Enes Karić

HAFIZ MAHMUD TRALJIĆ - tradicionalni bosanski alim

I.

Sarajevo i Bosna i Hercegovina su 30. decembra 2002. godine ispratili na Onaj svijet hafiza Mahmud-ef. Traljića (1918 – 2002), jednog od najsnažnijih ulemanskih likova tradicionalne BiH u drugoj polovini XX stoljeća. Mahmud-ef. Traljić, hafiz, profesor Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka, historičar kulture, bibliograf, bibliotekar, hroničar, autor više knjiga i na desetke tekstova.., čovjek je koji je u svojoj karijeri najljepše spajao široka tradicionalna znanja iz islamskih disciplina i njihovu plodnu zakorijenjenost u bosanskoj zavičajnosti.

Prema brojnim podacima i nekrolozima objavljenim nakon 2002. godine,1 Mahmud Traljić je rođen 28. aprila 1918. godine u Sarajevu (tadašnji srez Sarajevski, a banovina Drinska). Ocu mu je bilo ime Muhamed, a majci Senija (djevojačko prezime Musakadić).2 Porodično predanje o tome da Traljićevi preci vode porijeklo iz Dalmacije (te da su se, navodno, doselili u XVII stoljeću u Sarajevo) nije moguće utvrditi bez valjanih dokumenata. Na Vratniku je pohađao i završio osnovnu školu, a mekteb pohađa u Mektebu Ahmed-age Hende. Hfz. Traljić je često navodio da mu je u tom mektebu muallim bio Mustafa ef. Varešanović.

Potom je uslijedilo školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi, gdje je u četvrtom razredu (i u svojoj četrnaestoj godini) završio hifz.3 Prema obilju podataka vidi se da je hfz. Traljić završio Gazi Husrev-begovu medresu (osam godina školovanja) u akademskoj 1939/1940. godini. Sredinom juna 1940. godine hfz. Traljić je polagao jednu vrstu mature (tzv. “viši tečajni ispit“ ili “ispit zrelosti“).

Hafiz Mahmud-ef. Traljić je jedan od svršenika sarajevske Više islamske šerijatsko-teološke škole čiju je diplomu ponio 1944. godine (pripadao je šestoj generaciji vištovaca). Ta je visoka škola bila u rangu islamskog fakulteta koji je u muslimanskom narodu ostao u lijepoj uspomeni i bio poznat kao VIŠT (radio u periodu 1935 – 1945. godine). Ovo autentično bosansko islamsko učilište posebno je doprinijelo da je hafiz Mahmud-ef. Traljić pripadao generaciji bošnjačkih muslimanskih intelektualaca koja je brižljivo bdjela nad susretom islamske univerzalnosti i bosanske posebnosti.

Naučivši Kur’an napamet još za rane mladosti, hafiz Mahmud-ef. Traljić je u svoje intelektualno i ulemansko stasanje vjerodostojno impregnirao temeljit interes za kulturnu povijest islama u Bosni i Hercegovini.4

Kao mladi profesor islamskih nauka radio je u Gazi Husrev-begovoj ženskoj medresi (1944-1947). Godine 1947. komunističke vlasti uhapsile su ga kao i brojne tadašnje istaknute alime. U zatvoru je, ni kriv ni dužan, ostao deset godina. U periodu 1957-1984., hafiz Mahmud-ef. Traljić radio je kao bibliotekar u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu. Na Fakultetu islamskih nauka potkraj dvadesetog stoljeća predavao je discipline iz kiraeta na postdiplomskom studiju.

Hafiz Mahmud-ef. Traljić je bio autentični poznavalac bosanskohercegovačke muslimanske i islamske kulturne povijesti. Znan, vedar, prijatan, komunikativan, sa karakterističnom francuskom kapom na glavi i odjeven otmjenim odijelom, ovaj hafiz znao je hiljade i hiljade tačnih i istinitih podataka o bosanskim i hercegovačkim islamskim običajima i institucijama, ljudima i ćudima, časopisima i rukopisima, knjigama i idejama, krugovima i dersovima. Pripovijedao je karakterističnim, starim sarajevskim ulemanskim govorom, a tekstove pisao kao najškolovaniji evropski strukturalist.5

II.

Hafiz Mahmud-ef. Traljić je bio čovjek vezan za knjige i Gazi Husrev-begovu biblioteku, za Gazi Husrev-begovu medresu i za brojne džamije.6 Prateći njegovu ulemansku karijeru, vidimo da se kratko vrijeme iza diplomiranja na VIŠT-u zaposlio kao bibliotekar u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. U periodu od 1944 do 1947. godine radi u toj instituciji na mjestu tzv. hafizi kutuba. Također, u to vrijeme je bio i honorarni nastavnik u Gazi Husrev-begovoj medresi, te honorarni imam u Sinan Vojvoda Hatun džamiji na Vratniku. Hfz. Mahmud Traljić je tokom teških godina Drugog svjetskog rata bio iznimno angažiran na humanitarnom radu u Muslimanskom dobrotvornom društvu “Merhamet“. Predano je radio na pomaganju i zbrinjavanju izbjeglica iz istočne Bosne (Foča, Goražde, Čajniče).

I vidi se iz njegova života i rada da je hfz. Mahmud Traljić, naročito u svojim studentskim danima, bio blizak ulemanskom krugu El-Hidaje, kao i ljudima koji su uređivali istoimeni časopis (hadži Mehmed-ef. Handžić, Kasim Dobrača, te mnogi drugi.) Hfz. Mahmud Traljić je bio i sekretar društva El-Hidaje, a slijedeći opredjeljenja i politiku tog tada vrlo utjecajnog ulemanskog kruga, hfz. Mahmud Traljić je 18. oktobra 1941. godine potpisao tzv. Sarajevsku rezoluciju.7 Također, u ovim vremenima je hfz. Traljić postao blizak organizaciji “Mladi muslimani“, a potom postaje i njen član. Tokom sudskih procesa iz 1947. godine, tadašnje revolucionarne i komunističke vlasti u Bosni i Hercegovini osudile su hfz. Mahmuda Traljića na deset godina zatvora.8

Hfz. Traljić je penzioniran 1984. godine, na mjestu bibliotekara Narodne i univerzitetske biblioteke, kad je navršio 65 godina života.

III.

Spisateljski prinosi hfz. Mahmuda Traljića su veliki, on je objavio gotovo dvije stotine i pedeset raznih tekstova, prikaza knjiga (najčešće iz islamske prošlosti i tradicije), nekrologija, tekstove o baštini, djelovanju raznih institucija ili životu znamenitih ličnosti. Gotovo sve što je hfz. Traljić napisao sabire se oko jedne velike teme – kulturne povijesti bosanskohercegovačkih muslimana.9 Svoje brojne radove hfz. Mahmud Traljić je objavljivao u muslimanskim i drugim listovima i časopisima, kao što su: El-Hidaje, Novi Behar, Almanah, Glasnik IVZ u Kraljevini Jugoslaviji i u SFRJ, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Preporod, Zemzem, Šebi Arus, Takvim, Islamska misao, Bibliotekarstvo, Narodna Uzdanica, Bakije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, kao i u Vijesniku Društva bibliotekara Hrvatske.10

Hfz. Mahmud Traljić objavio je četiri značajne knjige, tri samostalno i jednu u koautorstvu. Prva knjiga koju je objavio je Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini11 u saradnji/koautorstvu sa dr. Muhamedom Hadžijahićem i mr. Nijazom Šukrićem. Ima mišljenja da je ovo djelo objavljeno u povodu otvaranja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu (1977).

Djelo hfz. Traljića Istaknuti Bošnjaci pojavilo se do sada dva puta, u Zagrebu, 1994. godine, kao i u Sarajevu, 1998. godine. Sarajevsko (el-Kalemovo) izdanje je umnogome kompletnije. Hilmo Neimarlija u predgovoru za sarajevsko izdanje kaže: “Zanimljivo je istaknuti da je prvo izdanje knjige Istaknuti Bošnjaci pripremljeno i tiskano u Zagrebu 1994. godine bez izravnog sudioništva autora u njezinom priređivanju. Izdanje je priređeno iz materijala koji je dr. Muhamed Huković ranije sakupio po našim časopisima, a izdavač knjige bila je Međunarodna zajednica za pomoć muslimanima Bosne i Hercegovine. (...) To prvo izdanje, međutim, sadržavalo je tekstove o trideset pet ličnosti, tako da je ovo izdanje, koje uključuje tekstove o još dvadeset ličnosti, više od proširenog drugog izdanja. Znatnim dijelom ono je, dakle, i jedno novo izdanje“.12

Knjiga maloga obima, zapravo brošura,13 pod naslovom Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti Bošnjaka,14 sadrži kratke opise i kratka podsjećanja na nekoliko znamenitih datuma kad su umrli važni ljudi sarajevske i bosanske povijesti. Ova nevelika, ali vrlo sadržajna i dragocjena knjiga, ustrojena je tako što unutar dvanaest mjeseci (januar – decembar) svrstava događaje za koje se hfz. Traljić opredijelio i koji su zaslužili njegovu selekciju.

Hfz. Mahmud Traljić je sam priredio knjigu Iz kulturne historije Bošnjaka, koja se pojavila u Travniku, 1999. godine, a kojom je obilježena i šezdeseta godišnjica njegovog djelovanja. U ovoj knjizi je zadržan jezik ovog bosanskog alima kojim je mislio, govorio i pisao. Nije dozvolio “moderniziranja i standardiziranja“ svog jezika, budući da bi na takav način njegov jezik i misao bili osiromašeni, a svakako bi se izgubila njegova autentičnost i autohtonost. Umjesto sintagme srpsko-hrvatski jezik unesena je terminološka odrednica bosanski, a umjesto odrednice Musliman uneseno je Bošnjak, posebno kada je u pitanju nacionalno određivanje bošnjačkog naroda. Dr. Mehmed Kico je dao vrijedan komentar ove knjige. On u njemu, između ostaloga, kaže:

“Knjiga Iz Kulturne historije Bošnjaka, za razliku od prethodnih, hafiza Mahmuda Traljića predstavlja, kako kao bibliografa i hroničara, tako i kao recentnog autora koji ne piše samo o istaknutim Bošnjacima, već i o bošnjačko-islamskoj periodici s početka 20-og stoljeća do kraja 1945. godine, kao i o znamenitim i značajnim zadužbinama i drugim duhovnim i materijalnim vrijednostima Bošnjaka. Također, ova knjiga na neposredan način govori i o mjestu, značaju i ulozi Kurʼāna u životu bosankohercegovačkih muslimana, kao i o važnim pojavama i značajnim ličnostima koje su u vezi s Kurʼānom kao što su tedžvid, hifz i hafizi, vaz i vaizi, kiraet i karije i dr.

U odnosu na svoje tri prethodne knjige Mahmud Traljić u ovoj ističe značaj tekija i tarikatskih redova, a najizravnije u Foči. Također, on u ovoj knjizi po prvi put šire i konkretnije piše o ranim vezama Sarajeva i Skoplja. Ovi tekstovi na jedinstveni način svjedoče o periodu u kom su pisani budući da su to rijetki zapisi o ovoj vrsti bošnjačko – islamske tradicije iz pera bošnjačkih i drugih autora.“15

Knjige hafiza Mahmuda Traljića, koje su štampane posljednjih nekoliko godina njegova života, Nihad Kreševljaković vrjednuje, kvalifikuje i komparira sa Bašagićevim djelom o Bošnjacima i Bašeskijinim Ljetopisom. Kreševljaković ističe:

“Hvala Bogu da se hafiz odlučio u posljednjih nekoliko godina njegova života (od 1994.), da štampa nekoliko svojih knjiga. U tome je njihova velika vrijednost, koja prije svega ukazuje na veličinu hafiza Traljića koji je prepoznao momenat u kome se odlučio na ovakav napor, a kako bi iza njega ostala djela koja su po svom sadržaju ravna vrijednosti npr. Bašagićevih djela o Bošnjacima ili Bašeskijinog Ljetopisa.“16