﱠ^َ^ﻟ^,^np^r^.:^ﻞ^ْ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ

^ﻢْ ^َ^ﻟ

^(On)^nije^uradioⁱ^ﻞ^ْ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ

^ﺎ^ﻤﱠ ^َ^ﻟ^(On)^još^nije^uradi^o^,^zatim^{specificiranje}^glagolskog

oblika imperfekta za izražavanje sadašnjeg i budućeg vremena, koje se posti-

^že^partikulama^ﺎ^ﻣَ

ⁱ^ﻦ^ْ^َ^ﻟ^,^np^r^.:^ﻞ^ُ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ

^ﺎ^ﻣَ

^(On)^ne^radiⁱ^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ

ﻦ^ْ^َﻟ (On) neće raditi, i, na

kraju, izražavanje širokog aspekta glagolske radnje koje se postiže upotrebom

partikule ﻻ^َ

. Pored toga, partikula ﺪ^ْﻗ^َ

pred oblikom perfekta približava prošlo

vrijeme sadašnjem vremenu sve do trenutka njegovog izricanja, tako da se može smatrati, čak, i sadašnjim vremenom. Tako za izražavanje određenog aspekta glagolskog vremena nije dovoljan samo glagolski oblik, nego i odre- đena partikula.⁴⁸

I Fu’ād Ṭarazī, savremeni arapski lingvist, zalaže se također za revidira- nje tradicionalne tripartitne klasifikacije riječi s aspekta njihovog značenja i

Tammām Ḥassān, al-Luġa al-‘arabiyya..., str. 125-126.
‘Abbās Ḥasan, al-Naḥw al-wāfī, I, 66, nap. 1. Tammām Ḥassān, al-Ḫulāṣa al-naḥwiyya, str. 41.
Kees Versteegh, The Explanation of linguistic causes, str. 69.
Muṣṭafā al-Naḥḥās, Dirāsāt fī al-adawāt...,, str. 35-65.

sintaksičke funkcije koju obnašaju u rečenici. Partikule označene terminom adawāt, u njegovoj klasifkaciji riječi, predstavljaju posljednju, šestu, vrstu riječi. One, prema Ṭarazīju, obuhvataju vrste riječi koje se u evropskim jezi- cima označavaju kao prijedlozi, veznici i uzvici. Pored partikula (ḥurūf), u tradicionalnoj klasifikaciji riječi, u partikule, prema njegovoj klasifikaciji,

^spadaju^još:^ﺲَ

^ﻴ^ْ^َ^ﻟ^,^zatim^ﺎ^ﻣَ

^za^izražavanje^č^u^đ^enja,^ﺎ^ﻳَ

^za^izražavanje^vokativa,^ﺍ^ﻭَ

za dozivanje u pomoć i druge slične riječi.⁴⁹

Definiranje partikula da izriču značenje u drugim riječima, prema Fu’ādu Ṭarazīju, pogrešno je. Na ovakvo definiranje partikula, prema njegovom mišljenju, utjecalo je al-Sīrāfījevo pogrešno tumačenje Sībawayhove defi- nicije partikula. Naime, objašnjavajući Sībawayhovu definiciju partikula, al-Sīrāfī ističe da partikule, prema Sībawayhovoj definiciji, izriču značenja u imenicama i glagolima u smislu negacije, afirmacije i sl.⁵⁰Prihvatajući ova- kvo tumačenje, kasniji su gramatičari, prema Ṭarazīju, partikule oslobodili njihove prirodne suštine, učinivši ih običnim sredstvom (adāt) za izricanje značenja skrivenog u drugim riječima.⁵¹Ṭarazī istovremeno smatra da je Ibn Fārisovo tumačenje Sībawayhove definicije partikula ispravnije od tumačenja drugih klasičnih gramatičara zato što svaka partikula ima i vlastito značenje koje se javlja pri njenom spominjanju, a da takvo značenje postaje jasnije kada se upotrijebi u rečenici. Isti je slučaj, kako objašnjava Ṭarazī, i s mnogim potpuno nepromjenljivim imenicama i glagolima kada se samostalno koriste,

^kao^što^su,^np^r^.,^ﻰ^ﺴَ ^ﻋ^َ

partikula.⁵²

،ﺏ^ﱠﺭُ

^ili^ﺎ^ﻣَ ^,^č^ija^zn^a^č^enja^nisu^ništa^jasnija^od^zn^a^č^enja

I pojedini klasični gramatičari, kako navodi al-Suyūṭī, neke vrste glagola

^tretiraj^u^ka^o^partikule^.^T^ak^o^Ibⁿ^al-Sarr^ā^ğ^glagol^e^ﻰ^ﺴَ ^ﻋ^َ

ⁱ^ﺲَ

ﻴْ ^َﻟ smatra partiku-

^lam^a^zbo^g^njihov^e^{nepromjenljivosti}^.^U^pogled^u^glagol^a^ﻰ^ﺴَ ^ﻋ^َ

podržava ga

Ṯa‘lab (Abū al-‘Abbās Aḥmad ibn Yaḥyā ibn Zayd, um. 291/903-04), a u

^pogled^u^glagol^a^ﺲَ

ﻴْ ^َﻟ Abū ‘Alī al-Fārisī i Ibn Šuqayr (Abū Bakr Aḥmad ibn

al-Ḥasan ibn al-Farağ, um. 317/929). Al-Zağğāğī, prema nekim navodima

i al-Mubarrid, i deficijentne glagole kāna wa aẖawātuhā smatraju partiku- lama.⁵³

Fu’ād Ḥannā Ṭarazī, Fī uṣūl al-luġa wa al-naḥw, str.136.
Abū Sa‘īd al-Sīrāfī, Šarḥ Kitāb Sībawayh, I-II, Ḥaqqaq wa qaddam wa ‘allaq ‘alayh: Maḥmūd Fahmī Hiğāzī, Ramaḍān ‘Abduttawwāb, MuṬammad Hāšim ‘Abdudā’im, al- Hay’a al-miṣriyya al-‘āmma li al-kitāb, al-Qāhira, 1986, I, str. 52.
Fu’ād Ḥannā Ṭarazī, Fī uṣūl al-luġa wa al-naḥw, Maktaba Lubnān nāširūn, Bayrūt, 2005. str. 132-133.
Ibidem, str. 133.
Al-Suyūṭī, Ham‘ al- hawāmi‘..., I, str. 40.

Adawāt – ḥurūf

Savremeni arapski gramatičari, zagovornici revidiranja tripartitne klasi- fikacije riječi, partikule, kao što smo naprijed vidjeli, označavaju izrazom adawāt (jed. adāt). Partikule se, međutim, i u tradicionalnoj arapskoj grama- tici ponekad označavaju ovim izrazom, koji su uveli kufanski gramatičari, označavajući njime istu vrstu riječi koju izrazom ḥurūf al-ma‘ānī označavaju basranski gramatičari. Međutim, neki gramatičari su čak i ranije koristili izraz adāt, ali više u njegovom leksičkom značenju, kao jezičko sredstvo kojim se ostvaruje neki gramatički cilj⁵⁴, tako da se adāt u ovom slučaju odnosi na sve tri vrste riječi. Tako, npr., prema al-Mubarridu, „glagoli predstavljaju sredstvo (adawāt) ostvarivanja rekcije na imenicama, kao i određene partikule (ḥurūf) koje postižu rekciju akuzativa i genitiva na imenicama, s tim što glagoli imaju jaču rekciju od partikula“.⁵⁵

Kasniji gramatičari izrazom adawāt označavaju i neka poglavlja u grama- tici, a da pri tome ne misle na posebnu vrstu riječi, kao npr.: adawāt al-šarṭ (riječi – sredstva za izražavanje kondicionala), adawāt al-istifhām (riječi

– sredstva za izražavanje pitanja) ili adawāt al-qasam (riječi – sredstva za izražavanje zaklinjanja). U ovome slučaju, pored partikula, misli se i na druge leksičke jedinice (mufradāt). Međutim, kada se želi označiti partikule, kao

„riječi koje nisu ni imenice ni glagoli“, onda se koristi isključivo izraz ḥarf. Tako izrazom adawāt Ibn Hišām označava leksičke jedinice (mufradāt) koje, pored partikula (ḥurūf), uključuju i neke imenice (asmā’) i priloge (ẓurūf). Kad interpretira partikule, on istovremeno koristi izraze mufradāt, adawāt i ḥurūf, ali nikada izrazom adawāt ne označava partikule (ḥurūf) kao posebnu vrstu riječi.⁵⁶

Međutim, pristalice tradicionalne tripartitne podjele riječi ne prihvataju izraz adawāt za označavanje partikula, smatrajući njegovu upotrebu pogreš- nom, zato što se u klasifikaciji riječi klasičnih arapskih gramatičara ne koristi za označavanje partikula.⁵⁷Oni izraz adawāt najčešće koriste u njegovom širokom leksičkom značenju, kao „gramatička sredstva“ (adawāt naḥwiyya),

Muṣṭafā al-Naḥḥās, Dirāsāt fī al-adawāt al-naḥwiyya, Šarika al-Rabī‘ān li al-našr wa al-tawzī‘, al-Kuwayt, al-Ṭab‘a al-ṯāniya, 1406/1986, str. 13. - Adāt doslovno znači isto što i āla „sredstvo“ ili „instrument“. U našem radu arapske izraze adawāt i hurūf prevodimo kao „partikule“, mada bi se izraz adāt mogao prevoditi i kao „formalna riječ“ s obzirom na to kako ga gramatičari definiraju. Ovi se izrazi, inače, i u evropskoj arabistici najčešće prevode kao „partikule“.
Al-Mubarrid, Kitāb al-Muqtaḍab, IV, str. 80.
Ibn Hišām, Muġnī al-labīb..., str. 17 i dalje. Muṣṭafā al-Naḥḥās, Dirāsāt fī al-adawāt...,, str. 12-13.
‘Abduh al-Rāğī, al-Taṭbīq al-naḥwī, 13.

koja mogu biti imenske, glagolske i partikularne prirode, pomoću kojih se formiraju raznovrsne konstrukcije i ostvaruju mnogobrojne sintaksičke funk- cije i uspostavljaju odnosi unutar rečenice, te tako postižu različita značenja. Kao „gramatička sredstva“ tretiraju se uglavnom stacionarne nepromjenljive riječi (ğāmida) koje utječu na promjenu fleksije riječi pred kojom se nalaze, kao što su riječi imenskog porijekla kojima se ostvaruje kondicionalno i upitno značenje, te imenice izuzimanja (istiṯnā’), zatim glagoli za izražavanje

čuđenja i divljenja (afʻāl al-taʻağğub), te glagoli: ﻼ^َﺧ^َ

^،^ﺍ^ﺪ^َ^ﻋَ

^،ﻰ^ﺴَ ^ﻋ^َ

،ﺲ_ِ

^ﻴ^ْ^َ^ﻟⁱ^ﺎﺷﺎ^ﺣَ ^i,

na kraju, partikule (ḥurūf) koje utječu na promjenu fleksije imenica i glagola

pred kojima se nalaze. Prema nekim mišljenjima, i riječi koje dovode do pro- mjene značenja rečenice smatraju se gramatičkim sredstvima, kao što je, npr., upitna partikula ﻞ^ْﻫ^َ.⁵⁸

Međutim, i pored toga, u nekim savremenim gramatikama arapskog jezi- ka, posebno evropskim, partikule se označavaju i terminom adawāt, s tim što se termin ḥurūf smatra izvornim arapskim a adawāt terminom nastalim pod grčkim utjecajem. Naime, u Aristotelovoj teoriji o tripartitnoj podjeli riječi ovim se izrazom označavaju veznici kao treća vrsta riječi koje ne izriču samo- stalna značenja nego služe za povezivanje misli. Zbog toga se njihova funk- cija u rečenici označava kao gramatička.⁵⁹Zato se upotrebom izraza ḥurūf al-ma‘ānī želi negirati grčki utjecaj na klasifikaciju riječi u arapskom jeziku.

Podjele partikula

Partikule se u arapskom jeziku mogu dijeliti prema više kriterija. Prema semantičkom principu, partikule se dijele, uglavnom, na tri osnovne vrste: partikule koje izriču značenje u riječima pred kojima se nalaze, partikule koje uspostavljaju odnos zavisnosti između dva izraza i međusobno ih povezuju i redundantne partikule, kad izražavaju neku vrstu koroborativnog značenja.

Partikule koje izriču značenje u drugim riječima dijele se na partikule koje dolaze isključivo ispred imenica, kao u primjeru određenog člana, npr.:

ﻞ^ُﺟُ ﺮﻟ^َﺍ (određeni) čovjek, partikule koje dolaze isključivo ispred glagola, kao

što je partikula ﺪ^ْﻗ^َ, npr: ﻡﺎﻗ^َ

ﺪ^ْﻗ^َ

Upravo je ustao, koja značenje prošlog vremena

^približava^sadašnjem^vremenu,ⁱ^ﺱَ

ili ﻑ^َ

^ﻮ^ْ^ﺳَ ^,^npr:^ﻡﻮ^ﻘ^ُ^ﻴ^َ^ﺳَ

(On) će ustati, koje

izriču značenje budućnosti u glagolu pred kojim se nalaze i partikule koje dolaze na početku rečenice i odnose se na značenje cijele rečenice, npr: ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ^َﺃ

^ﻙ^َ^ﺪ^َ^ﻨ^ْ^ﻋِ

Da li je Zejd kod tebe?

Vidi: ‘Abdulqādir Muḥammad Māyū, al-Mu‘tamad fī al-ḥurūf wa al-adawāt, Dār al-Qalam al-‘arabī, Ḥalab, al-Ṭab‘a al-ūlā, 1419/1998.
Milka Ivić, Pravci u lingvistici, Peto izdanje, Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1983, str. 14.

Partikule koje uspostavljaju odnos zavisnosti između dva izraza i među-

^sobno^ih^povezuju^mogu^povezivati^dvije^imenice,^np^r^.:^ﻭ^ﺮ^ٌ^ﻤ^ْ^ﻋ^َ^ﻭَ

ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

^ءﺎ^ﺟَ

Došli su

^Zejdⁱ^Am^r^,^dva^glagola,^np^r^.:^ﺪ^َ^ﻌَ ^ﻗ^َ^ﻭَ

ﺪ^ٌﻳْ ﺯ^َ

ﻡﺎﻗ^َ

Zejd je ustao pa sjeo, glagol s ime-

^nicom,^np^r^.:^ﺪٍ ^ﻳ^ْ^ﺯ^َ

ﻰ^َﻟ_ِﺇ ﺕ^ُ

ﺮْ ﻈ^َﻧ^َ

^Pogledao^sam^u^Zejdaⁱ^dvije^r^eč^enice,^np^r^.:^ﻲ^ﻨِ ^ﻄِ ^ﻌ^ْ^ُ^ﺗ^ﻥ^ْ_ِ^ﺇ

ﻙ^َﺮْ ﻜ^ُﺷ^ْ^َﺃ Ako mi daš, bit ću ti zahvalan. U prva dva slučaja partikule izražavaju

konekcijsko značenje, u trećem prijelazno, a u četvrtom kondicionalno. Treba istaći da posljednji primjer ne predstavlja povezivanje dva glagola i uspostav-

^ljanje^zavisnog^odnosa^m^e^đ^u^njima^zato^što^ovaj^primjer^izvorno^glasi:^ﻲﻨﻴ^ﻄِ ^ﻌ^ْ^ُ^ﺗﻙ^َﺮُ ﻜ^ُﺷ^ْ^َﺃ, tako da kondicionalna partikula ﻥ^ْ_ِﺇ u ovom slučaju povezuje dvije reče- nice i uspostavlja odnos zavisnosti između njih tako što od prve pravi kondi-

cionalnu rečenicu (šarṭ) a od druge završnicu kondicionalne rečenice (ğazā’).

Kad se upotrebljavaju kao redundantne, partikule izražavaju neku vrstu

^{koroborativnog}^zn^a^č^enja^u^izrazu^na^koji^se^odnose,^kao,^np^r^.,^partikula^ﺎ^ﻣَ ^u

^ku^r^’anskom^ajetu:^ﻪﻠﻟﺍ^ﻦ^َ^ﻣِ

^ﺔٍ ^ﻤَ ^ﺣ^ْ^ﺭَ

^ﺎ^ﻤَ ^ﺒ_ِ^ﻓ^َ

Samo Allahovom milošću.⁶⁰

Prema sintaksičkom kriteriju partikule se dijele na partikule koje imaju rekciju, partikule koje nemaju rekciju i partikule koje ponekad imaju rekciju. Partikule koje imaju rekciju dijele se na partikule koje zahtijevaju nominativ, akuzativ, genitiv ili jusiv. Partikule koje imaju rekciju usko su povezane s elementima na koje se odnose, tako kao da predstavljaju njihov neodvojivi dio, bez obzira na to da li ti elementi bili imenice ili glagoli.

Partikule koje dolaze isključivo uz jednu vrstu riječi, uglavnom, imaju rekciju. Tako prijedlozi dolaze isključivo s imenicama i imaju rekciju geni-

^tiva.^Partikule^ﻢْ ^َ^ﻟⁱ^ﻦ^ْ^َ^ﻟ^dolaze^isklj^u^č^ivo^s^glagolimaⁱ^imaju^rekciju^jusiva,

odnosno konjunktiva. Izuzetak u prvom slučaju predstavlja određeni član, koji dolazi isključivo s imenicama, a nema rekciju, a u drugom partikula

budućnosti ﻑ^َ

^ﻮ^ْ^ﺳَ ^,^koja^dolazi^isklj^u^č^ivo^s^glagolimaⁱ^tak^o^đ^er^nema^rekciju.

^Poseban^izuzetak^{predstavljaju}^negativna^partikula^ﺎ^ﻣَ

i upitna partikula ﻞ^ْﻫ^َ,

koje dolaze s imenicama i s glagolima i nemaju rekciju. Ove se partikule

označavaju i kao sentencijalne zato što se odnose na značenje cijele rečenice.

^Partikula^ﺎ^ﻣَ

afirmativno značenje rečenice pretvara u negativno, a partikula ﻞ^ْﻫ^َ

izrično u upitno. Tako se partikule mogu dijeliti i prema tome da li se odnose

na pojedinačnu riječ u rečenici ili na cijelu rečenicu.

Al-Qur’ān, Āl ‘Imrān, 159. Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VIII, str. 4-5.

Summary

PARTICULARS AS A TYPE OF WORD IN ARABIC

Particulars have often been subject of linguistic analyses, interpretations and definitions. They have become the focus of modern linguistic studies especially following the departure from the traditional tripartite classification of words and the inclusion of some words in particulars, which according to traditional word classification, belong to nouns and verbs. In the prevailing opinion of classical grammarians, particulars are words which express mean- ings through other words so that the full meaning of particulars is understood only when they are used in constructions with other words of complete mean- ing. According to a minority opinion among grammarians, particulars express complete meanings.

Speaking of the formal characteristics of particulars, grammarians usu- ally emphasize their lack of changeability and derivation, which implies the absence of affixes typical of changeable types of words. In terms of meaning, particulars are treated as words with incomplete meanings which, because of their unclear meanings, require words with complete meanings, with which they jointly express a complete meaning. In modern linguistic analyses par- ticulars are defined as functional words because they serve mainly to connect other words in order to link various parts of a sentence and in doing so, they express different relations among words. By establishing various relations of dependence with the words of complete meaning, particulars also express certain functional meanings such as negation (nafy), corroboration (ta’kīd), question (istifhām) etc. The connection which is thereby established between parts of the sentence is described as a special type of expression. From the point of view of syntax, the most significant feature of particulars is that they cannot be a constituent part of the sentence.

According to some modern Arab linguists led by Ibrahīm Anīs and Tammām Ḥassān, the traditional tripartite classification of words is too nar- row since it does not include all types of words in Arabic. In their classifica- tions they refer to particulars as adawāt and, in addition to particulars (ḥurūf) in the traditional classification, they include other types of words, which according to the traditional classification, fall into the categories of nouns and verbs. However, supporters of the tripartite classification use the term adawāt to describe “grammatical means” (adawāt naḥwiyya) which may be any of the three types of words used to establish a syntax relationship with other words, thereby creating different meanings, numerous functions and constructions within the sentence.

139

ANALI GHB 39/2010, (31), 139-159