M u h a r e m O m e r d i ć
T R A K T A T O V R LIN A M A DŽEMATA HADŽI MUSTAFE PRUŠČAKA
M alu bosansku varošicu Prusac (stari nazivi: B iograd i Akhisar) proslavilo je nekoliko znamenitih ličnosti kao što su: Ajvaz-dede, Ha san K a fija , Ahm ed Hadžinesimović, Ibrahim Pruščak, Sulejman-aga Pruščak, hadži M ustafa Pruščak i dr. N esum njivo, do danas je, s razlogom , najveća pažnja posvećena Hasanu K a fiji, mada se i drugim spomenutim ličnostim a davala odgovarajuća pažnja shodno raspolo živoj građi i n jih o voj zaostavštini.
U p o sljed n je vrijem e posebna je pažnja ukazana hadži Mustafi Pruščaku (M ustafa ibn Muhammad al-Akhisari al-Bosnavi), posebno o d strane dr Om era N akićevića koji je o vo g autora predstavio kao našeg značajnog stručnjaka za Poslanikovu tradiciju (m uhaddis) u nekoliko svojih radova.1
O vim autorom i njegovim djelom su se b avili još: d r Savfet-beg Bašagić,2 Me'hmed Handžić,3 Hazim Šabanović,4 Muhamed Tajib Okić5 i Nevena K rstić.6 M ožem o reći da su se samo iz rada u rad dora đivali već poznati podaci k o je je naveo Bašagić, ba r što se tiče Pruš čakovog životopisa, dok su Okić, Krstićeva i donekle Šabanović dali značajne p riloge b o ljem poznavanju njegovih djela. Tako je Krstićeva uložila veliki trud i umješnost u cjelovitom prevođenju i obradi P ruš- čakovog dijela Risala fi-al-kahva wad-duhan wa al-ašruba.7 N akićević
1Dr Omer Nakićević, »Izučavanje hadisa u našim krajevima do po lovine X IX vijeka«, 'Glasnik VIS, 1983, X LV I, 5, str. 516— 517; »Muhaddis Mustafa Pruščak«, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1985, X I—X II, str. 3— 17; Uvod u hadiske znanosti, Sarajevo, 1986, str. 166— 167; »Izučavanje ha disa u našim krajevima do X V II vijeka«, Glasnik VIS, 1983, X LV I, 5, str. 618; Arapsko-islamske znanosti i glavne škole u BiH od XV do X V II vije ka (Sarajevo, Mostar, Prusac), doktorski rad, neobjavljeno.
2Dr Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književno sti, drugo izdanje, Sarajevo, 1986, str. 196— 198; Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, drugo izdanje, Sarajevo, 1986, str. 403.
3Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana,
Sarajevo, 1933, str. 10.
4Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orjentalnim jezi
cima, Sarajevo, 1973, str. 470—479.
5Muhamed Tajib Okić, Islamska tradicija, Sarajevo, 1936, preštampa
no iz Gairetovog Kalendara za 1937. godinu.
6Nevena Krstić, »Mustafa ibn Muhammed al-Aqhisari (Pruščanin):
Rasprava o kafi, duhanu i opojnim pićima«, POF, 1974, X X —X X I, str.
71— 107.
2 Ibid, str. 71— 107.
je otišao dalje u proučavanju ovog autora, posebno kroz analizu i predsta vlja n je njegovog d jela Ar-Radi li al.m u rta d i8
N ed avn o se u Zborniku radova Islam skog teološkog fakulteta u Sarajevu -pojavio irad m r N ijaza Šulkrića Etika milosrđa i l i Traktat o sa m ilosti i sažaljenju spram živih stvorenja od h. Mustafe sina Muhammeda Pruščaka u kojem je ovaj autor predstavljen kao za pažen etičar i humanista. Rad je sam po sebi značajan, kao i po r adi toga što je m r Šulkrić donio nekoliko novih podataka o P ruš čaku i integralni p rijevod djela na naš je z ik Risala fi arrahma wa aš-šafaqa ’ala dl-halq.8a
Prem a pobuđenom zanimanju za ovog autora, nadamo se da ćemo u skoro im ati prevedena sva postojeća sačuvana n jegova djela, što bi b io ogrom an doprinos nauci i našoj ukupnoj kulturnoj baštini.
'K rajem 17. ili početkom 18. vijek a hadži Mustafa Pruščak je rođen u Pruscu, gdje je, n ajvjerovatnije, završio medresu, a potom se otisnu o u K a iro gdje je završio Iskender-pašinu medresu. U tom gradu je, vrlo moguće, pohađao i predavanja na Al-Azharu. Nakon položenih ispita i dobijanja diplome,9 sa velikim znanjem i iskustvom vraća se u rodn i Prusac gdje službuje k a o p ro fes o r a kasnije a kao m uftija. U m ro je 1169/1755. godine.10
Bašagić, a iza njega svi autori k o ji su pisali o Pruščaku, navode da j e u m ro u Pruscu. Ako bism o prih vatili ovu verziju onda je n aj v je ro v a tn ije da se n jegov mezar nalazi u haremu nekadašnje džam ije na Gečetu gdje im a nekoliko starih velikih nišana bez tariha.
Do danas je utvrđeno da je Pruščak napisao slijedeća djela:
— Risala f i hukm al-qahva wad-duhan wa al-ašruba,11
— Ar-Radi li al-murtadi,12
— Risala fi ar-rahma wa-š-šafaqa ’ala al-halq,13
— Risala fi fadail al-džama'a,14
— Tabšir al-guzat,15 a
— Risala az-zakir f i zijana ahl al-maqabir,16
— Risala fi savm as-sitti min šawwal,17
8 0. Nakićević, »Muhaddis Mustafa Pruščak«, ibid, str. 6— 17.
Mr Nijaz Šukrić, »Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i saža
ljenju spram živih stvorenja od h. Mustafe sina Muhammeda Pruščaka
(?—1169/1755—56)«, Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta u Sara
jevu, Sarajevo, 1987, sv. 2, str. 155—204.
9 Diplomu je dobio 1133/1720. godine. Prema tekstu diplome stekao
je pravo da predaje: hadis, tefsir, kiraet, gramatiku i sintaksu arapskog
jezika, retoriku, stilistiku i poeziju. Vidi rukopis u GH biblioteci, br. R-551,
str. 115.
10 O. Nakićević, »Muhaddis...«, ibid, str. 3 i 16.
11 N. Krstić, »Rasprava o kafi. . .«, ibid, str. 71— 107.
12 T, Okić, Islamska tradicija, ibid; O. Nakićević, » Muhaddis..
ibid, str. 7— 14.
13 H. Šabanović, Književnost.. .r ibid, str. 475— 476.
14 Vidi u nastavku prevod i obradu ovog djela.
15 S. Bašagić, Bošnjaci..., ibid, str. 197— 198; H. Šabanović, Književ
nost ..., ibid, str. 471—474.
16 H. Šabanović, ibid, str. 479.
17 Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,
GH biblioteka, Sarajevo, 1979, 11, str. 601.
Po sto ji m išljen je da je njegovo 'djelo Ustrulab,18 ali ostaje da se ito u tvrd i i naučno verifiku je.
Nas o v d je posebno zanima Pruščakov Traktat o vrlinama dže mata (Risala fi fadila al-džama’a) koje je i do sada b ilo poznato, ali onu n ije posvećena značajnija pažnja. S obzirom da je d je lo cjelovito, tema koju obrađu je interesantna, a p rije svega želim o da se i na ovaj način odužim o ovom učenom profesoru i m u ftiji, odlučili smo se na njegov p rije vo d k o ji ćemo popratiti najneophodnijim bilješkam a radi b o ljeg razu m ijevanja teksta. O vo djelo nam otk riva da je P ruščak bio dobar poznavalac obredoslovlja, obilato je koristio Poslanikove hadise u č ije m odabiranju n ije bio potpuno kritičan kao što je bio u pisanju nekih drugih svojih djela. Ovo djelo j e pisano popularno, u fo rm i pravne rasprave sa elementima vaza (p ro p o vijed i). Očito je da ga je autor nam ijenio širokim muslimanskim slojevim a, shvatajući golemu važnost džemata u životu muslimanske zajednice. K ro z cijelo djelo se provlači autorov apel na čuvanje i n jego van je institucije dže mata kao jed n og od važnih vjerskih određenja k o je im a i svoje šire im plikacije.
U djelu se pokazuje da je Pruščak izvanredno vladao arapskim jezikom , da mu je bila dostupna šira literatura koju na nekim m jes tima n ije n ajpogodnije citirao. Izlaganje mu karakteriše op red jelje nost ka ehli-sunnetskom učenju po principim a hanefijske pravne ško le, što je b ilo o b ilježje svih prusačkih učenjaka. On je bio pravi pred stavnik prusačke teološke škole, od koga i današnja generacija ima šta da nauči.
Traktat o vrlinama džemata se nalazi u rukopisnom kodeksu od pet djela k o ji se čuva u Gazi Husrev-begovoj b ib lioteci u Sarajevu pod br. R-761. D jelo je pisano rukom autora (autograf), napisano krup n ijim neshom, papir nešto tam niji, povez poluplatneni, d o b ro očuvan. Ovaj Traktat je na prvom m jestu u kodeksu, L. 1— 3, fol. l b— 3b, po dijeljen na uvod, dva poglavlja i pogovor.19
T r a k t a t o v r l i n a m a d ž e m a t a
Fol. l b
Neka je hv ala Allahu k o ji nas je uputio da budem o ljudi sred n jeg puta u svim okolnostim a i vremenima, i o d lik ovao nas sa pet dnevnih namaza, što n ije dato drugima, i sa obavljan jem istih u dže matu. N eka je blagoslov i m ir na našeg vjerovjesn ik a Muhammeda, prvaka među čednima i najčasnijeg među svim stvorenjim a, na n je govu porodicu i drugove k o ji su se borili (za vjeru ) i ustrajali u ibadetima i drugim pokornostima.
Potom ! N am jera mi je o vd je objasniti jasnim stilom , u form i sažetog izlaganja, vrijednosti skupnog obavljan ja namaza (džemat) pišući kratki traktat, u že lji da podstaknem vjern ike na blagovre
18 0. Nakićević, Uvod u hadiske znanosti, ibid, str. 167. 19 Vidi, K. Dobrača, Katalog..., ibid, str. 600—602.
m eno obavljan je namaza sa ostalim klan jačim a, tražeći tim e zado vo ljstvo Gospodara svjetova. U to im e m olim braću muslimane da se pom ole za mene. Allah upućuje na pravi put i olakšava u svakoj nedaći. Divan li je On zaštitnik i pomagač!
Znaj da je blagovremeno ob avljanje namaza u džematu vadžib prem a stavu hanefijske škole, k o ji se smatra najargum entovanijim .20 Im am Al-Munzdri21 veli: »Od ashaba k o ji kažu da je džemat fard su: Ib n Mas'ud22 i Abu Muisa al-Aš'ari,23 neka je s n jim a d vojico m Allah zadovoljan. Osim n jih ovog stava su: Ahm ed ibn Hanbal,24 'Ata'25 i Abu Savr,26 neka im je uzvišeni Allah m ilostiv.« O vo je stav onih k o ji kažu da je džem at faird i da nikom n ije do zvoljen o namaz obaviti na drugačiji način ako za tim p ostoji i najm anja mogućnost.
20 Hanefije kažu: Pet dnevnih namaza obaviti u džematu je sunneti- muekkede (pritvrđeni sunnet), a ako hoćeš, reci: vadžib! jer je sunneti- muekkede, u stvari, vadžib. Poznato je da je kod hanefija vadžib za stupanj obaveznosti ispod farza, prema tome, izostavljanje vadžiba je manji grijeh nego izostaviti farz. ('Abdurrahman al-Džaziri, Kitab al:fiqh ’ala al-mazahib al-arba’a, Kairo, 1972, I, str. 406, nota 1).
21 Abu Muhammad Zakijuddin Abdulaziz ibn Abdulqavijj al-Munziri, (581—656/1185—1258). Rođen je u Egiptu, studirao u Mekki, Damasku, Horanu i Aleksandriji. Pisac je više djela (Brockelmann, G I, 367, S I, 627.)
22 Poznati sahabija, učač i poznavalac Kur'ana. Vrlo rano primio islam, dva puta se iseljavao u Abesiniju, učesnik bitke na Bedru i više kasnijih, ubraja se u krug najbližih ashaba Poslanika (a. s.), iz Poslaniko vih usta naučio je napamet 70 sura, učitelj Vjere u Kufi u doba Omera. U zbirkama Buharije i Muslima zabilježeno je 848 hadisa koje on prenosi od Muhammeda (a. s.). Umro je 32/652. godine. Vidi, Halid Muhammed Halid, Ridzal, havla ar-rasul, Bejrut, 1973, str. 227—242; Al-Mawsu’at al-
-fiqhiyya, Kuvajt, 1984, I, str. 360.
23 Abdullah ibn Kajs ibn Salim Abu Musa al-Aš’ari iz jemenskog ple mena Zubayd (ili Zabid). Ubraja se u prvi krug velikih sahabija. Odlikovao se hrabrošću, učenošću, pravednošću i pobožnošću. Jedan je od muhadžira u Abesiniju, Poslanikov misionar u Jemenu i Adenu, namjesnik četvorice halifa u Basri i Kufi, glavnokomandujući u osvajanju Ehvaza i Isbehana, jedan od arbitražnih sudija u sporu između Alije i Muavije. Umro je u Kufi 44/664. godine (Al-Mawsufa, I, ibid, str. 338; H. M. Halid, ibid, str. 743— 758.).
24Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbal aš-Šajbani (164— 241) 780—855), porijeklom iz Merva, rodio se u Bagdadu, prvak hanbehijske pravne škole, jedan od najvećih islamskih učenjaka. Bio je u žiži problema »halq al-Qur'an« u Ma'munovo i Mu'tesimovo doba, ali je ostao kao stožer na braniku ehli-
-sunnetskog učenja i vjerovanja. Napisao je veliki broj djela od kojih mu je najpoznatija zbirka Al-Musnad od preko 30.000 hadisa.
25 'Ata' ibn Aslam Abu Rabbah (um. 114/732), pravnik i muhaddis poznati tabiin iz Jemena. Među učitelje mu sevubrajaju: Aiša, Abu Hurayra, Ibn Abbas, Ummi Salama, Abu Sa'id i dr., a on je bio učitejj Avzaiju, Abu Hanifi i dr. Obavljao je dužnost muftije Mekke. Od njega su fetve uzimali Ibn Abbas i Ibn Umer i preporučivali Mekkelijama da koriste njegova pravna mišljenja. Umro je u Meki. (Al-Mawsu’a, I, ibid, str. 360).
26 Abu Abdullah Sufjan ibn Said Masruk as-Savri al-Kufi (97— 161/
/715—778), istaknuti islamski pravnik, muhaddis i akaidolog. Osnivač je
posebne šeriatsko-pravne škole koja se vremenom sjedinila sa drugim
pravnim školama. Nosilac je počasnog naslova »amir al-mu'minin« u ha
disu. Napisao je sedam djela iz raznih područja. Iz hadisa su mu poznata dva: Al-Džami'u al-kabir i Al-Džami’u as-sagir. Halife Mansur i Al-Mahdi su mu nudili položaj vrhovnog kadije, ali je on to odbio. Umro je u povuče
nosti u Basri.
K o d nekih je džemat fa rd i-kifa je27 i, p o n jim a, ako b i mještani jedn og naselja izostavili obavljanje namaza u džematu i klanjali po je dinačno, u osnovi, takav im postupak ne b i b io opravdan, ali, ako bi nekolicina pristupila izvršenju dužnosti namaza u džematu, bio bi valjan namaz i onima k o ji su ga pojedinačno obavili. Tako navodi
A l-B argili28 u G losi na At-Tariqa.29
P o sto ji m išljenje da je džemat sunneti-muekkede. U Al-Ata- b ijji30 kaže se: »Većina naučnika autoriteta tvrde da je džemat vadžib, nazivajući ga sunnetom, je r mu je dužnost određena sunnetom, izu zim ajući žene«. Abu Jusuf31 i Muhammad32 dopuštaju mogućnost prisustva starijih žena u džematu, ali im je u naše vrijem e to zabra njeno, o čemu je izdata i fetva, čak i d jevo jk am a o d 15 do 29 godina i staricama od 50 godina pa do kraja n jih o vog života.
Džuma i bajram i se klanjaju samo u džematu; klanjanje tera v ije u džematu je n p ritv r đ e n i sunnet (sunnat al-kifaya); klanjati vitr-namaz u džematu uz ramazan je mustahab, po jednom stavu; kla n ja ti v itir-namaz u džematu izvan ramazana i n afile je pok uđeno (makruh).
N ajm a n je d v ije osobe čine džemat: imam i jo š jedno lice, npr. razumno dijete, rob ili slaboumna osoba. Džemat se obavlja u džam iji
27 To je dužnost takvog stepena koju, ako obavi jedna grupa ljudi, i sa ostalih spada obaveza. Ako niko ne obavi, onda su svi griješni i od govorni.
28 Muhjuddin Muhammad ibn Pir 'Ali al-Bargili (Barkivi), poznati hanefijski pravnik, mufessir, muhaddis, propovjednik, stilista, hereziograf i dr. U kasabi Berki napravio je medresu i bio njen muderris. Odigrao je nezamjenjivu ulogu u prezentaciji ortodoksnog islama na širokom područ ju. Kao pisac je bio vrlo plodan i raznovrstan (Al-Mawsu' a, ibid, III, str. 351). Na naš jezik su mu prevedena tri djela: Vasijjetnama i Tukiat al-
-mustaršidin, oba objavljena, te At-Tariqa al-muhammadiyya, u rukopisu.
Živio je u vremenu od 929—981/1522— 1573. godine.
29 Hašijat ’ala at-tariqa je napisao Al-Bargili. Pod At-Tariqa pretpos tavljamo da je autor mislio na At-tariqa al-muhammadiyya, ali ostajemo u dilemi,jer je naveo samo prvi dio naslova. Glosa je iz područja vaza, Kur'ana i Hadisa.
30 Nismo mogli utvrditi identitet ovog djela.
31 Jusuf Ja'kub ibn Ibrahim ibn Habib al-Ansari (113— 183/731—799), najveći nasljednik Abu Hani fe. Z a vrijeme Hadija, Mehdija i Harana ar-Rašida bio je vrhovni kadija. On je prvi nosilac naslova »Qad al-qudat« i prvi učenjak koji je nosio posebnu odjeću. Obzirom da je razradio učenje Abu Hanife, smatra se dragim predstavnikom hanefijskog pravca. Napisao je nekoliko djela (Al-Mawsu’a ibid, I, str. 339.) Njegovo kapitalno djelo Kitabu al-haradž, na naš jezik je preveo Ibrahim Mehinagić i nalazi se u rukopisu.
32 Muhammed ibn Hasan aš-Šaybani (122— 197/739-812), dru gi po zna čaju Abu Hanifin učenik. Poznate su njegove učene rasprave sa Šafijem. Iza sebe ie ostavio više napisanih djela.
ili na nekom drugom mjestu.33 Dopušteno je predvođenje džemata slaboumnoj osobi,34 kako stoji u Al-Ašbahu.35
U koliko neko zakasni u džemat, lijep o je (mendub) potražiti drugu džamiju gdje još n ije obavljen namaz, od toga izuzim ajući Masđžidu al-harem.36
U tom smislu je m išljenje: Ako bi stanovnici jedn og naselja napustili džemat, treba ih p rivoljeti na to, a ako b i džemat napustio pojedinac, protiv njega bi bile preduzete sankcije pritvora ili novčane kazne, od njega se ne bi prim alo svjedočenje sve dok ga V ladar ne bi pom ilovao i ukinuo mu prim jenu tog propisa.37
Nikom e se ne daje olakšica za napuštanje džemata izuzev ako za to postoje valjani razlozi. O bjašnjenje valjanih razloga će b iti na vedeno kasnije, kad se bude govorilo o detaljim a džematskih propisa, ako Allah da.
K o d Šafije38 džemat je stroga dužnost (fard). Po jednom drugom njegovom m išljenju džemat je fa rd ik ifa je , ali bez uslova ( ......... )39
33 Uslov za valjanost imameta, između ostalih uslova je i punodob- nost, odnosno zrelost (bulug). Prema tome, nije dopušteno da punoljetan musliman u farz-namazima slijedi dijete, kojeg su stava trojica imama, osim Šafija, koji smatra da oštroumno dijete može biti imam odraslim muslimanima u fard-namazima osim džume. Što se tiče nafila, tri imama
su na stanovištu da je dozvoljeno oštroumnom djetetu da bude imam od raslim, sa izuzetkom Abu Hanife. Međutim, svi su složeni da oštroumno dijete može biti imam djeci (Al-Džaziri, ibid, I, str. 409).
341Među uslove valjanosti imameta je i pamet. Imamet nerazumna i luda čovjeka nije priznat. Međutim, ako bi to lice bilo povremeno u sta nju odsutnosti razbora, samo u trenutku tog stanja ne može biti imam, a čim se stabilizira njegov razbor može ponovo biti imam. Ovdje su mišlje nja svih imama suglasna (Al-Džaziri, ibid, I, str. 410). Pisac je najvjero vatnije mislio na ovakvu osobu koja samo povremeno gubi razbor, ali ju je svrstao u kategoriju »ludih« lica.
35 Al-Ašbah wa-annazair od Zajnuddina ibn Ibrahima ibn Nudžajma al-Mirwiya (um. 970/1562.). Djelo ima komentare, glose i superglose (GAL, II, 310).
36 Ko bi zakasnio u džemat u Mesdžidu al-haramu klanjaće samo stalno ne tražeći drugi džemat izvan te džamije. Ovo je izuzetak zbog vri jednosti Kabe i obavljanja namaza u njezinom haremu.
37 Pravo i obaveza odgovornog lica (ulu al-amr) da brine o javnom redu i miru i da rješava i presuđuje u slučajevima za koje Tekstom nije određena sankcija naziva se ta ’zirom (ar. 'azzere: spriječiti, pomoći, odgo jiti). Dakle, ta'zir sprečava da se ponovi prekršaj, a izricanje i primjena sankcije ima za cilj da prevaspita prestupnika i pomogne mu da se vrati neporočnom životu. (Vidi: Mr Ibrahim Džananović, »Hudud i ta ’zir-krivična djela i prekršaji u šerijatskom pravu«, Zbornik radova Islamskog teološ kog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1987, sv. 2, str. 120).
38 Muhammad ibn Idris ibn Abbas ibn 'Usman ibn Šafi iz plemena Kurayš, osnivač šeri jatsko-pravne škole koja je nazvana po njemu. Pisac je više djela iz fikha, hadisa i akaida. Pravac mu se proširio u Egiptu, Iraku i Hidžazu. Živio je u vremenu od 150—204/767—819 godine (Ibn Hal- likan, Vafayat al-a’ ayan, Kairo, 1892, I, str. 447; Al-Mawsu 'a ibid I, str. 355.).
39 Posljednji redak je odsječen prilikom uvezivanja kodeksa. Obzi rom da je tretirano pitanje stava šafijske škole o džematu, pokušaćemo re konstruisati dio teksta koji nedostaje na osnovu druge literature: »Glavno mišljenje šafijske škole je da je džemat fardi-kifaje. Ako ga obavi jedna
Fol. 2
K o bi obavio namaz izvan džemata, u principu, pogriješio bi, U Džavhari39a stoji : Ako bi neko form irao džemat u svojoj kući sa že nom i djecom , postigao bi vrijednost džemata. K o bi se zarekao da neće klanjati u onom džematu kom e je im am oštroum no dijete, dužan je prekršiti zakletvu.
U Al-Faraidu40 stoji: Izostavlja n je džem ata je običaj haridžija i šiija.
Uzvišeni Allah veli u suri Nun: » . . . a b ili su pozvani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi b ili«,41 t.j. na ovom svijetu su pozi vani na propisane namaze sa ezanom i ikam etom , tako da su slušali poziv: Dođi na namaz! Dođi na spas! a nisu se odazivali premda su bili zdravi.
K a'b al-Ahbar42 kaže: »Bogam i, ovaj ajet n ije objavljen ni zbog čega drugog nego zbog onih k o ji su okrenuli leđa džematu«.
Prenosi se od Abu Sa’ida al-Hudrija43 da je B o žiji Poslanik (a. s.) kazao: »K ad a vidite jednog čovjeka da red o vito ide u džamiju, posvje dočite mu da je vjernik. Uistinu je uzvišeni Allah rekao: ’Allahove
hram ove održavaju oni k o ji u Allaha i u onaj svijet v je r u ju .. <<44
Ovaj Hadis je iz , Tirm izijin e45 zbirke za k o ji on veli da je »hasen« (dobar).
grupa ljudi, i sa ostalih spada obaveza. Ako se džemat formira u džamiji u jednom gradu, ostali stanovnici tog grada neće biti griješni što su izos tali od džemata. Ako stanovnici jednog kraja (pokrajine) obave džemat, sa ostalih stanovnika, koji u tome nisu učestvovali, ispala je dužnost« (Al- Džaziri, ibid, I, str. 407, nota 1).
39a Al-Džavhara an-nira muhtasar as-siradž al-wahhadž fi sarh muhta-
sar al-quduri od Abu Bakra ibn Ali ibn Muhammada al-Haddada al-Hanafija (um. 800/1397). Skraćena prerada As-Siradžu al-wahhadža od strane autora
radi lakše upotrebe (HH, II, 1163; GAL, S I, 296; Dobrača, ibid, II, 198).
40 Al-Faraid ili Faraidu Multeka al-abhur, komentar Multeke od Is- maila ibn Sinana as-Sivasija (um. 1048/1638). Osnovano djelo je napisao Ibrahim ibn Muhammad al-Halabi (um. 956/1549.) (Ahlwardt, IV, 149; HH, II, 1815).
41 Qur'an: L X V III, 43.
42 Abu Mata' al-Humayri Abu Ishak poznat pod nadimkom Ka’b al-Ahbar. Islam je primio u doba Abu Bakra, a po nekim istoričarima u vrijeme hil afeta Umara. Prenosilac je »mursal« hadisa. Takođe je preno sio hadise od Aiše i Umera, a od njega su neke hadise prenosili: Muavija, Abu Hurajra, Ibn Abbas i dr. Ibn Sa 'd ga ubraja u prvu generaciju znamenitih šamskih tabiina i veli da je porijeklom bio Židov pa se obratio u islam u Medini, da se zatim nastanio u Šamu i da je umro 32/652. godine (Ibn Hadžar al- 'Askalani, Tahzib at-tahzib, Bejrut, nedatirano, V III, str. 438).
43 Abu Sa ’id Sa 'd ibn Malik ibn Sinan al-Hudri al-Ansari, sahabija, prenio 1.170 hadisa, fakih, mudžtehid i muftija. Umro 74/693. godine (al- Mawsu’a, I, ibid, str. 337).
44 Our'an: IX, 18.
45 Poznati sakupljač hadisa (209—279/824— 892). Učio je pred Buhari- jom i drugim kapacitetima hadisa. Veoma je puno proputovao islamskog svijeta u želji za sakupljanjem Poslanikovih hadisa. Najpoznatije mu je djelo Al-Dzami’ as-sahih za koje se veli: K o ima ovo djelo u kući kao
d a m u P o s la n ik u k u ć i
Buharija46 i Musliim47 su zabilježili hadis kog prenosi Abu Hu rajra48 da je B o ž iji Poslanik (a. s.) rekao: » K o rani u jutro u džam iju ili iz n je kasni naveče, Allah mu je osigurao odabran položaj u Dženne tu zbog toga što je ranio i kasnio«. »N a za l« je počasni položaj k o ji se ponudi gostu kada dođe sa jednom grupom ljudi.
U suri Al-Baqara nalaze se riječ i Uzvišenog: » . . . i zajedno s onim a ko ji namaz ob avljaju i vi o b a vlja jte« 49 O vim ajetom se pod stiče na obavljanje namaza u džematu. Kao da je rečeno: K la n ja jte u džematu sa onim a k o ji klanjaju!
U suri Al-Mudžadala stoje riječi uzvišenog Allaha: » . . . a kad vam se rekne: 'Dignite se', vi se d ig n ite .. .«50 V eli se da su neki ljudi b ili trom i za odlazak u džem at kad se na n jeg pozovu, p a je tim povodom ob javljen ovaj ajet. Prem a tome, ajet znači: K ada budete pozvani na namaz, ustajte žurno i ne izvlačite se, i tako se ponašajte u svakom dobru!
Prenosi se da je Ibn Mas'ud rekao: » K o želi da sutra sretne Allaha kao musliman neka pazi na sve naređene farz-namaze i neka ih ob avlja u džematu g d je god bude proučen ezan. Allah je uzakonio pozitivnom praksu vašeg Vjerovjesnika, a džemat je jedan od njego vih praktičnih postupaka (sunnet). Života mi, ako budete klanjali u svojim kućama kao što to čini u svom domu onaj k o ji je napustio džemat, time je napustio praksu vašeg Vjerovjesn ika, a ako napustite praksu vašeg V jerovjesnika, zalutaćete. M i se nalazimo u dobu kada će džemat napustiti samo otvoreni licem jer (m unafik) č ije je licemi
jerstvo očito. Svako ko se očisti i propisno abdest uzme, a zatim ode u jednu od džam ija i u n jo j sa džematom klanja, Allah će za svaki korak ko ji on na tom putu učini dati po jed n o dobro (sevab), povišice mu stepen (deredžu) i izbrisati mu grijeh, m akar ti koraci b ili kratki. Namaz obavljen u džematu u odnosu na pojedinačno nje govo obavljanje odabraniji je za dvadesetpet stepeni.«
Od Džabira ibn 'Abdullaha51 prenose se riječi: »Ž e lje li smo se
46 Al-Buhari (194—256/810-870), najveći autoritet u hadiskoj nauci. Njegovo najpoznatije djelo je Sahih al-Buhari. (Vidi više Ibn Hallikan, ibid, I, str. 455).
47 Muslim (204— 261/820—875) je drugi autoritet u hadiskoj nauci.
Njegovo djelo Sahih al-Muslim uživa veliki ugled, pa ga čak neki upore đuju sa Buharijevom zbirkom (Hafiz Abu 'Ali i dr.). Djelo je prevedeno pa naš jezik i nalazi se u rukopisu. (Vidi o ovom autoru više: Ibn
Hallikan, ibid, II, 91).
48 Abdurrahman ibn Sahr Abu Huraya (um. 59/673), istaknuti saha-
bija, prenosilac preko 5.000 hadisa, sakupljač sopstvene zbirke hadisa Sahifa Abu Hurayra, koju je sistematizovao tabin Hammam ibn Munabbah (40— 101/660—719). Svi hadisi ove zbirke su pohranjeni u Hanbalovom Musnadu. (H. M. Halid, ibid, str. 533—48; Al-Mawsu’a, I, ibid, str. 339).
49 Our'an: II, 43.
50 Our'an: L V III, 11.
51 Džabir ibn 'Abdullah ibn 'Umer al-Ansari as-Sulami (um. 78/697),
veliki sahabija, posjednik vlastite zbirke hadisa Muhammeda (a. s.). Pri
sustvovao je zavjetu na Akabi, učesnik je 19 vojni, u posljednjim godina ma života vodio je kružok (halka) u Poslanikovoj džamiji gdje je predavao hadis. Pred kraj života bio je slijep (Al-Mawsu’a, I, ibid, str. 345.).
preseliti do džamije i zauzeti slobodan p rosto r oko nje, pa je to čuo Allahov Poslanik (a. s.), p osjetio nas i kazao nam:
Fol. 2b
"0 sinovi Selim etovi! Obaviješten sam da se želite preseliti do džamije?! Rekosmo: » B o žiji Poslanič e, daleko smo od džamije, a pro stor oko n je je slobodan.« On reče: "Sinovi Selim etovi! Ostanite gd je ste, je r se bilježi svaka vaša stopa." D žabir da lje veli: »P o s lije toga, više nism o željeli da se preselim o bliže dža m iji.«52
Prenosi se od Bnesa ibn M alika53 da je Božijii Poslanik (a. s.) rekao: » K o u džematu klanja četrdeset dana i ne propusti ni jedan rekat, Allah će mu dati d vije povelje: prvu, da je čist od licem jerstva, i drugu, da je siguran od Džehennema.«
Od Abu iHurajraa b ilje ži se hadis da je Poslanik (a. s.) rekao:
»Z a licem j e r a su najteža dva namaza: ja cija i sabah, a da znaju šta im se nudi njima, u džamiju bi išli pa m akar pužući.«54
Od Abu Hurajraa se prenosi slijedeći hadis: »K ada bi znali lju di kakve se vrijednosti k riju u tri stvari kod džemata, kocku bi bacali da n jih zapadnu, žudeći za njihovim dobrom i blagoslovom , a to su: učenje ezana za namaz, klanjati u zgusnutim satovima i klanjanje u prvom saf u.«
Zabilježio je Hakim 55 od Abu Um ama56 ko ji prenosi da je V je rovjesnik (a. s.) rekao: »T ro jic i lju di Allah je jamac: čovjeku k o ji krene u borbu na B ožijem putu On je jam ac da će ga ili usm rtiti pa
52 Na margini fol. stoji bilješka: Muslim, sahih hadis. Našim uvidom u Sahih al-Muslim utvrdili smo da ovog hadisa u ovoj verzija nema, ali ima nekoliko sličnih (Sahih al-Muslim, II, Bejrut, nedatirano, str. 131).
U drugoj bilješci na margini fol. 2b stoji: Prenose se riječi Abu Sa'ida
al-Hudrija, koji kaže: »Benu Selime su živjeli u okolici Medine, pa su
željeli da se presele u blizinu džamije, nakon čega je objavljen ajet: »Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti, i Mi smo zapisali ono što su uradili i spomeni ke koje su iza sebe ostavili...« (Our'an: X X X V I, 12). Tada je Božiji Pos lanik rekao: »Vaše se stope bilježe«. Poslije toga oni više nisu bili za preseljenje bliže džamiji, završivši Abu Sa'id (T irmizi).
53 Enes ibn Malik (um. 93/713). Poslije njegove smrti ostao je od sahabija živ još samo Abiu Tufayl Amir ibn Vasila aI-Laysi (um. 100/718. ili 10 godina kasnije, u Mekki). Enes je živio u domu Božijeg Poslanika i prenio je 2.286 hadisa.
54 Ovaj hadis se nalazi u Buharijevoj i Muslimovoj zbirci i zado
voljava njihove kriterije vjerodostojnosti.
55 Abu Abdullah al-Hakim (um. 405/1014.). Pisac je hadiskog djela
Al-Mustadrak ’ala as-Sahihayn, gdje je unio one hadise koji odgovaraju uslovima vjerodostojnosti Buharije i Muslima ili jednog od njih. Po nekim kritičarima u ovom djelu ima slabih i lažnih hadisa. Šemsuddin az-Zahabi
(um. 748/1347) ovo djelo je skratio i preradio davši mu naslov Talhis
al-Mustadrak.
56 Abu Umama Suddi ibn "Adžlan ibn Vahb al-Bahili (um. u Homsu,
Sirija, 81/700), sahabija, učesnik slukoba na Siffiniu na Alijinoj strani. On
je posljednji ashab koji je umro u Šamu. U Buharijevoj i Muslimovoj zbirci hadisa nalazi se 250 hadisa koje je on prenio (Al-Mawsu,a III, ibid,
str. 345).
uvesti u Džennet ili će ga vratiti kući sa tro fejim a ili plijenom ; čo vjeku koji kasno noću odlazi u džamiju radi namaza On je jamac da će ga poslije smrti uvesti u Džennet ili će mu uzvratiti nagradom kroz m aterijalno blagostanje; čovjeku koji ulazi u svoju kuću sa se lamom.« V eli H akim da je ovaj hadis »sahih« (vjerodostojan ).
Od Salmana57 se prenosi kako je zabilježeno kod Tabaranija58 i Bajhakija59: »B o ž iji blagoslov (bereket) je u troje: u džematu, u ra njavanju u pravednoj borbi i u ramazanskom ručku.«
T irm izi je zabilježio hadis od Enesa (ibn M alika): »Obraduj b lje štavim sjajem na Sudnjem danu one k o ji u m rkloj noći posjećuju džam ije.«
Od Abu H u r a jr a se prenosi da je V jero vjesn ik (a. s.) rekao:
»Im a o sam nakanu da me neko zastupi u imametu a da ja odem sa nekolicinom i ponesem brem e drva i zapalim kuće onih k o ji su čuli ezan, a nisu došli u džam iju.«60
Od Hasana al-Basrija61 prenosi se hadis da je V jero vjesn ik (a. s.) rekao: »P rvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjem danu je namaz. Ako ga bude u potpunosti izvršavao, lagodno će mu b iti polaganja računa, ali ako bude nedostajalo namaza, Allah će reći melekima: "Ima li moj rob dobrovoljnih namaza (nafila), pa mu tim e upotpunite farze.' Ako bude bilo, pa upotpune zaduženi b ro j, onda će b iti nastav ljen o polaganje računa za druga djela.«62
Rečeno je:
K o bude redovito obavljao namaz u džematu, Allah će mu dati pet darova: oslobodiće ga životnih nedaća dok je god živ, sačuvaće ga mučenja u grobu, daće mu K njigu djela na Sudnjem danu u desnu ruku, preko Sirata će preći brzinom m unje i ući će u Džennet bez polaganja računa.
57 Salam Abu Abdulah, a nadimoi Ibn Islam i Salman al-Hayr, al- Farisi itd. (um. 36/656), Poslanikov savjetnik, veliki sahabija i prenosilac mnogih hadisa (H.M. Halid, ibid, 56—74; Mawsu’a, III, str. 358).
58 Abu Kasim Sulayman ibn Ahmad Taberani (260—360/873—970), na pisao je tri hadiska djela Al-Mu’džam al-kabir, Al-Mu’ džam al-awsat i Al-Mu’ džam as-sagir i više drugih djela. (Al-Mawsu’a, I I ibid, str. 415).
59 Abu Bakr Ahmad ibn Husayn al-Bayhaki (384— 458/996— 1065) je dao veliki doprinos razvoju hadiske i šeriatsko-pravne nauke. Napisao je dva »sunena« i više drugih djela, po nekima oko hiljadu (Al-Mawsu'a, II, ibid, str. 407.).
60 Muslim i dr. Obzirom da je ovo bila samo nakana Vjerovjesnika od koje je odustao, to ukazuje na griješnost napuštanja džemata. (Vidi šire tumačenje ovog hadisa: Akrimani, Šarh hadis arba’in, 84—91.).
61 Hasan ibn Abu Hasan Yassar al-Basri (21— 110/642—728), poznati islamski naučnik, asketa, tabin, prenosilac hadisa i značajni predstavnik ehli-sunneta. (Al-Mawsu’a, I, ibid, str. 346.).
62 Hadis bilježe: Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Darimi, Malik i Tajalisi. Hadis je kategorije »mursel« jer se u njegovom senedu ne spominje sahabija, a Hasan al-Basri nije vidio Poslanika. Ova kategorija hadisa se uzima za »hudždže« kod mnogih muhaddisa i mudžtehida. Što se tiče teksta (matn) hadisa, on je sahih, jer ga prenosi veliki broj ljudi i za bilježen je u brojnim hadiskim zbirkama.
K o , pak, bude zapostavio obavljanje namaza u džematu, Allah će ga kazniti sa dvanaest iskušenja, od k o jih su tri na ovom svijetu, tri pri umiranju, tri u grobu i tri na Sudnjem danu. Što se tiče one tri na ovom svijetu, one su: uzeće mu bereket iz stečene im ovine, skinuće mu prijaznost sa lica i neće b iti om iljen među ljudim a. P ri umiranju su: duša od tijela će mu biti rastavljena uz veliku žeđ, ostaće gladan i imaće veliku muku. U grobu su: pitanja m eleka Mun- k ira i Nekira, grobska tmina i tjeskoba. N a Sudnjem danu su: teško polaganje računa, B ožija srdžba i kazna u Džehennemu.
Fol. 3a
O d Mudžahida63 se prenosi da je neki čo vjek otišao Ibn 'Abbas u64 (r. a.) i rekao mu: »Sine Abbasov! Šta veliš o onom čovjeku k o ji pro vodi noći u nafili a dane u postu, ali ne posjećuje džemat, ne klanja u džematu i u takvom načinu života um re?« Ibn Abbas mu je odgo vorio: »On će u Džehennem !« Taj čovjek je otišao, a nakon jednog kasnijeg susreta opet mu je potvrdio: »On će u Džehennem!«
U Miškat al-anwaru65 stoji da je A lija (r. a.) rekao: »P azite da pet dnevnih namaza ob avljate u džematu i nem ojte u tom e posustati. Zaista, kada nastupi Sudnji dan, Allah će na jednu stranu vage (uni- zana) staviti nebesa, Zem lju, brda, drveće, noć i dan, Sunce, Mjesec, zvijezde, životinje, Arš, Kurs, Džennet i Džehennem, a na drugu stranu vage će staviti sevabe od namaza, pa će samo jedan namaz pretegnuli sve to, pa makar se još na suprotnoj strani o b jesili meleki, poslanici, ljudi, džini, šejtani, Jedžudž i Medžudž.«
Prenosi se: »K o bude sprečavao prisustvo džematu, Allah će njemu spriječiti izgovaranje šehadeta prilikom umiranja.«
Prenosilac (Ar-Ravi?) ve li:66 »Putovali smo sa B ožijim Poslanikom (a. s.) kad odnekud izbi jedna deva, dođe do Poslanika i pusti svoj glas« ’B ožiji poslanice, zaštiti me, zaštiti m e!' ne prestajući da to po navlja dok za njom ne stiže jedan beduin noseći u rukama golu sablju. Poslanik (a. s.) mu reče: 'Šta hoćeš od ove nezaštićene životin je?' Beduin reče: 'B ožiji poslaniče, tu devu sam kupio i za nju dao dosta novca, ali je ona jogunasta, ne da se tovariti i b ježi mi, pa sam odlu čio da je zakoljem i njeno m eso i kožu prodam/ Poslanik reče: 'Devo,
63 Abu Hadždžadž Mudžahid ibn Džabir al-Makki (21— 103/641—721), pravnik i muhaddis. Tefsir je studirao kod Ibn Abbasa te se okušao i na tom polju ostavivši djelo koje je u novije vrijeme izdato u Kataru (Al-
-Mawsu’a, I, ibid, str. 369).
64 Abdullah ibn Abbas al-Kuravši (um. 68/687), veliki ashab i Pos-
lanikov amidžić. Iza sebe je ostavio Sahifu, zbirku hadisa, i još nekoliko djela. Poznat je po nazivu »Tairdžuman al-Our'an« (Tumač Kur'ana) na kom području je bio veliki znalac. (Vidi: Muhamed Handžić, Uvod u tefsir sku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972, str. 48—49). Pred kraj života je oslije pio, ali nije prestao do posljednjeg daha života širiti znanje koje je pos jedovao. (Al-Mawsu’a, I, ibid, str. 330).
65 Miškat al-anwar fi latif al-ahbar, zbirka predavanja iz akaida, prava i ahlaka od Abu Hamida al-Gazalija, um. 505/1111. g. (Ahlvardt, V II, 639).
66 Autor ne navodi ime prenosioca ovog hadisa zbog čega nije mo- suće utvrditi njegov identitet.
zašto si jogunasta?' Deva pusti glas: 'B o žiji poslanič e, ja nisam ne pokorna, ali je nemoguće raditi sa ljudim a kao što je ovaj čovjek. On je iz plemena koje ne prisustvuje klanjanju ja c ije — namaza, zaspu p rije nego je klanjaju. Ja se bo jim da se na n jih ne sruči kazna Allahova.' Tad se čo vjek pokaja, nakon čega m u je Poslanik predao njegovu devu.67
U džem at nisu dužni ići: bolesnik, onaj koga je zahvatila odu zetost, čo vjek oronula zdravlja, bogalj kome n edostaje ruka i noga na suprotnim stranama ili samo noga, čovjek k o ji bo lu je od paralize, iznem ogli starac, slijepac, im ao vodiča ili ne, ako je put od n jegove kuće do džam ije zbog kiše blatnjav pa b i m u stvaralo poteškoće pri hodu.
Izostajan je od džemata opravdava: velika pom rčina, olu jn i vjeta r zbog kog po sto ji opasnost po imovinu, i to noću a ne danju, ako je na putu neprijatelj ili opasnost od razbojnika. Opravdan je i onaj k o ji brani zauzeti položaj ili ako je u skrovištu, onaj k o ji želi krenuti na put, onaj k o ji dežura kod bolesnika i onaj za kog je već postavljen objed.68 Ovako je naveo Al-Haddadi.69
Takođe je opravdan izostanak od džemata onom e ko se bavi studijama vjerskih znanosti, a ne nekih drugih područja.
Prenosi se da je V jerovjesn ik (a. s.) rekao: »U ravnavajte safove, je r se poravnavanjem safova usavršava nam az.«70
Ako ima više lju di u džematu, n ajbolji je namaz onom e ko stane neposredno iza imama, kao što je u tom smislu rekao Poslanik (a. s.):
»Onom e ko neposredno klanja iza leđa imama upisuje se stotinu na
maza, onom e ko je prvi s desne imamove strane sedamdesetpet, sa lijeve pedeset, a svim ostalim po dvadesetpet nam aza.«71
Drugi hadis glasi: »Nam az obavljen u džematu v re d n iji je od namaza ko ji je obavljen pojedinačno za sto dvadeset puta.«72
67 Sulejman (a. s.) je razumio značenja glasova životinja. To se tvrdi i za Muhammeda (a. s.). (Walid al-A’azami, Al-Mu’džiza al-muhammadiyye, Bejrut, 1977, str. 234; A1 Bayhaki, Sunen, V III, str. 13; Al-Bidaya wa an- nihaya, VI, str. 137; Asad al-gabe, III, str. 134 itd.). Za zadnji dio hadisa nismo našli potporu u izvorima.
68 Razlozi izostanka od džemata: prolom oblaka, velika hladnoća, kaljuža kojom je teško hodati, bolest, strah od razbojnika, strah od zar robavljavanja, sljepilo — nema vodiča, a ne zna put, itd. (Al-Džaziri, ibid, I, str. 428.).
69 Ali ibn Alawi ibn Ali Husayni Haddadi Ba'lawi, rođen 1004/1634. u Tarimu, Hadremevt. Godine 1079/1668. odselio je u Mekku, pa u Medinu, gdje je umro 1132/1720. (Brock., G II, 407, S II, 566).
70 Buharija, Muslim i dr.
71 Ibnu al-Arak al-Kinani kaže da se ne slaže sa Sujutijem koji je ovaj
hadis uvrstio u zbirku apokrifnih hadisa, mada nije objasnio razloge njegove
apokrifnosti. Al-Kinani priznaje da u senedu ovog hadisa ima ravija koji su mu nepoznati. (Al-Kinani, Tenzih aš-šari'a al-marfu’a ..., Kairo, nedatirano, II, str. 120.).
72 Hadis u navedenoj verziji ne nalazi se u poznatim hadiskim zbir kama, ali u nešto drugačijoj verziji navodi ga Buharija (I, 119) koji u pre vodu glasi:»Namaz objavljen u džematu bolji je od namaza objavljenog po jedinačno za dvadeset stepeni«. U drugoj verziji: » . . . za dvadesetpet ste peni«.
U jednom hadisu se ističe da je B ožiji Poslanik p rim ijetio da na sabahskom namazu nedostaje jedan čovjek pa je rekao: »K o klanja sabah u džematu imać e nagradu kao da je hadž bez greške obavio i umru koja je primljena. K o klanja podne u džematu nagrada mu je kao da je klanjao dvadesetpet namaza i biće unaprijeđen za sedam deset stupnjeva, a između dva stupnja razdaljina je kao razdaljina godišnjeg putovanja kroz džennet Firdevs. K o klanja ikindiju u đže matu ima nagradu kao da je oslobodio četiri roba Ism ailova roda (a. s.), od kojih je za svakog nagrada kao oslobađanje dvanaest hiljada drugih ljudi.
Fol. 3b
K o klanja akšam u džematu ima nagradu kao da je klanjao dva desetpet namaza i unapređuje se za sedamdeset stepeni, a između dva stepena razdaljina je od godine dana putovanja kroz džennet Adn. K o klanja ja ciju u džematu im a nagradu kao nagradu onog k o ji je postigao sve vrijednosti lejletu-l-kadra — u n jo j postio i nafilu kla njao — pa ga Allah od Džehennema spasio.«73
U slijedećem hadisu se veli: K o klanja ja ciju u džematu kao da je pola noći proveo u namazu, a ko klanja sabah u džematu kao da je cijelu noć proveo u namazu.«74
Takođe se u hadisu veli: »K lan jan je namaza jednog dana briše godišnje grijeh e.«75
I u slijedećem: »K o želi da se nastani u džennetskim perivojim a nek ustraje u džematskom obavljanju namaza.«76
U slijedećem se veli: »K o se abdesti na propisani način u svojoj kući, potom ode u džamiju u nam jeri da klanja namaz, za svaki korak k o ji na tom putu učini ima nagradu i(sevab), za svaki a jet ko ji prouči unapređuje se za jedan stepen (derdžu) i za svaku riječ kojom spo mene Allaha (zikr), takođe im a sevab. A ko uđe u džamiju i iskrenog srca se okrene prema K ib li, biće oprošten od grijeha i čist kao na dan kad ga je majka rodila.«77
73 Ovog hađisa nema u izvorima, nepoznat je, tekst mu je vjerovatno apokrifan, što se može zaključiti na osnovu drugog apokrifnog hadisa koji se spominje u izvorima u kome se veli da je siromahu klanjanje džume kao hadž ... (Al-Kinani, Tanzih ..., ibid, II, str. 82).
74 Buhari, Muslim, Tirmizi, Ibn Madže, Abu Davnd, Ahmad i dr. Hadis je sahih. U nekim zbirkama ovaj hadis se donosi sa dva seneda: prvi (dio sa jednim, a drugi dio hadisa sa drugim senedom.
75 Hadis sa ovakvim tekstom nije poznat. Moguće je da je »asar« od nekog tabina ili je, vrlo moguće, od samog autora naveden radi podsti canja.
76 Ovo je samo dio hadisa kako ga je zabilježio Tirmizi (K. Fiten, 7) i
kaže da je hasen-sahih-garib. Drugi dio hadisa od Abdullaha ibn Dinara, a on od Umera: Fe inne-s-šaytana ma’al-vahidi va huva mina-l-isnejni ab'ad.
Prvi dio je hasen, a drugi dio je sahih.
77 Tirmizi, I, 37, prenosi ga u istom značenju sa izvjesnim jezičkim
razlikama i kaže da je hasenun sahihun; Muslim, II, 32—33; Ibn Madže,
I, 6; Malik, II, 1, 30, 31; Ahmad, I, 58, ali ne spominje zadnji dio ovog hadisa: Va bi kulli ajatin qara-aha daradža ... Prvi dio hadisa je sahih.
U jedinoj predaji se veli da je Um ama (r. a.) pričao: »Došao je jedan čovjek B ožijem Poslaniku u džam iju d rekao mu: 'B o žiji posla nice, ja sam počinio grijeh za k o ji slijedi kazna (hadd) pa je izvrši nada mnom/ B o ž iji Poslanik na to n ije reagovao budući je bio u
•džamiji. Taj čovjek je ponovio iste riječi, a Poslanik opet n ije rea govao. Potom je u slijedio namaz u džematu k o ji je predvodio Poslanik. Iza namaza je Poslanik krenuo iz džamije, a dotični čo vjek ga je pra tio u stopu govoreći: 'Ja sam počinio grijeh za k o ji slijedi kazna pa je izvrši nada mnom/ Tada mu je Poslanik (a. s.) rekao: 'Jesi li se propisno abdestio p rije nego si izišao iz svoje kuće? Jesi li, potom, sa nama zajedn o klanjao?' Čovjek reče: 'Jesam.' Poslanik će: 'Uzvišeni Allah ti je već op rostio tvoj prekršaj, ili g rijeh .«78
Abu H u rajra prenosi da je B o žiji Poslanik rekao: »Z a licem jerce su n ajteži ja cijsk i i saibahski namaz, a da znaju kakve su nagrade u ta dva namaza išli b i pužući.«79
U Miškat al-anwaru stoji: Prenosi se da je B o žiji Poslanik (a. s.) rekao: »P o zd ra v lja jte se sa pravim Židovim a i kršćanima, ali se ne m ojte pozdravljati sa 'Židovima' moga ummeta. »R ekoše mu: » K o su oni, B o ž iji poslaniče?« Rekao je: »T o su oni k o ji čuju ezan i ikamet, ali ne prisustvuju džem atu.«80
U Rawdatu81 se navodi hadis kog Ibn Mas'ud prip isu je Poslaniku (m e rfu '):82 »N e fo rm ira jte džemat samo onda kada im a više ljudi. K o bude samo sa svojom ženom nek i tada fo rm ira džem at, m akar ne b ilo n i jedn og m uškarca.«83
O d Savrija84 se prenose riječi: »F orm ira jte džem at pa makar to b ilo na samom vrhu planine.«
O vo je zadnje što smo željeli kazati.
78 Hadis je sahih. Donose ga Muslim (Tawba, 45), Buhari (Hiudud, 27) i Ahmad (V, 252 i 263.).
79 Kao pod br. 54.
80 U približnoj verziji ovaj hadis navodi Sujuti u Al-Firdevsu i kaže da mu nije našao sened. Po Saganiju, hadis je apokrifan. U navedenoj ver
ziji hadis nismo pronašli. Ali al-Kari, Al-Asrar al-marfu' fi al-ahbar al-mawdu’f
Bejrut, 1971, str. 218.).
81 Najvjerovatnije da autor misli na djelo Rawdat al-ahjar fi šarh
mašariq al-anwar od 'Umara ibn Abdulmuhsina al-Arzandžanija (um. 697/
/1297). Ovo djelo ne spominje ni jedan izvor, što svjedoči da je rijetko.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu posjeduje jedan vrijedan ma
nuskript ovog djela (R-587) prenesen iz biblioteke Fevzije- medrese iz Travnika. Pod istim naslovom postoji komentar na poznato djelo Al-Hidaja od šejhu-l-islama Burhanuddina Ali ibn Bakra al-Marginanija (um. 593/
/1196), dok nam je pisac komentara nepoznat.
82 Hadis koji se pripisuje Poslaniku. Ova kategorija hadisa nema
uvijek spojen lanac prenosilaca. U njega se ubraja ono što je Poslanik
(a. s.) radio, rekao, njegova odobrenja, kao i hadisi koji govore o njemu.
»M erfu « se dijeli na »merfu'i hakikaten« i »merfu'i hukmen« (M. Handžić,
Uvod..., ibid, str. 96.).
83 Brojni su hadisi sa ovakvim značenjem od kojih je i onaj kog
prenosi A b u D h a r (r. a.) da je Muhammed (a. s.) rekao: »Dvojica su
bolji od jednog, trojica od dvojice, a četvorica od trojice. Dužnost vam
je džemat (druženje). Uzvišeni Allah neće okupiti prave m oje sljedbenike osim na pravom putu (istini)«.
84 Sufjan as-Sawri (97— 161/715—777). Ostalo kao pod br. 27.
Allah je najbolji znalac i poznavalac!
Ovaj traktat je napisan rukom Mustafe ibn Muhammada ibn Muhammada a l- A h kisarija, Allah nam svima oprostio. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve njegove drugove.
Početak Pruščakovog djela »Risala fi fadila al-džama’a«.
Rukopis: Saraievo G H B R-761 (fol. 1b)
, < ’S>v
VIW?b , b!W I . fc*U&>v W ^ 1->^ >U *^ J^f £ k & W & s * k-iAi-ji __., i$j£**d\fa*o*$Kc^jyi^ v * 1#j\ivy^ ^f<i^^S>
>V«Vji 1< /C-*i*tiJjfCii filets ••»"a T-S Lklt'te tiVJJ*^!^
'd r * * * * J *
Kraj Pmscakovog djela »Risala fi fadila al-dzama'a«. Rukopis: Sarajevo, GHB, R-761 (fol. 3»b)
S U M M A R Y
» T R E A T I S E O N T H E V I R T U E O F C O L L E C T I V E P R A Y E R « B Y H A D ž I M U S T A F A P R U Š Č A K
G reat interest appeared rećently concerning research into the literary inheritance o f H adži Mustafa Pruščak, a fam ous scholar and the m u fti o f Prusac w ho di ed 1755.
As w ell as the translation o f his w o rk »T rea tise on the Virtue o f C ollective Prayer«, som e legends about him circoulate even nowadays among the residents o f his native place. These legends are presented here too.
This w ork, here translated and supplied w ith rich comments, is o f considerable significance. I t reveals P r u š č a k ' s inclinations to w ard the w ritin g o f popular texts understandable to the w i dest social layers o f the Muslim population. The copy used here is the original manuscript preserved at the Gazi Husrevbeg Library.
Th e w o rk is w ritten in the form o f a legal treatise w ith the elements o f a serm on concern ing the virtues o f co llective prayer.
I t is evident from the text that the author referred a w ide choice o f literature.
