1-Fatic

U prvom dijelu rada, nakon uvodnih napomena, razmatra se leksičko značenje lekseme fasād (u bosanskom fesād ili fesāt) koja, između ostalih, ima sljedeća značenja: oštećenje, propast, nered, poremećaj, glad i suša, šteta. Potom se, na temelju djela istaknutih klasičnih semantičara Kur’ana (al-Qāri’, Ibn Sallām, al-Dāmaġānī, Ibn al-ʻImād, Ibn al-Ğawzī) navode kontekstualna značenja riječi fasād u Kur’anu, zajedno sa tefsirskom analizom i komparacijom sa nekim od vodećih klasičnih i savremenih komentara Kur’ana. Zatim se, na osnovu kur’anske upotrebe riječ fasād, semantički istražuje i nudi moguća klasifikacija pojma fasād na sljedeće njegove forme: 1. fasād u vjerovanju (al-fasād al-ʻaqā’idī); 2. politički ili državni fasād (al-fasād al-siyāsī); 3. okolišni fasād (al-fasād al-bīʻī); 4. fasād u ekonomiji (al-fasād al-iqtiṣādī); 5. fasād u etici (al-fasād al-aẖlāqī); 6. fasād u sigurnosti (al-fasād al-amnī) i 7. društveni fasād (al-fasād al-iğtimāʻī).

Ključne riječi: fasād, Kur’an, leksičko značenje, kontekstualna značenja, forme fasāda.

Iz korijena f-s-d, čije se izvedenice u Kur’anu pojavljuju na pedeset mjesta, derivira se riječ fasād (ar. فَسَادٌ) koja ima veoma široko semantičko polje. U formi glagola [fasada – tri puta, afsada – petnaest puta] spominje se na 18 mjesta; u formi glagolske imenice [fasād] na 11 mjesta; u formi participa aktivnog u singularu [mufsid – jedanput] i pluralu [mufsidūn] spominje se na 21 mjestu.1 U formi ifsād opozitna je riječi iṣlāḥ koja, isto tako, ima široko značenje: od melioracije zemlje, popravljanja, reforme, repariranja pa do sređivanja prilika, sreće te mirenja i poboljšavanja.2 Opozitnost pojmova ifsād i iṣlāḥ jasno je uočljiva u tekstu Kur’ana, npr. u ajetima وَلَا تُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ بَعْدَ إِصْلَاحِهَا I ne činite nered na Zemlji nakon što je na njoj red uspostavljen (al-Aʻrāf, 56); وَكَانَ فِي الْمَدِينَةِ تِسْعَةُ رَهْطٍ يُفْسِدُونَ فِي الْأَرْضِ وَلَا يُصْلِحُونَ U gradu je bilo devet osoba koje su činile nered po zemlji, a nisu red zavodile (al-Naml, 48).

U bosanskom jeziku, pod utjecajem kur’anskog Teksta, upotrebljava se leksema fesād ili fesāt u značenju nereda, smutnje, zamućivanja, svađe, zavade. Abdulah Škaljić još navodi i imenicu fesadžija ili fesačija, arapsko-turskog porijekla u bosanskom, u značenju: (1) onaj koji zamućuje, svađalica, bundžija i (2) onaj koji diže galamu za svašta; plahovit čovjek, te glagole fesaditi, fesād praviti, fesād zametati koje objašnjava riječima „stvarati smutnju, zamućivati, zavađati; stvarati nered. Izv. od fesad.”3

Šta je zapravo fasād, koja su njegova značenja u Kur’anu, kako se taj pojam razumijeva i interpretira u komentarima Kur’ana, i koje su forme fasāda, pitanja su na koja pokušava odgovoriti ovaj rad. Drugim riječima, naznačena pitanja jesu ciljevi ovog rada.

Prvo ćemo navesti leksičko značenje lekseme fasād, potom njezina kontekstualna značenja u Kur’anu, uz tefsirsku analizu i komparaciju te, na kraju, na temelju kur’anske upotrebe riječi fasād, kao i uvida drugih autora koji su istraživali kur’anska značenja riječi fasād, semantički istražiti i predložiti moguću klasifikaciju pojma fasād na njegove forme. Nekoliko je savremenih autora koji su istraživali značenje riječi fasād u Kur’anu, među kojima posebno ističemo: ʻAbd al-Raḥmāna b. Ğamīla al-Qaṣṣāṣa,4 al-Bašīra ʻAlī Aḥmada al-Turābīja5 i Muḥammada ʻAbbāsa Nuʻmāna al-Ğubūrīja.6

Prema al-Rāġibu al-Iṣfahānīju (u. 503/1109), fasād je „izlazak nečega iz okvira skladnosti u većoj ili manjoj mjeri; opozitna je leksemi al-ṣalāḥ; koristi se za dušu, tijelo i stvari koje su izvan normalnog stanja” (الفساد خروج الشيء عن الاعتدال قليلا كان الخروج عليه أو كثيرا ويضاده الصلاح ويستعمل في النفس والبدن والأشياء الخارجة عن الاستقامة).7

Leksičko značenje lekseme fasād Ibn al-Ğawzī (u. 597/1200) eksplicira na sljedeći način: „Promjena onoga što je bilo u dobrom stanju; ili: promjena u nečemu što je samo po sebi u normalnom stanju; ili: promjena sa rušenjem nečega; ili: promjena nečega kada se ono uništi i odstrani.” On još dadaje da se „u vjerskoj terminologiji riječ fasād koristi nekada u značenju griješenja (ʻiṣyān), a nekada u značenju nevjerništva (kufr).” Potom spominje konkretne primjere: „Za ugovore se kaže da su fāsida (ništavni) ako nisu ispunili šerijatske uvjete8; za svjedočenje ako nije rezultiralo presudom na temelju njega; za riječi koje nisu pravilne...”9

Identično al-Iṣfahānīju, Samīn al-Ḥalabī (u. 756/1355) objašnjava: al-Fasād luġatan: ẖurūğ al-šay’ ʻan al-iʻtidāl wa al-istiqāma qalla ḏālika aw kaṯur wa yakūn fi al-aʻyān wa al-maʻānī wa minhu fasād al-ʻaqā’id... wa yustaʻmal fī al-nafs wa al-badan / Jezički al-fasād znači izlazak nečega iz okvira skladnosti bilo u manjoj ili većoj mjeri, i to se događa u konkretnim i apstraktnim stvarima; otuda: fasād u vjerovanju... koristi se za dušu i tijelo.”10

Fayrūz Ābādī (u. 817/1414) navodi da leksema al-fasād označava: Aẖḏ al-māl ẓulman wa al-ğadb (nepravedno uzimanje imetka i sušu/neplodnost); također, kaže se tafāsadū u značenju qaṭṭaʻū al-arḥām (pokidali su rodbinske veze).11

Autori savremenog rječnika arapskog jezika pod naslovom al-Muʻğam al-waṣīṭ navode četiri značenja lekseme fasād: 1) التَّلَفُ والعَطَبُ oštećenje, propast 2) الاضطراب والخلل nered i poremećaj; 3) الجَدْبُ والقَحْطُ glad i suša; 4) إِلحاقُ الضَّرَر šteta.12

Teufik Muftić (u. 2013) navodi sljedeća značenja predmetne lekseme: kvarenje, raspadanje; gnjiljenje, truhljenje; slabost, nered, šteta, razdor, nesloga, zavada; pogrešnost, nevažnost, bezvrijednost, pokvarenost, porok, izopačenost, korupcija; nepodesnost, neprikladnost, neupotrebljivost.13

Sumirajući ova razmatranja lingvista i leksikografa možemo zaključiti da se fasādom imenuje sve ono što ruši ili skrnavi normalni poredak stvari u materijalnom i apstraktnom smislu. Također, većina klasičnih lingvista leksemu fasād/ifsād objašnjava njezinim antonimom - ṣalāḥ/iṣlāh.

Klasični semantičari Kur’ana jednoglasni su da riječ fasād u Kur’anu ima šest značenja. Mislimo na sljedeće semantičare: Hārūna b. Mūsāa al-Qārīja14 (u. oko 170/786),15 Yaḥyāa b. Sallāma16 (u. 200/815),17 al-Dāmaġānija18 (u. 478/1085)19 i Ibn al-ʻImāda20 (u. 887/1482).21 Izuzetak je Ibn al-Ğawzī22 koji navodi značenje više: al-kufr (nevjerništvo) kao sedmo značenje.23 U nastavku ćemo navesti tih sedam značenja te ih koncizno komparirati sa nekim istaknutim klasičnim i savremenim komentarima Kur’ana.

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ Kad im se kaže: „Ne činite nered na Zemlji!” (al-Baqara, 8). Al-Ṭabarī (u. 310/922) kaže da ifsād (kvarenje, podbunjivanje, sabotaža, oštećenje) na Zemlji podrazumijeva „činjenje onoga što je Allah, dž.š., zabranio, a izostavljanje onoga što je naredio da se čini” (والإفساد فـي الأرض العمل فـيها بـما نهى الله جل ثناؤه عنه، وتضيـيع ما أمر الله بحفظه) i to, prema njemu, predstavlja ukupno značenje ifsāda (جملة الإفساد).24 Komentator al-Māwardī (u. 450/1058) navodi tri tumačenjske mogućnosti pojma fasād u navedenom ajetu: 1) kufr, 2) činjenje onoga što je Allah, dž.š., zabranio, a izostavljanje onoga što je naredio da se čini i 3) pristranost onih koji ne vjeruju.25 „Sve tri ove stvari” – zaključuje al-Māwardī – „predstavljaju fasād na Zemlji, jer fasād znači odstupanje od normalnog stanja u ono koje mu je suprotno” (لأن الفساد العدول عن الاستقامة إلى ضدها). Faẖr al-Dīn al-Rāzī (u. 606/1209) također navodi tri značenja pojma fasād uz njihova obrazloženja, a kao prvo navodi „ispoljavanje neposlušnosti Uzvišenom Allahu” (إظهار معصية الله تعالى); drugo: ljubaznost licemjera prema nevjernicima, i treće, usko povezano sa prethodnim: tajno nijekanje poslanstva Muhammeda, a.s. i islama te unošenje sumnje od strane licemjera.26

لَوْ كَانَ فِيهِمَا آلِهَةٌ إِلَّا اللَّهُ لَفَسَدَتَا Da na njima (nebesima i na Zemlji) ima još bogova osim Allaha, oni bi propali (al-Anbiyā’, 22); لَفَسَدَتِ السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ وَمَنْ فِيهِنَّ ...propali bi nebesa i Zemlja, i oni što su na njima! (al-Mu’minūn, 71). Oko ovog značenja riječi fasād u navedenim ajetima imamo konsenzus klasičnih i savremenih komentatora Kur’ana i čije značenje ekspliciraju sinonimnim izrazima, npr. u slučaju 22. ajeta sure al-Anbiyā’: al-Suyūṭī (u. 911/1505) i al-Maḥallī (u. 864/1459): ẖarağatā ʻan niẓāmihimā al-mušāhada (narušio bi se njihov vidljivi poredak);27 al-Baġawī (u. 516/1122): la ẖarabatā wa halakā man fīhima (urušili bi se i stradali oni što su na njima);28 al-Šawkānī (u. 1250/1834): la baṭalatā (propali bi);29 al-Ṣabūnī (r. 1930): la fasadā niẓām al-kawn kullih (propao bi sav kosmički poredak);30 Maẖlūf (u. 1410/1990): la iẖtalla niẓāmuhumā wa ẖarabatā li al-tanāzuʻ (poremetio bi se i urušio njihov poredak zbog međusobnog spora).31 Kada tumače 71. ajet sure al-Mu’minūn komentatori će kazati da je njegovo značenje istovjetno 22. ajetu sure al-Anbiyā’.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ Pojavi se fasād i na kopnu i na moru... (al-Rūm, 41) U svom komentaru Kur’ana Ibn al-Ğawzī, pak, navodi četiri mišljenja o značenju riječi fasād u ovom ajetu: 1. umanjivanje bereketa (Ibn ʻAbbās); 2. činjenje velikih grijeha (Abū al-ʻĀliya), 3. širk (Qatāda i al-Suddī) i 4. suša (Ibn ʻAṭiyya).32 Kao semantičar opredijelio se za četvrto mišljenje koje je nadopunio riječima qilla al-nabāt (pomanjkanje rastinja). „Suša i pomanjkanje rastinja rezultiraju gubicima u usjevima i ljetini zbog griješenja”, objašnjava Ibn Kaṯīr u svom tefsiru.33 Al-Māwardī pored spomenutih navodi i moguće peto značenje: pojava loših vladara ( ظهور الفساد ولاة السوء).34 Al-Bayḍāwī će navesti da fasād ovdje označava: „sušu, smrtnost, mnoštvo požara i poplava, suhe oblake, nestanak bereketa, mnoštvo štetā, obmana i nepravdi” (الجدب والموتان وكثرة الحرق والغرق وإخفاق الغاصة ومحق البركات وكثرة المضار، أو الضلالة والظلم) – zbog ljudskih grijeha ili zato što su to ljudi zaradili (بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِى ٱلنَّاسِ ).35

أَتَذَرُ مُوسَى وَقَوْمَهُ لِيُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da čine nered na Zemlji? (al-Aʻrāf, 127); إِنَّ يَأْجُوجَ وَمَأْجُوجَ مُفْسِدُونَ فِي الْأَرْضِ Je’džūdž i Me’džūž, doista, čine nered na Zemlji! (al-Kahf, 94); أَوْ أَنْ يُظْهِرَ فِي الْأَرْضِ الْفَسَادَ ...ili da u zemlji nered ne izazove! (al-Mu’min, 26) Intendiranje pojma al-qatl u navedenim ajetima potrebno je promatrati u njihovom tekstualnom kontekstu. Ajeti iz sura al-Aʻrāf (127) i al-Mu’min (26) sadržinski su povezani: riječi u prvom ajetu izgovaraju Faraonove glavešine, dok u drugom ajetu izgovara ih sam Faraon. U nastavku prvog ajeta Faraon svojim glavešinama odgovara: ... سَنُقَتِّلُ أبْناءَهُمْ Ubijat ćemo njihove sinove..., dok u slučaju drugog ajeta, Faraon, prije nego što izrekne riječi أَوْ أَنْ يُظْهِرَ فِي الْأَرْضِ الْفَسَادَ, govori: ذَرُونِي أقْتُلْ مُوسَى Pustite vi mene da ubijem Musaa... Prema al-Ṭabariju, fasād kojeg Faraon ima na umu (u 26. ajetu sure al-Mu’min) jeste „promjena vjere” njegovog naroda (ظهور الفساد كان عنده هو تبديل الدين).36 Al-Zamaẖšarī, pak, svojim objašnjenjem fasāda u tom ajetu približava se semantičarima Kurʼana: „Fasād na Zemlji jeste međusobno ratovanje u kojem nestaje sigurnosti i koje uništava usjeve, plodove i sredstva za život, i kada ljudi stradaju” ( والفساد في الأرض التفاتن والتهارج الذي يذهب معه الأمن وتتعطل المزارع والمكاسب والمعايش، ويهلك الناس قتلاً وضياعاً،).37 Sličnu eksplikaciju fasāda daje i al-Bayḍāwī, za koga je to „ratovanje i ubijanje koje ljudima uništava ovaj svijet” (ما يفسد دنياكم من التحارب والتهارج).38 Što se tiče 94. ajeta sure al-Kahf, gore spomenuti semantičari riječ مُفْسِدُونَ oni koji čine nered u tom ajetu ekspliciraju riječima qattālūna al-nās (ubijajući ljude) ili bi qatl al-nās (ubijanjem ljudi). Al-Suyūṭī i al-Maḥallī sklop مُفْسِدُونَ فِي الْأَرْضِ oni koji čine nered na Zemlji interpretiraju riječima:بالنهب والبغي pljačkom i ugnjetavanjem,39 dok al-Bayḍāwī navodi بالقتل والتخريب وإتلاف الزرع ubijanjem, rušenjem i uništavanjem usjeva.40 U svom komentaru Kur’ana Ibn al-Ğawzī navodi da imaju četiri mišljenja o značenju riječi fasād u tom ajetu, a kao četvrto mišljenje navodi kānū yaqtulūna al-nās.41

سَعَى فِي الأَرْضِ لِيُفْسِدَ فِيِهَا ...svom snagom se trudi da na Zemlji uništava i ruši (al-Baqara, 205); إِذَا دَخَلُوا قَرْيَةً أَفْسَدُوهَا ...kad oni [tj. zemaljski vladari] naselje neko osvoje - oni ga razore (al-Naml, 34). Tumačeći 205. ajet sure al-Baqara al-Ṭabarī ističe: „Mufessiri se razilaze o značenju ifsāda kojeg Uzvišeni Allah pripisuje tom licemjeru. Jedni kažu da je njegovo značenje ono što smo rekli u pogledu njegova razbojništva i sijanja straha po putevima, kao što smo to ranije naveli u vezi sa Aẖnasom ibn Šuraykom. Drugi kažu da se misli na prekidanje rodbinskih veza i prolijevanje krvi muslimana... Pod pojam ifsāda ovdje potpadaju sve vrste griješenja; činjenje grijeha jeste ifsād na Zemlji i Uzvišeni Allah nije konkretizirao njegov opis jednim značenjem ifsāda.”42 Al-Qurṭubī u svom komentaru završetka ovog ajeta (وَٱللَّهُ لاَ يُحِبُّ ٱلفَسَادَ Allah ne voli fasād) navodi da je al-ʻAbbās ibn al-Fuḍayl rekao: „Al-Fasād je al-ẖarāb (rušenje)”, a Saʻīd ibn al-Musayyib: „Uništavanje novca ubraja se u činjenje nereda na Zemlji” ( قطع الدراهم من الفساد في الأرض). Potom al-Qurṭubī sasvim jasno iznosi sljedeći stav: قلت: والآية بعمومها تعم كل فساد كان في أرض أو مال أو دين، وهو الصحيح إن شاء الله تعالى. قيل: معنى لا يحب الفساد أي لا يحبه من أهل الصلاح، Velim da je ovaj ajet općenit i obuhvata svako činjenje nereda na Zemlji i bilo kakvo uništavanje imetka ili vjere; a veli se da je značenje da Allah ne voli da nered čine dobročinitelji.43

أُوْلُواْ بَقِيَّةٍ يَنْهَوْنَ عَنِ الْفَسَادِ فِي الأَرْضِ ...malo čestitih, koji su zabranjivali fasād na Zemlji… (Hūd, 116). Već smo istakli da je Ibn al-Ğawzī jedini klasični semantičar koji navodi ovo značenje riječi fasād. Ovo značenje riječi fasād nije nesuvislo (baʻīd), kaže Sulaymān al-Qarʻāwī, jer su ga isticali neki mufes-
siri.44 Naime, Abū Ḥayyān kaže: „Al-Fasād je ovdje al-kufr i grijesi koji su s njime povezani, a u čemu je upozorenje ovom ummetu i njegovo podsticanje na promjenu loših stvari” (والفساد هنا الكفر وما اقترن به من المعاصي، وفي ذلك تنبيه لهذه الأمة وحض لها على تغيير المنكر).45 Isto ovo navodi i komentator Ibn ʻAṭiyya u svom komentaru.46 Također, kufr i griješenje u ovom ajetu intendira i komentator al-Nasafī.47

إِنَّ اللّهَ لاَ يُصْلِحُ عَمَلَ الْمُفْسِدِينَ Allah ne dopušta da djelo sihirbaza uspije (Yūnus, 81). Dakle, riječ al-mufsidīna u ovom ajetu semantičari Kur’ana čitaju, s obzirom na situacioni kontekst koji tretira susret Mūsāa, a.s., i Faraonovih sihirbaza, kao al-sāḥirīna. Što se tiče komentatora Kurʼana, identično čitanje susrećemo, npr., kod Ibn ʻAbbāsa,48 al-Qurṭubīja49 i al-Bayḍāwīja.50

Ovih sedam kontekstualnih značenja riječi fasād u tekstu Kur’ana koja su iznašli klasični semantičari Kur’ana, a sa njima se saglasili komentatori Kur’ana, reprezentuju, dakle, široko i zanimljivo semantičko polje te riječi. Naravno, nisu navedeni svi kur’anski ajeti u kojima se pojavljuje korijen f-s-d u svim svojim derivacionim formama.

Interesantno je da od pedeset mjesta na kojima se spominje riječ fasād, na četrdeset mjesta spominje se zajedno sa riječju al-arḍ (Zemlja).51 Na dva mjesta spominje se zajedno sa „kopnom i morem” (al-Rūm, 41), a na jednom mjestu u vezi sa „naseljima” (qurā) (al-Naml, 34) i, isto tako jedanput, u vezi sa „gradovima” (bilād) (al-Fajr, 21). Ovim Kur’an snažno stavlja naglasak na činjenicu da je fasād djelo čovjekovo, „djelo njegovih ruku”! Danas je svakom umnom čovjeku jasno da su ljudi svojim fasādom ili destruktivnim ponašanjem za Zemlji Zemlju doveli na rub propasti (klimatske promjene, nuklearno oružje itd.), što je pitanje od globalnog značaja, i bez svijesti o zajedničkoj akciji izgledi da se situacija promijeni su minimalni. „Upotreba biološkog, hemijskog i nuklearnog oružja, čiji destruktivni učinci traju stotinama hiljada godina, ne čine ništa drugo nego kvare Zemlju.”52

Ukoliko kontekstualno promatramo pojavljivanje pojma fasād u kur’anskim ajetima, uočit ćemo da se on spominje u kontekstima ljudi, naroda i osoba ili pojedinaca: u suri al-Isrā’ (4) fasād se spominje u kontekstu Banū Isrā’īla ili Jevreja (la tufsidunna fī al-arḍ...), o kojima Kur’an još kaže: وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَادًا ۚ وَاللَّـهُ لَا يُحِبُّ الْمُفْسِدِينَ Oni nastoje da na Zemlji nered čine, a Allah ne voli one koji čine nered! (al-Mā’ida, 64); u suri al-Naml (34) u kontekstu nekih zemaljskih vladara; u suri al-Kahf (94) u kontekstu Je’džūdža i Me’džūdža; u suri al-Baqara (12) u kontekstu licemjera ili munafika; u suri al-Ra‘d (25) i Muḥammad (22) u kontekstu onih koji prekidaju rodbinske veze; u suri al-Šu‘arā’ (151) u kontekstu „onih koji u zlu pretjeruju” (musrifīn). Iz ovoga zaključujemo da fasād može biti manifestiran na različite načine: kolektivno i individualno.

Na temelju kur’anskih ajeta u kojima se spominje pojam fasād, al-Ğubūrī navodi sljedeće forme fasāda na Zemlji: 1. fasād u vjerovanju (al-fasād al-‘aqā’idī), 2. fasād u etici (al-fasād al-aẖlāqī) i 3. fasād u ekonomiji (al-fasād al-iqtiṣādī).53 Al-Bašīr al-Turābī ističe da „termin al-fasād Kur’an koristi u najširem smislu koji obuhvata: al-fasād al-ʻaqīdī (fasād u vjerovanju), al-sulūkī (u ponašanju, etici), al-ḥukmī (u zakonodavstvu), al-amnī (u sigurnosti) i al-mālī (u imetku).” Također, ovaj autor spominje još i al-fasād al-iğtimā‘ī (društveni fasād) i al-fasād al-bī‘ī (okolišni fasād).54 Al-Qaṣṣāṣ, pak, govori o sljedećim vrstama fasāda: 1) nevjerništvo i politeizam: al-Naḥl, 77, al-Mu’minūn, 71; 2) licemjerstvo: al-Baqara, 11-12; 3) prekidanje onoga što je Allah naredio da se spaja: al-Ra‘d, 25; Muḥammad, 22-23; 4) pretjerivanje: al-Šu‘arā’, 151-152; 5) prolijevanje krvi i uništavanje usjeva i potomstva: al-Baqara, 30, 205; 6) slabljenje ljubavi među muslimanima: al-Anfāl, 72-73; 7) izostavljanje rada za opće dobro i nesuzbijanje zla u društvu: al-Baqara, 251; 8) krađa imetka (Yūsuf, 70-71); 9) nepravedno uzdizanje na Zemlji (al-Qaṣaṣ, 83) i 10) sihir, magija (Yūnus, 80-82).55

Na osnovu gore navedenih kontekstualnih značenja riječi fasād u Kur’anu i naznačenih formi fasāda u Kur’anu koje su iznašli spomenuta trojica autora, u nastavku ćemo ponuditi vlastito klasificiranje fasāda.

Klasični komentari Kur’ana su, kako smo to već naveli, centralno značenje fasāda uvidjeli u griješenju ili neposlušnosti Uzvišenom Allahu. Drugim riječima, fasād su identificirali sa ma‘ṣiyatom (griješenjem), kufrom (nevjerništvom) i širkom (politeizmom), koji stoje u osnovi svakog poremećaja, nereda, štete, korupcije i poroka na Zemlji. Tumačeći 11. i 12. ajet sure al-Baqara Ibn Kaṯīr veli da fasād jeste kufr i griješno postupanje. Također navodi da činjenje fasāda predstavlja griješenje prema Uzvišenom Allahu, jer onaj ko griješi prema Uzvišenom Allahu na Zemlji, ili naređuje griješenje prema Njemu - čini fasād na Zemlji (قال الفساد هو الكفر، والعمل بالمعصية وقال أبو جعفر أنس عن أبي العالية في قوله تعالى وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِى ٱلأَرْضِ قال يعني لا تعصوا في الأرض، وكان فسادهم ذلك معصية الله لأنه من عصى الله في الأرض أو أمر بمعصيته، فقد أفسد في الأرض).56

„U odgovarajućim religijskim kontekstima riječ fasād ima vrlo često, ako ne i uvijek, ograničeno značenje kufra”, zapaža Toshihiko Izutsu57 navodeći kur’anske ajete koji na to ukazuju: u 40. ajetu sure Yūnus: وَمِنْهُم مَّن يُؤْمِنُ بِهِ وَمِنْهُم مَّن لَّا يُؤْمِنُ بِهِ ۚ وَرَبُّكَ أَعْلَمُ بِالْمُفْسِدِينَ Ima ih koji vjeruju u njega [tj. u Kur’an], a ima ih koji ne vjeruju u njega. A Gospodar tvoj najbolje zna mufsidūne, „riječ al-mufsidīn odnosi se na ‘nevjernike’, a posebno na njihov takḏīb”; početak i završetak 88. ajeta sure al-Naḥl: الَّذِينَ كَفَرُوا وَصَدُّوا عَن سَبِيلِ اللَّـهِ زِدْنَاهُمْ عَذَابًا فَوْقَ الْعَذَابِ بِمَا كَانُوا يُفْسِدُونَ Onima koji nisu vjerovali i koji su odvraćali od Puta Allahovoga Mi ćemo dodati kaznu na kaznu - zato što su pravili smutnju; 63. ajet sure Āli ‘Imrān: فَإِن تَوَلَّوْا فَإِنَّ اللَّـهَ عَلِيمٌ بِالْمُفْسِدِينَ A ako se oni okrenu, pa, zaista, Allah dobro zna smutljivce.

Zato ovu formu fasāda, kao prvu, najvažniju i najširu, možemo imenovati kao al-fasād ‘aqā’idī, a o čemu tekstualnu evidenciju pružaju navedeni kur’anski ajeti.

U kontekstima četrdeset ajeta u kojima se pojam fasād povezuje sa Zemljom primjećujemo da se povezuje sa odvraćanjem od Allahova, dž.š., puta (al-A‘rāf, 85-86), ratovanjem protiv Božijih poslanika i njihovo nepravedno ubijanje, kao i ratovanjem protiv vjernika i onih koji pozivaju na činjenje dobra (al-A‘rāf, 103). Kontekstualno značenje fasāda kao qatla (al-A‘rāf, 127; al-Kahf, 94; al-Mu’min, 26) podrazumijeva sve vrste ubijanja putem agresorskih ratova, invazija, okupacija, terorizma (državnog, grupnog ili pojedinačnog),58 zločina i genocida. Agresiju na narod sa kojim je sklopljen ugovor o miru (al-Anfāl, 72-73) Kur’an karakterizira kao fasād kabīr (veliki fasād). Ajeti iz sura al-A‘rāf (127) i al-Mu’min (26) svjedoče o ubijanju koje se planira i realizira s najvišeg nivoa državne moći i politike, što je praksa koju i danas svjedočimo. Kur’an ukazuje na autoritarne sisteme i nepravedne vladare kao uzročnike širenja fasāda na Zemlji (al-Fağr, 11-12; al-Kahf, 94; al-Baqara, 205).

„Neki savremeni muslimani uništavanje prirodnog okoliša interpretiraju kao jedno od centralnih značenja ovih ajeta”,59 tj. ajeta u kojima se spominje fasād. Ajet iz sure al-Baqara (205) sugerira i(li) aludira na uništavanje ili zagađivanje prirodne okoline (vode, zraka, zelenih površina, flore i faune) koje se može vršiti i, nažalost, vrši na razne načine, npr. nepropisnim bacanjem ili odlaganjem smeća, štetnim gasovima (ugljični dioksid, azotni monoksid, florovodici, sumporni heksaflorid), tvorničkim otpadom, nezakonitom sječom šumskog bogatstva itd., čime se remeti prirodni poredak stvari i zbog toga se takve aktivnosti ubrajaju u fasād na Zemlji. Malkawi s pravom primjećuje: „Da bismo izbjegli destrukciju, moramo prestati zakopavati nuklearni i radioaktivni otpad ili ga bacati u more, moramo donositi i proizvoditi zakone koji reguliraju problem zagađivanja zraka i zagađivača – automobila i fabrika.”60

U suri Yūsuf (73) fasād se spominje zajedno sa krađom (al-sarīqa), čime se sugerira da je krađa, odnosno svako bespravno uzimanje bilo čega - fasād. U surama Hūd (85) i al-Šu‘arā’ (183) pojam fasād povezuje se sa zakidanjima pri mjerenju i vaganju u trgovini i svakodnevnom poslovanju ljudi, tj. sa varanjem ljudi radi ovosvjetskih dobiti i koristi. Ovo značenje riječi fasād možemo proširiti na mito, sistemsku korupciju i organizirani kriminal na raznim nivoima organiziranosti države i društva.

Na kraju 30. ajeta sure al-‘Ankabūt navodi se riječ al-mufsidīn u kontekstu dove Luta, a.s., u kojoj on moli Uzvišenog Allaha da ga pomogne protiv njegova pokvarenog naroda (رَبِّ انصُرْنِي عَلَى الْقَوْمِ الْمُفْسِدِينَ) kojeg on, prije toga, opisuje kao „one koji čine takav razvrat (al-fāḥiša) kakav prije njih niko nije činio”, pa onda pojašnjava: „s muškarcima općite, po drumovima presrećete i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite” (أَ ئِنَّكُمْ لَتَأْتُونَ الرِّجَالَ وَ تَقْطَعُونَ السَّبِيلَ وَ تَأْتُونَ في نَادِيكُمُ الْمُنْكَرَ). Sve ove odvratne stvari, po kojima je Sodoma postala zloglasna, jesu fasād. Jasno je da ta vrsta razvrata (homoseksualizam, sodomija), prema islamskom pogledu na bračni život, dovodi do raznih oboljenja i prijetnja je kontinuitetu same ljudske vrste na Zemlji (AIDS). U ovu vrstu fasāda, također, možemo ubrojiti svako licemjerno ponašanje i postupanje.

Iz sadržaja 33. ajeta sure al-Mā’ida: إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّـهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَادًا أَن يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُم مِّنْ خِلَافٍ أَوْ يُنفَوْا مِنَ الْأَرْضِ ۚ ذَٰلِكَ لَهُمْ خِزْيٌ فِي الدُّنْيَا ۖ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ Kazna za one koji vojuju protiv Allaha i Poslanika Njegova i koji na Zemlji čine nered jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se odsijeku ruke i noge unakrst, ili da se prognaju iz zemlje! To im je poniženje na ovom svijetu, a na Onom svijetu čeka ih patnja velika, klasični komentatori Kur’ana navode zločine koji spadaju u pravnu kategoriju zvanu ḥirāba (razbojništvo), a koja obuhvata oružanu pljačku, napad (uključujući) silovanje i ubistvo, naročito nevinih putnika na putu. Fraza وَيَسْعَوْنَ فِي الْأَرْضِ فَسَادًا koji čine nered na Zemlji otvorena je za različite interpretacije, dok jē većina vodećih komentatora Kur’ana u ovom ajetu ograničava na oružane zločine i njihov štetni uticaj na sigurnost zajednice.61

Riječ fasād također se povezuje sa prekidanjem Ugovora sa Allahom, dž.š. i kidanjem rodbinskih veza (al-Baqara, 27; al-Ra‘d, 25; Muḥammad, 22). Također, ovo se odnosi i na svako jednostrano i neopravdano prekidanje svih vrsta ugovora, čime se ruši pravna sigurnost države. U ovu vrstu fasāda možemo ubrojati i konzumiranje alkoholnih pića i droga, kao i svaku vrstu prevare, magije, vračanja i laganja.

Riječ al-fasād u Kur’anu - koja se u svojim izvedenicama spominje na pedeset mjesta - prema semantičarima Kur’ana, ima šest ili sedam kontekstualnih značenja. Isto mišljenje dijele i vodeći klasični i savremeni komentatori Kur’ana. U kur’anskoj upotrebi ova riječ zadržava svoje osnovno ili temeljno značenje (nered, oštećenje, propast, poremećaj, glad i suša, šteta), koje se još proširuje relacionim značenjima griješenja, ubijanja, nevjerništva i sihira. Klasični komentatori Kur’ana su centralno značenje fasāda uvidjeli u griješenju ili neposlušnosti (ma‘ṣiya) Uzvišenom Allahu, odnosno u pojmovima kufra i širka. Na temelju tog kontekstualnog značenja i odgovarajućih kurʼanskih ajeta ustanovili smo formu fasāda koju smo nazvali al-fasād al-‘aqā’idī.

Na četrdeset mjesta u Kur’anu riječ fasād spominje se zajedno sa riječju al-arḍ (Zemlja). Ideja „činjenja nereda na Zemlji”, koja se spominje na nekoliko mjesta u Kur’anu, često se povezuje sa lošim ponašanjem kao suprotnost ispravnom ponašanju i, implicitno ili eksplicitno, sa fizičkim nasiljem te često implicira duhovnu i zemaljsku korupciju. Na temelju tih kur’anskih ajeta govorimo o al-fasād fī al-arḍ (fasādu na Zemlji). Savremeni autori različito klasificiraju vrste ili forme fasāda na Zemlji, a mi smo ponudili sljedeću klasifikaciju: 1. fasād u vjerovanju (al-fasād al-‘aqā’idī); 2. politički ili državni fasād (al-fasād al-siyāsī); 3. okolišni fasād (al-fasād al-bī‘ī); 4. fasād u ekonomiji (al-fasād al-iqtiṣādī); 5. fesad u etici (al-fasād al-aẖlāqī); 6. fasād u sigurnosti (al-fasād al-amnī) i 7. društveni fasād (al-fasād al-iğtimā‘ī).

Nije teško uočiti sveobuhvatnost kur’anskoga teksta u pogledu pojma fasād i njegove konkretizacije na ovome svijetu. Kur’an svojim tekstom „obuhvata sve vrste fasāda i njegove forme. Uzvišeni Allah je svako griješenje predočio kao fasād na Zemlji, budući da svako griješenje izvodi sa Puta dobra i iskrivljava Pravi put, bilo da je u pitanju griješenje na planu ponašanja, krivičnih djela, građanskih ili općih prava.”62

The first part of the paper, after the introductory remarks, discusses the lexical meaning of the lexeme fasād (in Bosnian fesād or fesāt), which, among other things, has the following meanings: damage, ruin, disorder, hunger and drought, harm. Based on the works of the prominent classical scholars of the Qur’an (al-Qāri’, Ibn Sallām, Dāmaġāni, Ibn al-ʻImād, Ibn al-Ğawzī), the contextual meanings of the word fasād in the Qur’an are given, together with the Tafsir analysis and by comparing it to some of the leading classical and contemporary commentaries of the Qur’an. Consequently, based on the Qur’anic use, the word fasād is semantically investigated and offered a possible classification of the term into its following forms: 1. fasād in faith (al-fasād al-ʻaqā’idī); 2. political fasād (al-fasād al-siyāsī); 3. environmental fasād (al-fasād al-bīʻī); 4. fasād in economy (al-fasād al-iqtisādī); 5. fasād in ethics (al-fasād al-aẖlāqī); 6. fasād in security (al-fasād al-amnī) i 7. social fasād (al-fasād al-iğtimāʻī).

1 Muḥammad Fu’ād ‘Abd al-Bāqī, al-Muʻğam al-mufahras, Cairo: Dār al-ḥadīṯ, 1996, str. 629-630; Abdul Mannan Omar, Dictionary of the Holy Qur’an, Hockessin: Noor Foundation, 2003, str. 427; el-Said M. Badawi and Muhammad Abdel Haleem, Arabic-English Dictionary of Qur’anic Usage, Leiden-Boston: Brill, 2008, str. 709.

2 V. Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo: El-Kalem, 1997, str. 809.

3 Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, 1966, str. 281.

4 „Mafhūm al-fasād wa al-ifsād fī ḍaw’ āyāt al-Kitāb”, al-Mu’tamar al-ʻarabī al-duwalī li mukāfaḥa al-fasād, 10-12. 08. 1424/6-8. 10. 2003. Riyāḍ: Markaz al-dirāsāt wa al-buḥūṯ. Al-Qaṣṣāṣ je profesor na Fakultetu za daʻvu i usūlu-d-dīn Univerziteta Umm al-qurā u Mekki.

5 ”Mafhūm al-fasād wa anwāʻuh fī ḍaw’ nuṣūṣ al-Qur’ān al-karīm wa Sunna al-muṭahhara”, Mağalla Ğāmiʻa al-Qur’ān al-karīm wa ʻulūm al-islāmiyya, br. 11 (2005). Al-Turābī je bivši dekan Fakulteta usūlu-d-dīn Univerziteta Umm Durmān u Sudanu; profesor hadisa i hadiskih nauka na Fakultetu za šerijat i islamske studije Univerziteta al-Šāriqa (University of Sharjah) u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

6 „Mafhūm al-fasād fī al-Qur’ān al-karīm”, Mağalla Kulliyya al-tarbawiyya al-asāsiyya, Ğāmiʻ Bābil, br. 7 (2012). Al-Ğubūrī je profesor na Fakultetu kur’anskih studija Univerziteta Bābil (University of Babylon) u Iraku.

7 Muʻğam mufradāt al-alfāẓ al-Qur’ān, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, 1997, str. 425.

8 Pojam fasād ima svoje terminološko značenje u islamskom pravu, koje glasi: Ono što je u principu legalno, ali je nelegalno po svom svojstvu; sinonim je, prema al-Šāfīju, pojmu buṭlān, što kod nas [tj. hanefija] nije slučaj. Dakle, ovdje se fasād pojavljuje kao pravni termin (više o fasādu kao pravnom terminu v. Mohammad Hashim Kamali, Principi islamske jurisprudencije, Sarajevo: CNS, 2017, str. 378-379). Prije ove definicije, Ğurğānī (al-Taʻrīfāt, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, 2000, str. 167) će navesti konciznu filozofsku definiciju fasāda: Zawāl al-ṣūra ʻan al-mādda baʻd kānat hāṣila / Odvajanje forme od materije (supstance). U posljednjih nekoliko decenija termin fasād koristi se u zakonskim propisima islamskih republika Pakistana i Irana. Pakistanski zakon uključuje princip fasad-fil-arz (korupcija na zemlji), koji omogućava počiniocu da bude kažnjen kaznom do 14 godina zatvora. U Iranu se zakoni koji se odnose na ovaj termin koriste za krivično gonjenje ili prijetnju političkim opozicionim ličnostima (https://en.wikipedia.org/wiki/Fasad#cite_ref-2).

9 Više v. Ibn al-Ğawzī, Nuzha al-aʻyun al-nawāẓir fī ʻilm al-wuğūh wa al-naẓā’ir, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, 2000, str. 219.

10 ʻUmda al-ḥuffāẓ fī tafsīr ašraf al-alfāẓ, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, 1996, 3/229.

11 Al-Qāmūs l-muḥīṭ, Beirut: Mu’assasa al-risāla, 2005, str. 306.

12 Al-Muʻğam al-waṣīṭ, s.l., s.a., str. 721.

14 Hārūn b. Mūsā al-Qāri’ al-Aʻwar al-Naḥwī - mufessir, jezikoslovac, stručnjak u kiraetima. Al-H̱aṭīb veli da je bio jevrej koji je primio islam. Prvi koji je pisao o wuğūhu Kur’ana (al-Suyūṭī, Buġya al-wuʻāt, Beirut: al-Maktaba al-ʻaṣriyya, s.a., 2/21).

15 Al-Wuğūh wa al-naẓā’ir fī al-Qur’ān al-karīm, Baġdād: Wizāra al-ṯaqāfa wa al-iʻlām, 1988, str. 40-41.

16 Yaḥyā b. Sallām b. Abī Ṯaʻlaba al-Taymī al-Baṣrī al-Ifrīqī - mufessir, fakih, muhaddis i lingvist; sreo oko dvadeset tabi’ina. Rođen u Kufi 123/740, a zatim sa ocem preselio u Egipat, gdje je i umro. Napisao: Tafsīr al-Qur’ān, Iẖtiyārāt fī al-fiqh (H̱ayr al-Dīn al-Ziriklī, al-Aʻlām, Beirut: Dār al-ʻilm li al-malāyīn, 1984, 8/148).

17 Al-Taṣārīf - tafsīr al-Qur’ān mimmā ištabahat asmā’uh wa taṣarrafat maʻānīh, Tūnis: al-Šarika al-tūnisiyya li al-tawzīʻ, 1980, str. 115-116.

18 Muḥammad b. Ḥasan b. ʻAbd al-Malik b. ʻAbd al-Wahhāb Abū ʻAbdullāh al-Dāmaġānī - šejh hanefijskog mezheba i vrhovni sudija (qāḍī al-quḍāt). Rođen u Damaganu, gdje je studirao fikh, kao i u Nejsaburu; zatim otišao u Bagdad (418/1027), gdje je obavljao dužnost kadije (oko trideset godina). Dugo je živio i bio veoma poznat. Brockelmann navodi sljedeća njegova djela: Masā’il al-ḥītān wa al-ṭuruq, al-Zawā’id wa al-naẓā’ir fī ġarīb al-Qur’ān (al-Ziriklī, al-Aʻlām, 6/276; ʻUmar Riḍā Kaḥḥāla, Muʻğam al-mu’allifīn, Beirut: Dār iḥyā’ al-turāṯ al-ʻarabiyy, s.a., 11/48-49).

19 Al-Wuğūh wa al-naẓā’ir li alfāẓ Kitab Allāh al-ʻazīz, Cairo: Wizāra al-awqāf, 2000, 2/114-116.

20 Muḥammad b. Muḥammad b. ʻAlī al-Bilbīsī al-Qāhirī Šams al-Dīn (Ibn al-ʻImād) - rođen i odrastao u Bilbisu u Egiptu, a potom se preselio u Kairo, gdje je i umro. Napisao je nekoliko djela: Ḥawāšī, Tafsīr al-Bayḍāwī (sažetak sa korisnim dodacima), Kašf al-sarā’ir (al-Ziriklī, al-Aʻlām 7/50).

21 Kašf al-sarā’ir fī maʻnā al-wuğūh wa al-naẓā’ir, Ṭanṭa: Dār al-ṣaḥaba li al-turāṯ, 2007, str. 59-60.

22 ʻAbd al-Raḥmān b. ʻAlī b. Muḥammad b. ʻAlī b. ʻUbayd Allāh b. Ḥammādī b. Aḥmad b. Muḥammad b. Ğaʻfar al-Qurašī al-Taymī al-Bakrī al-Baġdādī al-Ḥanbalī, poznat pod imenom Ibn al-Ğawzī (Ğamāl al-Dīn Abū al-Farağ) – muhaddis, hafiz, mufessir, fakih, vaiz, književnik, historičar, poznavalac i drugih znanstvenih disciplina. Rođen je u Bagdadu oko 510. god. po Hidžri, gdje je i umro. Napisao je brojna djela (Kaḥḥāla, Muʻğam al-mu’allifīn, 5/157).

24 Ğāmiʻ al-bayān ʻan ta’wīl āyāt al-Qur’ān, Cairo: Dār al-salām, 2007, 1/212.

25 Al-Nukat wa al-ʻuyūn, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, s.a., 1/74.

26 Tafsīr al-Faẖr al-Rāzī, Beirut: Dār al-fikr, 1981, 2/73.

27 Tafsīr al-Ğalālayn, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, s.a., str. 416.

28 Maʻālim al-Tanzīl, Riyāḍ: Dār al-ṭayyiba, 1409. h., 5/314.

29 Fatḥ al-Qadīr, Beirut: Dār maʻrifa, 2007, str. 932.

30 Ṣafwa al-tafāsīr, Beirut: Dār al-Qur’ān al-karīm, 1981, 2/258.

31 Kalimāt al-Qur’ān – tafsīr wa bayān, Cairo: Dār al-maʻārif, s.a., str. 198.

32 Zād al-masīr, Beirut: Dār al-fikr, 2009, 6/80.

33 Tafsīr al-Qurʼān al-‘aẓīm, Riyāḍ: Maktaba Dār al-fiḥyāʼ & Maktaba Dār al-salām, 1996, 3/572.

35 Anwār al-tanzīl wa asrār al-ta’wīl, Beirut: Dār al-rušd, 2000, 2/53.

37 Tafsīr al-Kaššāf, Beirut: Dār maʻrifa, 2005, str. 954.

38 Anwār al-Tanzīl wa asrār al-ta’wīl, 3/207.

39 Tafsīr al-Ğalālayn, Beirut: Dār al-kutub al-ʻilmiyya, s.a., str. 387.

40 Anwār al-Tanzīl wa asrār al-ta’wīl, 2/354.

43 Al-Ğāmiʻ li aḥkām al-Qur’ān, Beirut: Mu’assasa al-risāla, 2006, 3/387.

44 Al-Wuğūh wa al-nazā’ir fī al-Qur’ān al-karīm, Riyāḍ: Maktaba al-rušd, 1990, str. 505.

45 Al-Baḥr al-muḥīṭ, Beirut: Dar al-kutub al-‘ilmiyya, 1993, 5/271.

46 Al-Muḥarrar al-wağīz fī tafsīr al-Kitāb al-‘azīz, Beirut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya, 2001, 3/214.

47 Tafsīr al-Nasafī, s.l.: Dār iḥyā’ al-kutub al-‘arabiyya, s.a., 1/208.

49 Al-Ğāmi‘ li aḥkām al-Qur’ān, 11/31.

50 Anwār al-Tanzīl wa asrār al-ta’wīl, 2/112.

51 Ideja „činjenja nereda na Zemlji” spominje se na nekoliko mjesta u Kur’anu, gdje se ona često povezuje sa „lošim ponašanjem na Zemlji” kao suprotnost „ispravnom ponašanju”. Nekada se koristi da ukaže na duhovnu korupciju i njezine vanzemaljske posljedice (v. 2:11-12, 27, 220; 3:63; 7:56, 142; 10:40, 81; 16:88). Ali u 2:30 meleci predviđaju da će postavljanje ljudskih bića kao „namjesnika” na Zemlji značiti i njihovo „činjenje nereda” i „prolijevanja krvi”, tako da se „činjenje nereda” povezuje sa fizičkim nasiljem, čime se sugerira da je ono osnovna tendencija unutar ljudskog karaktera, ideja koju je predočilo kazivanje o Kabilu i Habilu. „Činjenje nereda” se svugdje implicitno ili eksplicitno povezuje sa fizičkim nasiljem (v. npr. 2:205; 5:64; 26:183; 27:48-49; 28:4) i često implicira duhovnu i zemaljsku korupciju (v. 7:74, 85-86, 103; 11:85; 13:25) (Seyyed Hossein Nasr, The Study Qur’an, New York: HarperCollins, 2015, str. 293).

52 Fathi Hasan Malkawi, Epistemološka integracija, Sarajevo: CNS, 2017, str. 255.

53 „Mafhūm al-fasād fī al-Qur’ān al-karīm”, Mağalla Kulliyya al-tarbawiyya al-asāsiyya, br. 7 (2012), str. 38-41.

54 „Mafhūm al-fasād wa anwā‘uh fī ḍaw’ nuṣūṣ al-Qur’ān al-karīm wa Sunna al-muṭahhara”, Mağalla Ğāmi‘a al-Qur’an al-karīm wa ‘ulūm al-islāmiyya, br. 11 (2005), str. 112.

55 „Mahfūm al-fasād wa al-ifsād fi ḍaw’ āyāt al-Kitāb”, al-Mu’tamar al-‘arabī al-duwalī li mukāfaḥa al-fasād, (2003), str. 9-13.

56 Tafsīr al-Qur’ān al-‘aẓīm, 1/70-71.

57 Ethico-Religious Concepts in the Qur’an, Montreal: McGill University Press, 1966, str. 212.

58 „Postoji opća znanstvena saglasnost da su neka od najvećih po srazmjeru djela terorističkog nasilja protiv civila bila izvedena od strane država, a ne od nezavisnih grupa ili pojedinaca. U nacionalnim ratovima dvadesetog stoljeća, stotine hiljada civila su bili bombardirani zapaljivim napalm-bombama ili onima koje isisavaju vazduh. Tokom Drugog svjetskog rata, saveznici su pažljivo proračunali mješavinu eksploziva i strukture vjetrova kako bi stvorili uništavajuće vatrene oluje u gusto naseljenim područjima u njemačkim i japanskim gradovima upravo zbog toga da bi stvorili strah kod stanovništva.” (Karen Armstrong, Polja krvi. Religija i historija nasilja, Sarajevo: Buybook, 2016, str. 333).

60 Malkawi, Epistemološka integracija, str. 301.

61 V. Nasr, The Study Qur’an, str. 293. - Što se tiče 33. ajeta sure al-Mā’ida, valja istaći da je on naširoko interpretiran u klasičnim komentarima Kur’ana, tj. u njima se detaljno ispituje njegov(i) povod(i) objavljivanja, značenjski se specificira pojam al-muḥaraba te ukazuje na pravni status (al-ḥukm) ovog ajeta. Ukratko, povod objave ovog ajeta, prema Ibn ‘Abbāsu, jeste da je između nekih jevreja i Allahovoga Poslanika, a.s., postojao ugovor, pa su oni prekršili taj ugovor i zaposjeli putove. Većina učenjaka kaže da je ajet objavljen o jednoj skupini iz plemena ‘Akl i ‘Urayna koja je primila islam, a zatim su ubili Vjerovjesnikovog, a.s., pastira i uzeli njegove deve. No, propis ovog ajeta, nakon ovoga, odnosi se na sve vojevače. Vojevanje (al-muḥāraba), prema imamu Māliku, podrazumijeva upiranje oružjem na ljude u jednome mjestu ili izvan njega. Imam Abū Ḥanīfa kaže da se pojam vojevanja odnosi samo na područje izvan naseljenog mjesta. Riječi „koji vojuju protiv Allaha” sugeriraju značenje grubosti i upotrijebljene su na način hiperbole (mubālaġa). Neko je rekao da se one ograničavaju riječima „vojuju protiv Poslanika Njegova”, što je slabo mišljenje (ḍa‘īf), jer se Allahov Poslanik spominje poslije riječi: „koji vojuju protiv Allaha.” Veli se: vojuju protiv Allahovih robova, što je ljepše mišljenje (aḥsan) (Ibn Ğuzayy al-Andalusī, al-Tashīl li ‘ulūm al-Tanzīl, Beirut: Dār al-kitāb al-‘arabī, 1973, 1/175).

62 Al-Ğubūrī, „Mafhūm al-fasād fī al-Qur’ān al-karīm”, Mağalla Kulliyya al-tarbawiyya al-asāsiyya, br. 7 (2012), str. 45.