FEHIM NAMETAK

TRAKTAT O IZRAZU ČELEBI OD HASANA KAFIJE PRUŠČAKA

I KASNIJA UPOTREBA TE RIJEČI

Jedan od najznačajnijih učenjaka i pisaca na orijentalnim jezicima u našim kra­jevima je Hasan Kafi Akhisari (Pruščak). Hasan Kafi je u svom vremenu, koncem XVI i početkom XVII stoljeća, bio poznat ne samo u Bosni nego je uživao ugled u naučnim krugovima u većem dijelu osmanske imperije kao vrstan filozof, teolog, biograf i histori­čar. I u Evropi su njegova djela dosta rano postala predmetom izučavanja pa je 1824. godine njegovo najznamenitije djelo Usul al-hikam fi nizam al-‘alam preveo na fran­cuski jezik francuski orijentalist Garcin de Tassy¹.

Osnovne podatke o životu i radu Hasana Kafije nalazimo u njegovu djelu Ni­zam al-'ulama ali značajne podatke o njemu daju i Ata'i², Hadži Halifa³, Evlija Čelebi⁴ i drugi. U našem vijeku o Kafiji su pisali, uglavnom na osnovu Kafijina auto-biografskog djela i zapisa prethodnika, Babinger⁵, Bašagić⁶, Okić⁷, Handžić⁸,a u najnovije vrijeme veoma iscrpnu studiju o Kafiji i njegovim djelima napisao je Hazim Šabanović⁹. Pored ovoga, veoma obimno djelo o Pruščaku napisao je mr Omer Nakičević i obranio ga kao magistarski rad na Univerzitetu u Kairu, ali ovo djelo na arap­skom jeziku, nažalost, još nije objavljeno.

Hasan Kafi je napisao filološke rasprave: Risala fi tahqiq lafz čelebi (Rasprava o utvrđivanju značenja riječi čelebi), Tamhis at-talhis fi ‘ilm al-balaga (Djelo o arap­skoj poetici, stilistici i retorici). Iz oblasti fikha značajna su njegova djela: Hadiqat fi šarh muhtasar as-salat i Risala fi hašiyat kitab ad-da‘wa li Sadr aš-šaria, ali mu je naj­znamenitije filozofsko djelo Usul al-hikam fi nizam al-‘alam (Temelji mudrosti o ure­đenju svijeta) koje je prevedeno na francuski (1824.), mađarski (1909.), njemački (1911.). Prevod na naš jezik je od dra Safvet-bega Bašagića u Glasniku Zemaljskog muzeja XXXI. (165-181).

Kako saznajemo iz njegova biografskog djela Nizam al-ulama prvo njegovo pi­sano djelo jest filološka rasprava o značenju izraza čelebi ("Risala fi tahqiq lafz čelebi") i to između 983. i 988. (1575.-1580.) godine. Ovu raspravu Kafi je napisao zato jer je uočio da izraz čelebi gubi u upotrebi svoje osnovno značenje koje je imao do njegova vremena. Nećemo ulaziti u to koliko je Kafi u svojim djelima, pa i u ovoj raspravi, bio originalan. Kao islamski učenjak pripadao je ortodoksiji pa je ukazivao na sve one pojave koje su mogle privući njegovu pažnju. U tom smislu napisao je i ovu risalu. Ovdje nas zanima Hasan Kafijina risala, naročito kao njegovo prvo napisano djelo, a posebno zato jer je u pitanju filološka rasprava napisana od strane našeg čovjeka. Risala (traktat) je pisana arapski, a mi smo se koristili prepisom koji se nalazi u rukopisu br. 946 (fol 51 r-52 r) Gazi-Husrevbegove biblioteke u Sarajevu u kome, između ostalih djela, ima još jedna risala Hasan-Kafijina iz područja fikha. Ova risala nema naslova. Drugi primjerak risale našli smo u rukopisu N° 746/X-L 123^b - 124^a ORIJENTALNE zbirke JAZU u Zagre­bu. Ovdje risala ima potpuno isti tekst, a što je posebno važno ima i naslov: Hadihi Risalatun fi tahqiqi al galabi li Mavvlana Kafi al-Aqhisari.

Kako je risala o izrazu čelebi kratka donosimo fotokopiju rađenu prema ruko­pisu iz Gazi-Husrevbegove biblioteke.

RISALA FI TAHQIQ LAFZ ÇELEBI

Prijevod traktata o značenju izraza "çelebi":

U ime Boga sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog. Slava Bogu koji je poučio čo­vjeka onome što (čovjek) nije znao i neka je spas na Muhameda, gospodara Arapa i Nearapa, i na njegovu porodicu i drugove, izvore znanosti i mudrosti. A zatim, ja kažem, a od Boga je uputa i u Njegovoj je ruci ključ ustanovljenja, znaj da je izraz čalab vokaliziran sa "fethom"¹⁰ jedno od imena svemilostivog Boga na turkmenskom jeziku, što svjedoči njihova izreka "čalab verdi" (Bog je dao) poput "huda verdi", i spada u vlastita imena kao što je to jasno učenim ljudima. A kada mu se doda na kraju "i" koje označava pripadnost i kaže se čelebi time se želi (reći) učenjak u granicama Poslanikova šeriata i poznavalac vjerskih stvari, onaj koji je pristalica Muhameda (ili onaj koji je na pravom putu), pobožan, savršen u nauci i na djelu, jer on pripada Bogu i odgovara u arapskom jeziku "rabbi" i "rabbani" to jest onaj koji pripada Bogu, a vokalizira se sa fethom na "r". Nekada dođe vokal "kesra"¹¹ (kratki vokal) na "r", u "ribbi" da bi se lakše izgovaralo i preciziralo (značenje). U množini se kaže "ribbiyyun". Sa dodava­njem "elifa" i "nuna" za pojačanje u ribbani (riječ) je također u istom značenju: uče­njak potpuno odan Bogu, savršen u nauci i djelu kao što je došlo u objavi (Kur'anu): "Budite pobožni prema knjizi što njom podučavate i prema ajetima¹² koje tumačite!".

Tako se može reći čelebi za svakoga kome se može pripisati osobina znanosti, savršenstva i pouzdanosti u djelima, a u ovo ne mogu ući porijeklo i bogatstvo, što pot­vrđuje odgovor pobožnog učenjaka i istinskog znalca, učenog čovjeka sa Balkana i nad­moćnog u svim znanostima, starješine učenih ljudi istoka i zapada¹³ muftije na osno­vu Kur'ana i sunneta¹⁴ učitelja naših učitelja, Ibn Kemal-paše¹⁵ neka mu uzvišeni Bog oprosti onoliko koliko hoće; kad je, upitan za ovo, rekao jedan distihon'

"Tvoja pojava i tvoje porijeklo nemaju mjesta u "čelebiluk".

Čelebi je osoba kojoj se može pripisati znanost.

Tvrdnja da je ovaj izraz karakterističan za plemstvo i bogate, bez obzira na (njihovo) znanje, prava je pijana iluzija (proistekla) iz nedostatka znanja o praksi učenih predaka i pomanjkanja poznavanja termina o plemenitim šejhovima. Što se tiče neznali­ca našeg vremena koji ga (termin čelebi) upotrebljavaju veličajući bez poštovanja one koji imaju ovozemaljsku važnost¹⁶ kao Jevreje i ostale nevjernike, "na njihovim licima je prašina i oni su zalutali nevjernici"¹⁷ Utječem se Bogu da budem jedan od neznali­ca, slava Bogu, gospodaru svjetova!

Na kraju je prepisivač traktata dodao bilješku: "Ovaj trakat je od našeg spomenutog profesora Hasana Kafi Efendije, umrlog spomenutog datuma"¹⁸

Kafi potpuno tačno tumači da riječ čelebi dolazi od turkmenske riječi čalab-Bog i zato može biti atribut samo pobožnih muslimana koji se ističu učenošću, a ne mo­že se upotrebljavati za sve osobe koje se ističu porijeklom, ugledom i imetkom.

Ovdje se potrebno osvrnuti na razloge koji su naveli Kafija da napiše ovu raspra­vu u kojoj je etimološki objasnio porijeklo riječi čelebi i značenje koje bi prema tome trebala imati. Upotreba ovog izraza u turskoj administraciji u našim krajevima je razno­lika. U prvo vrijeme je u prvobitnom, osnovnom značenju, a poslije, onako kako to na­vodi Hasan Kafi, u iskrivljenom značenju. Tako su "čelebije" imami, učenjaci, zavještači vjerskih zavoda. Oni su titulu čelebi stekli određenim svojim zaslugama dok ih ima is­to tako koji su se rodili s tim nadimkom jer su potomci uglednih, begovskih porodica. Ova titula doživjela je sličnu sudbinu, kao i titule beg, paša i druge koje su se ispočetka davale uistinu samo rijetkim velikodostojnicima, a kasnije je njihova upotreba bila mnogo češća i rekli bismo neumjesnija.

Tako se u prvom popisu vakufa i mulkova vilajeta Bosna u Defter-i mufassalu 17. 1540. g. spominje mulk Alije čelebije, postojanog imama tvrđave Akhisar (Prusac) koji je postavio uvjet da se njegovi prihodi troše za službenike i mujezine džamije koju je on sagradio.¹⁹

Pokretači akcije prepisivanja orijentalnih rukopisa u skriptoriju u Foči, te zavještači (vakifi) koji su pokrenuli i organizirali prepisivanje, bili su uglavnom imami i hatibi brojnih fočanskih džamija. Kao prepisivači i zavještači rukopisa komentara, zva­nog Sadr aš-Šari‘a sa područja islamskog prava od Ubaydullah E. Mes‘ud, zvanog Sadr aš-Šari‘a Mlađi, koji je komentirao djelo al-Wiqaya od svog djeda Mahmud b. Sadr aš-Šari‘a Stariji, spominju se Ali Čelebi, hatib Aladža džamije i Ibrahim čelebi, zvani Magribi, imam.

Prepisivanje djela u 6 tomova završeno je 996. (1587.) godine²⁰.

U vakufnami Mustafa-paše iz Skoplja iz 920. (1514.) spominje se da je Mustafa-paša između ostalog zavještao dva kompleksa zemlje u tetovskom kadiluku koje je kupio od nekog Sulejman-čelebije, sina umrlog Mehmed-bega, sina Mehmed-agina.²¹

Ahmed čelebi, kasnije Ahmed-beg i najzad Ahmed-paša, po redu rođenja je treći sin Jahja-pašin.²²

I Mustafa-paša i Ahmed-beg su spomenuti i u Jahja-pašinoj vakufnami u Skoplju iz 912. (1506.) godine. Iz ove vakufname saznajemo da je njegov najstariji sin Bali-beg stekao titulu bega, upravnika jedne od ondašnjih turskih provincija, kad su mu ostala braća: Mustafa čelebi, Mehmed čelebi, Ahmed čelebi, Jusuf čelebi i Iskender, bili "čelebije" - gospoda, kao sinovi vezira koji je uz to bio i sultanov zet.²³ Ovaj primjer je najuvjerljiviji dokaz gradacije titula u kojoj nekadašnja časna titula čelebi ima najniže mjesto na ljestvici.

O nastanku i kasnijoj upotrebi izraza čelebi postoji više radova. O ovome su pi­sali: K. Foy²⁴, Melioranski²⁵, V. Smirnov²⁶, Baron Rosen, N. N. Mitrinovivitch²⁷ i drugi. Izraz čelebi pojavljuje se prvi put u književnom jeziku u jednom pisanom doku­mentu u XIV stoljeću u Anadoliji i ispočetka se daje samo najkrupnijim ličnostima bilo duhovne ili svjetovne aristokracije. Prva poznata osoba koja je ovu titulu nosila je učenik i sljedbenik Mevlana Dželaluddina Rumija, osnivača mevlevijskog tarikata, Čelebi Husamuddin (umro 1284.).²⁸

U XIV i XV stoljeću u Anadoliji je bilo mnogo pjesnika i prinčeva koji su na­zivani čelebijama, među ostalim i svi sinovi Bajezida I, Mehmed Čelebi, Musa Čelebi, Isa Čelebi, Sulejman Čelebi, a princu Mehmedu, kasnije sultanu Mehmedu I, ostaje i kao trajna titula, pa je poznatiji kao Mehmed Čelebi nego kao Mehmed I. Zbog svoje učenos­ti i pobožnosti ovu titulu je među prvima (još u XIV st.) dobio i znameniti pjesnik Wasilat-an-nagata (Mevluda) Sulejman Čelebi.

Kako je bila vrlo raširena, ova riječ je ušla i u toponomastiku i onomastiku. Više toponima u Osmanskoj carevini u svom imenu ima i izraz čelebi, a kod nas Čelebi-pazar je turski naziv za Rogaticu²⁹ i Čelebić, selo između Konjica i Jablanice na Jablaničkom jezeru, kao i selo u Livanjskom polju. Također kod nas postoji i žensko vlastito ime Čelebija.

Prateći dalje razvoj izraza čeleb i čelebi možemo zaključiti da oni sve više evoluiraju u onom pravcu kako je to, već u XVI stoljeću, primijetio Kafi. U Turskom rječniku Husejna Kadrija³⁰ nalazimo ova značenja riječi čalab: plemenit, prefinjen, nadaren, pisac, odgojen, učtiv. Autor kaže da joj u potpunosti odgovara francuska riječ gentilhomme. Pridjev izveden iz ove imenice autor objašnjava značenjima: pobožan i ugledan čovjek, plemenit, princ, gospodin itd. "Nekad se ova titula davala osmanskim prinčevima, a danas se zadržala samo kao titula mevlevijskih vođa u Konji."³¹

Zenker³² pak počinje značenjima: čeleb oder čelab (alt.) Adj. u. Sbst. moux, tendre, petit, precieux noble, animal tendre, cochon de leit, a završava personage noble, seigneur, Dieu., dok izraz čelebi tumači kao maitre, seigneur (spec. grec ou europeen) - autrefois: prince du sang. Herr, fruher ein Prinz von Geblut, jetzt gewohnl. ein vornehmer Grieche oder Europaer.

U arapskom svijetu, na periferiji osmanskog carstva, riječ čelebi dolazi u genitivnoj konstrukciji sa riječju mizag u jednom sasvim novom značenju za koje ne može­mo utvrditi porijeklo. To je značenje koje navodi Dozy u Supplement aux dictionnaires arabes.³³

Kako se u turskom jeziku počela sve više koristiti grčka riječ efendi, izraz čelebi postepeno iščezava da bi se do naših dana zadržao samo u rijetkim poslovicama kao: Sen çelebi ben çelebi, ati kim kasar - Ti gospodin, ja gospodin, ko će timariti ko­nja, a što opet odgovara našoj poslovici: Aga ja, aga ti, ko će na vodu?

SUMMARY

TRACTATE ABOUT TERM "ČELEBI" FROM HASAN KAFI PRUŠČAK

This work consists of faximil, translation and comment of the tractate about term "čelebi" from Hasan Kafi Pruščak (Al-Aqhisari) one of the most important re­presentatives of the ortodox islam in Bosnia and Herzegovina in XVI century and scholar affirmed by his philological, philosophic and theological treatises. Pruščak po­ints out here the irregular use of the term "čelebi", that signified in the first place the lordship (indicating the religious superiors and people initiated in religious science), while in his time the term "čelebi" looses this meaning and designates all reach people without regard to origin and religion.