LAMIJA HADŽIOSMANOVIĆ

JEDNA STARA VERZIJA (AUTOGRAF? ) KAIMIJINE KASIDE

PROTIV DUHANA

Jedna od najzanimljivijih ličnosti alhamijado književnosti u Bosni u sedamnaes­tom vijeku je Sarajlija Hasan Kaimi (Kaimi-baba). Kaimi mu je pjesnički pseudonim, a po pravom prezimenu Zerrin-oglu¹ nije poznat. Pisao je na turskom i ostavio dvije stihovane zbirke: Waridat i Diwan, a na našem jeziku arapskim pismom dvije kaside² jednu protiv pušenja duhana, a drugu patriotskog sadržaja, te oveću pjesmu o osvojenju Kandije 1669. godine.³

U narodu i kasnijim legendama ostao je poznat kao narodni tribun i zaštitnik sirotinje. Predvodio je sarajevsku sirotinju u pobuni u teškoj i gladnoj 1682. godini.

Vlast i ulema prognali su Kaimiju iz Sarajeva u Zvornik. Taj čin u masi je odjek­nuo legendama u kojima je pjesnik predstavljan kao žrtva i nepravedno osuđen. Pošto je Kaimi dugo pisao stihove kojima je proricao budućnost, ne začuđuje što su se oko njega ispreplele tolike priče u kojima je teško razlučiti istinu od maštovitosti.

Ako prihvatimo kao historijski fakat da je Kaimi poveo sarajevsku sirotinju u pobuni protiv vlasti, onda ne bismo mogli primiti bez rezerve neke ocjene kao što je ova dra Hazima Šabanovića:

"U stvari izražavao je političke nazore, misli i želje ondašnjih ograničenih, glu­pih, neobrazovanih bosanskih derviša i primitivnih masa".⁴

Kaimi se školovao u Sofiji, bio je obrazovan, imućan, čak je podigao tekiju i most preko Miljacke, i normalno je bilo da se pridruži ulemi i nosiocima vlasti. Pošto se sukobio s njima, zalažući se za socijalna prava sirotinje, onda ga ne bismo mogli nazvati tumačem političkih nazora i ideja "glupih" i "neobrazovanih" derviša. Bavio se, istina, džifrom - "mistikom" brojeva - ali to nije ništa neobično za čovjeka XVII vijeka i na Istoku i na Zapadu. Bio je u tome izraz svoga vremena a upravo njegova sa­znanja do kojih je dolazio putem ilmi-džifra imaju posebnu vrijednost u tome što po­kazuje ondašnje težnje i ideale prosječnog bosanskog Muslimana.

Kao i ostali pjesnici ovog tla, Kaimi svojim kasidama izriče pouku. U pjesmi o štetnosti duhana, nedvosmisleno ukazuje na posljedice čak i prijeti. Kako je pjesnik i kao ličnost bio veoma popularan (pripisivana su mu svojstva svetog čovjeka), razumlji­vo je što je i sama kasida bila dobro primljena. S tim u vezi su i brojne verzije kaside, koja se, izvjesno, najviše prenosila usmenim putem.

Sejfuddin Kemura i dr. Vladimir Ćorović prvi su transliterirali i uporedo s faksi­milom objavili ovu Kaimijinu kasidu.⁵ Kasniji istraživači alhamijado književnosti ko­ristili su se upravo ovom verzijom čiji se rukopisni primjerak sada nalazi u Orijentalnom institutu (iz fonda pripojenih zbirki nekadašnjeg Balkanskog instituta). Jedan tekst ove kaside, koja se čuva u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u mnogome se razlikuje od svih dosada objavljenih verzija te pjesme.

Nekoliko pojedinosti navodi nas na predpostavku da se radi o originalu. Ispisana je na veoma starom, požutjelom i zamrljanom papiru, pa su neke riječi teško čitljive. Dva lista, na kojima je napisana, pripadaju nekoj svesci iz koje su dosta grubo iskinuta. Na prvoj strani ova dva lista je dvanaest stihova na turskom jeziku, a ispod njih ponov­ljena su dva stiha i podvučena. Ispod crte dodati su neki brojevi, koji bi se mogli shva­titi kao "raqam-i sirri" (tajanstveni brojevi) kojima je proricana sudbina. Poznato je inače, da je Kaimi autor stihovane zbirke proročanstava (Waridat).

Na drugoj strani listova, bez naslova, počinje kasida protiv pušenja duhana na našem jeziku ali arapskim pismom.⁶

Starost rukopisa nije jedino što nas upućuje na pomisao o originalu. Najviše raz­loga za tu pretpostavku nalazimo u potpisu na završetku kaside: Kaimi. Taj potpis indicira da ga nije stavilo treće lice već autor. Nije nevažno i to da rukopis potječe iz Sarajeva, gdje je Kaimija u prvoj fazi svog života djelovao.

Pored ovih elemenata, i jezik kaside može se pridružiti razlozima za predpostav­ku o originalu. Jezik je arhaičniji i ima više turskih izraza nego druge, dosad objavljene verzije. Uz to valja skrenuti pažnju na ortografiju, koja pokazuje na početne pokuša­je prilagodavanja arapskog pisma našem jeziku. Arapski tekst, koji su transliterirali Kemu­ra i Ćorović podređen je u velikoj mjeri zakonima za koje su se zalagali pozniji reforma­tori arebice.

Pošto do sad nije nigdje objavljena ova verzija kaside, donosimo je u cjelini, a raz­like sa verzijom Kemura-Ćorović, u fusnotama:

[Buj]urmušdur gospodar⁷
Ostan se⁸ tutuna,
Nek's uvede tutuna!
[K]im isterse⁹
Božji¹⁰ dar
[Nem]ojte se po zlu rit¹¹
Čujte što će slovo¹² rijet
[H]er kim ister¹³
čisto umrijet¹⁴
Nek's uvede tutuna
[Zl]očesta je rabota
Pušit ga je sramota
Jer[e] v[i]rlo sramota
Ostan se¹⁵ tutuna
[U]vedte se smrada
Ne orite grada
Nek je čista brada¹⁶
Ostan se¹⁷ tutuna.
Nuto muke tv[i]rde
Sve haljine sm[i]rde
[S]vakomu se grde
Ostan se¹⁸ tutuna
Ostan se¹⁹ tutuna.
Nemojte se karat
Bogme će vas žarit²⁰
Svakog srce parat
Ostan se tutuna²¹
Kim ičerse pakao²²
On je sebe smakao²³
Uvik plakao²⁴
Ostan se²⁵ tutuna
Tko²⁶ ga pije zlopati
Nemojte se trovati
Lulu kamiš²⁷ kopati
Ostan se²⁸ tutuna.
Lulom o tle kljuje²⁹
Oko sebe pljuje³⁰
Gore nek da bljuje³¹
Ostan se³² tutuna
Smrdi kako³³ hala
Zararli je mala³⁴
Uvedte se zala³⁵
Ostan se³⁶ tutuna.
Kim ičerse tužan
Sarraf³⁷ mu je ružan
Hodi kako dužan³⁸
Ostan se³⁹ tutuna
Tutundžija svaki blijed
Iz nosa mu teče ijed
Eger taze eger sijed⁴⁰
Ostan se⁴¹ tutuna
Nut pogledaj sada
Sve me zajmiš kada⁴²
Sve zajmiš kada⁴²
Uvedte se jada
Ostante se tutuna
I mi smo ga pili
I u jadu bili⁴³
Kako bogumili⁴⁴
Ostante se tutuna
Frenkler bunu satarlar⁴⁵
Suduk⁴⁶ ičre tutarlar⁴⁷
Bak ne zehri jutarlar⁴⁸
Ostante se tutuna
Vazgećmesi pek lazim⁴⁹
Frenke ujmak ne lazim⁵⁰
Ne budte mulazim
Ostante se tutuna
Zločesto je po vjeru
Ružno jedni umiru
U zemlju se uviru⁵¹
Ostante se tutuna⁵²

Ova Kaimijina kasida nastala je tek nekoliko decenija po pojavi duhana u Osman­skom carstvu, odnosno kod nas, u vrijeme kada su se vodile žustre polemike da li uživa­nje u pušenju žutog lista pripada muslimanu zabranjenim ili dozvoljenim stvarima. Među tumačima Kur'ana i hadisa bilo je i onih koji su pokušali da nađu odredbe što bi se mogle odnositi i na duhan. Po jednima, temeljne islamske norme su protiv duhana, po drugima nema ničeg lošeg u njegovu uživanju. Ta rasprava, zajedno s duhanom, pre­nijela se i u naše krajeve.

Pošto je Hasan Kaimi dobro znao turski jezik, s razlogom pretpostavljam da je bio u prilici da se uputi u te rasprave, koje su bile posebno intenzivne sredinom sedam­naestog vijeka u Istanbulu. On se, kako se iz svakog stiha kaside vidi, energično pridru­žio onima što su u duhanu vidjeli porok, zabranjen od Boga i štetan po zdravlje i ime­tak.

U prisustvo polemike o valjanosti duhana, čitavih stotinu godina kasnije, uvodi nas i "Sirrijina riječ o duhanu". Poznati pjesnik i šejh tekije na Oglavku Sirri-baba, sto­ji na drugoj strani. On ne samo da ne vidi ništa loše ni opasno u pušenju, nego ga otvo­reno preporučuje:

Neznalica je i glupan ko duhan grdi,
Taj nikako ne zna šta je užitak.
Za duhan u samom zakonu nema izričite zabrane.
Pa zašto bi onda bio zabranjen jedan suh list...⁵³

O literarnoj vrijednosti ove Kaimijine kaside gotovo da ne bismo imali šta reći. U Kaimijino vrijeme bilo je uobičajeno da se misli, posebno pouke izlažu u obliku pjesme, bez poštivanja elementarnih zakona pjesničke forme. Ovdje mislim na alhami­jado literaturu. U ovoj kasidi izuzev rime, koja je negdje izforsirana, gotovo da nema ni­čeg pjesničkog. To je, zapravo, autorov sud o duhanu, izložen veoma direktno, u for­mi savjeta i pouka, negdje imperativnih, koji se nižu redom kao u proznom tekstu. Sa­držaj je kazan veoma jasno, bez pjesničke metafore.

Iako je dosad mnogo spominjano ime Hasana Kaimije, pisano o njegovu djelu, ono još nije sveobuhvatno ocijenjeno. Kako sam već rekla, postoje mnoge praznine u njego­voj biografiji, pa su često izricani oprečni sudovi ne samo o njegovu životu nego i vrijed­nosti pjesničkog rada. Mnogi su ga ocijenili veoma nepovoljno, čini nam se ne sasvim pravedno i do kraja argumentirano.⁵⁴ Zbog toga, a i zato što Hasan Kaimi svojim dje­lom čini nezaobilazan dio književnosti Bosanskih Muslimana sedamnaestog vijeka, mis­lim da je za konačan sud potrebno obuhvatnije istražiti i valorizirati Kaimiju - pjesnika.

SUMMARY

ONE OLD VERSION (AUTOGRAPH) OF THE KAIMIJA'S KASIDA AGAINST TABACCO

Hasan Kaimija from Sarajevo was the first poet in Turkish and Serbocroat langu­age. His poem (kasida) against smoking was well-known and it was preserved in several copies. S. Kemura and V. Ćorović published it in their work Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912. The author of this article found an old copy, - and perhaps autograph, which differs from Kemura's and Ćorović's. We have the whole text of this manuscript, comparing it with already published text at Kemura and Ćoro­vić.