MUSTAFA JAHIĆ
Gazi Husrev-begova biblioteka
UDK: 811.411.21'367.3-23
Izvorni naučni rad
U ovome radu govori se o složenim rečenicama sastavljenim od naporednih nezavisnih prostih rečenica u arapskom jeziku prikazanih na primjerima kur’anskoga teksta. Ovakve rečenice mogu biti u međusobno različitim odnosima zavisno od vrste značenja koja izražavaju. Nekada ove rečenice mogu izražavati jedinstveno značenje tako da izgledaju kao jedinstven iskaz u kome druga rečenica izgleda kao dio prve rečenice. Između ovih rečenica može biti i sasvim suprotan odnos koji se manifestira u potpunoj različitosti tako da se ne mogu dovesti u međusobni odnos ni po kome kriteriju, ni prema smisaonoj povezanosti, ni po značenju, niti nekim zajedničkim for- malnim obilježjima. Odnos između sastavnica prve vrste rečenica obilježava potpuno jedinstvo (ittiḥād tāmm) njihovog sadržaja, koje se manifestira kao njihova potpuna međusobna povezanost (kamāl al-ittiṣāl) ili polupotpuna povezanost (šibh kamāl al-ittiṣāl) kada između njih ne postoji potpuno jedinstvo značenja. Odnos između sastavnica druge vrste ovih rečenica obilježava potpun kontrast (tabāyun tāmm) njihovog sadržaja, koji se manifestira kao njihova potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘) ili polupotpuna nepovezanost (šibh kamāl al-inqiṭā‘) kada u složenom rečeničnom iskazu od tri rečenice treća rečenica može biti povezana sa prvom reče- nicom sastavnim veznikom wa, ali ne može sa drugom zato što bi u tom slučaju takav iskaz izražavao krivo značenje. Svaka navedena vrsta povezanosti, odnosno nepove- zanosti ovih rečenica realizira se na više načina i bez sastavnog veznika wa zbog čega se ovakva rečenica označava kao ğumla al-faṣl (asindetska ili bezveznička rečenica). Međutim, kada se stepen povezanosti ovakvih rečenica nalazi na sredini između potpune povezanosti (kamāl al-ittiṣāl) i potpune nepovezanosti (kamāl al-inqiṭā‘), ili polupotpune povezanosti (šibh kamāl al-ittiṣāl) i polupotpune nepovezanosti (šibh kamāl al-inqiṭā‘) i kada između njih postoji određeni semantički konektor (ǧāmi‘) koji kao zajednički element ili pojam prisutan u obje rečenice omogućuje njihovo eksplicitno povezivanje sastavnim veznikom wa u smislenu složenu rečenicu, takva se rečenica označava kao ǧumla al-waṣl (sindetska ili veznička rečenica).
Ključne riječi: Kurʼan, stilistika, asindetske rečenice, sindetske rečenice, smisleni odnos, semantički konektor
Rečenice u arapskom jeziku pokazuju posebne gramatičko-stilističke karakteristike i kroz način njihovog sklapanja i međusobnog povezivanja u složenom rečeničnom iskazu sastavljenom od dvije ili više prostih međusobno
ANALI GHB 2016; 45 (37)
111
Mustafa Jahić
nezavisnih, koordiniranih rečenica. Ovakve rečenice mogu biti bez veznika (faṣl) i sa veznikom wa (waṣl). Obje vrste navedenih rečenica čine nezavisno složene rečenice, s tim što se rečenice prve vrste s implicitnom koordinaci- jom označavaju kao asindetske ili bezvezničke rečenice (ğumla al-faṣl), a druga vrsta s eksplicitnom koordinacijom kao sindetske ili vezničke rečenice (ǧumla al-waṣl). Prve nastaju naporednim nizanjem prostih rečenica, a druge njihovim spajanjem sastavnim veznikom wa. Obje vrste ovakvih rečenica u arapskoj gramatici definiraju se kao rečenice koje nemaju implicitnu fleksiju pojedinačne riječi (ğumal lā maḥall lahā min al-i‘rāb) zbog čega umjesto njih i ne može stajati takva eksplicitno iskazana riječ u odgovarajućem padežu.1
Obje vrste navedenih rečenica predstavljaju parataktičke strukture sastav- ljene od dvije ili više prostih nezavisnih rečenica. U takvoj nezavisnosloženoj jezičkoj strukturi pojedinačne rečenice se nalaze u koordinacijskom odnosu jedna pored druge i gramatički su nezavisne jedna od druge. Njihovim skla- panjem u jednu rečenicu nastaje nezavisnosložena rečenična struktura koja se označava kao rečenični niz, odnosno rečenični spoj, zavisno od toga da li između njih nema veznika ili su povezane veznikom wa. Formiranjem slože- ne rečenice, između njenih sastavnica uspostavlja se unutarnji pretpostavljeni odnos povezanosti, koji na logičko-semantički način povezuje takve rečenice i na taj način dokida njihove rečenične granice pretvarajući ih u unutarreče- ničnu granicu između njenih sastavnica.2 Druga rečenica u ovakvome redo- slijedu može izražavati i posljedicu uzroka sadržanog u prvoj rečenice tako da se odnosi između ovih rečenica mogu definirati i kao uzročno-posljedični.
Ovakvu jezičku strukturu arapski gramatičari i stilističari definiraju kao složenu rečenicu u kojoj druga rečenica ne izražava značenje pojedinačne riječi tako da umjesto nje ne može ni stajati pojedinačna riječ sa fleksijom
Druga vrsta složenih rečenica u kojima druga rečenica izražava značenje pojedinačne riječi tako da njenu sintaksičku funkciju može preuzeti pojedinačna riječ istoga značenja ne spadaju u sindetske i asindetske rečenice. U ovakvim složenim rečenicama njihove rečenice sastavnice nalaze se u subordinacijskom odnosu i definiraju se kao zavisnosložene rečenice. Druga rečenica u ovakvom rečeničnom iskazu nalazi se u zavisnom odnosu prema prvoj rečenici i označava kao zavisna, a prva glavna rečenica. Zavisna rečenica ima implicitnu fleksiju prema mjestu njenog uvrštenja u ustrojstvu glavne rečenice (ğumal lahā maḥall min al-i‘rāb) i može se iskazati i pojedinačnom imenicom u padežu koji odgovara njenoj poziciji u glavnoj rečenici. Tako se, npr., u
ajetu: ﺔٍ ﻨَ ﺳَ
ﻒَ ﻟْ َﺃ ﺮُ ﻤﱠ ﻌَ ُﻳ ﻮْ َﻟ ﻢْ ﻫُ ﺪُ ﺣَ َﺃ ﺩﱡ ﻮَ ﻳَ “Svaki bi volio da živi hiljadu godina” (al-Baqara, 96) koji
predstavlja zavisnosloženu rečeničnu strukturu, druga rečenica nalazi u poziciji direktnog
objekta i može se iskazati infinitivom u akuzativu: ﺔٍ ﻨَ ﺳَ
ﻒَ ﻟْ َﺃ ﺮﻴﻤﻌﺘﻟﺍ ﻢْ ﻫُ ﺪُ ﺣَ َﺃ ﺩﱡ ﻮَ ﻳَ “Svaki bi volio
živjeti hiljadu godina.” Ovakve rečenice se mogu nalaziti u poziciji subjekta, predikata,
atributa, objekta i drugih vrsta dopuna i prema tome označavaju se kao subjekatske, predikatske, atributske, objekatske itd.
Ṣabbāḥ ʻUbayd Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl fī al-balāġa al-qurʼāniyya, al-Ṭabʻa al-ūlā, Maṭbaʻa al-Amāna, Šibrā (Cairo), Miṣr, 1406/1986, 68.
112 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
koja bi odgovarala sintaksičkoj funkciji koju ima u ovakvoj nezavisnoslože- noj strukturi (ğumal lā maḥall lahā min al-i‘rāb). Tako se u kur’anskom ajetu:
ﺍﺮﻴﺼِ
ﻧَ ﻚَ ﻧْ ﺪُ َﻟ ﻦْ ﻣِ
ﺎﻨَ َﻟ ﻞْ ﻌَ ﺟﺍﻭَ
ﺎ̒ﻴِﻟﻭَ
ﻚَ ﻧْ ﺪُ َﻟ ﻦْ ﻣِ
ﺎﻨَ َﻟ ﻞْ ﻌَ ﺟﺍﻭَ
I odredi nam od Sebe zaštitnika i odredi nam od Sebe pomagača (al-Nisāʼ,
75)! druga rečenica: ﺍﺮﻴﺼِ
ﻧَ ﻚَ ﻧْ ﺪُ َﻟ ﻦْ ﻣِ
ﺎﻨَ َﻟ ﻞْ ﻌَ ﺟﺍﻭَ
“i odredi nam od Sebe pomagača”
ne može zamijeniti pojedinačnom riječi istog značenja. Isto pravilo važi i za
ajet:
ﺏﺎﻫﱠ ﻮَ ﻟﺍ ﺖَ
ﻧْ َﺃ ﻚَ ﱠﻧِﺇ ﺔً ﻤَ ﺣْ ﺭَ
ﻚَ ﻧْ ﺪُ َﻟ ﻦْ ﻣِ
ﺎﻨَ َﻟ ﺐْ ﻫَ ﻭَ
I daruj nam milosti Svoje; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje (Āl
‘Imrān, 8)! u kome druga rečenica: ﺏﺎﻫﱠ ﻮَ ﻟﺍ ﺖَ
ﻧْ َﺃ ﻚَ ﱠﻧِﺇ „Ti si, uistinu, Onaj koji
mnogo daruje,” ima status sintaksički samostalne rečenice kao i prva rečenica.
Asindetske i sindetske rečenice predstavljaju jednu od najvažnijih, ali i najtežih tema arapske stilistike.3 Stilističari posebno insistiraju na važnosti razlikovanja ove dvije vrste rečenica, poznavanju njihovih sličnosti i razlika i, posebno, njihovoj upotrebi u jeziku. Inače, termini faṣl i waṣl preuzeti su iz nauke o čitanju Kurʼana (ʻilm al-qirāʼāt) da bi se u vrijeme ʻAbdulqāhira al-Ğurğānīja ustalili i kao stilistički termini. Poznavanje ove vrste rečenica posebno je važno za razumijevanje jezika Kur’ana i utvrđivanje mnogih kur’anskih odredbi i propisa. Zbog toga su ove rečenice često bile pred- met studiranja mnogih klasičnih stilističara i gramatičara, pa i komentatora Kur’ana. Veliku pažnju tumačenju ovih rečenica posvećuju i savremeni arap- ski autori.
Asindetske rečenice (ǧumal al-faṣl) predstavljaju složen rečenični niz od najmanje dvije proste rečenice koje mogu izražavati različita značenja. Nekada ove rečenice mogu izražavati jedinstveno značenje tako da izgledaju kao jedinstven iskaz u kome druga rečenica izgleda kao dio prve rečenice i da među njima nema nikakve razlike.
Između ovih rečenica može biti i sasvim suprotan odnos koji se manife- stira u potpunoj različitosti tako da se ne mogu dovesti u međusobni odnos ni po kome kriteriju: ni prema smisaonoj povezanosti, ni po značenju, niti nekim zajedničkim formalnim obilježjima.
Odnos između sastavnica prve vrste rečenica obilježava potpuno jedin- stvo (ittiḥād tāmm) njihovog sadržaja, koje se manifestira kao njihova potpu-
3 Ğalāluddīn Muḥammad b. ʻAbdurraḥmān b. ʻUmar b. Aḥmad b. Muḥammad al-H̱ aṭīb al-Qazwīnī, al-Īḍāḥ fī ʻulūm al-balāġa: al-maʻānī wa al-bayān wa al-badīʻ, Waḍaʻa ḥawāšīh Ibrāhīm Šamsuddīn, al-Ṭabʻa al-ūlā, Dār al-Kutub al-ʻilmiyya, Bayrūt, 1424/2003, 118-119.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
113
Mustafa Jahić
na međusobna povezanost (kamāl al-ittiṣāl) ili polupotpuna povezanost (šibh kamāl al-ittiṣāl), kada između njih ne postojati potpuno jedinstvo značenja.
Odnos između sastavnica druge vrste ovih rečenica obilježava potpun kontrast (tabāyun tāmm) njihovog sadržaja, koji se manifestira kao njihova potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘) ili polupotpuna nepovezanost (šibh kamāl al-inqiṭā‘), kada u složenom rečeničnom iskazu od tri rečenice treća rečenica može biti povezana sa prvom rečenicom sastavnim veznikom wa, ali ne može sa drugom zato što bi u tom slučaju takav iskaz izražavao krivo značenje.
Realizacija asindetskih rečenica
Na osnovu naprijed navedenih kriterija asindetske rečenice se realiziraju u pet slučajeva: kada između njenih sastavnica vlada potpuna međusobna povezanost (kamāl al-ittiṣāl), zatim polupotpuna povezanost (šibh kamāl al-ittiṣāl), potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘), polupotpuna nepoveza- nost (šibh kamāl al-inqiṭā‘) i kada se nalaze na sredini između dvije potpuno- sti (tawassuṭ bayn kamālayn): potpune povezanosti i potpune nepovezanosti.
Kada dvije proste rečenice obrazuju rečenični niz izražavajući jedin- stveno značenje tako da i djeluju kao jedinstven iskaz u kome druga rečenica izgleda kao dio prve rečenice, takav se iskaz tretira kao asindetska rečenica (ǧumla al-faṣl). Odnos između ovih rečenica, sastavnica ovakvoga iskaza, obilježava potpuno jedinstvo (ittiḥād tāmm) njihovog sadržaja, koje se mani- festira kao njihova potpuna povezanost (kamāl al-ittiṣāl). Određeni smisaoni odnos zavisnosti koji postoji između ovih rečenica ne označava se nikakvim veznikom tako da i rečenice sastavnice takvoga niza ostaju sintaksički potpu-
no nezavisne jedna od druge, kao u ajetu:
ﻢﻴِﻠﻌَ ﻟﺍ ﻊﻴﻤِ ﺴﻟﺍ ﺖَ
ﻧْ َﺃ ﻚَ ﱠﻧِﺇ ﺎﱠﻨﻣِ
ﻞْ ﱠﺒﻘَ ﺗَ
ﺎﻨَ ﱠﺑﺭَ
Gospodaru naš, primi od nas; Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš (al-Baqara,
127)!
S obzirom na to da u ovome slučaju druga rečenica ne izražava novo zna- čenje, različito od značenja prethodne rečenice, nego u semantičkom smislu predstavlja dio takve rečenice, između ove dvije rečenice postoji unutarnja veza koja se manifestira kao smisaona zavisnost koja je jača od zavisno- sti koja se postiže veznikom wa. Zbog toga se značenje veze između ovih rečenica i ne označava formalnim izražavanjem sastavnog veznika, nego se takva veza implicira. Jaču povezanost ovakvih rečenica osigurava i kauzalno značenje druge rečenice koja objašnjava uzroke sadržaja prethodne rečenice. Tako i gore navedeni ajet znači kao da glasi: ﻢﻴﻠﻌﻟﺍ ﻊﻴﻤﺴﻟﺍ ﺖﻧﺃ ﻚّﻧﻷ ﺎّﻨﻣ ﻞّﺒﻘﺗ ﺎﻨّﺑﺭ “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!”4
4 Bahiyya bint Ḥāmid al-Liḥyānī, al-Duʻāʼ fī al-Qurʼān al-Karīm, asālībuh wa maqāṣiduh wa asrāruh, Baḥṯ muqaddam li al-ḥuṣūl ʻalā darağa al-māğistīr fī al-balāġa wa al-naqad,
114 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
Osim što u semantičkom pogledu predstavlja dio prethodne rečenice i time ostvaruje potpunu povezanost (kamāl al-ittiṣāl) s prethodnom rečeni- com, druga rečenica ove vrste asindetskih rečenica izražava i dodatna znače- nja tako da može izražavati značenje koroboracije, permutativa ili apozicije prethodne rečenice.
- Druga rečenica u ovakvom asindetskom nizu može izražavati značenje koroborativa (ta’kīd) prethodne rečenice oklanjajući time sumnju u njeno metaforičko značenje ili eventualno pogrješno razumijevanje, kao u ajetima:
ﻦﻴﻘِ ﱠﺘﻤُ ﻠْ ِﻟ ﻯﺪً ﻫُ
ﻪﻴﻓِ
ﺐَ ﻳْ ﺭَ ﻻَ
ﺏﺎﺘَ ﻜِ ﻟﺍ ﻚَ ِﻟﺫَ
۞ ﻢﻟﺍ
Elif-Lām-Mīm. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputa je za
bogobojazne (al-Baqara, 1-2), u kojima rečenica ﻦﻴﻘِ ﱠﺘﻤُ ﻠْ ِﻟ ﻯﺪً ﻫُ
“Uputa je za bogo-
bojazne” koroborira sadržaj prethodne rečenice na način sličan značenjskoj
koroboraciji (ta’kīd ma‘nawī).
Koroboracija značenja prethodne rečenice može biti iskazana i ponavlja- njem rečenice u formi sličnoj prethodnoj rečenici, kao formalna koroboracija (ta’kīd lafẓī), kao u ajetu:
ﺍﺪً ﻳْ ﻭَ ﺭُ
ﻢْ ﻬُ ﻠْ ﻬِ ﻣْ َﺃ ﻦﻳﺮِ ﻓﺎﻜَ ﻟﺍ ﻞِ ﻬِّ ﻤَ ﻓَ
Zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi (al-Ṭāriq,
17), u kome rečenica ﺍﺪً ﻳْ ﻭَ ﺭُ
ﻢْ ﻬُ ﻠْ ﻬِ ﻣْ َﺃ “još koji trenutak ih ostavi” ponovljena u
obliku sličnom obliku prve rečenice koroborira njeno značenje. Druga rečeni-
ca u oba navedena primjera, ustvari, predstavlja koroborativni dodatak prvoj rečenici.
Druga rečenica u ovakvom asindetskom nizu svojim sadržajem može upotpunjavati značenje prethodne rečenice i kao njen permutativ (badal), kao
u ajetima:
ﻥﻮُﺛﻮﻌُ ﺒْ ﻤَ َﻟ ﺎﱠﻧِﺇءَ
ﺎﻣﺎﻈَ ﻋِ ﻭَ
ﺎﺑﺍﺮَ ُﺗ ﺎﱠﻨﻛُ ﻭَ
ﺎﻨَ ﺘْ ﻣِ
ﺍﺫَ ِﺇءَ
ﺍﻮُﻟﺎﻗَ
۞ ﻥﻮُﻟﻭﱠ ﻷْ ﺍ ﻝﺎﻗَ
ﺎﻣَ
ﻞَ ﺜْ ﻣِ
ﺍﻮُﻟﺎﻗَ
ﻞْ ﺑَ
Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih. Govorili su: - Zar
kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni (al-Mu’minūn, 81-82)?! Drugi ajet u navedenom kur’anskom primjeru pred- stavlja rečenicu koja se nalazi u poziciji permutativa cjeline (badal al-kull min al-kull) prethodnog ajeta.
Druga rečenica u ovakvome asindetskom nizu može se nalaziti i u pozi- ciji permutativa cjeline jednim dijelom (badal al-ǧuz’ min al-kull) i na takav način upotpunjavati značenje prethodne rečenice, kao u ajetima:
ﻥﻮُﻴﻋُ ﻭَ
ﺕﺎﱠﻨﺟَ ﻭَ
۞ ﻦﻴﻨِ ﺑَ ﻭَ
ﻡﺎﻌَ ﻧْ َﺄﺑِ
ﻢْ ﻛُ ﺪﱠ ﻣَ َﺃ ۞ ﻥﻮﻤُ َﻠﻌْ ﺗَ
ﺎﻤَ ﺑِ
ﻢْ ﻛُ ﺪﱠ ﻣَ َﺃ ﻱﺬِ ﱠﻟﺍ ﺍﻮﻘُ ﱠﺗﺍﻭَ
I bojte se Onoga koji vam dariva ono što znate: dariva vam stoku i sinove,
i bašče i izvore (al-Šu‘arā’, 132-134), u kojima rečenica: ۞ ﻦﻴﻨِ ﺑَ ﻭَ
ﻡﺎﻌَ ﻧْ َﺄﺑِ
ﻢْ ﻛُ ﺪﱠ ﻣَ َﺃ
Ğāmiʻa Umm al-Qurā, Kulliya al-luġa al-ʻarabiyya, Makka al-Mukarrama, 1422/2001,
221. Dostupno na: http://ar.islamway.net/book/9579/. Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl..., 104-105.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
115
Mustafa Jahić
ﻥﻮُﻴﻋُ ﻭَ
ﺕﺎﱠﻨﺟَ ﻭَ
“dariva vam stoku i sinove, i bašče i izvore” predstavlja permu-
tativ cjeline jednim dijelom (badal al-ba‘ḍ min al-kull) rečenice iskazane u
prvom ajetu.
- Druga rečenica u ovakvom asindetskom nizu može upotpunjavati zna- čenje prethodne rečenice i kao permutativ implikacije (badal al-ištimāl), kao u ajetima:
ﺍﺮً ﺟْ َﺃ ﻢْ ﻜُ ُﻠﺌَ ﺴْ ﻳَ ﻻَ
ﻦْ ﻣَ
ﺍﻮﻌُ ﺒِ ﱠﺗِﺍ ۞ ﻦﻴِﻠﺳَ ﺮْ ﻤُ ﻟﺍ ﺍﻮﻌُ ﺒِ ﱠﺗﺍ ﻡِ ﻮْ ﻗَ
ﺎﻳَ
ﻝﺎﻗَ
ﻰﻌَ ﺴْ ﻳَ
ﻞٌ ﺟُ ﺭَ
ﺔِ ﻨﻳﺪِ ﻤَ ﻟﺍ ﺎﺼَ
ﻗْ َﺃ ﻦْ ﻣِ
ءﺎﺟَ ﻭَ
ﻥﻭﺪُ ﺘَ ﻬْ ﻣُ
ﻢْ ﻫُ ﻭَ
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: - O narode moj, slijedite
one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na
Pravom su putu (Yā-Sīn, 20-21)! Rečenica: ﺍﺮً ﺟْ َﺃ ﻢْ ﻜُ ُﻠﺌَ ﺴْ ﻳَ ﻻَ
ﻦْ ﻣَ
ﺍﻮﻌُ ﺒِ ﱠﺗِﺍ “Slijedite one
koji od vas ne traže nikakvu nagradu” iskazana u drugom ajetu predstavlja permutativ implikacije rečenice: ﻦﻴِﻠﺳَ ﺮْ ﻤُ ﻟﺍ ﺍﻮﻌُ ﺒِ ﱠﺗِﺍ ”Slijedite one koji su poslani”, u kojoj se implicira značenje rečenice koja slijedi kao njen permutativ impli-
kacije.
- Druga rečenica u ovakvom asindetskom nizu može se nalaziti i u poziciji apozicije (‘aṭf al-bayān), dodatno objašnjavajući značenje prethodne rečeni- ce, kao u ajetu:
ﻰَﻠﺒْ ﻳَ ﻻَ
ﻚٍ ﻠْ ﻣُ ﻭَ
ﺪِ ﻠْ ﺨُ ﻟﺍ ﺓِ ﺮَ ﺠَ ﺷَ
ﻰَﻠﻋَ
ﻚَ ﱡﻟﺩُ َﺃ ﻞْ ﻫَ
ﻡُ ﺩﺁ ﺎﻳَ
ﻝﺎﻗَ
ﻥﺎﻄَ ﻴْ ﺸﻟﺍ ﻪِ ﻴْ َﻟِﺇ ﺱَ
ﻮَ ﺳْ ﻮَ ﻓَ
Onda mu šejtan prišaptavati poče govoreći: - O Ademe, hoćeš li da ti
pokažem drvo vječnosti i kraljevstvo koje nikada neće propasti (Ṭā-Hā, 120)?
Rečenica: ﻡُ ﺩﺁ ﺎﻳَ
ﻝﺎﻗَ
“(Šejtan) reče: o Ademe!”, nalazi se u poziciji apozicije
rečenice: ﻥﺎﻄَ ﻴْ ﺸﻟﺍ
ﻪِ ﻴْ َﻟِﺇ ﺱَ
ﻮَ ﺳْ ﻮَ ﻓَ
“Onda mu šejtan prišaptavati poče”, dodatno
objašnjavajući njeno značenje, odnosno ono što je šejtan Ademu prišaptavao.5
2. Asindetske rečenice mogu biti iskazane u parataktičkom nizu i kada između njih ne postoji potpuno jedinstvo značenja, a koje se označava kao polupotpuna povezanost (šibh kamāl al-ittiṣāl). Ovakva vrsta povezanosti između dvije proste koordinirane rečenice događa se kada druga rečenica predstavlja odgovor na pitanje koje sadrži prva rečenica. Povezanost asindet- skih rečenica ove vrste veoma je važna i posebno prisutna u kur’anskom dis- kursu, Poslanikovim hadisima i literarnim tekstovima, jer predstavlja poseban stil izražavanja koji sagovornika prisiljava na iščekivanje dodatnog objašnje- nja nakon iskazane prve rečenice s obzirom na to da ne izražava potpun smi- sao, jer u sebi sadrži dozu nejasnoće, tajanstvenosti ili nedorečenosti, te zbog
5 Faḍl Ḥasan ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā: ʻilm al-maʻānī, Dār al-Furqān li al-našr wa al-tawzīʻ, al-Ṭabʻa al-rābiʻa, Irbid - al-Urdun (Jordan), 1417/1997, 405-
412. ʻAbdurraḥmān Ḥasan Ḥabannaka al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya: ususuhā wa ʻulūmuhā wa funūnhā wa ṣuwar min taṭbīqātihā bi haykal ğadīd min ṭarīf wa talīd, I-II, Dār al-Qalam - Dār al-Šāmiya, al-Ṭabʻa al-ūlā, Dimašq - Bayrūt, (1416/1996), I, 583-585. Aḥmad Maṭlūb, Asālīb balāġiyya, al-faṣāḥa, al-balāġa, al-ma‘ānī, Wikāla al-maṭbū‘āt, al-Ṭabʻa al-ūlā, al-Kuwayt, 1980, 188-190.
116 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
toga i nije potpuno jasna da bi se njenim izricanjem mogao završiti iskaz. Zbog toga ovakva rečenica kod sagovornika iziskuje dodatno tumačenje i objašnjenje tako da kao iščekivani odgovor na navedena pitanja dolazi druga rečenica bez veznika wa, koja rješava spomenute dileme i nejasnoće, čime se utvrđuje pravi i potpuni smisao iskaza, zadovoljava ljudska radoznalost i isto- vremeno postižu visoke estetske vrijednosti takvoga iskaza. Druga rečenica u ovakvome iskazu tretira se i kao rečenica ponovnog otpočinjanja (ǧumla musta’nifa), jer svojim odgovorom upotpunjuje značenje prve rečenice, dok asindetski odnos ostvaruju kao dvije rečenice koje se nalaze u implicitnom koordinacijskom odnosu, od kojih prva predstavlja pitanje, a druga odgovor.6 Primjer ovakve vrste asindetskih rečenica nalazi se u Kur’anu, u ajetu u
kome se govori o poslaniku Jusufu:
ﻢﻴﺣِ ﺭَ
ﺭﻮﻔُ ﻏَ
ﻲّﺑِ ﺭَ
ﻥﱠ ِﺇ ﻲّﺑِ ﺭَ
ﻢَ ﺣِ ﺭَ
ﺎﻣَ
ﻻﱠ ِﺇ ءﻮﺴﻟﺎﺑِ
ﺓٌ ﺭﺎﻣﱠ ﻷَ َ ﺲَ
ﻔْ ﱠﻨﻟﺍ ﻥﱠ ِﺇ ﻲﺴِ ﻔْ ﻧَ
ءﻯﺮِّ ﺑَ ُﺃ ﺎﻣَ ﻭَ
Ja ne pravdam sebe, (ljudska) duša je sigurno sklona zlu, osim one kojoj
se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je (Yūsuf, 53).
Rečenica: ءﻮﺴﻟﺎﺑِ
ﺓٌ ﺭﺎﻣﱠ ﻷَ َ
ﺲَ ﻔْ ﱠﻨﻟﺍ
ﻥﱠ ِﺇ “(Ljudska) duša je sigurno sklona zlu”
predstavlja rečenicu ponovnog otpočinjanja koja izražava odgovor na pretpo-
stavljenu upitanost koja se implicira u rečenici koju izriče poslanik Jusuf na
početku ajeta: ﻲﺴِ ﻔْ ﻧَ
ءﻯﺮِّ ﺑَ ُﺃ ﺎﻣَ ﻭَ
“Ja ne pravdam sebe”. Nakon što je istakao svoju
nevinost, a vladareva žena priznala da ga je zavodila, poslanik Jusuf ističe da
se ne pravda, zato što je čovjek sklon činjenju zla.7
Druga rečenica u ovakvoj vrsti asindetskog odnosa može biti iskazana iz više razloga i radi ostvarivanja različitih ciljeva, kao što su zadržavanje pažnje slušaoca, odvraćanje sagovornika od prekidanja iskaza i postavljanja pitanja, koncizno izražavanje i sl., kao u ajetima:
ﺎﺑﺍﻮَ ﺑْ َﺃ ﺖْ ﻧﺎﻜَ ﻓَ
ءﺎﻤَ ﺴﻟﺍ ﺖِ
ﺤَ ﺘِ ﻓُ ﻭَ
۞ ﺎﺟﺍﻮَ ﻓْ َﺃ ﻥﻮُﺗﺄْ ﺘَ ﻓَ
ﺭﻮﺼﻟﺍ ﻲﻓِ
ﺦُ ﻔَ ﻨْ ُﻳ ﻡَ ﻮْ ﻳَ
۞ ﺎﺗﺎﻘﻴﻣِ
ﻥﺎﻛَ
ﻞِ ﺼْ
ﻔَ ﻟﺍ ﻡَ ﻮْ ﻳَ
ﻥﱠ ِﺇ
ﺍﺩﺎﺻَ
ﺮْ ﻣِ
ﺖْ ﻧﺎﻛَ
ﻢَ ﱠﻨﻬَ ﺟَ
ﻥﱠ ِﺇ ۞ ﺎﺑﺍﺮَ ﺳَ
ﺖْ ﻧﺎﻜَ ﻓَ
ﻝﺎﺒَ ﺠِ ﻟﺍ ﺕِ
ﺮَ ّﻴِ ﺳُ ﻭَ ۞
Dan Sudnji je, zaista, već određen, Dan kada će se u Rog puhnuti, pa ćete
vi, sve skupina po skupina, dolaziti, i nebo će se otvoriti i kao kapije postati, i planine će se zdrobiti, te će se u priviđenja pretvoriti; Džehennem će, uistinu, zasjeda postati (al-Naba’, 17-21).
U navedenim kur’anskim ajetima, sve do ajeta: ﺎﺑﺍﺮَ ﺳَ
ﺖْ ﻧﺎﻜَ ﻓَ
ﻝﺎﺒَ ﺠِ ﻟﺍ ﺕِ
ﺮَ ّﻴِ ﺳُ ﻭَ
“I planine će se zdrobiti, te će se u priviđenja pretvoriti”, govori se o dijelu
onoga što će se dogoditi na Sudnjemu Danu, što kod slušatelja izaziva dodat- no pitanje: “A šta će se poslije tih užasa i grozota dogoditi?” i posebno pitanje
Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl..., 115-116.
Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 412. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 586-587.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
117
Mustafa Jahić
koje se tiče sudbine nevjernika toga dana, na koje slijedi odgovor u ajetu: ﻥﱠ ِﺇ
ﺍﺩﺎﺻَ
ﺮْ ﻣِ
ﺖْ ﻧﺎﻛَ
ﻢَ ﱠﻨﻬَ ﺟَ
“Džehennem će, uistinu, zasjeda postati”, iskazan pojačanom
koroborativnom partikulom ﻥﱠ ِﺇ, kao drugom rečenicom asindetskog niza, čiju
konstataciju dodatno potvrđuje i prvi ajet u navedenom primjeru: ﻞِ ﺼْ
ﻔَ ﻟﺍ ﻡَ ﻮْ ﻳَ
ﻥﱠ ِﺇ
ﺎﺗﺎﻘﻴﻣِ
ﻥﺎﻛَ
“Dan Sudnji je, zaista, već određen.” Budući da i sama sūra počinje
spominjanjem višebožaca i negiranjem njihovog poricanja proživljenja i pola-
ganja računa na Sudnjem Danu, navedeni ajet odvraća slušatelja od postav- ljanja daljih pitanja u vezi bilo čega što se iznosi u tim ajetima, prikazujući i objašnjavajući stvari na posebno sažet i koncizan način, skrećući istovremeno pažnju i na situaciju nevjernika toga dana.8
U asindetskom nizu mogu biti i dvije rečenice između kojih postoji potpun kontrast (tabāyun tāmm), zbog čega se formalno odvajaju jedna od druge bez navođenja sastavnog veznika wa, pod uvjetom da ne može doći do pogrješnog razumijevanja njihova značenja. Ovakav odnos između rečenica iskazanih u asindetskom nizu označava se kao potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘). U ovakvome odnosu asindetske rečenice mogu biti u dva slučaja.
Prvi slučaj je kada je jedna rečenica izjavna (ǧumla ẖabariyya), a druga formalno (lafẓan) i značenjski (ma‘nan) performativna (ǧumla inšā’iyya), kao
u ajetu:
ﻦﻴﻄِ ﺴِ ﻘْ ﻤُ ﻟﺍ ﺐﱡ
ﺤِ ُﻳ ﻪﻠﻟﺍ ﻥﱠ ِﺇ ﺍﻮﻄُ ﺴِ ﻗْ َﺃﻭَ
I budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli (al-Ḥuǧurāt, 9), u kome se
nalaze dvije rečenice u asindetskom nizu od kojih je prva: ﺍﻮﻄُ ﺴِ ﻗْ َﺃﻭَ
“I budite
pravedni”, performativna (imperativna) u formalnom i značenjskom pogledu,
a druga: ﻦﻴﻄِ ﺴِ ﻘْ ﻤُ ﻟﺍ ﺐﱡ
ﺤِ ُﻳ ﻪﻠﻟﺍ ﻥﱠ ِﺇ “Allah, zaista, pravedne voli” izjavna u formalnom
i značenjskom pogledu, također, tako da među njima ne postoji nikakav for-
malni odnos povezanosti.
Ista vrsta odnosa nalazi se i između rečenica iskazanih u ajetima:
ﻢﻴﻘِ ﺘﺴﻤﻟﺍ ﻁﺍﺮَ ﺼِ
ﻟﺍ ﺎﻧَ ﺪِ ﻫْ ِﺍ ۞ ﻦﻴﻌِ ﺘَ ﺴْ ﻧَ
ﻙﺎﱠﻳِﺇﻭ ﺪُ ُﺒﻌْ ﻧَ
ﻙﺎﱠﻳِﺇ
Samo se Tebi klánjamo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na
Pravi Put (al-Fātiḥa, 5-6), u kojima su prve dvije rečenice: ﻦﻴﻌِ ﺘَ ﺴْ ﻧَ
ﻙﺎﱠﻳِﺇﻭ ﺪُ ُﺒﻌْ ﻧَ
ﻙﺎﱠﻳِﺇ
”Samo se Tebi klánjamo i samo od Tebe pomoć tražimo!” izjavne, dok je
rečenica: ﻢﻴﻘِ ﺘﺴﻤﻟﺍ ﻁﺍﺮَ ﺼِ
ﻟﺍ ﺎﻧَ ﺪِ ﻫْ ِﺍ “Uputi nas na Pravi Put” performativna (impera-
tivna) izražavajući značenje dove (molitve).
U ovakvom nizu jedna rečenica može biti izjavna, a druga formalno izjav- na, a značenjski performativna, kao u ajetima:
ﺎ̒ﺒﺻَ
ءﺎﻤَ ﻟﺍ ﺎﻨَ ﺒْ ﺒَ ﺻَ
ﺎﱠﻧَﺃ ۞ ﻪِ ﻣﺎﻌَ ﻁَ
ﻰَﻟِﺇ ﻥﺎﺴَ ﻧْ ﻹْ ﺍ ﺮِ ﻈُ ﻨْ ﻴَ ﻠْ ﻓَ
‘Abdulqādir ‘Abdullāh Fatḥī, “al-Faṣl wa al-waṣl fī al-Qur’ān al-Karīm (sūratay al-Naba’ wa ‘Abas unmūḏaǧan)”, Maǧalla Abḥāṯ Kulliyya al-tarbiyya al-asāsiyya, Nīnavā, al-Mūṣil (Mosul), VII/IV, 2009, 145. Dostupno: www.iasj.net/iasj?func=fulltext&aId=7625
118 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu vodu spuštamo (‘Abas,
24-25), u kojima je prva rečenica: ﻪِ ﻣﺎﻌَ ﻁَ
ﻰَﻟِﺇ ﻥﺎﺴَ ﻧْ ﻹْ ﺍ ﺮِ ﻈُ ﻨْ ﻴَ ﻠْ ﻓَ
“Neka čovjek pogleda
u hranu svoju” performativna (imperativna), a druga izjavna.
Ukoliko postoji bojazan da bi ovakvim nizanjem rečenica bez veznika moglo doći do problema u razumijevanju njihovog značenja, takve se reče- nice povezuju veznikom wa i tretiraju kao sindetske, kao kada se, npr., na
pitanje: ﻢﻜﻤُ ِّﻠﻌﻣ ﻲَ ﻔِ ﺷُ
ﻞﻫ “Je li ozdravio vaš učitelj?” odgovori: ﻪﻠﻟﺍ ﻩﺎﻔﺷﻭ ﻻ “Ne,
Allah ga ozdravio!” Izostavljanjem veznika wa u ovome primjeru rečenica bi
se mogla razumjeti u značenju proklinjanja: ﻪﻠﻟﺍ ﻩﺎﻔﺷ ﻻ “Allah ga ne ozdravio!”
Zbog toga navedeni primjer s veznikom wa znači kao da je rečeno: ﻒَ ﻪﻠﻟﺍ ﻩﺎﻔﺷﻭ “Nije ozdravio, Allah ga ozdravio!”
ﺸْ ُﻳ ﻢﻟ
Drugi slučaj asindetskih rečenica koje se nalaze u odnosu potpune nepo- vezanosti (kamāl al-inqiṭā‘) je kada između takve dvije rečenice iskazane u asindetskom nizu ne postoji semantički konektor (ǧāmi‘), niti neka smisaona veza (munāsaba), nego čine dvije sadržajno potpuno autonomne i sintaksički nezavisne rečenice. Primjeri ovakvih asindetskih rečenica uglavnom se nala- ze u poeziji:
Svaki čovjek ima srce i jezik
ﻪِ ﻳْ ﺪَ َﻟ ﺎﻤﺑ ﻦٌ ﻫْ ﺭَ
ﺉﺮﻣﺍ ﻞﻛ ﻪﻳْ ﺮَ ﻐَ ﺻْ
َﺄﺑ ءﺮﻤﻟﺍ ﺎﻤَ ﱠﻧﺇﻭَ
Svaki čovjek je zalog onog što ima.
Jasno je da između dvije rečenice u navedenom stihu ne postoji nikakva sadržajna veza, niti neki drugi odnos povezanosti, nego predstavljaju dvije potpuno nezavisne rečenice, isto kao i u primjeru: ﺮﺋﺍﺎﻁ ﻡﺎﻤﺤﻟﺍ ﺐﺗﺎﻛ ﻲﻠﻋ“Alija je pisac. Golub je ptica”, u kome nema nikakve smisaone veze (munāsaba) između Alijinog pisanja (ﻲﻠﻋ ﺔﺑﺎﺘﻛ) i letenja goluba (ﻡﺎﻤﺤﻟﺍ ﻥﺍﺮﻴﻁ), zbog čega se ne dopušta ni njihovo eksplicitno vezivanje, a odnos između ovakvih rečenica definira kao potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘).9
Između dvije asindetski iskazane rečenice može postojati i odnos polupotpune nepovezanosti (šibh kamāl al-inqiṭā‘), i to u slučaju kada u slo- ženom rečeničnom iskazu od tri rečenice treća rečenica može biti povezana sa prvom rečenicom sastavnim veznikom wa, ali ne može sa drugom zato što bi u tom slučaju takav iskaz izražavao krivo značenje. Zbog toga se izbjegava bilo kakvo eksplicitno povezivanje ovih rečenica, a odnos među njima defi- nira kao polupotpuna nepovezanost (šibh kamāl al-inqiṭā‘). U gramatičkoj i stilističkoj literturi kao primjer ove vrste asindetskih rečenica navodi se uglavnom stih:
Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl..., 99-100. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 589-590. Al-Sayyid Aḥmad al-Hāšimī, Ǧawāhir al-balāġa fī al-ma‘ānī wa al-bayān wa al-badī‘, Ḍabṭ wa tadqīq wa tawṯīq: Yūsuf al-Ṣumaylī, al-Maktaba al-‘aṣriyya, Ṣaydā - Bayrūt, 1999, 184. Aḥmad Muṣṭafā al-Marāġī, ‘Ulūm al-balāġa: al-bayān wa al-ma‘ānī wa al-badī‘, Dār al-Kutub al-‘ilmiyya, al-Ṭab‘a al-ṯāliṯa, Bayrūt, 1414/1993, 169.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
119
Mustafa Jahić
ﻢﻴﻬﺗَ
ﻝﻼﻀﻟﺍ ﻲﻓ ﺎﻫﺍﺭﺃ ﻻً
ﺪَ ﺑَ
ﺎﻬﺑ ﻲﻐﺑﺃ ﻲﻨﱠﻧﺃ ﻰﻤﻠْ ﺳَ
ﻦﱡ ﻈُ ﺗﻭ
Selma misli da ja želim drugu umjesto nje
ja je gledam kako u zabludi zaljubljena luta.
U navedenom stihu, prije rečenice: ﻢﻴﻬﺗَ
ﻝﻼﻀﻟﺍ ﻲﻓ ﺎﻫﺍﺭﺃ “Ja je gledam kako
u zabludi zaljubljena luta,” čije se značenje odnosi na prvo, odnosno govorno
lice, nalaze se dvije rečenice; prva: ﻰﻤﻠْ ﺳَ
ﻦﱡ ﻈُ ﺗﻭ “Selma misli” i druga: ﻲﻐﺑﺃ ﻲﻨﻧﺃ
ﻻﺪﺑ ﺎﻬﺑ “da ja želim drugu umjesto nje”, čije se značenje odnosi na Selmu.
Druga rečenica u ovome primjeru predstavlja odgovor na pretpostavljeno
pitanje u prvoj rečenici. U navedenom slučaju rečenica: ﻢﻴﻬﺗَ
ﻝﻼﻀﻟﺍ ﻲﻓ ﺎﻫﺍﺭﺃ “Ja
je gledam kako u zabludi zaljubljena luta” bi se mogla povezati sastavnim
veznikom wa sa prvom rečenicom: ﻰﻤﻠْ ﺳَ
ﻦﱡ ﻈُ ﺗﻭ “Selma misli“ zato što bi zna-
čenje ove dvije rečenice glasilo: “Selma misli, a ja je gledam kako u zabludi
zaljubljena luta.” Međutim, sa drugom rečenicom: ًﻻﺪﺑ ﺎﻬﺑ ﻲﻐﺑﺃ ﻲﻨﻧﺃ “Da žudim za njom” ne bi se mogla povezati, jer bi se značenje i treće rečenice u tom slučaju odnosilo na Selmu kao njeno mišljenje, čime bi došlo do krivog razu- mijevanja stiha. U tom slučaju navedeni stih bi značio:
Selma misli da ja želim drugu umjesto nje
i da je gledam kako u zabludi zaljubljena luta.10
Međutim, za Faḍla Ḥasana ʻAbbāsa, navođenje samo jednog primjera za neko pravilo, kao što je spomenuti stih za ovu vrstu asindetskih rečenica, nije logično. Utvrđivanje pravila na temelju samo jednog primjera bez navođenja i drugih dokaza, prema ovome autoru je neprihvatljivo, pogotovu što je Kur’an prepun takvih primjera, kao što je, prema njegovom mišljenju, ajet:
ﺎﻓﺍﺮَ ﺳْ ِﺇ ﺎﻫﻮُﻠﻛُ ﺄْ ﺗَ ﻻَ ﻭَ
ﻢْ ﻬُ َﻟﺍﻮَ ﻣْ َﺃ ﻢْ ﻬِ ﻴْ َﻟِﺇ ﺍﻮﻌُ ﻓَ ﺩﺎﻓَ
ﺍﺪً ﺷْ ﺭُ
ﻢْ ﻬُ ﻨْ ﻣِ
ﻢْ ُﺘﺴْ ﻧﺁ ﻥْ ِﺈﻓَ
ﺡﺎﻜَ ّﻨﻟﺍ ﺍﻮﻐُ َﻠﺑَ
ﺍﺫَ ِﺇ ﻰﱠﺘﺣَ
ﻰﻣﺎﺘَ ﻴَ ﻟﺍ ﺍﻮُﻠﺘَ ﺑﺍﻭَ
ﺍﻭﺮُ ﺒَ ﻜْ ﻳَ
ﻥَﺃ ﺍﺭﺍﺪَ ﺑِ ﻭَ
I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su
zreli, dajte im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu (al-Nisā’, 6).
Treća rečenica u navedenom ajetu: ﺎﻫﻮُﻠﻛُ ﺄْ ﺗَ
ﻻَ ﻭَ
“i ne trošite njihov imetak”
ne može se vezivati sa drugom složenom pogodbenom rečenicom: ﻢْ ُﺘﺴْ ﻧﺁ ﻥْ ِﺈﻓَ
ﻢْ ﻬُ َﻟﺍﻮَ ﻣْ َﺃ ﻢْ ﻬِ ﻴْ َﻟِﺇ ﺍﻮﻌُ ﻓَ ﺩﺎﻓَ
ﺍﺪً ﺷْ ﺭُ
ﻢْ ﻬُ ﻨْ ﻣِ
“pa ako ocijenite da su zreli, dajte im imetke njihove”
zato što je pogodbena i znači da siročadima tek kad odrastu, dostignu zrelost
i postanu sposobni upravljati svojim imecima, treba predati njihove imetke, dok se trećom rečenicom zabranjuje muslimanima trošenje imetka siročadi u djetinjstvu. Povezivanje posljednje rečenice sa drugom rečenicom ne dopušta se zbog nepostojanja bilo kakvih zajedničkih elemenata među ovim rečeni- cama koji bi omogućavali njihovo povezivanje. Povezivački elementi kod
‘Abduh ‘Abdul‘azīz Qulqayla, al-Balāġa al-iṣṭilāḥiyya, Dār al-Fikr al-‘arabī, al-Ṭab‘a al-ṯāliṯa, al-Qāhira, 1412/1992, 257-258. Aḥmad al-Marāġī, ‘Ulūm al-balāġa..., 171. Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 419-420.
120 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
ovih rečenica ne postoje zato što druga rečenica govori o siročadima nakon što postanu punoljetni, a treća dok su u dobi djetinjstva. Međutim, dopušta
se povezivanje treće rečenice sa prvom rečenicom: ﻰﻣﺎﺘَ ﻴَ ﻟﺍ ﺍﻮُﻠﺘَ ﺑﺍﻭَ
“I provjera-
vajte siročad” zato što takvo vezivanje ima smisla: ﻢﻬﻟﺍﻮﻣﺃ ﺍﻮﻠﻛﺄﺗ ﻻﻭ ﻰﻣﺎﺘﻴﻟﺍ ﺍﻮﻠﺘﺑﺍﻭ
“I provjeravajte siročad i ne trošite njihove imetke.”
Faḍl Ḥasan ʻAbbās skreće pažnju, također, i na naprijed spomenuto pra- vilo koje se tiče zabrane navođenja veznika wa u ovakvim slučajevima i na njegovo navođenje u spomenutom ajetu, ističući da treba imati na umu da je Kur’an osnovni izvor izvođenja ovakvih pravila. Veznik wa se ne pojavljuje u navedenom stihu prije rečenice: ﻢﻴﻬﺗ ﻝﻼﻀﻟﺍ ﻲﻓ ﺎﻫﺍﺭﺃ prema ʻAbbāsovom mišlje- nju zato što ova rečenica predstavlja odgovor na pretpostavljeno pitanje koje kao da glasi: “Zašto Selma misli da ti želiš drugu umjesto nje? Je li to istina?” nakon čega dolazi odgovor sadržan u posljednjoj rečenici ovoga stiha.11
Posebnu vrstu asindetskih rečenica predstavljaju rečenice između kojih postoji smisaona povezanost (munāsaba), ali zbog nepostojanja zajedničkog vršitelja radnje (tašrīk fī al-ḥukm) ne mogu se veznički vezivati. Zbog toga se odnos između ovakve dvije asindetske rečenice označava kao sredina između dvije potpunosti (tawassuṭ bayn kamālayn): potpune povezanosti i potpune nepovezanosti. Ovakva vrsta asindetskih rečenica nalazi se u ajetima:
ﻢْ ﻬِ ﺑِ
ﺉُ ﺰِ ﻬْ ﺘَ ﺴْ ﻳَ
ﻪﻠﻟﺍ ۞ ﻥﻭﺅُ ﺰِ ﻬْ ﺘَ ﺴْ ﻣُ
ﻦُ ﺤْ ﻧَ
ﺎﻤَ ﱠﻧِﺇ ﻢْ ﻜْ ﻌَ ﻣَ
ﺎﱠﻧِﺇ ﺍﻮُﻟﺎﻗَ
ﻢْ ﻬِ ﻨﻴﻁﺎﻴَ ﺷَ
ﻰَﻟِﺇ ﺍﻮْ َﻠﺧَ
ﺍﺫَ ِﺇﻭَ
A kada ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: - Mi smo s vama, mi
se samo rugamo. - Allah njih izvrgava poruzi (al-Baqara, 14-15).
Tako se u navedenom ajetu rečenica: ﻢْ ﻬِ ﺑِ
ﺉُ ﺰِ ﻬْ ﺘَ ﺴْ ﻳَ
ﻪﻠﻟﺍ “Allah njih izvrgava
poruzi” ne može veznički vezivati sa rečenicom: ﻢْ ﻜْ ﻌَ ﻣَ
ﺎﱠﻧِﺇ “Mi smo s vama”,
bez obzira na postojanje smisaone povezanosti ovih rečenica, zato što prvu
rečenicu izriču licemjeri, a drugu Uzvišeni Allah. Kada bi bile povezane veznikom značilo bi da i drugu rečenicu: ﻢْ ﻬِ ﺑِ ﺉُ ﺰِ ﻬْ ﺘَ ﺴْ ﻳَ ﻪﻠﻟﺍ izriču licemjeri. Budući da ovu rečenicu izriče Uzvišeni Allah, a prvu licemjeri, ove se dvije rečenice
tretiraju kao asindetske i ne povezuju veznikom.12
Sindetske ili vezničke rečenice (ğumal al-waṣl) nastaju sklapanjem pro- stih rečenica u jednu nezavisnosloženu rečenicu u kojoj njene sastavnice gube rečeničnu granicu, umjesto koje dolazi sastavni veznik wa. Složena rečenica nastala na ovakav način označava se kao spojena rečenica (ǧumla al-waṣl). Ovakve rečenice vezuju se uglavnom sastavnim veznikom wa zato što jedino
Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 421-422.
‘Abduh Qulqayla, al-Balāġa al-iṣṭilāḥiyya, 258-259. Aḥmad al-Marāġī, ‘Ulūm al-balāġa..., 172. Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 422-423.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
121
Mustafa Jahić
ovaj veznik izražava isključivo značenje općeg povezivanja, bez dodatnih značenja. Drugi slični veznici (fa, ṯumma, ḥattā, lākin(na), lā, aw, am i dr.) ne koriste se u ovakvim rečenicama zato što, za razliku od veznika wa, osim povezivanja izražavaju i dodatna značenja, kao što, npr.: veznik fa koji osim povezivanja izražava i značenje neposrednog slijeđenja (tartīb ma‘a ta‘qīb), ṯumma značenje slijeđenja u intervalima (tartīb ma‘a tarāẖ), ḥattā značenje cilja (ġāya), lākin(na) značenje suprotnosti (istidrāk), lā značenje negacije (nafy), aw značenje izbora (taẖyīr) am, značenje odustajanja (iḍrāb) i sl., čime se mijenja i karakter rečenica koje povezuju.
Dvije rečenice mogu biti u sindetskom odnosu kada se stepen pove- zanosti ovakvih rečenica nalazi na sredini između potpune povezanosti (kamāl al-ittiṣāl) i potpune nepovezanosti (kamāl al-inqiṭā‘), ili polupotpune povezanosti (šibh kamāl al-ittiṣāl) i polupotpune nepovezanosti (šibh kamāl al-inqiṭā‘) i kada između njih postoji semantički konektor (ǧāmi‘), odnosno poveznik kao zajednički element ili pojam prisutan u obje rečenice, koji omo- gućuje njihovo eksplicitno povezivanje sastavnim veznikom wa u smislenu složenu rečenicu.
Semantički konektor
Semantički konektor (ǧāmi‘) kao zajednički element ili pojam koji zahti- jeva povezivanje dvije rečenice veznikom wa utvrđuje se na temelju istovjet- nosti ili sličnosti osnovnih dijelova predikacije dviju rečenica, odnosno njiho- vih subjekata i predikata ili njihovih dodataka. Na temelju jačine povezivačke snage elemenata koji povezuju dvije rečenice, al-Sakkākī semantičke konek- tore dijeli na tri vrste: racionalni (ǧāmi‘ ‘aqlī), imaginarni (ǧāmi‘ wahmī) i zamišljeni (ǧāmi‘ ẖayālī).13
Racionalni semantički konektor (ǧāmi‘ ‘aqlī) pretpostavlja postojanje stvarnog jedinstva (ǧam‘ al-ittiḥād) između nekih dijelova ovakvih rečenica, koje se utvrđuje na jasan, nedvosmislen i razuman način, kao što su posto- janje jedinstvenog subjekta ili predikata u obje rečenice, kao u primjeru: ﺐﺘﻜﻳﻭ ﺪﻳﺯ ﺮﻌﺸﻳ “Zejd piše poeziju i prozu”, koji se sastoji od rečenice: ﺐﺘﻜﻳ “(Zejd) piše prozu”, koja je u konekcijskom odnosu sa rečenicom: ﺪﻳﺯ ﺮﻌﺸﻳ “Zejd piše poeziju.”14 Semantički konektor (ǧāmi‘) koji zahtijeva povezivanje navedenih rečenica eksplicitnim veznikom wa jeste njihov zajednički subjekt
‘Abdul‘azīz ‘Abdulmu‘ṭī ‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī: Dirāsa taḥlīliyya li masā’il ‘ilm al-ma‘ānī, I-II, al-Ṭab‘a al-ṯāniya, ‘Ālam al-kutub, Bayrūt, 1405/1984, II, 166.
Semantički konektor u ovome slučaju povezuje dvije rečenice u jednu smislenu cjelinu, a veznik kao riječ koja nema sopstveno značenje na eksplicitan način formalno povezuje takve dvije rečenice.
122 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
(ﺪﻳﺯ) s tim što pored toga i između njihovih predikatâ (ﺮﻌﺸﻟﺍ i ﺔﺑﺎﺘﻜﻟﺍ) postoji jasan smisaoni odnos (munāsaba) i međusobna uporedivost.15
Ista vrsta semantičkog konektora nalazi se i u ajetu:
ﺕﺎﻨَ ﻣِ ﺆْ ﻤُ ﻟﺍﻭَ
ﻦﻴﻨِ ﻣِ ﺆْ ﻤُ ﻠْ ِﻟﻭَ
ﻚَ ﺒِ ﻧْ ﺬَ ِﻟ ﺮْ ﻔِ ﻐْ ﺘَ ﺳﺍﻭَ
ﻪﻠﻟﺍ ﻻﱠ ِﺇ ﻪَ َﻟِﺇ ﻻَ
ﻪُ ﱠﻧَﺃ ﻢْ َﻠﻋﺎﻓَ
Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprosta za svoje grijehe i za vjer-
nike i za vjernice (Muḥammad, 19)! u kome se u obje rečenice nalazi isti subjekt kao njihov semantički konektor koji ih dovodi u veznički odnos.
Racionalnii semantički konektor može se manifestirati i u postojanju međusobne sličnosti (tamāṯul) nekih elemenata dvije rečenice tako da u sušti- ni označavaju isti pojam, a da se razlikuju u sporednim stvarima. Ovakva se sličnost može manifestirati među subjektima ili predikatima dvije rečenice, kao u primjeru: ﺮﻋﺎﺷ ﻭﺮﻤﻋﻭ ﺐﺗﺎﻛ ﺪﻳﺯ “Zejd je prozni autor, a Amr pjesnik.” Suštinska sličnost između Zejda i Amra je da predstavljaju ljudska bića, dok je sporedna razlika u njihovim imenima. Tako kada im se oduzme njihov personalitet oni postaju jedno: ljudska bića.
Semantički konektor ove vrste mogu biti i predikati, kao u primjeru: ﺪﻟﺎﺨﻟ ﺏﺃ ﻭﺮﻤﻋﻭ ﺮﻜﺒﻟ ﺏﺃ ﺪﻳﺯ Zejd je Bekrov otac, a Amr Halidov.” Zejdovo i Amrovo očinstvo predstavljaju suštinsku sličnost ovih rečenica, koja se manifestira u njihovim predikatima, dok se razlikuju samo u njihovim ličnim imenima. Oduzimanjem njihovog personaliteta, isto kao i u prethodnom pri- mjeru, njihovi predikati postaju jedinstven pojam.
Ista vrsta semantičkog konektora nalazi se i u ajetu:
ﻢْ ﻫُ ﺭﻮُﻧﻭَ
ﻢْ ﻫُ ﺮُ ﺟْ َﺃ ﻢْ ﻬُ َﻟ ﻢْ ﻬِ ّﺑِ ﺭَ
ﺪَ ﻨْ ﻋِ
ءﺍﺪَ ﻬَ ﺸﻟﺍﻭَ
ﻥﻮﻘﻳﺪِّ ﺼِ
ﻟﺍ ﻢُ ﻫُ
ﻚَ ﺌِ َﻟﻭُﺃ ﻪِ ِﻠﺳُ ﺭُ ﻭَ
ﻪﻠﻟﺎﺑِ
ﺍﻮُﻨﻣﺁ ﻦﻳﺬِ ﱠﻟﺍﻭَ
Oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju, oni istinu govore (ṣiddīqūn);
a oni koji se bore na Allahovom Putu (šuhadā’) kod svoga Gospodara, oni će svoju nagradu i svoju svjetlost imati (al-Ḥadīd, 19).
Između rečenice: ﻥﻮﻘﻳﺪِّ ﺼِ
ﻟﺍ ﻢُ ﻫُ
ﻚَ ﺌِ َﻟﻭُﺃ ﻪِ ِﻠﺳُ ﺭُ ﻭَ
ﻪﻠﻟﺎﺑِ
ﺍﻮُﻨﻣﺁ ﻦﻳﺬِ ﱠﻟﺍﻭَ
“Oni koji u Allaha
i poslanike Njegove vjeruju, oni istinu govore” i rečenice: ﻢْ ﻬُ َﻟ ﻢْ ﻬِ ّﺑِ ﺭَ
ﺪَ ﻨْ ﻋِ
ءﺍﺪَ ﻬَ ﺸﻟﺍﻭَ
ﻢْ ﻫُ ﺭﻮُﻧﻭَ
ﻢْ ﻫُ ﺮُ ﺟْ َﺃ “a oni koji se bore na Allahovom Putu kod svoga Gospodara,
oni će svoju nagradu i svoju svjetlost imati” semantički konektor se nalazi u
nagradi (aǧr) i svjelosti (nūr) kao stvarnoj sličnosti njihovih predikata.16
‘Abdul‘azīz ‘Abdulmu‘ṭī ‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī: Dirāsa taḥlīliyya li masā’il ‘ilm al-ma‘ānī, I-II, al-Ṭab‘a al-ṯāniya, ‘Ālam al-kutub, Bayrūt, 1405/1984, II, 164-165 i 167.
Prema ovakvom tumačenju značenja navedenog ajeta imenica ءﺍﺪَ ﻬَ ﺸﻟﺍ je subjekt (mubta-
da’) a rečenica ﻢْ ﻫُ ﺭﻮُﻧﻭَ
ﻢْ ﻫُ ﺮُ ﺟْ َﺃ ﻢْ ﻬُ َﻟ ﻢْ ﻬِ ّﺑِ ﺭَ
ﺪَ ﻨْ ﻋِ
njen predikat (ẖabar) tako da veznik wa, u ovome
slučaju povezuje dvije rečenice. Međutim, prema drugačijem razumijevanju ovoga ajeta,
navedeni veznik wa povezuje dvije imenice (ءﺍﺪَ ﻬَ ﺸﻟﺍﻭَ
ﻥﻮﻘﻳﺪِّ ﺼِ ﻟﺍ) što značajno mijenja znače-
nje ajeta, jer se u tom slučaju nagrada i svjetlost odnose na one “koji istinu govore” i one
“koji se bore na Allahovom Putu”. U tom slučaju navedeni ajet predstavlja jednu rečenicu i imenica ءﺍﺪَ ﻬَ ﺸﻟﺍ izražava drugačije značenje (svjedoci njihovog vjerovanja kod Allaha).
ANALI GHB 2016; 45 (37)
123
Mustafa Jahić
Racionalni semantički konektor može se manifestirati i kao odnos između dvije stvari (taḍāyuf), na način da se jedna stvar razumije pomoću druge stva- ri, kao odnos uzroka i posljedice, očinstva i sinovstva, nižeg i višeg, manjeg i većeg, prodaje i kupovine, itd., zato što je razumjeti jedno bez drugoga nemoguće, kao u primjeru:
“Zejdov otac piše (prozu), a sin poeziju.”
ﺮﻌﺸﻳ ﻪﻨﺑﺍﻭ ﺐﺘﻜﻳ ﺪﻳﺯ ﻮﺑﺃ
ﻪﺒﺣﺎﺼﻟ ﺮﺒﻛﻷﺍ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﻚﻟﺫﻭ ﺪﻳﺰﻟ ﻞﻗﻷﺍ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﺍﺬﻫ “Ovaj najmanji broj je Zejdov, a taj najveći je njegovog prijatelja.”17
Imaginarni semantički konektor (ǧāmi‘ wahmī) predstavlja pretpostav- ljenu sličnost određenih rečeničnih elementa u dvije rečenice, a koja se ne može utvrditi niti jednim ljudskim čulom, i na osnovu takve sličnosti te dvije rečenice dovode u međusobni odnos. Ovakva sličnost polazi uglavnom od određene polusličnosti (šibh al-tamāṯul), odnosno djelimične sličnosti odre- đenih dijelova dvije rečenice, a koja se potom na pretpostavljen način uzdiže do stepena prave sličnosti i na osnovu takve pretpostavljene sličnosti povezu- ju dvije rečenice, kao u slučaju sličnosti između bijele i žute boje ili između tamnozelene i crne boje. S obzirom na to da ne predstavlja stvarni nego pretpostavljeni semantički konektor, koji se utvrđuje na osnovu djelimične sličnosti nekih dijelova takvih rečenica, ova se vrsta semantičkog konektora označava kao imaginarni semantički konektor (ǧāmi‘ wahmī).
Imaginarni semantički konektor može se tražiti i u nekoj smisaonoj vezi između dvije rečenice, a koja se nalazi u kontrastivnom značenju nekih njiho- vih dijelova, kao što su visoko i nisko, crno i bijelo, vjerovanje i nevjerovanje, smijeh i plač, stajanje i sjedenje i sl., te se na osnovu takvih kontrastivnih značenja dovoditi u međusobni odnos ovakve rečenice, kao u ajetu:
ﺍﺮﻴﺜِ ﻛَ
ﺍﻮﻜُ ﺒْ ﻴَ ﻟْ ﻭَ
ﻼﻴِﻠﻗَ
ﺍﻮﻜُ ﺤَ ﻀْ
ﻴَ ﻠْ ﻓَ
Malo će se oni smijati, a mnogo će plakati (al-Tawba, 82), u kome smijeh
i plač kao dva kontrastivna značenja povezuju dvije rečenice u navedenom ajetu.
Imaginarni semantički konektor može biti utvrđen i na temelju postojanja polukontrastivnog značenja određenih dijelova dvije rečenice, kao što su npr., nebo i Zemlja ili ravnica i brdo, koje se na osnovu takvoga značenja dovode u međusobni odnos, ali ne na način potpune suprotnosti već međusobno oprječ- nih značenja, kao u ajetima:
ﺎﻣَ ﻭَ
۞ ﺭﻭﺮُ ﺤَ ﻟﺍ ﻻَ ﻭَ
ﻞﱡ ﻈِ ﻟﺍ ﻻَ ﻭَ
۞ ﺭﻮﻨﻟﺍ ﻻَ ﻭَ
ﺕﺎﻤَ ُﻠﻈﻟﺍ ﻻَ ﻭَ
۞ ﺮﻴﺼِ
ﺒَ ﻟﺍﻭَ
ﻰﻤَ ﻋْ ﻷْ ﺍ ﻱﻮِ ﺘَ ﺴْ ﻳَ
ﺎﻣَ ﻭَ
ﺕﺍﻮَ ﻣْ ﻷْ ﺍ ﻻَ ﻭَ
ءﺎﻴَ ﺣْ ﻷْ ﺍ ﻱﻮِ ﺘَ ﺴْ ﻳَ
Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine i svjetlo, ni hladovina i
vjetar vrući, i nisu nikako isti živi i mrtvi (Fāṭir, 19-22), u kojima se u među-
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 168-169.
124 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
sobni odnos dovode slijepac i onaj koji vidi, tmine i svjetlo, hladovina i vjetar vrući, te živi i mrtvi.18
- Zamišljeni semantički konektor (ǧāmi‘ ẖayālī) predstavlja povezivanje elemenata dvije rečenica na osnovu zamišljene njihove sličnosti, odnosno njihovim dovođenjem u vezu međusobnim uspoređivanjem na osnovu razli- čitih veza i odnosa, kao npr., olovke i sveske, ruke i narukvice, prsti i prsteni, gavrani i crne boje, itd., kao u ajetima:
ﺖْ ﺒَ ﺼِ
ُﻧ ﻒَ
ﻴْ ﻛَ
ﻝﺎﺒَ ﺠِ ﻟﺍ ﻰَﻟِﺇﻭَ
۞ ﺖْ ﻌَ ﻓِ ﺭُ
ﻒَ ﻴْ ﻛَ
ءﺎﻤَ ﺴﻟﺍ ﻰَﻟِﺇﻭَ
۞ ﺖْ ﻘَ ِﻠﺧُ
ﻒَ ﻴْ ﻛَ
ﻞِ ﺑِ ﻹْ ﺍ ﻰَﻟِﺇ ﻥﻭﺮُ ﻈُ ﻨْ ﻳَ
ﻼَ ﻓَ َﺃ
ﺖْ ﺤَ ﻄِ ﺳُ
ﻒَ ﻴْ ﻛَ ﺽِ
ﺭْ ﻷْ ﺍ ﻰَﻟِﺇﻭَ ۞
Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene, i nebo - kako je uzdi-
gnuto, i planine - kako su postavljene, i Zemlju - kako je prostrta (al-Ġāšiya, 17-20)?!
Bez obzira na to što između deve i neba, niti zajedno između njih (deve i nebo) i između brdâ i zemlje ne postoji jasna smisaona povezanost, pret- postavljajući značaj deve u obavljanju mnogih poslova i njenu vrijednost u materijalnom smislu, te činjenicu da zemlja predstavlja mjesto njenog čuvanja i napasanja, nebo napajanja i brda mjesto utočišta od raznih nesreća, navedene rečenice se mogu dovesti u određeni smisaoni odnos i na temelju ovog zamišljenog odnosa povezati veznikom wa.19
Realizacija sindetskih rečenica
Složene rečenice koje se sastoje od dvije koordinirane nezavisne rečenice između kojih se stepen njihove povezanosti nalazi na sredini između potpune povezanosti (kamāl al-ittiṣāl) i potpune nepovezanosti (kamāl al-inqiṭā‘), ili polupotpune povezanosti (šibh kamāl al-ittiṣāl) i polupotpune nepovezanosti (šibh kamāl al-inqiṭā‘) i između njih postoji semantički konektor (ǧāmi‘) označavaju se kao sindetske i realiziraju se na tri načina.
Kada se u rečeničnom nizu nađu dvije gramatički potpuno nezavisne i istovrsne rečenice: obje izjavne (ǧumla ẖabariyya) ili obje performativne (ǧumla inšā’iyya), u formalnom (lafẓan) i značenjskom pogledu (ma‘nan) ili samo u značenjskom pogledu, i sadrže zajednički element ili pojam u vidu neke od naprijed navedenih vrsta semantičkog konektora (ǧāmi‘) ili između njih postoji određena smisaona veza (munāsaba) i uz to ne postoje druge zapreke njihovom povezivanju, ovakve se rečenice tretiraju kao sindetske i vežu sastavnim veznikom wa, kao u ajetima:
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 169-172. Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl..., 60-62. Aḥmad al-Marāġī, ‘Ulūm al-balāġa..., 165-166. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 593-594.
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 172-174. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 594. Aḥmad al-Marāġī, ‘Ulūm al-balāġa..., 166. Darāz, Asrār al-faṣl wa al-waṣl..., 62.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
125
Mustafa Jahić
ﻢﻴﺤِ ﺟَ
ﻲﻔِ َﻟ ﺭﺎﺠﱠ ﻔُ ﻟﺍ ﻥﱠ ِﺇﻭَ
۞ ﻢﻴﻌِ ﻧَ
ﻲﻔِ َﻟ ﺭﺍﺮَ ﺑْ ﻷْ ﺍ ﻥﱠ ِﺇ
Dobrostivi će, sigurno, u blagodatima uživati, a griješnici, sigurno, u
paklenoj vatri biti (al-Infiṭār, 13-14),
Stepen povezanosti između dvije rečenice u navedenim ajetima odgova- ra sredini povezanosti između dvije potpunosti (tawassuṭ bayn kamālayn): potpune povezanosti (kamāl al-ittiṣāl) i potpune nepovezanosti (kamāl al-inqiṭā‘). Semantički konektor (ǧāmi‘) koji omogućuje vezivanje navede- nih rečenica nalazi se u Allahovoj sankciji (ǧazā’) oličenoj u dvije različite forme (nagrada i kazna) koje se odnose na dvije, također, različite vrste ljudi (dobrostive i griješnike). Božija sankcija koja očekuje obje navedene vrste ljudi predstavlja semantički konektor koji vezuje navedene rečenice, s tim što njihova značenja ne dostižu potpuno jedinstvo (ittiḥād tāmm) niti njihova međusobna oprječnost dostiže stepen potpunog kontrasta (tabāyun tāmm), nego se nalazi na sredini između ove dvije krajnosti. Osim toga, između navedenih rečenica postoji smisaona i formalna podudarnost budući da su obje rečenice izjavne, u formalnom i u značenjskom pogledu, zbog čega je najbolje i da budu povezane veznikom wa.20
Ista vrsta povezanosti nalazi se i u ajetu:
ﻥﻮﺟُ ﺮَ ﺨْ ُﺗ ﻚَ ِﻟﺬَ ﻛَ ﻭَ
ﺎﻬَ ﺗِ ﻮْ ﻣَ
ﺪَ ﻌْ ﺑَ ﺽَ
ﺭْ ﻷْ ﺍ ﻲﻴِ ﺤْ ُﻳﻭَ
ّ
ﻲِ ﺤَ ﻟﺍ ﻦَ ﻣِ
ﺖَ ّﻴِ ﻤَ ﻟﺍ ﺝُ ﺮِ ﺨْ ُﻳﻭَ
ﺖِ ّﻴِ ﻤَ ﻟﺍ ﻦَ ﻣِ
ﻲﱠ ﺤَ ﻟﺍ ﺝُ ﺮِ ﺨْ ُﻳ
On živo iz mrtvoga izvodi i mrtvo iz živoga izvodi. On oživljava zemlju
nakon mrtvila njezina - i vi ćete tako biti izvedeni (al-Rūm, 19).
Stepen povezanosti između rečenice:
ﺖِ ّﻴِ ﻤَ ﻟﺍ
ﻦَ ﻣِ
ﻲﱠ ﺤَ ﻟﺍ
ﺝُ ﺮِ ﺨْ ُﻳ “On živo iz
ّ
mrtvoga izvodi” i rečenice: ﻲِ ﺤَ ﻟﺍ ﻦَ ﻣِ
ﺖَ ّﻴِ ﻤَ ﻟﺍ ﺝُ ﺮِ ﺨْ ُﻳ “On mrtvo iz živoga izvodi” u
navedenom ajetu odgovara, također, sredini povezanosi između dvije potpu-
nosti (tawassuṭ bayn kamālayn). Osnovni razlog povezivanja ovih rečenica veznikom wa jeste to što su obje izjavne prema obliku i prema značenju. Osim toga, druga rečenica je povezana sa prvom veznikom wa, kao i posljed- nje dvije i zbog postojanja različitosti u značenju među njima, budući da je izvođenje mrtvog iz živog oprječno izvođenju živog iz mrtvog, ali i zbog toga što među njima postoji smisaona podudarnost, jer obje ove operacije pred- stavljaju manifestaciju Allahove moći, isto kao i oživljavanje zemlje nakon njezinog mrtvila i proživljavanje na Sudnjem danu, što izražavaju posljednje dvije rečenice. Sve ove karakteristike navedenih rečenica doprinose potrebi njihovog eksplicitnog vezivanja veznikom wa.21
Ista vrsta povezanosti rečenica nalazi se i između dvije rečenice iskazane u ajetu:
Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 424-425. ‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 160. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 591.
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 158-159. Al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya..., I, 591-592.
126 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
ﻪﻴﻓِ
ﻦﻴﻔِ َﻠﺨْ ﺘَ ﺴْ ﻣُ
ﻢﻜُ َﻠﻌَ ﺟَ
ﺎﻤﱠ ﻣِ
ﺍﻮﻘُ ﻔﻧَﺃﻭَ
ﻪِ ِﻟﻮﺳُ ﺭَ ﻭَ
ﻪﻠﻟﺎﺑِ
ﺍﻮُﻨﻣﺁ
Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam je On
dao da naslijedite (al-Ḥadīd, 7)!
Zbog toga što su obje rečenice u navedenom ajetu performativne (impe- rativne), i prema obliku i prema značenju, i što između njih postoji različitost koja se nalazi na sredini između dvije potpunosti zajedno sa smisaonom pove- zanosti, i ove se rečenice povezuju veznikom wa.
Sindetska povezanost rečenica realizira se i kada je prva rečenica perfor- mativna samo prema značenju, a druga performativna prema obliku i znače-
nju, kao u ajetu:
ًﺎﻧﺎﺴَ ﺣْ ِﺇ ﻦِ ﻳْ ﺪَ ِﻟﺍﻮَ ﻟﺎﺑِ ﻭَ
ﻪﻠﻟﺍ ﻻﱠ
ِﺇ ﻥﻭﺪُ ُﺒﻌْ ﺗَ ﻻَ
ﻞﻴﺋﺁﺮَ ﺳْ ِﺇ ﻲﻨِ ﺑَ
ﻕﺎﺜﻴﻣِ
ﺎﻧَ ﺬْ ﺧَ َﺃ ﺫْ ِﺇﻭَ
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli. - Nikome osim Allahu se ne
klanjajte i roditeljima dobročinstvo činite (al-Baqara, 83)!
Prva rečenica: ﻪﻠﻟﺍ ﻻﱠ
ِﺇ ﻥﻭﺪُ ُﺒﻌْ ﺗَ ﻻَ
”Nikome osim Allahu se ne klanjajte” u nave-
denom ajetu je performativna (prohibitivna) prema značenju, jer znači kao da
glasi: ﻪﻠﻟﺍ ﻻﱠ
ِﺇ ﺍﻭﺪُ ُﺒﻌْ ﺗَ
ﻻ, a druga: ًﺎﻧﺎﺴَ ﺣْ ِﺇ ﻦِ ﻳْ ﺪَ ِﻟﺍﻮَ ﻟﺎﺑِ ﻭَ
“i roditeljima dobročinstvo činite”,
također, performativna (imperativna), ali prema značenju i prema obliku, jer
se u ovome slučaju nedeterminiranim infinitivom u akuzativu izražava znače- nje imperativa, tako da ajet znači kao da glasi: ﺎﻧﺎﺴﺣﺇ ﻦﻳﺪﻟﺍﻮﻟﺎﺑﻭ ﺍﻮﻨﺴﺣﺍﻭ.22
Kada se u složenom rečeničnom nizu prva rečenica nalazi u poziciji pojedinačne riječi (ğumal lahā maḥall min al-i‘rāb) i zbog toga ima impli- citnu fleksiju, a druga rečenica koja slijedi poslije nje, s obzirom na to da se nalazi u smisaonom odnosu (munāsaba) s prvom rečenicom, preuzima fleksiju prve rečenice, i zbog toga se kao dvije pojedinačne riječi povezuju sastavnim veznikom wa, kao u ajetu:
ﻥﻭﺮُ ﺼُ
ﻨْ ﻳَ
ﻢْ ﻬُ ﺴَ ﻔﻧَﺃ ﻵﻭَ
ﻢْ ﻛُ ﺮَ ﺼْ
ﻧَ ﻥﻮﻌﻴﻄِ ﺘَ ﺴْ ﻳَ ﻻَ
ﻪِ ﻧﻭﺩُ
ﻦْ ﻣِ
ﻥﻮﻋُ ﺪْ ﺗَ
ﻦﻳﺬِ ﱠﻟﺍﻭَ
A oni kojima se, pored Njega, molite, ne mogu vam pomoći, a ne mogu ni
sami sebi pomoći (al-A‘rāf, 197).
Rečenica: ﻢْ ﻛُ ﺮَ ﺼْ ﻧَ
ﻥﻮﻌﻴﻄِ ﺘَ ﺴْ ﻳَ ﻻَ
„Ne mogu vam (oni) pomoći” u navedenom
ajetu ima implicitnu fleksiju (ğumal lahā maḥall min al-i‘rāb), jer se nalazi
na poziciji imenskog predikata (ẖabar) odnosne rečenice ﻪِ ﻧﻭﺩُ
ﻦْ ﻣِ
ﻥﻮﻋُ ﺪْ ﺗَ
ﻦﻳﺬِ ﱠﻟﺍﻭَ
”A oni kojima se, pored Njega, molite” koja se nalazi na poziciji subjekta
imenske rečenice (mubtada’), tako da i druga rečenica: ﻥﻭﺮُ ﺼُ
ﻨْ ﻳَ
ﻢْ ﻬُ ﺴَ ﻔﻧَﺃ ﻵﻭَ “A
ne mogu ni sami sebi pomoći”, ima implicitnu fleksiju prve rečenice, jer se
nalazi na poziciji drugog predikata navedene odnosne rečenice i smisaono je
povezana s prvom rečenicom u sindetskom spoju: ﻢْ ﻛُ ﺮَ ﺼْ
ﻧَ ﻥﻮﻌﻴﻄِ ﺘَ ﺴْ ﻳَ ﻻَ
”Ne mogu
vam (oni) pomoći”. Smisao navedenog ajeta koji se sastoji od tri rečenice je
u tome da druge dvije rečenice kao imenski predikati bliže određuju odnosnu
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 162, Munīr Sulṭān, al-Faṣl wa al-waṣl fī al-Qur’ān al-Karīm, Munša’a al-ma‘ārif, al-Iskandariyya, al-Ṭab‘a al-ṯāniya, 2000, 166.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
127
Mustafa Jahić
rečenicu koja predstavlja subjekt imenske rečenice. Zbog toga što se u impli- citnom smislu obje nalaze u poziciji pojedinačne riječi između kojih postoji smisaoni odnos, te se dvije rečenice povezuju sastavnim veznikom wa.
Ista vrsta sindetskih rečenica nalazi se i u ajetu:
ﻥﻮﻌُ ﺟَ ﺮْ ُﺗ ﻪِ ﻴْ َﻟِﺇﻭَ
ﻂُ ﺼُ
ﺒْ ﻳَ ﻭَ ﺾُ
ﺒِ ﻘْ ﻳَ
ﻪﻠﻟﺍﻭَ
A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti (al-Baqara, 245),
u kome se rečenica:
ﻂُ ﺼُ
ﺒْ ﻳَ
“(Allah) obilno daje” veže veznikom wa sa reče-
nicom: ﺾُ
ﺒِ ﻘْ ﻳَ
“(Allah) uskraćuje” zato što je smisaono povezana s ovom reče-
nicom koja se nalazi na poziciji predikata imenske rečenice tako da se u istoj
poziciji s istom implicitnom fleksijom nalazi i rečenica: ﻂُ ﺼُ
ﺒْ ﻳَ
“(Allah) obilno
daje”. Kada ove dvije rečenice ne bi bile povezane veznikom wa mogle bi se razumjeti i na način da druga rečenica derogira prvu, tako da ajet znači da Allah ne uskraćuje, nego samo obilno daje, što je, naravno, pogrješno.
Ista vrsta rečenica nalazi se i u slijedećem ajetu, samo što se nalaze u poziciji objekta i imaju implicitnu fleksiju akuzativa:
ﺎﻬﻴﻓِ
ﺝُ ﺮُ ﻌْ ﻳَ
ﺎﻣَ ﻭَ
ءﺎﻤَ ﺴﻟﺍ ﻦَ ﻣِ
ﻝُ ﺰﻨﻳَ
ﺎﻣَ ﻭَ
ﺎﻬَ ﻨْ ﻣِ
ﺝُ ﺮُ ﺨْ ﻳَ
ﺎﻣَ ﻭَ ﺽِ
ﺭْ ﻷْ ﺍ ﻲﻓِ
ﺞُ ِﻠﻳَ
ﺎﻣَ
ﻢُ َﻠﻌْ ﻳَ
On zna što u zemlju ulazi i što iz nje izlazi i šta s neba silazi, i što na njeg
uzlazi (Saba’, 2).
U navedenom ajetu rečenice koje slijede poslije rečenice: ﺽِ
ﺭْ ﻷْ ﺍ ﻲﻓِ
ﺞُ ِﻠﻳَ
ﺎﻣَ
”Što u zemlju ulazi “nalaze se u konekcijskom odnosu s ovom rečenicom koja
se nalazi na poziciji objekta glagolske rečenice:
ﻢُ َﻠﻌْ ﻳَ
“On zna”. S obzirom
na to da između ovih rečenica postoji smisaoni odnos i ostale rečenice koje
slijede nalaze se u poziciji pojedinačne riječi, povezane veznikom wa i imaju
implicitnu fleksiju rečenice: ﺽِ
ﺭْ ﻷْ ﺍ ﻲﻓِ
ﺞُ ِﻠﻳَ
ﺎﻣَ
”Što u zemlju ulazi23.“
I, na kraju, kada se u složenom rečeničnom iskazu nađu dvije različite,
sintaksički nezavisne rečenice (ğumal lā maḥall lahā min al-i‘rāb): jedna izjavna (ǧumla ẖabariyya), a druga performativna (ǧumla inšā’iyya), zbog čega bi trebale biti u asindetskom odnosu, ali zbog bojazni da bi njihovim nizanjem bez veznika moglo doći do pogrješnog razumijevanja njihovog značenja, takve se rečenice povezuju veznikom wa, kao u slučaju kada se na pitanje: ﺎﻬﺋﺎﻀﻗ ﻲﻓ ﻙﺪﻋﺎﺳﺃ ﺔﺟﺎﺣ ﻚﻟ ﻞﻫ”Treba li ti moja pomoć u tome?” odgo- vori: ﻚﻴﻓ ﻪﻠﻟﺍ ﻙﺭﺎﺑﻭ ﻻ “Ne, Allah te blagoslovio!” Prva rečenica u navedenom primjeru je izjavna i implicitno glasi: ﻲﻟ ﺔﺟﺎﺣ ﻻ “Ne treba mi”, dok je druga: ﻚﻴﻓ ﻪﻠﻟﺍ ﻙﺭﺎﺑ “Allah te blagoslovio!” prema značenju performativna (dova). Ispuštanjem veznika wa u ovome slučaju navedeni iskaz bi se mogao razu- mjeti i kao proklinjanje. Ovakav odnos među navedenom vrstom rečenica označava se kao potpuna nepovezanost sa sumnjom (kamāl al-inqiṭā‘ ma‘a
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 153-155. Munīr Sulṭān, al-Faṣl wa al-waṣl fī al-Qur’ān al-Karīm, 165. Aḥmad Maṭlūb, Asālīb balāġiyya..., 195.
128 ANALI GHB 2016; 45 (37)
Asindetske i sindetske rečenice u Kur’anu
al-īhām). Međutim, ukoliko ne postoji bojazan od pogrješnog razumijevanja njihovog značenja, ovakve rečenice dolaze u asindetskom nizu, a odnos među njima označava se kao potpuna nepovezanost (kamāl al-inqiṭā‘).24
The paper deals with complex sentences composed of concomitant, inde- pendent, simple clauses of Arabic language shown on examples of the text of Qur’an. Such sentences may be in different mutual relations, depending on their meaning. Sometimes, such sentences may express a single meaning so they seem like a single expression in which another clause appears as part of the first one, as if there is no difference between them. There may be a quite contrary relation between these clauses manifested in complete difference so they may not be related under any criterion, neither by meaning nor by common formal features. Relation between conjunctions of the first type of sentences is marked by full unity (ittiḥād tāmm) of the content presented as their full mutual connectivity (kamāl al-ittiṣāl) or semi-full connectivity (šibh kamāl al-ittiṣāl) when there is no full unity of meaning between them. Rela- tion between conjunctions of the second type of these sentences is marked by full contrast (tabāyun tāmm) of their contents manifested as their full non-connectivity (kamāl al-inqiṭā‘) or semi-full connectivity (šibh kamāl al-inqiṭā‘), when in a complex sentence expression of three clauses the third clause may be connected with the first one by wa conjunction but cannot be connected with the second one as, in that case, the meaning would be wrong. Every mentioned type of connectivity or non-connectivity between these clauses is achieved in various ways without the wa conjunction. This is why such sentences are ğumla al-faṣl (asyndetic or clauses with no conjunction). However, when the level of connectivity of these clauses is in the middle between full connectivity (kamāl al-ittiṣāl) and full non-connectivity ( kamāl al-inqiṭā), or semi-full connectivity (šibh kamāl al-ittiṣāl) and when there is a connector (ǧāmi‘) between them which is present in both clauses as a common element and which enables their explicit connection by means of wa conjunction into a meaningful complex sentence, such clause is marked as ğumla al-faṣl (syndetic or conjunction clause).
‘Arafa, Min balāġa al-naẓm al-‘arabī ..., II, 162-163. Faḍl ʻAbbās, al-Balāġa: funūnuhā wa afnānuhā..., 425.
ANALI GHB 2016; 45 (37)
129