Arabizmi i turcizmi u djelu Bulbulistan Fevzije Mostarca



821.163.4(497.6).09-1 Mostarac F.

811.222.1.09 Mostarac F.

Đenita Haverić 811.222.1'373


ARABIZMI I TURCIZMI U DJELU BULBULISTAN

FEVZIJE MOSTARCA




Sažetak


Težište je ovog rada na analizi strane leksike, odnosno arabizama i turcizama, u djelu Bulbulistan, koje je u 18. stoljeću napisao Fevzija Mostarac ugledajući se na djela slavnih perzijskih klasika, i to u prvom redu na Saʻdijev Đulistan i Džamijev Beharistan.

Djelo Bulbulistan obiluje arapskim rečenicama, sintagmama, riječima, a u odre- đenom broju primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana. Najveći broj arapskih rečenica u tekstu Bulbulistana odnosi se na citate iz Sakralnog teksta. Naime, zastupljen je jedan broj ajeta iz Kur’ana i veći broj hadisa Muhamme- da, a. s., koji se prvenstveno navode radi potkrepljivanja prethodnog sadržaja, ali, u nekim slučajevima, i da bi samo upotpunili rečenicu.

Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro poznavao i turski, pa nas stoga ne čudi njegovo navođenje jedne cijele pjesme na turskom osmanskom jeziku u Bulbulistanu. U nekim primjerima Bulbulistana vidljiv je i utjecaj gramatike turskog jezika, što se prvenstveno očituje na morfološkom planu.


Ključne riječi: strana leksika, arabizmi, turcizmi, Bulbulistan, Fevzija Mostarac


  1. Uvod


    1. Književno stvaralaštvo Bošnjaka na perzijskom jeziku

Tokom petstogodišnje vladavine Otomanske imperije u Bosni i Herce- govini izučavala su se sva tri orijentalna jezika, i to turski, prije svega kao službeni jezik i jezik administracije, arapski, prvenstveno kao jezik znanosti, i perzijski jezik kao jezik književnosti, posebno poezije. Stoga je razumljivo da su se bosanskohercegovački pisci ugledali na istaknute pisce i pjesnike arapske, turske i perzijske literature, te da su iza sebe ostavili mnoga djela na ovim orijentalnim jezicima. Do sada je registrirano više od 200 pisaca iz naših krajeva koji su pisali na orijentalnim jezicima. Veoma je teško podijeliti pisce prema jezicima na kojima su stvarali, jer je u to vrijeme bila uobičajena poja- va da pisac piše najmanje na dva, a vrlo često i na sva tri orijentalna jezika.


Može se reći da književnost u Bosni i Hercegovini na perzijskom jeziku, koja se počinje razvijati od 15. stoljeća, dakle u vrijeme kada je klasična perzijska književnost dosegnula svoj vrhunac, kvantitativno ne dostiže knji- ževnost na druga dva orijentalna jezika, turskom i arapskom, mada u pogledu sadržine i utjecaja perzijske kulture i književne tradicije ne zaostaje za njima. Po tekijama, na derviškim skupovima, u džamijama i medresama čitala su se i tumačila djela velikih iranskih klasika mističke orijentacije, a posebno veli- ko mističko djelo Rumijeva Mesnevija1, potom Saʻdijevi Đulistan i Bustan2, Hafizov Divan gazela3, Džamijev Beharistan4i druga djela, što je dovelo do toga da su poklonici sufijske poezije počeli oponašati svoje uzore i pisati djela na orijentalnim jezicima u kojima su iznosili svoje poglede i učenja (Džaka, 1978: 591). Ovdje se treba dodati i djelo Pendi Attār koje je bilo udžbenik iz islamskoga ahlaka u medresama u periodu prije dolaska Austro-Ugarske i koje je uz Mesneviju bilo najviše tumačeno djelo na ovim prostorima. Djelo Pendi Attār, prije svega, tumačilo se na kućnim naučnim predavanjima, što je slučaj i s ostalim navedenim djelima perzijske književnosti.

Najistaknutiji pjesnici za koje se zna da su pisali poeziju i na perzijskom jeziku jesu Mahmud-paša Adni, Derviš-paša Bajezidagić i Ahmed Bošnjak Talib. Osim njih, postoji određen broj pjesnika za koje se navodi da su pjevali na perzijskom jeziku, ali do danas su pronađeni samo fragmentarni dijelovi njihova pjesničkog opusa, razasuta po pjesničkim zbirkama. Među najpozna-


  1. Dželaluddin Rumi Mevlana rođen je 1207. godine na istoku Irana, u gradu Belhu.

Njegovo najpoznatije djelo, koje mu je osiguralo posebno mjesto u perzijskoj književ- nosti, jeste Mesnevija, odnosno Masnawī-ye Mā‘nawī (Duhovna mesnevija). Spjev se sastoji od šest knjiga s oko 27.000 stihova. Opisujući Mesneviju, mnogi je nazivaju enciklopedijom sufizma, Biblijom sufizma, ili čak i “Kur’anom” na perzijskom jeziku (Džaka, 1997: 324).

  1. U perzijskoj književnosti Saʻdi Širazi (13. st.) i njegov Đulistan (Ružičnjak) postali su uzor i ideal mnogim sljedbenicima njegove škole, koji su težili da oponašanjem postignu barem približnu kvalitetu koju ima i njihov uzor. Ovo djelo spada u vrstu didaktičke literature poznate pod nazivom pand ili andarz, a sastoji se od anegdota napisanih rimovanom prozom s etičkim opservacijama i zaključcima u stihu. Saʻdijevo književno stvaralaštvo na najbolji način oslikava veličinu klasične perzijske književnosti. Osim spomenutog proznog djela Đulistan, iza sebe je ostavio i djelo Bustan (Voćnjak) pisano u stihu.

  2. Hafiz (14. st.) spada u red najvećih klasičnih perzijskih pjesnika ili, kako se obično veli, on je “najsjajnija zvijezda među sedam zvijezda koje sijaju na nebu klasične perzijske poezije, a u koje spadaju: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Saʻdi, Hafiz i Džami” (Džaka, 1997: 397).

  3. Mevlana Nuruddin Abdurrahman Džami (15. st.) posljednji je veliki perzijski pjesnik koji je pisao u stilu klasične tradicije Saʻdija, Nizamija i Hafiza. Napisao je mnoga djela o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Osim spomenutog Beharistana (Proljetna bašča), njegovo značajno djelo je Nafahāt‛ul – Uns (Dahovi bliskosti), koje je, ustvari, bibliografski rječnik sufija.


tije spadaju: Hasan Zijai Mostarac, Tevekkuli Dede Sarajlija, Šejh Husejn Lamekani, Zekerija Sukkeri, Muhamed Sarajlija Nerkesi, Ahmed-paša Der- višpašić Sabuhi, Ahmed Rušdi Mehaf, Ali Zeki Kimjager, Mustafa Ledunni Bošnjak, Ahmed Jusri, Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi, Ahmed Osman Šehdi Hatim Bjelopoljak, Nabi Tuzlak (Tuzlevi) i Mehmed Rešid.

Ovdje je važno spomenuti i jednog od najvećih komentatora perzijskih klasika, a to je Ahmed Sudi Bošnjak, koji je na turskom jeziku napisao čuve- ne komentare Hafizova Divana, Saʻdijevih Đulistana i Bustana i Rumijeve Mesnevije. Njegovi nezavisni, samouvjereni i originalni komentari Hafizova Divana i Saʻdijeva Đulistana prevedeni su na perzijski jezik i naišli su na odličan prijem kod iranskih naučnika.


    1. Fevzija Mostarac

Šejh Fevzija Mostarac, prozni pisac i pjesnik na turskom i perzijskom jeziku, zauzima istaknuto mjesto među stvaraocima koji su vidno doprini- jeli kulturnoj baštini Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Na osnovu elegije koju je napisao povodom smrti Šejha Juje5 iz Mostara 1707. godine može se zaključiti da se rodio u Blagaju između 1670. i 1677. godine. Niže i srednje obrazovanje stekao je u Bosni, najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a više u Istanbulu. Duže vrijeme boravio je u Carigradu, u mevlevijskoj tekiji na Galati, gdje se upoznao s tesavvufom i derviškim redom mevlevija.6 Nakon povratka u Mostar, oko 1707. godine, postaje šejh mevlevijske tekije i preuzi- ma katedru za izučavanje Rumijeve Mesnevije, koju je još krajem 16. stoljeća osnovao Derviš-paša Bajezidagić.7 Fevzija Mostarac umro je u Mostaru oko 1747. godine.


  1. Najstariji podatak o Fevzijinu životu pruža jedna njegova elegija (mersija) povodom smrti poznatog mostarskog mevlevijskog šejha Mustafe Ejubovića Šejha Juje (1651– 1707), velikog i poznatog patriote svoga vremena. Po značaju i bogatstvu svojih djela Šejh Jujo zauzima istaknuto mjesto u nizu bosanskohercegovačkih pisaca koji su pisali na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku. O njegovu životu i djelu vidjeti opširnije: Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 390–410.

  2. Derviški red mevlevija poznat je po svojoj pobožnosti, kao i posebnoj odjeći, sufijskoj muzici i derviškom plesu (sama‛), koji je simbolični izraz kružnoga kretanja sfera i unu- trašnji simbol kretanja duše, prouzrokovan vibracijama sufijske vatrene ljubavi prema Bogu (Mostarac, 1973: 37).

  3. Naš najveći pjesnik u osmansko-turskoj književnosti krajem 16. stoljeća bio je Mostarac Derviš-paša Bajezidagić. Dragocjene podatke o njegovu pjesničkom stvaralaštvu daje upravo Fevzija u svom Bulbulistanu, gdje navodi da je Derviš-paša, osim Divana na turskom, napisao i kompletan Divan na perzijskom jeziku, te paralelu (naziru) Rumijevoj Mesneviji, od koje je nakon dva toma odustao. O njegovu životu i književnom stvara- laštvu vidjeti opširnije: Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 116–129.


Nažalost, raspolažemo s veoma malim brojem podataka koji govore o književnom djelu Fevzije Mostarca. Orijentalisti poput Safvet-bega Baša- gića8, Mehmeda Handžića9, Hazima Šabanovića10, Milivoja Malića11, te u novije vrijeme Sedada Dizdarevića12 bavili su se Fevzijinim stvaralaštvom, ali su se uglavnom zadržavali na njegovu Bulbulistanu, dok je ostali dio njegova književnog stvaralaštva ostao nedovoljno istražen.

Dragocjeni podaci o Fevzijinu životu nalaze se u poslanici njegova mla- đeg savremenika Zejnil-bega Čengića, koji je pisao pod pseudonimom Kudsi. Pjesnik Kudsi u svojoj poslanici podsjeća na Fevziju sljedećim stihovima:


A šta je s papagajem, štono sipa napjeve, naime sa Fevzijom? – Je li mu se dopanulo podneblje i voda toga mjesta (Mostara) štono srce privlači?

Izlazi li iz buhurdanluka (kandila) njegova aha gorući dim? – S uzdahom spominje li ime Stambula i Galate?

Da uče perzijski slatki jezik – dolazi li mnogo svijeta u sobu starca sre- brenog obraza?

Kad kazuje sadržaj i ističe vrijednost (djela), – služi li na ponos društvu prijatelja njegovo predavanje?

Ili ne pogoduje vrijeme onome koji je uzeo sebi za zadaću istinu govoriti, pa se povukao u se – Udara li još zag prijekora na stvorove ovoga svijeta?

Ili je odabrao razočaranje, pa traži azil (daleko od svijeta)? – Spominje li razgovor, prijateljstvo i iskrenost starih drugova? (Bašagić, 2007: 343).


Pronađeno je dvadesetak Fevzijinih pjesama na turskom jeziku, i to tri hronograma povodom pobjede Bošnjaka nad austrijskom vojskom kod




  1. Safvet-beg Bašagić prvi je kod nas pisao o Fevziji i njegovu stvaralaštvu u svojoj doktor- skoj disertaciji pod naslovom Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Preporod, Sarajevo, 2007, str. 342–346.

  2. 9 Mehmed Handžić, Književni rad Bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo, 1934, str. 64–65.

  3. Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 449–452.

  4. Milivoje Malić je o Fevziji Mostarcu napisao doktorsku disertaciju Bulbulistan du Shaїkh Fewzi de Mostar, koju je 1935. godine odbranio u Parizu. Naime, on je preveo Bulbulistan na francuski jezik i uz prijevod napisao studiju o životu i književnom djelu Fevzije Mostarca.

  5. Sedad Dizdarević je u svojoj magistarskoj radnji, koju je odbranio u Iranu, na sadržaj- nom i strukturalnom planu povukao paralelu između Saʻdijeva Đulistana i Fevzijina Bulbulistana, a njegova je magistarska radnja objavljena pod naslovom Az Golestān-e Saʻdī tā Bolbolestān-a Fawzī (Od Sadijevog Đulistana do Fevzijevog Bulbulistana), Entešārāt-e beynol’melalī-ye al-Hodā, Tehrān, 1384/2006.


Banje Luke 1737. godine13; četiri gazela14, jedna šarkija15, jedna rubaija (četverostih)16, jedna elegija povodom smrti šejha Juje iz Mostara 1707. godine, jedna munadžat-pjesma (hvalospjev, odnosno molitva Bogu) i devet pobožnih pjesama (ilahija)17.

Fevzijini gazeli nastali su u prvoj fazi njegova literarnog stvaranja kada gnostika još nije bila potpuno zahvatila njegov duh i stvaralaštvo. Tako Džemal Ćehajić za Fevzijine gazele kaže da predstavljaju odjeke pjesniko- va mladalačkog zanosa i oslikavaju njegovu novu i svježu ljubav (Ćehajić, 1998: 401). U njegovim kasnijim pjesmama dominira sufijska tematika, što je naročito vidljivo u njegovoj elegiji napisanoj povodom smrti šejha Juje 1707. godine i ilahijama koje odražavaju vjerski zanos pjesnika.

Šejh Fevzija bio je istinski sufija, što jasno pokazuje i svojim djelom i načinom života. Njegovo cjelokupno književno stvaralaštvo nosi jak pečat učenja Dželaluddina Rumija i njegova derviškog reda mevlevija, koji je imao znatnog udjela u njegovanju i širenju perzijskog jezika i perzijske sufijske književnosti kod nas.


    1. Bulbulistan

Djelo koje je Fevziji Mostarcu donijelo slavu i po kome se pročuo jeste Bulbulistan, u prijevodu Perivoj slavuja, koje je napisao ugledajući se na djela slavnih perzijskih klasika i to u prvom redu na Saʻdijev Đulistan i Dža- mijev Beharistan. To je jedino cjelovito prozno djelo na perzijskom jeziku u ovome podneblju i predstavlja pečat književnog stvaralaštva Bošnjaka na perzijskom jeziku.18


  1. Sam Fevzija je učestvovao u poznatoj Bici pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. godine, u kojoj su Bosanci do nogu potukli austrijsku vojsku. Iz njegovih hronograma posvećenih ovoj bici vidi se da je Fevzija smatrao ovu pobjedu izuzetno velikom i važnom (Mostarac, 1973: 8).

  2. Gazel je najčešća forma lirske poezije. Sadrži od pet do dvanaest stihova koji imaju istu rimu. U prvom stihu zvanom “matla‛” oba se polustiha jednako rimuju. Posljednji stih ili “makta‛” sadrži pseudonim pjesnika. Perzijski pjesnici doveli su formu gazela do savr- šenstva. Oni su pjevali o raznim sufijskim temama, kao što su ljubav i vino, ruža i slavuj, ljepota i mladost i druge.

  3. Šarkija (šarqiyya) je vrsta gazela koji ima drugačiju rimu, a sadrži 6 do 8 stihova. U završnom stihu obično se ne navodi ime pjesnika. Šarkije su se pjevale uz pratnju muzike.

  4. Rubaija (četverostih) je pjesma od četiri stiha koja ima epigramatski karakter i rimu /a a b a/, rjeđe /a a a a/. Ova poetska forma tražila je savršenstvo forme, konciznost misli i jasnoću. Perzijski pjesnik Omer Hajam najpoznatiji je pisac rubaija.

  5. O životu i djelu Fevzije Mostarca vidjeti opširnije: Fevzi Mostarac, Bulbulistan, prijevod, uvod, napomene i komentari Džemal Ćehajić, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 7–34.

  6. Osim Bulbulistana, koji zadovoljava sve strukturalne i sadržajne karakteristike jednog djela, ovdje se treba spomenuti i jedna Poslanica na perzijskom jeziku, iako se ona ne može smatrati cjelovitim djelom s obzirom na to da je riječ o jednom traktatu napisanom


Za ovo djelo zna se da je završeno 1739. godine u Mostaru, a ono pred- stavlja odraz društvenih i političkih prilika koje su vladale u Bosni početkom osamnaestog stoljeća, te utjecaja tursko-islamske civilizacije. Fevzija je bio odgajan prema utvrđenim pravilima i principima mevlevijskog derviškog reda, tako da u Bulbulistanu izlaže svoj gnostički pogled na svijet. Naime, odlučio je napisati djelo u kojem će predočiti ljudima “pravu suštinu ovo- svjetskog života, s ciljem da ljude, koji su ogrezli u grijehu, opomene i vrati ih u krilo Božijeg zadovoljstva” (Mostarac, 1973: 16).

Bulbulistan je klasična istočnjačka forma didaktičke proze bogato prožete stihovima, u kojima dominira poruka, čiji je osnovni zadatak da pouči i zaba-

vi. Stihovi, ustvari, predstavljaju osnovnu poruku autorova izlaganja. Prozni tekst smjenjuje se s gazelima, rubaijama i poetskim fragmentima. Ovakva forma djela, prozne priče bogato ilustrirane stihovima, poznata je i u arapskoj književnosti, koja, opet, vuče korijene preko pahlevi jezika iz sanskritske književnosti (Duraković, 2005: 93). Stoga nije nikakvo čudo što nas forma Bulbulistana podsjeća na Hiljadu i jednu noć, najpoznatije djelo ove vrste književnosti.

U ovom radu Fevzijin Bulbulistan poslužit će mi kao model na kojem ću pokušati pokazati u kojoj je mjeri prisutna strana leksika, odnosno arabizmi i turcizmi.


  1. Leksika stranog porijekla u perzijskom jeziku


Posuđivanje u jeziku uopće, kao i u jeziku pisaca posebno, jedna je od općejezičkih zakonitosti, a kao inovacija koja se tiče kategorije pojedinačnog jezičkog ostvarenja zahvata i fonetiku i morfologiju, kao i sintaksu, a naročito leksiku (Stanojčić, 1976: 74). U užem smislu, posuđenice su samo leksički elementi koji potječu iz stranih jezika. Primarni razlog posuđivanja u jeziku jeste nužnost da se ispune leksičke praznine, tzv. lakune. Sve su posuđenice, barem u prvo doba svoga života u novom jezičnom mediju, afektivno oboje- ne. S vremenom se afektivnost nekih riječi dugom upotrebom istroši, pa tako nekad snažne riječi postaju stilistički neutralne. Stoga proces posuđivanja nikad ne prestaje (Muljačić, 1970: 160–161).




na 6 folija. Naime, riječ je o Poslanici šejha Abdullaha ef. Bošnjaka, koju je 1034. god. po Hidžri napisao na perzijskom jeziku, a čiji je naslov Serr-e yaqīn fī qoulihi Ta‘ālā: Wa‘bud Rabbake ḥattā ya’tiyak al-yaqīn. (Tajna jamačnoga uvjerenja (yaqīna) protuma- čena riječima Uzvišenog: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamačno uvjerenje (yaqīn) nadođe). Više o spomenutoj Poslanici vidjeti: Mubina Moker, “Tajna jekina u svjetlu gnostičkoga nauka šejha Bošnjaka”, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, broj 60, Sarajevo, 2011, str. 209–220.


Osim općeg leksemskog fonda, u perzijski su jezik ušle brojne posuđe- nice iz tuđih jezika.19 Naime, osvajački ratovi, politički utjecaji, trgovačke i kulturne veze s drugim zemljama unijele su u leksički fond perzijskog jezika brojne posuđenice i tuđice. Tako su u perzijski jezik došle mnoge riječi s najrazličitijih strana i iz najstarijih jezika, koje su se prilagodile perzijskom jeziku i stilu. Kad neka nova riječ uđe u perzijski jezik, ona postaje podložna gramatičkim i fonetskim pravilima tog jezika. Naime, “fonetički posve prila- gođene riječi posljedica su duge evolucije oblika i zvuka za vrijeme migra- cije” (Antoš, 1974: 89). Isto tako, mnoge su perzijske riječi usljed brojnih političkih, društvenih i kulturnih veza s drugim zemljama ušle u druge jezike, kao što su arapski, turski, engleski, francuski, bosanski i drugi jezici svijeta.20 Takve “posuđenice, koje su ušle u dani jezik, koje su se pokorile njegovim unutrašnjim zakonima, ne škode jeziku, nego ga obogaćuju” (Simenon/II, 1969: 113). One se više i ne osjećaju kao tuđe riječi, budući da za njih i ne postoji adekvatna zamjena. Nasuprot posuđenicama, tuđica je “neprihvaćena posuđena riječ, tj. posuđena riječ koja se jasno ističe kao inozemna (...) Naji- zrazitija skupina tuđica su one koje se i pišu po pravopisu jezika iz kojega su uzete” (Simeon/II, 1969: 641–642).

Fevzija je u Bulbulistanu, također, koristio leksiku stranog porijekla, a budući da su se posuđenice integrirale u sam perzijski jezik, pažnja u ovom radu fokusirana je samo na upotrebu tuđica, konkretno na upotrebu arabizama i turcizama.


    1. Utjecaj arapskog jezika na perzijski jezik

Perzijski je jezik doživio mnoge promjene tokom svoje historije, a najve- ća promjena desila se u periodu od 7. do 9. stoljeća. Naime, poslije pobjede Arapa nad Irancima, Bitkom kod Nahavenda, sredinom 7. stoljeća, Arapi su osvojili područje Irana i zajedno sa sobom donijeli islam i arapski jezik. Dotadašnji zvanični jezik u Iranu, pahlevi sasani21, postepeno biva potisnut iz zvanične upotrebe, a administrativni jezik i jezik nauke i književnosti postaje arapski jezik. Islamizirani Iranci počeli su pisati na arapskom jeziku i koristiti



  1. Više o stranim riječima u perzijskom jeziku vidjeti knjigu autora Mirsalīma (1382/2003)

Az wāže-ye bīgāne tā wāže-ye fārsī, Entešārāt-e Bāz, Tehrān.

  1. Više o perzijskim riječima u stranim jezicima vidjeti knjigu autora Soltānīya (1994)

Wāžegān-e fārsī dar zabānhā-ye orūpāyī, Āwā-ye nūr, Tehrān

  1. Srednjoperzijski jezik zvao se pahlevi jezikom i bio je u upotrebi od 3. stoljeća p. n. e. do

  1. stoljeća n. e. Postojale su dvije varijante ovog jezika, a to su pahlevi eškani (parćanski pahlevi jezik) i pahlevi sasani (sasanidski pahlevi jezik). Pismo je bilo aramejsko, što znači semitskog porijekla, i zvalo se pahlevi pismo. U srednjojezičkoj epohi, osim pahlevi jezika, bili su aktuelni i sljedeći jezici: sogdijski, harezmijski, skitski (sakski) i baktrijski jezik. O razvoju perzijskog jezika kroz historiju vidjeti: Imamović, 2001, str. 47–66.


motive i tematiku iz arapske književnosti. S pravom se može reći da je “iran- ska književnost poslije dolaska Arapa jedan duži period – od sredine sedmog vijeka do početka devetog – ustvari bila čedo arapske književnosti” (Džaka, 1997: 8). Arapski se jezik nameće kao lingua franca, ne samo u Iranu, već i u ostalim zemljama gdje su živjeli muslimani. Arapski jezik za Irance nije bio jezik osvajača, on je za njih bio jezik svih muslimana, jezik Kur’ana, jezik vjere, dok je perzijski bio jezik jednog naroda, Iranaca (Mottaharī, 2000: 96). Iako je arapski jezik postao zvanični državni i književni jezik u Iranu, ni pahlevi jezik nije bio zaboravljen i potpuno odbačen. Naime, narod u Iranu međusobno se sporazumijevao i drugim iranskim jezicima, pa tako i pahlevi jezikom, ali sada znatno obogaćenim leksičkim materijalom iz arapskog jezi- ka. Tako su Iranci u 10. stoljeću vratili u upotrebu svoj maternji pahlevi jezik, koji nazivaju novoperzijskim, odnosno perzijskim dari jezikom. Presudnu ulogu za povratak perzijskog jezika imao je pokret šo‘ūbiye22, te stvaranje nezavisnih perzijskih pokrajina. Za novoperzijski jezik može se reći da je on, ustvari, neposredni razvojni nastavak srednjoiranskog pahlevi jezika u koji su ušle mnoge arapske riječi.

Utjecaj arapskog jezika prisutan je na svim nivoima jezičkog sistema novoperzijskog jezika. U ovaj jezik ušle su mnoge riječi i izrazi iz arapskog jezika, a to su u prvom redu naučni, administrativni i vjerski termini, riječi koje nisu postojale u perzijskom jeziku, zatim kratke i za izgovor jednostav- ne arapske riječi koje su u perzijskom bile komplicirane. “Procjenjuje se da u savremenom leksičkom fondu perzijskog jezika ima čak 40% arabizama” (Janković, 1980: 74), što je zaista velik procenat. Mada su poslije Arapa vla- dali Turci, a zatim Mongoli, utjecaj njihovih jezika, kao i utjecaj ostalih jezika na perzijski jezik ne može se ni porediti s utjecajem arapskog jezika.


    1. Arabizmi u Bulbulistanu


Djelo Bulbulistan obiluje arapskim rečenicama, sintagmama, riječima, a u određenom broju primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana, o čemu se govori u narednim poglavljima.


      1. Arapska leksika

Upotreba arapske leksike karakteristika je druge etape razvoja perzijske



  1. To je bio nacionalni pokret Iranaca za oslobođenje od arapske prevlasti. Oni su u početku pisali na arapskom, ali ne zato što su ga više voljeli od perzijskog, nego zato što im je davao mogućnost da se njihov glas bolje čuje. Može se reći da njima pripada najveća zasluga za oživljavanje stare tradicije i jezika njihovih predaka. Firdusijeva Šahnama, jedno od najvećih djela svjetske književnosti, nastalo je pod snažnim utjecajem ideja ovoga pokreta (Drkić, 2005: 30).


proze, koja počinje sredinom 12. stoljeća, a traje do 14. stoljeća.23 U mnogim djelima koja datiraju iz ovog perioda značajna je upotreba velikog broja arap- skih riječi. Najznamenitija djela tog vremena su Kelila i Dimna i Marzbanna- ma, a zasigurno su najpoznatiji Saʻdijev Đulistan i Džamijev Beharistan u kojima je zastupljen velik broj arapskih riječi. S obzirom na to da je Fevzija bio pod njihovim utjecajem, sasvim je razumljivo da i on upotrebljava arap- sku leksiku u značajnoj mjeri.

U ovom poglavlju obrazloženi su i pojašnjeni primjeri na arapskom jeziku iz Bulbulistana.

Osim velikog broja arapskih riječi, koje se neće posebno navoditi, budući da ih je zaista velik postotak, Fevzija je upotrebljavao određen broj arapskih fraza i rečenica, i to uglavnom da bi upotpunio značenje rečenice na perzij- skom jeziku.

Ilustracije radi poslužit će sljedeći primjeri, u kojima je prvo naveden tekst na perzijskom jeziku, a zatim tekst na arapskom jeziku:

ﻪﻴﻟﺍ ﺮﻈﻧﺍ یﺭﻭﺎﻴﻧ ﺭﻭﺎﺑ ﻮﺗ ﺮﮔﺍ (48)24 – Ako ne vjeruješ, pogledaj u njega. (52)25


  1. Mohammadtaqī Bahār je u Stilistici (Sabkšenāsī), koja se smatra temeljnom literaturom iz ove oblasti, perzijsku prozu, na osnovu njezinih glavnih jezičko-stilskih karakteristika, hronološki podijelio u četiri razvojne etape:

  2. Svi primjeri na perzijskom jeziku preuzeti su iz kritičkog izdanja Bulbulistana, koje je priredila Esmat Khoeini, Kulturni centar Ambasade IR Iran, Sarajevo, 2011.

  3. Prijevod stihova i proznog teksta na bosanskom jeziku preuzet je iz: Fevzi Mostarac, Bulbulistan, prijevod, uvod, napomene i komentari: Džemal Ćehajić, Svjetlost, Sarajevo, 1973.


ﻢﺘﺴﻧﺍﺩ ﻥﻮﻨﮐ ﺖﻔﮔ ﺲﭘ .ﻪﻟﻮﺳﺭ ﻭ ﻩﺪﺒﻋ ﺍﺪﻤﺤﻣ ﻥﺍ ﺪﻬﺷﺍ ﻭ ﻪﻠﻟﺍ ﻻﺍ ﻪﻟﺍ ﻻ ﻥﺍ ﺪﻬﺷﺍ ﺖﻗﺪﺻ ﺖﻔﮔ

(48).ﺖﺳﺎﻤﺷ ﺎﺑ ﻖﺣ ﻭ ﯽﻘﺣ ﺮﺑ ﺎﻤﺷ ﻪﮐ

ﻪّﻠﻟﺍ ﺭﻮﻨﺑ ﺮﻈﻨﻳ ﻪﻧﺎﻓ ﻦﻣﺆﻤﻟﺍ ﺔﺴﺍﺮﻓ ﺍﻮﻘﺗﺍ ﻪﮐ ﺖﺳﺍ ﻪﺘﻔﮔ ﯽﻣ ﺮﺒﻤﻐﻴﭘ (48) – Vjerovjesnik

(Muhammed) rekao je:“Čuvajte se oštroumnosti vjernika, jer on gleda Božanskim svjetlom.” (52)

ﻪﻟﺍ ﻻ ﻦﺘﻔﮕﺑ ﻪﺑ ﺩﺮﮐ ﻢﻠﮑﺗ ﺯﺎﻏﺁ ﻥﺪﻴﻟﺎﻣ ﺖﻣﺍﺪﻧ کﺎﺧ ﻪﺑ یﻭﺭ ﻭ ﻢﺸﭼ ﻭ ﻥﺪﻴﻟﺎﻧ ﻭ ﻦﺘﺴﻳﺮﮔ ﻪﺑ ﺮﻴﭘ ﻪّﻠﻟﺍ ﻝﻮﺳﺭ ﺪﻤﺤﻣ ﻪّﻠﻟﺍ ﻻﺍ (53) – Starac poče da plače i da se kaje govoreći: “Nema Boga osim Allaha. Muhammed je Božiji poslanik.” (56)

ﯽﻟﻼﺠﻟﺍ ﻭﺫ ﻞﻅ ﺪﻨﻧﺍﻮﺧ ﺍﺮﺗ (66) – Tebe nazivaju sjenom Uzvišenog! (64)

ﻢﻴﻗﺮﺗ یﻻﺎﺑ ﺭﺩ ﻭ ﺭﻮﻤﻬﻣ ﻢﻴﻘﺘﺴﻣ ﻁﺍﺮﺻ ﯽﻟﺍ ءﺎﺸﻳ ﻦﻣ ﻱﺪﻬﻳ ﻦﻴﮕﻧ ﻪﺑ ﯽﻫﺎﮔﺁ ﻥﻮﻋ ی ﻪﻣﺎﻧ ﻪﺑ...

.ﻪّﻠﻟﺍ ﯽﻟﺍ ﻪﻴﻓ ﻥﻮﻌﺟﺮﺗ ﺎﻣﻮﻳ ﺍﻮﻘﺗﺍ ﻭ ﻪﺘﺷﻮﻧ ﻝﻮﺻﻭ ﻥﺎﺸﻧ (110) – ...i pečatom na kojem je napisano: “On upućuje na pravi put onoga koga hoće.” Iznad toga bilo je napisano to što ukazuje na sjedinjenje: “Bojte se dana kada ćete se vratiti Bogu.” (91)

Karakteristika sljedećih rečenica jeste da počinju tekstom na arapskom jeziku, a zatim slijedi tekst na perzijskom jeziku:

...ﺩﻭﺮﺳ ﻥﺍﺭﺍﺰﻫ ﻭ ﻝﻮﺧﺪﻣ ﻭ ﻡﻮﻣﺬﻣ ﻞﮐ ﻦﻋ ﻪﻧﺄﺷ ﯽﻟﺎﻌﺗ ﻭ ﻪﺗﺍﺫ ﺱﺪﻗ (39) – Neka je Njegova uzvišenost i Njegovo biće daleko od svega što je nisko i prezreno. Njemu hiljade mojih pjesama... (46)

.ﻪﺘﺨﻳﻭﺁ ﻝﺩ ﺖﻴﺑ ﺭﺩ ﯽﻟﻼﺠﻟﺍ ﻭﺫ ﺽﻮﻴﻓ ﻞﻳﺪﻨﻗ ﻭ ... (49) – ..., a u potaji svoga srca izvjesili su svjetiljku Božije milosti. (53)

U sljedećim primjerima uočavaju se rečenice na arapskom jeziku, koje stoje samostalno, dakle, ne vežu se za rečenice na perzijskom jeziku:

.ﻪﺘﻌﻳﺮﺷ ﻭ ﻪﺘﻘﻳﺮﻁ ﻡﻮﺳﺭ ﯽﻟﺍ ﻦﻴﺋﺪﻘﺘﻤﻟﺍ ﻪﺒﺤﺻ ﻭ ﻪﻟﺁ ﯽﻠﻋﻭ (40) – (Oni pjevaju) o njegovoj familiji i drugovima koji su prvi slijedili načela njegova puta i vje- rozakona. (46)

ﻭ ﻩﺮﻤﻋ ﯽﻟﺎﻌﺗ ﻪّﻠﻟﺍ ﻝﻮﻁ ﺭﺍﺪﮐﻻﺍ ﻭ ﺭﺍﺮﺿﻻﺍ ﻭ ﻡﻮﻤﻐﻟﺍ ﻦﻋ ﻪﻈﻔﺣ ﻭ ﻦﻳﺭﺍﺪﻟﺍ ﯽﻓ ﯽﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ﻩﺰﻋﺍ

.ﻒﺳﺄﺘﻟﺍ ﻭ ﻒﻬﻠﺘﻟﺍ ﯽﻟﺍ ﻪﻴﻀﻔﻳ ﺎﻤﻋ ﯽﻟﺎﻌﺗ ﻪّﻠﻟﺍ ﻪﻤﺼﻋ ﻭ ﻪﺘﻘﻔﺷ ﻭ ﻪﺒﺣ ﺕﺎﻤﺣ ﯽﻓ ﻩﺩﻻﻭﺍ ﺮﻤﻋ (42)

– Neka mu Uzvišeni Bog podari pomoć na oba svijeta, sačuva ga od tuge i nesreće. Neka njemu i njegovoj djeci podari dug život u okrilju Svoje ljubavi i milosti. Neka ga sačuva od onoga što vodi u pohotu i žalost. (47)

Najveći broj arapskih rečenica u tekstu Bulbulistana odnosi se na citate iz Sakralnog teksta.26 Naime, zastupljen je jedan broj ajeta iz Kur’ana i veći broj hadisa Muhammeda, a. s. Ovdje je, ustvari, riječ o citatnoj kulturi, s obzi- rom na činjenicu da je stilska figura eqtebās, odnosno citiranje iz Kur’ana i



  1. O citatima u Bulbulistanu vidjeti: Đenita Haverić, “Citatnost u djelu Bulbulistan Fevzije Mostarca”, u: Znakovi vremena, broj 54, Sarajevo, 2011, str. 243–258.


hadisa obilježje klasične orijentalne književnosti, u koju spada i Bulbulistan. Eqtebās je, ustvari, “navođenje (u prozi ili poeziji) odlomka iz Kur’ana ili hadisa, ali tako da to nije izričito istaknuto. Pri tome je dopuštena i manja izmjena preuzetog teksta” (Muftić, 1995: 160).

Citiranje Kur’ana i hadisa karakteristika je druge etape razvoja perzijske proze. Najpoznatije djelo iz ovog perioda jeste, zasigurno, Saʻdijev Đulistan, u kojem je, kao i u Džamijevu Beharistanu, zastupljen velik broj kur’anskih ajeta i hadisa. S obzirom na činjenicu da su ova dva djela predstavljala uzor i ideal Bulbulistanu, razumljivo je da je i Fevzija posegnuo za upotrebom upravo ovih citata.

Ajeti iz Kur’ana uglavnom se nalaze u proznom tekstu Bulbulistana, a doneseni su u izvornom obliku na arapskom jeziku. Oni se jednostavno nado- vezuju na perzijski tekst obrazujući jednu strukturnu cjelinu. Prvenstveno se navode radi potkrepljivanja prethodnog sadržaja, ali i zbog bogobojaznosti autora:

ﺪﻨﺘﺷﺍﺪﻧ ﻡﺮﺷ ﺍﺮﭼ ﻪﮑﺋﻼﻣ .ﺪﺷﺎﺑ ﻢﺘﺳﺎﮐ ﻭ ﻢﮐ ﻪﭼ ﻢﻧﺍﺪﻧ ﻦﻣ ﺮﮔﺍ 27ﺎﻨﺘﻤّﻠﻋ ﺎﻣ ﻻﺍ ﺎﻨﻟ ﻢﻠﻋ ﻻ ﮏﻧﺎﺤﺒﺳ

(116)ﺪﻨﺘﻔﮔ ﻪﮐ

Zašto se anđeli nisu stidjeli da kažu: Slava tebi! Mi znamo samo ono

čemu si nas Ti poučio. Ako i ja ne znam, kakve tu ima štete i sramote. (95) Međutim, u nekim slučajevima ajeti se upotrebljavaju da bi samo upotpu-

nili rečenicu, što se vidi u sljedećem primjeru:

ﻢﻣﺍﺮﺣ ﻦﻣ ﺖﻔﮔ ﻪﮕﻧﺁ ﻭ 28ﻥﻮﻨﻣﺆﻤﻟﺍ ﺢﻠﻓﺍ ﺪﻗ ﺖﻔﮔ ﺭﺎﺑ ﻪﺳ ﺖﺸﻬﺑ ﻪﮕﻧﺁ یﻮﮔ ﻦﺨﺳ ﻪﮐ ﺩﺮﮐ ﺍﺪﻧ ﺲﭘ

(133).ﻥﻼﻴﺨﺑ ﻪﻤﻫ ﺮﺑ ﻭ ﻥﺍﺭﺎﮐﺎﻳﺭ ﻪﻤﻫ ﺮﺑ

Poslije je pozvao raj: Govori! Tada je raj tri puta rekao:“Vjernici su spa- šeni”, A zatim je dodao: “Ovdje nemaju pristupa licemjeri i tvrdice.” (107)

Hadisi Muhammeda, a. s., zastupljeni su u većem broju i uglavnom se nalaze u proznom dijelu Bulbulistana. Citirani hadisi najvećim su dijelom preneseni u njihovu izvornom obliku na arapskom jeziku i uglavnom se navo- de radi naglašavanja značenja teksta i da bi argumentirali autorov stav, što se vidi u sljedećem primjeru:

ﻪﺟﺍﻮﺧ ﻡﻼﮐ ﺍﺭ ﻦﻳﺍ ﺖﺳﺍ ﻥﺎﻨﻣﺆﻣ یﺍﺮﺳ ﻪﻧ ﻥﻭﺩ یﺎﻴﻧﺩ ﺍﺮﻳﺍ ﺖﺳﺍ ﻥﺩﺮﮐ ﻥﻭﺮﻴﺑ ﻝﺩ ﺯﺍ ﺎﻴﻧﺩ ﺐﺣ

ﻩﺍﻭﺄﻣ ﻪﻨﺠﻟﺍﻭ ﻪﻨﺼﺣ ﺮﺒﻘﻟﺍﻭ ﻦﻣﺆﻤﻟﺍ ﻦﺠﺳ ﺎﻴﻧﺪﻟﺍ ﻡﻼﺴﻟﺍ ﻪﻴﻠﻋ ﻝﺎﻗ ﺖﺳﺍ ﺐﻳﺭ ﯽﺑ ﻞﻴﻟﺩﺰﻴﻧ ﺍﺮﺳﻭﺩﺮﻫ ی

.ﻩﺍﻭﺄﻣ (118) ﺭﺎﻨﻟﺍﻭ ﻪﻨﺠﺳ ﺮﺒﻘﻟﺍﻭ ﺮﻓﺎﮑﻟﺍ ﻪﻨﺟ ﺎﻴﻧﺪﻟﺍﻭ Da iz svog srca odstrani ljubav za ovim svijetom, jer ovaj ništavni svijet nije dom vjernika. Riječi učitelja oba svijeta nepobitan su dokaz za to. Posla- nik Muhammed je rekao: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika, grob je njegova tvrđava, a raj njegovo boravište. Ovaj svijet je raj za nevjernika, grob je

njegov zatvor, a pakao njegovo stalno boravište.” (96–97)



  1. Kur’an, Al-Baqara, 32.

  2. Kur’an, Al-Mu’minūn, 1.


Karakteristično je Fevzijino pravljenje atributivnih sintagmi, koje se sastoje od imenice perzijskog ili arapskog porijekla i složenice iz Kur’ana u funkciji atributa, kao što su:

(74) .ﺖﺴﻴﻧ ﺏﺎﺒﻟﻻﺍ ﯽﻟﻭﺍ ﺭﺎﮐ ﻦﻳﺍ ﻢﻨﮐ ﯽﻣ ﻞﺘﻗ ﻪﻧﻮﮕﭼ ﺍﺭ ﻥﺁ ﻦﻣ

Kako da ga smaknem!? To ne rade razumni ljudi. (68)


ﺪﺷﺎﺑ ﻦﻴﻨﭽﻤﻫ ﺖﻤﮑﺣ ﻦﻴﻳﺁ ﺮﮕﻳﺩﺯﺍ ﺪﺷﺎﺒﻧ ﺭﺎﺼﺑﻻﺍ ﯽﻟﻭﺍ ﻥﺎﺒﻴﺒﻁﺰﺟ ﻪﻗﺎﻓ ﻞﻫﺍ یﺍﻭﺩ (80)

Lijek za siromašne i bijedne dolazi jedino od liječnika vidovitih. Ne od drugoga. Takav je zakon mudrosti. (73)


Još neke sintagme ovog tipa spominju se u Bulbulistanu, kao što su: 59) ﺭﺎﺼﺑﻻﺍ ﯽﻟﻭﺍ ﻡﺰﺑ) – društvo vidovitih (60)

60) ﻝﺎﺼﻠﺻ ی ﻪﺳﺎﮐ) – zdjela od pečene gline (61) 112–111) ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻡﻮﻳ ﻥﺎّﻳﺩ) – Sudnji dan (91)

ﻥﺎّﻳﺩ یﺎﻄﻋ ﻥﻮﻋ ﺩﺎﺑ (44) – Neka mu svakog časa stiže pomoć i nagrada Boži- ja. (49)


U sljedećim primjerima u atributivnom sastavu imenica je perzijska, a u funkciji atributa je arapski pridjev:

ﻑﺎﺼﻧﻻﺍ ﻭﺫ ﻩﺎﺷﺩﺎﭘ (74) – Pravedni care (68)

ﻪﻔﻴﻌﺿ ﻥﺯ یﺍ (95) – Slabašna ženo (82)

ﯽﻟﺍﺰﻳﻻ ﻥﺎﻣﺮﻓ (95) – Nepromjenjiva odredba (82)

ﻦﻨﻤﻟﺍﻭﺫ یﺍﺪﺧ (96) – Bog dobročinitelj (82)

ﺱﻮﻳﺄﻣ ﺩﺮﻣ ﻥﺁ (89–90) – Onaj nemoćni čovjek (78)


U sljedećem primjeru izostavljena je imenica, pa je tako upotrijebljen samo arapski pridjev u vokativu:

ﻪﺤﻟﺎﺻ یﺍ (104 dva puta) – Ej, dobra!29

Dakle, u navedenom primjeru dolazi do elizije imenice u atributivnoj sintagmi, ali se iz konteksta zaključuje da je riječ o ženi.


      1. Utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana

Osim zastupljene leksike arapskog jezika, u Bulbulistanu je vidljiv utjecaj gramatike arapskog jezika na gramatiku perzijskog jezika.

U perzijskom jeziku ne postoji gramatički rod, dakle ne postoje posebne oznake za muški, ženski i srednji rod. Međutim, u određenom broju primje- ra dolazi do kongruencije pridjeva s imenicom u rodu, što je karakteristika arapskog jezika. Naime, ako je riječ o arapskom pridjevu u ženskom rodu,



  1. Ponudila sam svoj prijevod da bih ukazala na to da je izostavljena imenica, a Ćehajićev prijevod glasi: Dobra ženo! (88)


onda on slijedi imenicu u ženskom rodu, poštujući pravila gramatike arapskog jezika (Faršīdward, 2003: 147), a u perzijskom jeziku takvo pravilo nikada nije postojalo. Međutim, od 6. stoljeća, kada perzijska proza pada pod utjecaj arapske proze, ova se pojava uočava u nekim djelima, a prvi je put uočena u djelu Ċahār maqale (Bahār, II tom, 1996: 306). Za ilustraciju će poslužiti sljedeći primjeri:

ﻪﻠﻴﻤﺟ ﻥﺯ (101) – Lijepa žena (85);ﻪﻴﻧﺍﺯ ﻥﺯ (100) – Žena prostitutka (85); ﻪﺤﻟﺎﺻ ﻥﺯ (102) – Čestita žena (87); ﻪﻠﻓﺎﻏ ﻥﺯ یﺍ (110) – Nemarna ženo (91) U svim navedenim primjerima zastupljene su atributivne sintagme u koji-

ma u funkciji atributa uz perzijsku imenicu ﻥﺯ [zan] – žena dolaze arapski pridjevi u ženskom rodu. S obzirom na to da ova pojava nije tako uobičajena u perzijskom jeziku, ona se ubraja u stilske osobenosti Fevzijina jezika.

U sljedećim primjerima zastupljene su neke konstrukcije karakteristične za arapski jezik:

.ﻦﮐ ﺹﺎﺨﻟﺍ ﺹﺎﺧ ﺖﺒﺤﺻ ﻦﻣ ﻪﺑ (109) – Druguj sa mnom najprisnije.30

.ﻥﺎﺘﺳﻭﺪﻨﻫ یﺎﻤﻠﻋ ﺯﺍ ﺖﻓﺭ ﯽﻤﻟﺎﻋ ﺩﺰﻧ ﻪﺑ (117) – Otišao je kod jednog indijskog učenjaka. (96)

ﻩﺰﺒﺳ ﻝﺎﻔﻁﺍ ﻝﺎﻤﮐ ﺎﺑ ﻩﺪﻴﺳﺭ (43) – Izdanci zelenila dostigli svoju punoću. (48)

ﻝﺎﺣ ﻥﺎﺴﻟ (162) – Jezik stanja (129)

U Bulbulistanu je osim perzijske množine zastupljena i upotreba arapske nepravilne množine. Za ilustraciju se navode samo neki primjeri:

ﺪﻳﺎﺼﻗ / ﺮﺑﺎﻨﻣ (39) /ﺭﺎﺒﮐ ﻭ ﺭﺎﻐﺻ (84) / ﺎﻤﻠﻋ ﻭ ﺎﻤﮑﺣ ﻭ ﺍﺭﺯﻭ (117)

Upotreba arapskog superlativa uočena je u sljedećem primjeru iz Bulbu- listana:

ﻥﺎﻤﺣﺭ ﻭ ﺏﺍﻮﺗ یﻮﺗ ﻢﺣﺭﺍ یﻮﺗ (102) – Ti si najmilostiviji, Ti primaš pokajanja!

(87)

Premda u perzijskom jeziku ne postoji dvojina, u Bulbulistanu se upotre- bljava arapska dvojina i to u imenici ﻦﻳﺪﻟﺍﻭ – roditelji.


    1. Turcizmi u Bulbulistanu


      1. Turska leksika

Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro vladao i turskim, pa nas stoga ne čudi njegovo navođenje jedne cijele pjesme na turskom osman- skom jeziku u Bulbulistanu:

ﻦﻴﺳ ﻢﻐﻴﺑ ﻪﻠﻳﻮﺑ کﺪﺷﺮﻳﺍ ﻩﺩﻮﺼﻘﻣ ﻪﻧ ﻢﺴﻠﺑ ﺐﺠﻋ ﻦﻴﺳ ﻡﺮﺧّ

ﻪﻠﻳﻮﺑ ﻪﻨﻴﺳ ﻪﻧ ﮏﻧ ﯽﻧﺎﻓﺮﻫﺩ ﻮﺑ ﺎﻬﺷ

ﻦﻴﺳ ﻢﺘﺳﺭ ﺎﻳ ﻭ ﻥﺎﻗﺎﺧ ﺎﻳ ﻭ ﺭﻮﻔﻐﻓ ﺎﻳ ﺭﺪﻨﮑﺳﺍ ﺎﻳ ﻦﻴﺳ ﻢﻟﺎﻋ ﻩﺎﺷ ﻢﻟﺎﺗﻮﻁ کﺪﻟﻭﺍ یﻭﺮﺴﺧ ﮏﻧﺎﻣﺯ ﻦﻴﺳ ﻢﻠﻋﺍ ﻪﻨﻳﺮﻣﺍ ﮏﻟﺎﻫ ﯽﺷ ﻞﮐ ﻦﻴﺳ ﺭﻮﻠﻴﺑ ﻦﻴﺳ ﻢﺟ ﺩﻮﺧ ﺎﻳ ﻦﺳ ﻦﻤﻬﺑ ﺎﻳ ﻦﻴﺳ ﻥﻭﺪﻳﺮﻓ ﻭ کﺎﺤﺿ ﺎﻳ




  1. Ponudila sam svoj prijevod, a Ćehajićev glasi: Budi moj najiskreniji drug. (91)


ﻦﻴﺳ ﻡﺩﺁ ﻞﺴﻧ ﻦﺳ ﺭﻮﺷﺍ ﺭﺎﻳ ﻪﻳﺍﺪﺧ ﮏﻟ ﺮّﺒﮑﺗ ﻦﻴﺳ ﻢﮑﺑﺍ ﻩﺪﮐ ﺩﺮﻴﮔ ﻞﺟﺍ ﻪﺘﺳﺩ ﺖﺒﻗﺎﻋ ﯽﺻﺍ ﻪﻧ

31ﻦﻴﺳ ﻥﺩ ﯽﻨﻣ ﻩﺮﻄﻗ ﺮﺑ ﻪﮐ ﻞﻓﺎﻏ یﺍ ﻪﻠﮐﺁ کﺩﻮﺟﻭ (78–77)

Care! Šta je to što te veseli na ovom prolaznom svijetu?

Čudno! Želio bih znati do kog si cilja stigao da si tako bezbrižan? Pretpostavimo da si Husrou (našeg) vremena, vladar svijeta,

ili Aleksandar, ili sin neba (kineski car), ili Hakan, ili si Rustam, ili Dahhak, ili Feridun, ili Behmen, ili Džem.

Ti znaš bolje nego iko drugi da ti podliježeš Božijoj odredbi “Sve je pro- lazno”.

Kad najzad dođe smrt, tada si nijem.

Veličina pripada Bogu, ti si od Ademova potomstva.

Nemarni čovječe! Znaj da je tvoje tijelo nastalo od jedne kaplje sperme.

(71–72)


      1. Utjecaj turske gramatike na jezik Bulbulistana

U nekim primjerima Bulbulistana vidljiv je i utjecaj gramatike turskog jezika, što se prvenstveno primjećuje kod izražavanja komparativa. Međutim, takve rečenice smatraju se gramatički nepravilnim, budući da nisu poštova- na pravila tvorbe komparativa u perzijskom jeziku. Naime, pridjevi u tim rečenicama imaju značenje komparativa, a upotrijebljeni su u pozitivu. Za ilustraciju će poslužiti sljedeći primjeri:

.ﺖﺳﺍ ﻥﺍﺩ ﻪﺘﮑﻧ ﻭ ﻦﻴﺑ ﻩﺩﺮﺧ ﻥﺍﺮﻋﺎﺷ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﺭﺎﻌﺷﺍ ﻊﻳﺎﻨﺻ ﺭﺩ ﻪﻴﻠﻋ ﻪﻠﻟﺍ ﻪﻤﺣﺭ یﺪﻨﻓﺍ ﯽﻗﺎﺑ

(145) – Bakija Efendi, neka mu je rahmet duši, u poetskoj je umjetnosti od svih pjesnika bio pronicljiviji i oštroumniji.32

Ova je rečenica gramatički netačna, jer su pridjevi trebali biti u kompa- rativu, pa bi glasila:

.ﺖﺳﺍ ﺮﺗ ﻥﺍﺩ ﻪﺘﮑﻧ ﻭ ﺮﺗ ﻦﻴﺑ ﻩﺩﺮﺧ ﻥﺍﺮﻋﺎﺷ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﺭﺎﻌﺷﺍ ﻊﻳﺎﻨﺻ ﺭﺩ... Isti slučaj dešava se i u sljedećim rečenicama:

.ﺩﻮﺑ ﺩﺎﻬﻧ ﺵﻮﺧ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﺶﺘﻣﺪﺧ ﺭﺩ ﺩﺎﺘﺳﺍ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﯽﮐﻻﺩ ﻊﻳﺎﻨﺻ ﺭﺩ ﺩﻮﺑ ﯽﻧﺍﻮﺟ (169) – Tu je bio i jedan mladić vještiji u maserskom zanatu od drugih i najboljeg pona- šanja. (134)

Ova rečenica trebala bi glasiti:

.ﺩﻮﺑ ﺮﺗﺩﺎﻬﻧ ﺵﻮﺧ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﺶﺘﻣﺪﺧ ﺭﺩ ﺮﺗﺩﺎﺘﺳﺍ ﻪﻤﻫ ﺯﺍ ﯽﮐﻻﺩ ﻊﻳﺎﻨﺻ ﺭﺩ ﺩﻮﺑ ﯽﻧﺍﻮﺟ

ﻩﺩﺮﺧ ﻭ ﻥﺍﺩ ﻪﺘﮑﻧ ﺮﺘﺸﻴﺑ ﺵﺭﺪﭘ ﺯﺍ ﺮﺜﻧ ﻭ ﻢﻈﻧ ﻡﻮﺳﺭ ﺭﺩ ﺎﻤﻬﻴﻠﻋ ﻪﻠﻟﺍ ﻪﻤﺣﺭ ﻩﺩﺍﺯﺎﺷﺎﭘ ﺶﻳﻭﺭﺩ ﺖﺳﺍ ﻥﺎﺠﻨﺳ (147) – Derviš-paša-zade (neka im se Bog smiluje) je u poeziji i prozi mnogo suptilniji i pedantniji od svog oca. (118)


  1. U svim rukopisima Bulbulistana, kao i u kritičkom izdanju Bulbulistana Esmat Khoeini nedostaje prvi polustih posljednjeg stiha.

  2. Ponudila sam svoj prijevod da bih izrazila komparativno značenje pridjeva. Ćehajićev prijevod glasi: Bakija je, između svih pjesnika, bio najsuptilniji u poetskoj umjetnosti. (116)


Ova rečenica trebala bi glasiti:

ﻩﺩﺮﺧ ﻭ ﺮﺗ ﻥﺍﺩ ﻪﺘﮑﻧ ﺮﺘﺸﻴﺑ ﺵﺭﺪﭘ ﺯﺍ ﺮﺜﻧ ﻭ ﻢﻈﻧ ﻡﻮﺳﺭ ﺭﺩ ﺎﻤﻬﻴﻠﻋ ﻪﻠﻟﺍ ﻪﻤﺣﺭ ﻩﺩﺍﺯﺎﺷﺎﭘ ﺶﻳﻭﺭﺩ ﺖﺳﺍ ﺮﺗ ﻥﺎﺠﻨﺳ

Može se pretpostaviti da je Fevzija vjerovatno pod utjecajem gramatike turskog jezika pridjev komparativnog značenja napisao bez komparativnog nastavka “tar”, jer se u turskom jeziku komparacija pridjeva u rečenici izra- žava pozitivom, odnosno komparativ se izražava tako da se pojam s kojim se poredi stavi u ablativ komparacije, pri čemu pridjev kao sadržaj poređenja može biti u pozitivu (Čaušević, 1996: 137).

Utjecaj gramatike turskog jezika na Fevziju ogleda se i na fonetsko-fono- loškom planu, pa je tako on upotrijebio riječ ﺭﺍﺯﺎﭘ [pāzār] (64) – pijaca, umje- sto ﺭﺍﺯﺎﺑ [bāzār]. Može se pretpostaviti da je Fevzijino poznavanje turskog jezika uzrokovalo da riječ bāzār napiše kao pāzār, budući da se u turskom jeziku ta riječ upravo kaže pazar. Međutim, možda je ovo jedna od ortograf- skih karakteristika, odnosno moguće je da je prilikom prepisivanja rukopisa došlo do pogreške.


    1. Zaključak


Na osnovu leksike koju je koristio u Bulbulistanu, može se zaključiti da je Fevzija dobro vladao ne samo perzijskim jezikom nego i arapskim i tur- skim. Nakon sprovedene leksičke analize teksta primjećuje se da Bulbulistan obiluje arapskim rečenicama, sintagmama i riječima, a u određenom broju primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana. Najveći broj arapskih rečenica u tekstu odnosi se na kur’anske ajete i hadise, koji se prvenstveno navode radi potkrepljivanja prethodnog sadržaja, ali, u nekim slučajevima, i da bi samo upotpunili rečenicu. Također, jedna od Fevzijinih stilskih osobenosti jeste pravljenje atributivnih sintagmi, koje se sastoje od imenice perzijskog ili arapskog porijekla i složenice iz Kur’ana u funkciji atributa.

S obzirom na to da je Fevzija bio pod utjecajem Saʻdijeva Đulistana i Džamijeva Beharistana, u kojima je zastupljen velik broj arapskih riječi i citata koji se odnose na kur’anske ajete i hadise, sasvim je razumljivo da i on poseže za upotrebom arapske leksike i citata iz Sakralnog teksta.

Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro vladao i turskim, pa nas stoga ne čudi njegovo navođenje jedne cijele pjesme na turskom osman- skom jeziku u Bulbulistanu. U nekim primjerima vidljiv je i utjecaj gramatike turskog jezika, što se prvenstveno primjećuje na morfološkom planu.

Na kraju, može se reći da leksika stranog porijekla u Bulbulistanu, odno- sno upotreba arabizama i turcizama, ima evokativnu vrijednost, da dočarava


vrijeme i prostor u kojem je Fevzija stvarao svoje djelo, a istovremeno nam govori o porijeklu i obrazovanosti samog autora.


Summary



Arabic and Turkish loanwords in Fevzi Mostarac’s Bulbulistan


The writer analyses Arabic and Turkish loan words in Bulbulistan. The work was composed in Persian by Fevzi Mostarac in the 18th century and modelled after the celebrated Persian literary classics, primarily Sadi’s Gulistan and Jami’s Baharistan. Fevzi’s Bulbulistan is replete with Arabic words, sentences and expressions. Several examples demonstrate the influ- ence of Arabic grammar on the language of Bulbulistan. The Arabic sentences are mostly citations from the Qur’an and Hadith and serve mainly to support the text that precedes them, but in some cases also to complete a sentence. It is understood that Fevzi knew Turkish well and it is not surprising that in Bulbulistan he quotes a whole poem in Turkish. Some examples demonstrate influences from Turkish grammar, mainly in terms of morphology.

1

ANALI GHB 2012; 41 (33)