UDK: 091.1(497.11 Beograd)“15/17“
Hamza LavićIzvorni naučni rad
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu
dvije beogradske vakufname
iz 16. i 18. stoljeća – prilog
izučavanju beogradskih vakufa
Sažetak
Tema ovog rada su dvije vakufname koje potječu iz 16. i 18. stoljeća, a odnose se na vakufe u Beogradu. Hadži Osman, sin Huseinov je vakufnamom iz 1566. godine uvakufio novčani iznos od 8.200 akči, a prihod od obrta navedenog novca predviđen je za servisiranje potreba džamije u Zejnuddin-aginoj mahali u Beogradu, te redovno učenje Kurʼana pred vakifovu dušu. Druga vakufnama je nastala 1741. godine i njome je osnovan vakuf Defterdar Ahmed Kamil-efendije. Ovaj beogradski dobrotvor je sagradio, odnosno obnovio tri džamije u Beogradu: Defterdarevu, Tugdži i džamiju u kadiluku Požarevac. Za izdržavanje ovih džamija, ali i u druge dobrotvorne svrhe uvakufio je han, mlin, vinograd, te veću količinu nekretnina, kao što su stambeni objekti, dućani i zemljišta.
Ključne riječi: Beograd, vakufi u Beogradu, Defterdar Ahmed Kamil-efendija, hadži Osman sin Huseinov, novčani vakuf.
Uvod
Osnovu osmanskih gradova činilo je pet cjelina: vojni kompleks građevina, poput tvrđava, kula, baruthana i drugih objekata koji su služili u odbrambene svrhe; javne ustanove, poput vilajetskih ili sandžačkih konaka, koje su služile za smještaj i djelovanje višeg administrativnog sloja; kompleks vjerskih, trgovačkih i socijalnih građevina koje čine čaršiju, poput džamija, hanova, bezistana i hamama; mahale, to jest stambeni objekti koji su se nalazili u blizini čaršija i vanjske mahale ili varoši – seoska naselja koja su povezana sa gradovima ili kasabama.1 Vjerske, trgovačke, socijalne i dio javnih građevina od polovine 15. stoljeća najčešće su građene u sklopu vakufskih kompleksa (külliyye), mada ima autora koji smatraju da su i vojni objekti ulazili u ovaj kompleks.2
Nakon što su Osmanlije osvojile Beograd 1521. godine, navedeni urbanistički obrazac je primijenjen i u slučaju njegove organizacije. Administrativno je pripojen Smederevskom sandžaku, koji je formiran 1459. godine, dok je sjedište sandžakbega preneseno u Beograd i od tada sistemski započinje osnivanje mnogobrojnih vakufa, koji će trajno obilježiti arhitektonski i svaki drugi oblik razvoja ovoga grada. Osmanski sultani su načelno podsticali svoje najbliže saradnike, ali i činovnike nižega ranga, koji su bili u mogućnosti, da osnivaju vlastite vakufe u različitim krajevima službovanja, doprinoseći na taj način ekonomskom, kulturnom, ali i duhovnom razvoju mahala i gradova u sastavu Carstva. Osim sultana, među najznačajnije beogradske vakife 16. stoljeća spadaju veliki veziri Piri Mehmed-paša i Mehmed-paša Sokolović, Mehmed-paša Jahjapašić i Bajram-beg, u 17. stoljeću to su bili budimski beglerbeg Musa-paša i veliki vezir Ahmed-paša Ćuprilić, a u 18. stoljeću Defterdar Ahmed-efendija, Kabajaran Mustafa-efendija, Jahja-paša Hatibzade (Hatibović), Husein-ćehaja i drugi.
U istraživanju koje je 2005. godine proveo Mehmed Zeki Ibrahimgil,3 na osnovu deftera koji se nalaze u tri institucije u Republici Turskoj u kojima se čuva velika količina arhivske građe iz osmanskoga perioda (Osmanlı Arşivi, Tapu Kadastro Genel Müdürlüğü Arşivi i Vakıflar Genel Müdürlüğü Arşivi), ustanovio je da je u vrijeme osmanske uprave u Srbiji izgrađeno ukupno 910 objekata različite namjene. Od ovog broja 456 je vjerskih (džamija, tekija i turbe), 160 obrazovnih (medresa, mekteb, darul-kurra i darul-hadis), 76 trgovačkih (han, karavansaraj, bezistan, arasta i fabrika čohe), 19 vojnih (tvrđava, utvrđenje/hisar, kula, zamak/burč, kovaonica novca, baruthana, kasarna, oružarnica i skladište oružja), 184 socijalnih (imaret, hamam, česma, most, vodovod i sebilj), 4 javna (vladin konak i sahat kula) i 10 civilnih objekata (konak). Isti autor navodi da su od tog broja do danas djelimično ili u potpunosti sačuvana 162 objekta.
Što se tiče samoga Beograda, Ekrem Hakkı Ayverdi u svome istraživanju navodi da je u ovome gradu sagrađeno 250 džamija.4 S druge strane, u djelu Beograd kao orijentalna varoš pod Turcima 1521-1867 Divna Đurić-Zamolo5 navodi podatak da je u Beogradu utvrđen lokalitet na kome se nalazila 51 džamija i mesdžid, 8 tekija i 11 turbeta. Do danas su u Beogradu sačuvani jedna džamija, ostaci hamama u tvrđavi i Terazijska česma.6
Do sada su na ovu temu napisani mnogobrojni radovi, koji sa različitih aspekata tretiraju ulogu i značaj vakufâ u razvoju Beograda, kao i njihovo uništavanje i konfiskaciju od strane režima i pojedinaca, nakon završetka osmanske uprave.7 Posebno značajne studije o historiji Beograda pod osmanskom upravom napisao je Hazim Šabanović, obrađujući veliku količinu arhivskog materijala koji se nalazi u arhivima i bibliotekama širom Balkana i Turske.8 On je, između ostalog, istraživao i arhivsku dokumentaciju u već spomenutom Arhivu vakufske direkcije Republike Turske u Ankari (Vakıflar Genel Müdürlüğü Arşivi) u kome se nalazi određen broj prepisa vakufnama koje se odnose na Beograd.
Dvije vakufname, koje su predmet našega istraživanja, upravo potječu iz ove institucije. Prva vakufnama je vakufnama hadži Osmana, sina Huseinova, iz 1521. godine.9 Radi se o novčanom vakufu za koji, na osnovu dostupne literature, nismo ustanovili da je ranije naučno tretiran. Poznato je da su novčani vakufi činili značajan dio ukupnih prihoda vakufa,10 tako da i ova vakufnama predstavlja dodatni izvor za izučavanje vakufa Beograda u 16. stoljeću.
Druga je vakufnama Defterdar Ahmed Kamil-efendije11 iz 1741. godine, koja je djelimično tretirana u radu Hazima Šabanovića.12 U našem radu izvršili smo detaljnu obradu svih segmenata vakufname: naziva vakufa, datacije, predmeta vakufa, uslova korištenja vakufskih dobara, ovjere i svjedoka čina uvakufljenja. Također smo donijeli i nekoliko novih informacija u vezi s Defterdar Ahmed Kamil-efendijom, koji je bio značajna ličnost iz historije, kako Beograda tako i Bosne i Hercegovine.
U radu nismo naveli integralni prijevod tekstova, već smo naveli izvod iz vakufnama koji uključuje njihove najznačajnije elemente. Uobičajene dijelove koji se odnose na invokaciju, navođenje ajeta i hadisa kao motiva za čin uvakufljenja, te dio koji se odnosi na pravnu potvrdu samoga uvakufljavanja (rucūʻ) smo izostavili. U dodatku smo ponudili transkripciju kompletnih tekstova vakufnama na latinično pismo,13 te faksimile samih vakufnama.
Vakufnama Hadži Osmana, sina Huseinova
Iz biografije hadži Osmana, sina Huseinova
Podatke o ovom vakifu crpimo iz same vakufname, iako ih ne nalazimo u obimnijoj mjeri. U uvodnom dijelu vakufname vakif se oslovljava uobičajenom pohvalom „sāhibu’l-hayrāt ve’l-hasenāt ve rātibu’l-merātib ve’l-musebbitāt” u značenju “vlasnik dobra i dobrote, te uspostavljač reda i poretka“.
Sljedeći podatak je titula „el-hāc“, koja označava osobe koje su obavile hodočašće u Meku. S obzirom na to da je vakufnama sastavljena polovinom šesnaestog stoljeća, znamo da je relativno manji broj osoba s prostora Balkana nosio navedenu titulu. Odlazak na hadž s ovih prostora, osim velikih troškova putovanja, podrazumijevao je i dodatna sredstva za osiguravanje porodice tokom putovanja, koje je nerijetko trajalo od šest mjeseci do godinu dana. Navedeno upućuje na pretpostavku da je vakif bio relativno imućna osoba. Još jedan interesantan podatak u ovome kontekstu je i novčani iznos od 8.200 akči koje je vakif uvakufio. U analizi novčanih vakufa u Bosni u istom periodu kada je nastao vakuf hadži Osmana u Beogradu, dakle u drugoj polovini 16. stoljeća, Aladin Husić14 je, obradivši približno 230 novčanih vakufa na širem prostoru Bosne, došao do zaključka da se njih 185, odnosno više od polovine, odnosi na vakufe do 10.000 akči. S druge strane, treba imati u vidu i činjenicu da je u tom periodu u Sarajevu cijena osrednje kuće iznosila 4.000 akči i da je taj iznos približno predstavljao godišnju platu bolje plaćenog vojnog zapovjednika posade.15
S obzirom na činjenicu da uz vakifovo ime, kao i ime njegova oca, nije navedena bilo kakva vojna, administrativna ili ulemanska titula, što je bio običaj, posebno kada su vakifi bili istaknuti državni službenici, postoji mogućnost da je riječ o trgovcu ili zanatliji. U vakufnami je navedeno da je vakif stanovao u beogradskoj mahali Zejnudin-age,16 te da mu je ocu bilo ime Husein. Od ostalih srodnika vakif je u tekstu vakufname spomenuo Mustafu, sina njegovog amidže po ocu i majci, za kojeg je naznačio da je stanovnik Sarajeva i povjerio mu dužnost učenja kurʼanskih džuzova. Nakon njegove smrti vakif je odredio da ulogu učača Kurʼana preuzmu vakifovi potomci, što znači da je imao vlastitu djecu, iako u dokumentu ne spominje njihova imena, niti je za njih predvidio neku drugu službu u vakufu. Za mutevelliju je imenovao rođaka Mustafu, sina Abdulaha. Iako u ovom slučaju nije decidno naveo o kojoj vrsti srodstva je riječ, pretpostavljamo da se radi o već spomenutom Mustafi, jer je odredio da u slučaju izumiranja vakifovog potomstva dužnost učenja kurʼanskih džuzova preuzme njegova rođaka Fatima, za koju, kao i u prethodnom slučaju, navodi da je kćer njegovog amidže po ocu i majci. Interesantno je da se isti Mustafa, sin Abdulahov javlja kao mutevellija još jednog vakufa u Beogradu, kojeg je osnovao Muhamed, sin Abdulmennana 1570. godine.17
Izvod iz vakufname hadži Osmana, sina Huseinova
za vakuf u Beogradu
Vakufnama hadži Osmana, sina Huseinova, napisana je na osmanskom turskom jeziku i sastoji se od dva lista. Datira iz prve dekade džumadel-ahira 974/14-23. decembra 1566. godine. Njenu vjerodostojnost potvrdio je Mehmed, sin Mustafin, kadija u Beogradu.
Predmet vakufa je novac u iznosu od 8.200 akči.18
Vakif je u vakufnami odredio da će navedeni novac biti predmet obrta po prihodovnoj stopi od 11%.19 Obrtom uvakufljenog novca predviđeno je ostvarivanje godišnjeg prihoda u iznosu od 820 akči.20 Što se tiče načina ulaganja glavnice, vakif je ostavio mutevelliji da utvrdi optimalan modalitet, uz striktnu napomenu da se novac može predati korisniku isključivo uz jak zalog koji će jamčiti njegovu sigurnost i povrat.
Vakif je odredio da se svakoga dana uči po jedan džuz iz Kur’ana, te da se sevapi od toga poklone pred njegovu dušu. Za to će učaču dnevno biti isplaćena po jedna akča. Ostatak prihoda vakif je predvidio za potrebe džamije u mahali Zejnudin-age u beogradskoj Varoši.21
Za potrebe čiraka i ulja za rasvjetu unutrašnjeg i vanjskog dijela džamije u mahali Zejnudin-age godišnje će se izdvajati 80 akči. Za kajjima spomenutog mesdžida, koji vodi brigu o čiracima i ulju za rasvjetu, godišnje će se izdvojiti 20 akči. Za mutevelliju će se izdvajati po jedna akča dnevno. Za učenje džuzova zadužen je stanovnik Sarajeva Mustafa, sin vakifovog amidže po ocu i majci, a potom vakifovi potomci, koji budu sposobni učiti Kur’an. Ukoliko oni izumru, tada će učenje džuzova nastaviti kći vakifovog amidže po ocu i majci Fatima. Nakon nje tu službu će preuzeti njeni potomci, a ukoliko i oni izumru, bilo ko od vakifovih potomaka ko je sposoban učiti Kur’an. Ukoliko takvih ne bude, onda će beogradske kadije odrediti osobe koje će preuzeti tu službu.
Od službenika vakufa imenom je spomenut Mustafa, sin Abdulaha, kome je vakif odredio službu mutevellije.
Vakufnama Defterdar Ahmed Kamil-efendije
Iz biografije Ahmed Kamil-efendije
Jedan od značajnijih beogradskih vakifa iz 18. stoljeća je Defterdar Ahmed Kamil-efendija. Premda je obnašao značajne funkcije u Osmanskom Carstvu, među kojima je i pozicija vezira, mnogi elementi iz njegove biografije su nedovoljno razjašnjeni i često kontradiktorni kod različitih autora.22
Biografi se slažu da je porijeklom iz Beograda. Iz vakufname o obnavljanju džamije Hadži Pirije u Beogradu saznajemo da mu je ocu bilo ime Ibrahim, a majci Fatima.23 Kada su 1717. godine Beograd osvojili Habsburgovci, Ahmed Kamil-efendija je otišao u službu veziru Redžep-paši, kod koga je bio čohadar, a potom divitdar u Kairu. Poslije njegove smrti postao je divan katib prvo vezira Mustafa-paše, a potom Hekimoglu Ali-paše. Nakon što su Osmanlije ponovo zauzele Beograd 1152/1739. godine, imenovan je beogradskim defterdarom. Iako je u Beogradu službovalo više defterdara, koji su iza sebe ostavili brojne vakufe, pojam defterdar24 se među stanovnicima Beograda redovno poistovjećivao sa Ahmed Kamil-efendijom.25
Beograd je spadao među tvrđave s najvećim brojem vojnika, te stoga položaj njegovog defterdara nije bio nimalo jednostavan. Zbog pokušaja da zaštiti mirijsku zemlju, ubrzo je došao u sukob sa seraskerom Ali-pašom. Žalio se na vezira da samovoljno troši državnu imovinu na plate svojih činovnika, što je rezultiralo da Ahmed Kamil-efendija bude smijenjen pod optužbom za neispravno poslovanje, te vraćen u Istanbul.26 Iako je na položaju defterdara ostao kratko, tokom službovanja u Beogradu iza sebe je ostavio značajan vakuf koji se, osim tri džamije, sastojao i od hana, česme i drugih objekata, o kojima će u nastavku teksta biti više riječi. Po džamiji Ahmed Kamil-efendije ulica i mahala u kojoj je smještena dobile su naziv Defterdareva (Tefterdareva).27
Poznato je da je Ahmed Kamil-efendija, osim kao defterdar, službovao i kao čohadar, divitdar, katib džebedžije, zatim katib silahdara, emin ambara, mukabeledžija, muhasib džizje, reisul-kuttab i ćehaja.28 Od svih funkcija značajno je izdvojiti ulogu valije, koju je obnašao u Solunu, Haniji – otok Kreta, Bosni, Egiptu i Kandiji.29 Uobičajena praksa u osmanskoj upravi je bila da mandat valije u većini slučajeva traje godinu dana, tako da ne čudi da je Ahmed Kamil-efendija ovu funkciju vršio na više različitih mjesta.30 Što se tiče zadužbina, poznate su one koje je ostavio u Beogradu i Travniku.
Interesantno je da su biografi Ahmed-efendije općenito, ali i oni sa naših prostora,31 tek uzgred spominjali njegovo službovanje na funkciji valije u Bosni, bez navođenja više konkretnih podataka o njegovoj službi. Nakon analize više popisa valija u Bosni iz 18. stoljeća,32 u potrazi za detaljnijim podacima o aktivnostima ovoga dobrotvora, smatramo da je jedino moguće da se radi o valiji Ahmed Kamil (Ćamil)-efendiji (kasnije „paši“), koji je imao nadimak Sopa Salan i koji je bosanskim valijom imenovan 8. ševvala 1169/6. jula 1756. godine.33 Radi se o vakifu koji je 1757. godine obnovio Gazi-aginu džamiju u Travniku, poznatu još i kao Šarena ili Ćamilija džamija.34 Za vrijeme njegova boravka u Bosni zabilježen je sukob braće Morića (hadži Pašo, Ibrahim i Ibrahimov sin Mustafa) i Mehmed-age Halilbašića, koji je rezultirao njihovim pogubljenjem.35
Od ostalih manje poznatih podataka iz biografije Ahmed Kamil-efendije izdvajamo dokument, čiji se prijepis nalazi u sidžilu istanbulskog kadije, a koji je datiran 1740. godine. Na osnovu ovoga dokumenta saznajemo da je posjedovao kuću u Skender-pašinoj mahali u Istanbulu i da je istu naknadno prodao posredstvom kćeri Aiše.36 Imao je sina Hakki-pašu, te zeta Hasan-efendiju.37
I oko smrti Ahmed Kamil-efendije postoje različite interpretacije među biografima. Mehmed Süreyya navodi da je umro 1763. godine na otoku Limni (Grčka), dok Muvekkit navodi da je umro u Beogradu, bez navođenja godine smrti.
Osim što je bio poznat po mnogim upravnim funkcijama, te kao vakif, Ahmed Kamil-efendija je bio i mutesavvif. Bio je murid šejha Ismail-efendije u tekiji na Džankurtaranu,38 a uvakufio je određena sredstva za potrebe sa’dijske, halvetijske i nakšibendijske tekije u Beogradu. Pripisuje mu se autorstvo traktata pod nazivom „O imenu lale“.39
Izvod iz vakufname Defterdar Ahmed Kamil-efendije40
za vakufe u Beogradu
Vakufnama Defterdar Ahmed Kamil-efendije sastavljena je na osmanskom turskom jeziku i sastoji se od tri lista.
Iznad teksta vakufname, koja je datirana 5. zul-hidždžeta 1153/21. februara 1741. godine, nalazi se ovjera vjerodostojnosti teksta beogradskog kadije Abdulaha, sina Muhamedova.
Predmet vakufa, redoslijedom kako su navedeni u vakufnami, predstavljaju sljedeći objekti:
Korištenje navedenih dobara vakif je uvjetovao sljedećim odredbama:
Navedena dobra će pod nadzorom mutevellije biti izdavana pod zakup. Od ostvarenih prihoda hatibu njegove džamije će se isplaćivati 20 akči dnevno, prvom imamu 20 akči dnevno, drugom imamu 25 akči dnevno,45 vaizu 20 akči dnevno, šejhul-kurrau 20 akči dnevno, prvom mujezinu 16 akči dnevno, drugom mujezinu 12 akči dnevno, trećem mujezinu 12 akči dnevno, kajjim-baši 15 akči dnevno, drugom kajjimu 12 akči dnevno, ferrašu 12 akči dnevno, devrihan-baši 3 akče dnevno, trojici ostalih devrihana po 2 akče dnevno, džuzhan-baši 4 akče dnevno, deveterici ostalih džuzhana po 3 akče dnevno, jedan od deveterice džuzhana treba biti hafiz i njemu 1 akča dnevno, za džamijsku rasvjetu (svijeće, kandilje, mirisna ulja) 21 akča dnevno, svake godine tokom Lejle-i berata da se kupe 2 voštane svijeće vrijednosti 50 oka koje će gorjeti cijelu noć, još dvije svijeće u vrijednosti po četiri oke, za hasure 4 akče dnevno, za kandilje 3 akče dnevno, za sujoldžiju koji će pročišćavati vodovod kojim voda dospijeva do džamije 5 akči dnevno, za kajmekama mutevellije 22 akče dnevno, džabiji 14 akči dnevno, katibu 14 akči dnevno i svima nakon sravnavanja računa po dodatne 3 akče.
Kuća u Varoši, u blizini Defterdarove džamije, koja se sastoji od tri sobe i kuhinje u prizemlju, dućana, podruma, bunara i avlije daje se na korištenje drugom imamu i prvom mujezinu spomenute džamije.
Kuća u Varoši, pored rijeke Save na početku hendeka, s tri sobe, kuhinjom i avlijom daje se na korištenje kajjim-baši.
Kuća u Varoši, u blizini Defterdarove džamije, koja se sastoji od tri sobe i avlije daje se na korištenje ferrašu džamije.
Kuća u Varoši, uz kuću mukabeledžije, s tri sobe na spratu i druge dvije sobe na spratu, pet soba i kuhinje u prizemlju, podruma i ahara, te još jedne dodatne sobe, bašče veličine pola dunuma i avlije daje se šejhu sa’dijskog tarikatskog reda.46
Zasađeni vinograd na površini od 45 dunuma u istoj varoši, pored rijeke Dunav, daje se na korištenje siromasima i šejhovima sa’dijskog reda.
Kuća u Varoši s pet soba u prizemlju, šest soba na srednjem spratu, još dvije velike sobe u prizemlju, kuhinjom, jednom sobom na spratu, ložištem, toaletom, pojatom, bunarom, baščom veličine 4 dunuma i avlijom veličine 25 aršina daje se na korištenje šejhovima halvetijskog reda.
Kuća u Varoši koja se sastoji od sedam soba i kuhinje na spratu, dva salona, sobe u prizemlju i podruma, sobe u blizini kapije, dva ahara, novog velikog ahara, nove kuhinje, bašče veličine dva dunuma i avlije daje se na korištenje kajmekamu mutevellije. U slučaju da bude oštećen dio vakufa, neka se od prihoda izvrše popravke.
Vakif je odredio da se imamu Tugdži mesdžida,47 kojeg je obnovio u ime svog preminulog oca Ibrahima, isplati 24 akče dnevno. Mujezinu će se isplatiti 16 akči dnevno, za rasvjetu mesdžida dnevno 15 akči.
Kuća u Varoši, u blizini Tugdži mesdžida, s dvije sobe, podrumom, nenatkrivenom sobom i kuhinjom u prizemlju, devastiranim salonom i pola dunuma avlije daje se na korištenje imamu ovoga mesdžida.
Neka se hatibu džamije u kadiluku Požarevac, na periferiji Beograda, koju je sagradio pred dušu majke Fatime, isplati 15 akči dnevno. Imamu iste džamije 15 akči dnevno, mujezinu iste džamije 10 akči dnevno, muallimu (havadže-i mekteb) 10 akči dnevno, za rasvjetu džamije 15 akči dnevno.
Za siromahe i šejhove halvetijske tekije u Beogradu48 neka se na ime pripremanja hrane isplaćuje 30 akči dnevno.
Za siromahe i šejhove sa’dijske tekije u Beogradu neka se na ime pripremanja hrane isplaćuje 30 akči dnevno.
Za siromahe i šejhove bektašijske49 tekije u mahali Bulbulder, u blizini Beograda, neka se na ime pripremanja hrane isplaćuje 12 akči dnevno.
Vakif je odredio da će dok je živ lično obnašati službu mutevellije vakufa, a da će nazirsku službu obavljati darusseade aga.50
Kao svjedoci u vakufnami su navedena sljedeća imena: Mulla zade Mehmed Seid-efendi, Mulla zade Ahmed Šukri-efendi, Mukabeledži Ebu Bekr-efendi ibn Abdulgani, Mehmed-efendi ibn Abdulah, Mustafa-efendi ibn Salih, Ahmed-efendi ibn Muhamed, Ibrahim-efendi ibn Muhamed, Husein-efendi ibn Muhamed, Mehmed-efendi ibn Ahmed, haznadar Osman-aga ibn Ibrahim, ambar emini Ahmed-aga ibn Mustafa-aga, Jusuf-aga ibn Abdulah, Mehmed-aga ibn Abdurahman, hadži Ibrahim-aga ibn Mehmed, Mehmed Seid-aga ibn Sulejman, Ali-aga ibn Mehmed, Salih-efendi ibn Mustafa-efendi, Mehmed-aga ibn Osman, Osman-efendi ibn Mehmed, Ahmed-aga ibn Osman.
Zaključak
Prostor Balkana je zbog svog multinacionalnog, multireligijskog i multikulturalnog karaktera stoljećima imao poseban vojni, ekonomski i kulturalni značaj na širem geografskom području. Osmanska vlast je zbog navedenih razloga na tom prostoru provodila intenzivne graditeljske aktivnosti. Poznato je da je oko džamija građen kompleks vakufskih objekata, koji će usmjeriti urbanističko uređenje pojedinih naselja i gradova.
Među beogradske vakufe koji su nastali u ranom periodu spada i vakuf hadži Osmana, sina Huseinova, koji je formiran 1566. godine, a koji, koliko je nama poznato, nije do sada naučno valorizovan. Iako se radi o relativno manjem novčanom vakufu u iznosu od 8.200 akči, njegova uloga, bez sumnje, nije bila beznačajna. Naime, poznato je da su novčani vakufi predstavljali svojevrsne banke iz kojih su se kreditirali mnogobrojni društveni i privatni projekti. Prihodovna stopa od 11% predstavlja, također, prosječnu stopu po kojoj su vakufi kreditirali stanovništvo u drugoj polovini 16. stoljeća, tako da je za pretpostaviti da je veći broj stanovnika koristio ovaj novac. Konsekvent-no, trgovci, kao i drugi slojevi društva, imali su koristi od novčanih vakufa, jer je na taj način obezbjeđivan svjež novac za različite potrebe.
Također, svaki vakuf je uključivao i prihod određenom broju službenika koji su bili angažirani u njegovim aktivnostima i organizaciji, tako da je na taj način vakuf imao i ulogu poslodavca. Gledano s vjerskog aspekta, vakifi su prevashodno imali za cilj Božije zadovoljstvo, te je dobit od davanja pod zakup vakufskih dobara najčešće korištena za potrebe vjerskih objekata, u ovome slučaju džamije Zejnudin-age, u beogradskoj Varoši. Stoga i ne čudi da se najveći dio teksta vakufname hadži Osmana odnosi na navođenje vjerskih pobuda koje su vakifa opredijelile za osnivanje navedenog vakufa, te udovoljavanje šerijatskim odredbama kako bi vakuf imao i pravnu punosnažnost. Još jedan segment kome je ovaj vakif dao poseban značaj je odredba o učenju kurʼanskih džuzova pred dušu vakifa, koju je razradio do u detalje. Nažalost, nije nam dostupan podatak koliko vremena je ovaj vakuf bio u funkciji i kada je ugašen.
Drugi značajan val vakufskih ulaganja u Beogradu uslijedio je nakon što su Osmanlije ponovno zauzele Beograd 1739. godine od austrijske vojske koja ga je zaposjela 1717. godine. Defterdar Ahmed Kamil-efendija je vakufnamom iz 1741. godine, a koja je također predmet ovoga rada, bio među nekolicinom vakifa koji su praktično nanovo gradili gradsku infrastrukturu. On je dao obnoviti Hadži Pirijinu džamiju, sagrađenu između 1582. i 1680. godine, koja je u periodu gore spomenute austrijske uprave bila pretvorena u crkvu. Ovaj rođeni Beograđanin je u rodnom gradu uvakufio dvije obnovljene i jednu nanovo sagrađenu džamiju, han, mlin, vinograd, te veću količinu nekretnina u formi stambenih objekata, dućana i zemljišta. Samim tim podstakao je različite privredne aktivnosti u Beogradu i okolici, od trgovine za čije odvijanje je neophodno postojanje dućana i hanova, do poljoprivrede čiji neizostavan segment predstavlja proizvodnja brašna, a što opet zavisi od zemljišta za sadnju do mlinova za obradu, te voćarstva za koje su neophodni vinogradi.
Odredio je da se dobit ostvarena izdavanjem pod zakup navedenih dobara koristi za potrebe održavanja i isplaćivanja plata službenicima tri džamije u Beogradu: Defterdarove, koju je nanovo sagradio na mjestu gdje je ranije bila Hadži Pirijina džamija, Tugdži džamije, koju je obnovio pred dušu oca Ibrahima i džamije u kadiluku Požarevac, koju je dao sagraditi pred dušu majke Fatime. Osim toga, predvidio je da određeni iznos dobiti bude korišten za službenike halvetijske, sa’dijske i bektašijske tekije u Beogradu i njegovoj okolini. Socijalnu osjetljivost dokazao je odredbom da se, osim službenika tekija, prihodom vakufa koriste i siromasi koji budu boravili u njima, odnosno da im bude obezbijeđena besplatna hrana. U vakufnami nam je privukao pažnju i podatak da je vakif odredio posebnog službenika za održavanje džamijskog vodovoda – sujoldžiju i odredio mu dnevnu platu.51 Još jedan zanimljiv podatak je da se u Đumruk hanu, kao sastavnom dijelu vakufa, u vakufnami spominje postojanje kafane. U periodu nastanka ovoga vakufa zabilježen je neobično široko rasprostranjen običaj konzumiranja kafe. Tako se u detaljnom popisu osvojenih nahija u tom periodu navodi podatak da je državni prihod ostvaren monopolom na prženje i mljevenje kafe u Beogradu iznosio više od jedne petine ukupnog prihoda carskog hasa u popisanim nahijama sjeverne Srbije.52
O koliko značajnom vakufu se radi potvrđuje i podatak da se kao svjedoci čina uvakufljenja pojavljuje 20 uglednih stanovnika Beograda.
Konstantin Jireček, obilazeći lokalitet ove džamije 1874. godine, navodi sljedeće: „Pored protestantske kapele beli se turska džamija sa minaretom, ali u ruševinama. Ova trošna džamija, sada tako tiha, doživela je jednu krvavu noć”.53 Pretpostavlja se da je Defterdareva džamija, kao centralni objekat njegova vakufa, uništena ubrzo nakon 1878. godine.54
Transkripcija teksta vakufname hadži Osmana, sina Huseinova,
za vakuf u Beogradu
List 1a
Hamd-u sipās ve şukr-i bī kiyās ol hālik-i cinni ve’n-nās ve rāziki esnāf ve ehibbāsına lāyık (2) ve sezāvārdırkī menāiʻu eltāf fī hallāfī ile elem nahlukkum min māin mehīn feceʻalnāhu fī karārin mekīn (3) muktezāsınca bir... āb-ı mehīnlerin bunca eşkāl ve suver-i nārīnin tertīb ve terkīb ve teyzīn eyledi (4) fetebāreka’l-lāhu ahsenu’l-hālikīn ve salavāt nā maʻdūd ve tehiyyāt nā mahdūd sāhib-i mekām-i mahmūd (5) ve şefīʻ-i zūr-i mevʻūd habīb-i ālem Muhammed resūlu’l-lāh hazretlerini revda-i munevvere ve kabr-i muʻattare (6) lerine olsun sallallāhu ʻaleyhi ve ʻalā ālihī ve ashābihi ki her birisi rāfiʻ-i āyāt-i dīn-i mubīn (7) ve cāmiʻ-i āyāt-i şerʻ-i metīndir ridvānullāhi teʻālā ʻaleyhim ecmeʻīn ilā yevmi’d-dīn ve baʻd işbu (8) bāʻis-i tahrīr-i kitāb-i şerʻiyyi’l-mazmūn ve dā’iʻ-i terkīm-i rekīm-i merʻiyyi’l-meknūn sāhibu’l-hayrāt (9) ve’l-hasenāt ve rātibu’l-merātib ve’l-musebbitāt mahmiyye-i Belgrād mahallātından merhūm Zeynuddīn ağa mahallesinde (10) sākin ve mutemekkin olan Huseyn oğlu el-hāc Osman kullu men ʻaleyhā fān fehvāsını izʻān idinup (11) dunyāy-ı dahī me’vāyı munye ve menzil-i rāhat ve arsay-ı mehannet fenāsında eşrefen muşāhede (12) olup kullu nefsin zā’ikatu’l-mevt ve kullu şey’in hālikun illā vecheh lehu’l-hukmu ve ileyhi turceʻūn (13) mazmūnu üzere mahall-i ʻubūr ve mevziʻ-i futūr olup ferhi ile terehi muteşābih (14) ve muteşākil ol ve gināsı ile ʻināsı muterādif ve mutemāsil devletinin niʻmetinin (15) nihāyeti gam dinā dīnārının āhiri nardır himmetin gāyeti hemm idukī maʻlūm ve meczūm (16)...şerʻ-i şerīf ʻālīmikdār ve dīn-i munīf resūl-i muhtār sallallāhu teʻālā ʻaleyhi ve ʻalā (17) ālihi’l-ahyār meclisine hāzır olup men ʻamile sâlihan min zekerin ev unsâ ve huve mu’minun (18) fe lenuhyiyennehū hayâten tayyibeten ve lenecziyennehum ecrehum bi ahseni mâ kânû ya‘melūn mazmūn
List 1b
(19) Hakīkat meşhūnundan ber hurdār olup tahsīl-i aʻmāl itmek içun bezl-i māl ile hayāt-ı (20) fāniye zımnında kesb-i hayāt bākiye idup şiddeti harr-i kıyametde yevm-e yestezillu’l-mer’u (21) tahte zilli sadekātihi şāye-i sadekātında asūde ve mezreʻa-i āhiret olan dunyada (22) sadaka tohmun ekub kemeseli habbetin enbetet sebʻa senābile fī kulli sunbuletin mi’etu habbeh (23) vıfkınca izʻâf-ı muzâʻaf ecirler hâsıl idup ahvāli sutūde ola diyu envāʻ-ı hayrātın efdali ve asnāf-ı hasenātın ekmeli izā māte’l-insānu inkataʻa ʻanhu ʻameluhū (24) illa ʻan selās ʻilmun yuntefeʻu bihī ve veledun sālihun yedʻū lehū ve sadekatun cāriyetun biyedihī hadīs-i (25) şerīfi mustedʻāsınca vakıfdır kī dāimen mevāidi hāsıl ve ferāidi ve fevāidi rūhi (26) vākıfa vāsıl olur diyu atyeb-i mālından ve ekseb-i menālından ihrac ve ifrāz ve sāiri (27) memlūkātından mumtāz idup rā’ic-i fi’l-vakt sekiz bin ikiyüz osmāni akçeyi niyyet-i (28) hālise ve taviyyet-i sâfiye ile hasbeten lillāhi teʻālā ve taleben limerdāti’l-ʻaliyyi vakf ve habs (29) ve tesbīl ve tesadduk ettim diyu ekārīr-i şerʻiyyesinin cevāzı ve asarrufāt-ı merʻiyyesinin (30) nefāzı hālinde bi’t-tavʻ ve’r-rizā ikrār-ı sahīh şerʻī ve iʻtirâf-ı sarîh-i merʻî kılıp (31) mablag-ı merkūm ve menkūd-u maʻdūdi li’ecli’t-tescīl-i mutevellī nasb ettiği akrabāsından (32) Mustafa bin Abdullah nām kimesneye teslīm ettikde mutevellī-i mezbūr dahī vakfiyyet (33) üzere tesellum ve kabz ve tasarruf ettikden sonra meblağ-ı merkūmu mutevellī tarīk-i meşrūʻ ve me’mūn (34) ve harc-ı muʻtād ve maʻrūf onu onbir akçe hesabı üzere muʻāmele-i şerʻiyye ile istiğlāl (35) ve istirbāh idup lākin rehn kaviyy ve kefīl-i melī almayınca vermeyup ve meblağ-ı merkūmun (36) ribhinden beher sene hāsıl olan sekiz yüz yirmi akçeyi tahsīl idup Kur’ān-ı ʻazīm (37) ve kitāb-ı kerīmden günde bir cüz-i şerīf tilāvet idüp sevābını rūhuma hediye iden kimesneye (38) yevmī birer akçe vire ve mahalle-i mezbūre mescidinin dāhilinde ve hāricinde ve menʻ ettuğim
List 2a
(39) çırakların revğini vukiyeli levāzımı içun beher sene seksen akçe vire ve mescid-i (39) mezbūrde kayyım olup zikr olunan çırakları eykāz idene beher sene yirmişer akçe (40) vire ve yevmī birer akçe cihet-i tevliyyete dahi kendu mutesarrıf ola ve cuz-i şerīfin kirāeti (41) hālā mahmiyye-i sarāyda sākin olup kirāet iden li ebin ve ummin ʻammim oğlu Mustafaya mādemkī (42) kayd hayattadır meşrūt olup biʻumrihī evlādımdan kirāet kādir olana ve evlādım evlādından (43) ve evlādı evlādım evlādından neslen baʻde neslin ve ve ferʻan eser-i asl-i kirāete kādir olanlara ve baʻde’l-(44) inkirāzi’l-ʻiyāz billāhi leʻālā liebin ve ummin ʻammim kızı olan Fatimaya baʻdehā evlādından ve evlad-ı (45) evlādından kirāete kādir olanlara meşrūt olup baʻdehum akrabāmdan kırāete kādir olanlara (46) meşrūt olup baʻde’l-inkirāz mahrūsa-i Belgradda hākim olan efendiler kirāete (47) kādir olanlara tevcīh buyurula diyup arz-ı merām ve hatm-ı kelām ettikde nefer mūma ilehy (48) mutevelli-i merkūm şefāhan tasdīk ve vecāhan tahkīk etdikden sonra vākıf-ı mezkūr istircāʻ-ı vakf (49) şurūʻ ve kasd-ı rucūʻ idup vakf-ı nukūdun ve ana mutedarri- olan vezāif ve mesārifin (50) eimme-i selās rāīleri üzere butlānına bināen yed-i mutevellīden istirdād ve zikr olunān (51) nuʻūt ve taleb ettikde mutevellī-i mesfūr cevāb virup rābiʻ-i eimme-i dīn ve cāmiʻ-i ayāt-i (52) şerʻ-i metīn imām-i Zuferden Ensārī ʻaleyhi rahmetu’l-bārī rivāyet ettiği üzere vakf-ı (53) nukūd sahīhdir ve mutezarrıʻātı dahī sıhhatda anın mislidir dedikde hākim mevkiʻ-i eʻle (54) ‘l-kitāb ūtiye kitābehū biyemīnihī yevme’l-hisāb imam-i mūma ileyh kavl üzere sıhhat-ı vakfa (55) hukm-u sahīh şerʻ-ī ile hukm ettikde vākıf-ı mezkūr ʻinān husūmetī semt-i āhara ʻatf ve nukūd-i (56) kelām vakf-ı nukūdde gayrı masrafa sarf idup eğerce vakf-ı nukūd imām-ı maʻhūd re’yinde (57) sahīh ve meşrūʻdur lākin luzūm-u mahsūdu ifāde etmeduği ecelden mumkunu’r-rucūʻdur bū sebepden (58) mebleğı merkūmu taleb ederim mutevellī-i mezbūr mahkemede muʻāreza-i kaviyye idup vakf-ı
List 2b
(59) nukūd imām muşārun ileyh katında sahīh ve gayr-ı lāzim ise de imāmeyn-i humāmeyn kavley üzere (60) husūsan baʻde’t-teslīm ile’l-mutevellī luzūmu sıhhat vakf-ı lazzim ve gayru mufārikdir siyyemā (61) fasl-ı muctehideynde hukm-i şerʻiyyenin ʻinde kulli nefāz ve sıhhatine esātīn-i eimme-i ictihād ve (63) ehl-i irşādın edāsı muvāfıkdır diyup hukm şerʻī taleb ettikde kavāʻid-i hayrī temhīd ve muʻakıd (64) vakf-ı teşyīd-i nisbet ve evlā olduğu ecelden hākim-i mezkūr cezāhu’l-lāhu teʻālā bi’s-saʻyi’l-meşkūr nukūd-u (65) merkūmenin mukerreren imāmeyn-i humāmeyn kavli üzerelerine hukm şerʻī ile hukm ve tescīl idecek derāhim-i merkūme (66) meʻa şetā’itihā vakf-ı sahīh ve lāzim olup bu takdīrce mahkūm ve maʻmūl bihī ve mecmaʻ ve makūl ʻaleyhi (67) olmağın min baʻdi nakz ve nakza mecāl-i mehāl ve tağyīr-i tebdīle imkān mumetti-u’l-ihtimāl oldu fe men (68) beddelehū baʻde mā semiʻahū feinnemā ismuhū ʻalellezīne yubeddilūnehū inna’l-lāhe semīʻun ʻalīm ve ecru’l-vākifi ʻale’r-rabbi’r-rahīm (69) cerā mā cerā fīhi ve hurrire fī evāili şehri cumāziye’l-āhir (70) min şuhūri sene erbeʻa ve tisʻīn ve tisʻimieh mine’l-hicreti’n-nebeviyy.
Transkripcija teksta vakufname Defterdar Kamil Ahmed-efendije
za vakufe u Beogradu
List 1a
(1) Hamd-i bî-hadd ve şükr-i lâ-yu‘add ol hāliku’l-kevni megāh ve rāziku ins-ü cān zu’l-mulki ve’l-melekūt rabbi’l-’izzeti ve’l-ceberūt (2) ānın bî levh-i kalem kere rakm bir serlevha-i ‘adem hark-ı kalem celle ‘ale’l-ekfā ve’l-emsāl hazretlerinin dergāh-ı ‘azamet- (3) penāhına lāyık ve seyāvārdırkî cemî‘-i kāināt-ı ‘acîbu’t-terkîb ve cumle-i mevcūdāt-ı garîbu’t-tertîbi (4) uslūb-i fāyık üzere ibdā‘-ı husūsan benî ādemi fî ahseni takvîm üzere ihtirā‘ ve inşā idup (5) mālik-i me‘āşî ta‘lîm ve menāhic me‘ādî tefehhum eyledi ve sad hezār-ı durer salavāt ve’s-selām huccet-i nizām (6) ol merkez-i dāire-i risālde ve matla‘-ı seyyare-i vilāyet pîşuvāy-ı ‘asābe-i evliyā’ muktezâ-yı cemâ‘at-i (7) asfiyâ hāteme-i silsileti’l-murselîn gencîne-i dahî rabbu’l-’ālemîn Muhammed Mustafā hazretlerinin rūh-i munevver (8) ve kabr-i muattarlarına olsun ki ümmetine vasiyyet idüb sebîl-i savâba dalâlet ve tarîk-i sevâba hidâyet (9) eyledi ve dahi âl ve evlâd ve ashâb ve emcâdlarına olsunki her biri kendü malların ve nefislerin (10) hayrâta sarf ve tarîk-i meberrât atf eylediler rıdvânu’llâhi teʻâlâ aleyhim ecmâʻîn.
Emma ba‘d işbū kitāb-ı (11) sıhhat nisābın tahrîr ve tastîrine bā‘is ve bādî oldurkî sāhibu’l-hayrāt ve’l-hasenāt
List 1b
(12) ve rāgibu’s-sadekāt ve’l-meberrāt hālen dāru’l-cihād Belgrād defterdārı olan kudvetu’l-erbābu’l-ikbāl (13) ‘umdetu ashâbi’l-iclâl câmi‘u vücûhi’l-emvâl âmiru’l-hazâin bi-ahseni’l-emvāl se‘ādetlu Ahmed (14) efendi ibn İbrāhim efendi meclis-i şer‘-i şerîf Ahmedî ve mahfel-i dîn-i münîf-i Muhammedîde vakf-ı āti’l-(15)beyānda husūmet redd ve cevāb li’cli’t-tescîl mutevellî nasb ve ta‘yîn buyurdukları fahru’l-akrān (16) Osman ağa ibn İbrāhim mahzarında ikrār ve takrîr-i kelām idup çun dunyā fānî ve āhiret bākî olup (17) e’d-dunyā meyre‘atu’l-āhire olduğunu ‘ālim ve erbāb ve ashāb-ı basîret ‘ayn-ı i‘tibār ve dîn-i (18) ihtiyār ile kerdiş-i devr-i düne ve cünbüş-i çarh-ı bukelamûna nazar idüb edvârında selâmet (19) ve etvârında hayr u istikâmet görmeyüb bu cihāt-ı garrādan ve cāhî bîkarār ve bî istikrār (20) olup kullu şey’in hālikun emeddir cihān-ü gayrullahi fānî bî kemān lev kāneti’d-dunyā tedūmu livāhidin (21) limekān-i resūlillāhi fîha mahledā yekînen bilmişlerdirkî dunyā dar-u mekām ve medārr-u intizām (22) değildir ve men cā’e bi’l-haseneti felehū ‘aşru emsālihā nass-ı şerîfî üzere zemān-ı sıhhat ve āvān-ı (23) kudretinde hayr ve hasennat sarf-ı himmet idup revz-i mahşerde sebeb-i fevz ve necāt ve bā‘is-u (24) neyl-i se‘ādāt ola bināen ‘alā zālike Belgrad daru’l-cihādda bîrūn vāroğinde nehr-i (25) Sava cānibinde muceddeden ta‘mîr ve ihyā eylediğim cāmi‘i şerîfe haddām olup cihātın (26) vazîfeleri içun sulk-i mulk sahîhimde muntazim deşte-i kabz ve tasarrufumda muteneccim olup (27) mahrūse-i Belgrad ki bîrūn vāroşinde vāki‘ etrāfı erbe‘ası lede’l-ehālî ve’l-cîrān (28) ma‘lūmu’l-hudūd kırk bir aded fevkāni oda ve on beş bāb mağazalı dukkān ve otuz (29) aded sāde dukkan ve bir kahve hāne ve bir kebîr ahur ve bir sagîr ahur muştemil Gümrük hāni (30) demekle ma’rūf bir kıt‘a mulk hānımı ve yine mahrūsa-i mezbūrede vāki’ bîrūn vāroşinde (31) nehr Tuna canibinde etrāfı erbe‘ası lede’l-ehālî ve’l-cîrān ma‘lūmu’l-hudūd hālen (32) Gümrük olan sekiz bāb tahtāni oda ve dort matbah ve vesatında dort bāb oda ve ittisāalinde (33) dört bāb fevkāni oda ve iki tahtāni oda ve iki matbah mukābilinde nehr Tunaya varınca (34) iki dunum ve zahrinde iki dunum arsa-i hāliyeyi ve bir bi’r-i mā’i muştemil menzilimi ve yine (35) mahrūsa-i mezbūre Belgrad muzāfātından Pozarefça kazāsına bir sā‘at karîb mahalde vāki‘ (36) etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd iki göz mulk ve değirmānımı ve yine mahrūsa-i mezbūre muzāfātından (37) Batiçina Palankasında vāki‘ etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd ve bir kıt‘a mulk hānımı ve yine (38) mahrūsa-i mezbūre muzāfātından Pozarefça kazāsında vāki’ etrāfı erbe‘ası lede’l-ehālî (39) ve’l-cîrān ma‘lūmu’l-hudūd sekiz aded dukkanlarımı ve kasaba-i mezbūrede şanas içinde vāki‘ (40) etrāfı erbe‘ası lede’l-ehālî ve’l-cîrān ma‘lūm bir aded etmekçi furunu ve sekiz bāb harābe dukkanlarımı (41) ve yedi kıt‘a harābelerimi(?) ve çiftlik karşısında bir vezîr āhurı ve beş kıt‘a harābe emlākımı ve yine (42) mahrūsa-i mezbūre muzāfātından Pozarefça kazāsında vāki‘ bir tarafı bir vezîr hānesi ve bir tarafı bağçe (43) ve tarafeyni tarîk-i ām ile mahdūd dort bāb oda ve altında bir sagîr zîr zemîn ve kurbinde kiremit (44) puşîdelu dört harābelerimi ve dört buçuk bağı ve on altı buçuk dunum bağı ve nehr-i Morava (45) cānibinde etrāfı erbe‘aları ma‘lūmu’l-hudūd ikiyüz elli yüz elli üç nünüm çayırlarımı ve yine mahrūse-i mezbūrede (46) bîrūn vāroşinde Defterdār cāmi‘-i kurbinde etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb oda (47) ve bir mikdār havlulu muştemil kıt‘a mulk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre bîrūn vāroşinde vāki etrāfı (48) erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb tahtāni oda ve bir matbah ve bir bi’r-i mā ve bir bāb dukkān ve bir mikdār havlulu (49) muştemil kıt‘a mülk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre bîrūn vāroşinde vāki‘ Defterdār cāmi‘-i şerîf (50) kurbinde etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb tahtāni oda ve bir matbah ve bir mahzen ve bir bi’r-i mā’ ve bir mikdār (51) havlulu muştemil kıt‘a mülk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre bîrūn vāroşinde hendek başında nehr-i Sava (52) cānibinde vāki‘ etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb oda ve bir matbah ve bir mikdār havlulu (53) muştemil bir kıt‘a mulk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre bîrūn vāroşinde Tuğcu mescidi kurbinde vāki‘ (54) etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd iki bāb tahtāni oda ve bir mahzen ve puşîdesiz bir bāb oda ve bir (55) matbah ve bir harābe köşk ve nisf dunum havlulu muştemil bir kıt‘a mulk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre (56) bîrūn vāroşinde mukābeleci hānesi ittisālinde etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb (57) fevkāni oda ve āhar iki bāb fevkāni oda ve beş bāb tahtāni oda ve bir matbah ve bir mahzen ve bir ahur ve yine (58) bir bāb āhar oda ve nisf dunum bağçe ve havlulu muştemil bir kıt‘a mulk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūrenin (59) bîrūn vāroşinde vāki‘ etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd beş bāb tahtāni oda (60) ve altı bāb vesatāni oda ve iki bāb kebîr tahtāni āhar oda ve bir matbah ve bir bāb fevkāni oda (61) ve bir külhan ocağı ve bir kesf ve bir otluk hane ve bir bi’r-i mā’ dört dünüm bağçe ve yirmi beş zirā‘ (62) mikdārı havlulu muştemil bir kıt‘a mülk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūre bîrūn vāroşinde vāki‘ (63) etrāfı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd yedi bāb fevkāni oda ve bir matbah ve iki köşk ve bir bāb tahtāni (64) oda ve iki mahzen va kapı kurbinde bir bāb oda ve iki ahur ve bir cedîd kebîr ahur ve bir cedîd (65) matbah ve iki dunum bağçe ve bir mikdār havlulu muştemil bir kıt‘a mulk menzilimi ve yine mahrūsa-i mezbūrenin (66) bîrūn vāroşinde nehr-i Tuna cānibinde enbār-ı sābık kurbinde vāki‘ bir tarafı mîri hālî bağı
List 2a
(67) ve üç tarafı tarîki ‘ām ile mahdūd kırk beş dunum kürüm mulk bağımı hisbeten lillāli te‘ālā ve taleben li merdāti (68) rabbi’l-e‘lā vakf-ı sahîh şer‘ ile vakf ve habs muebbed ile habs idup şoyle şart eyledimkî (69) zikr olunān evkāf-ı mezbūrelerimiz yed mutevellî ile îcār olunup hāsıl olān nemāsından almak üzere (70) cāmi‘-i mezkūre sāhib-i ver‘ ve takvā sulehādan bir ālim kimesne hatîb olup yevmî yirmi akçe (71) vazîfe virile ve ‘ilm-i kur’ānda māhir mucevvid ehl-i Kur’ān bir kimesne imām-i evvel olup yevmî yirmi akçe (72) vazîfe virile ve bir kimesne dahî imāmu’s-sānî olup yevmî yirmi beş akçe vazîfe virile ulemādan (73) ve fudalādan bir ‘ālim kimesne vā’iz olup yevmî yirmi akçe vazîfe virile ve ‘lm-i tecvîdde māhir (74) bir ‘ālim kimesne şeyhu’l-kurrā’ olup yevmi yirmi akçe vazîfe virile ve hūşu’l-hān(?) evkāt-ı ‘ālim (75) mu’ezzin başı olup yevmî onaltı akçe vazîfe virile ve bir kimesne dahî mu’ezzin-i sāni olup (76) yevmi on iki akçe vazîfe virile ve bir kimesne mu’ezzin-i sālis olup yevmi on iki akçe (77) vazîfe virile ve bir mu‘temid ‘aleyhi mutekayyım kimesne kayyım başı olup yevmî onbeş akçe vazîfe virile (78) ve bir kimesne dahî kayyım-ı sāni olup yevmî onıkı akçe vazîfe virile ve hizmetinde bî kusūr (79) bir kimesne ferrāş olup yevmi oniki akçe vazîfe virile ve bir kimesne dahî devrihān başı (80) olup yevmî uç akçe vazîfe virile ve üç nefer kimesneler dahî devrihān olup her birine (81) yevmî ikişer akçe vazîfe virile ve bir kimesne eczā hān başı olup yevmî dört akçe vazîfe (82) virile ve dokuz nefer kimesneler eczāhān olup yevmî uçer akçe vazîfe virile ve dokuz nefer (83) eczāhādan birisi hāfiz-i eczā olup yevmî bir akçe vazîfe virile ve cāmi‘-i mezbūre eykāz (84) olunān kanadîl-i revg-i zeyd içun beher yevm yirmi birer akçe virile ve her sene leyle-i berātda ellî (85) okka olmak üzere iki kıt‘a şem‘-i ‘asel İştirā olunup mihrābın tarafına vaz‘ olacak (86) îkādına bed’ olunup her gece îkād oluna ve yine iki aded dorder okka olmak üzere iki (87) kıt‘a şem‘-i ‘asel iştirā olunup îkād oluna ve behā’-i hasîr içun beher yevm dörder akçe virile (88) ve behā’-i kandîl içun beher yevmi üçer akçe virile ve cāmi‘i mezbūre cereyān andan su içun yollarını (89) tathîr idecek bir kimesne suzulcu olup yevmî beş akçe vazîfe virile ve bir mudebbir ‘ākil (90) ve hirādmend (akil) kāmil mutekayyım ve dindār ve hayatından perhezgār bir kimesne kāimekamü mutevelli olup (91) mukābelesinde yevmi yirmi iki akçe vazîfe virile ve hizmetinde kaviyy bir kimesne cābi-i vakf (92) olup yevmî on dört akçe vazîfe virile ve hesap bilur bir kimesne kātib-i vakf olup (93) mukābelesinde yevmî on dört akçe vazîfe virile ve mecmū‘una pāre üçer akçe hesābınca virile ve mahrūsa-i Belgrādın bîrūn vāroşinde Defterdār cāmi‘ kurbinde vāki‘ etrāf-ı erbe‘ası (94) ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb tahtāni odalar bir matbah ve bir bi’r-i mā’ bir dukkān ve bir mikdār havlulu muştemil (95) vakf eylediğim bir kıt‘a menzilim suknāsı cāmi‘-i mezbūrde hatîb ve imām-i evvel olanlara meşrūta (96) ola ve yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde Defterdār cāmi‘ kurbinde vāki‘ etrāf-ı erbe‘ası (97) ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb tahtāni oda ve bir matbah ve bir mahzen ve bir bi’r-i mā’ ve bir mikdar havlulu muştemil (98) vakf eylediğim menzilim suknāsı cāmi‘i mezbūrde imām-ı sāni ve muezzin olanlara meşrūta ola (99) ve yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde hendek başında nehr-i Sava tarafında etrāf-ı erbe‘ası (100) ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb oda ve bir matbah ve bir mikdāar havlulu muştemil vakf eylediğim menzilin (101) suknāsı cāmi‘i mezbūrde kayyım başı olanlara meşrūta ola ve yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde Defterdār cāmi‘ kurbinde vāki‘ etrāf-ı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç oda ve bir mikdār (102) havlulu muştemil vakf eylediğim menzilim suknāsı cāmi‘i mezbūrde ferrāş olanlara meşrūta ola ve yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde mukābeleci hānesi ittisālinde vāki‘ etrāfı (103) erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd üç bāb fevkāni oda va āhar iki bāb fevkāni oda ve beş bāb (104) tahtāni oda ve bir matbah ve bir mahzen ve bir ahur ve bir bāb āhar oda ev nisf dunum mikdārı (105) bağçe ve havlulu muştemil vakf eylediğim menzilin suknāsı mahrūsa-i mezbūrede Sadiler şeyhi (106) olanlara meşrūta ola ve yine mahrūsa-i mezbūrenin nehr-i Tuna tarafında bir tarafı hāli bağ ve üç (107) tarafı tarîk-i ām ile mahdūd ve kırk beş dunum vakf eylediğim kürüm bağın hāsıyla Sa‘dîler (108) fukarālarına ve şeyhlerine meşrūta ola ve yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde vāki‘ etrāfı (109) erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd beş bāb tahtāni oda ve altı bāb vesatāni oda ve kebîr tahtāni (110) iki bāb oda ve bir matbah ve bir bāb fevkāni oda ve bir külhan ocağı ve bir kenîfe ve bir otluk hāne ve bir bi’r-i mā (111) dört dunum bağçe ve yirmi beş zirā‘ havlulu muştemil vakf eylediğim menzilin suknāsı mahrūsa-i (112) mezbūrde Halvetî şeyhî olanlara meşrūta ola yine kal‘a-i Belgrādın bîrūn vāroşinde vāki‘ (113) etrāf-ı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd yedi bāb fevkāni oda ve bir matbah ve iki koşk ve bir bāb tahtāni (114) oda ve iki mahzen ve kapu kurbinde bir bāb oda ve iki ahur ve bir cedîd kebîr matbah ve iki dunum bağçe (115) ve bir mikdār havlulu muştemil vakf eylediğim menzilin suknāsı evkāf-ı mezbūreme mutevellî-i kāimekām
List 2b
(116) Olanlara meşrūta ola şol şartıyla kemurūr-i eyyām ve kürūr-i a’vām ile evkāf-ı mezbūreme (117) ...olursa zikr olunān menzil-i re’y hākim ile furuht olunup hāil (118) olan semeni ile evkāf-ı mezbūremi ta‘mîr ve ve termîm oluna ve yine mahrūse-i mezbūrenin bîrūn (118) vāroşinde vāki‘ merhūm ve mağfūr pederim İbrahim efendi rūh içun muceddeden ta‘mîr (119) ve ihyā eylediğim Tuğçu mescid-i şerîfinde imām olan kimesneye yevmî yirmi dort akçe (120) vazîfe virile ve bir kimesne mu’ezzin olup yevmi onaltı akçe vazîfe virile ve îkād (121) olunān kanādîl içun revğ-i zeyt ve şem‘-i asel ve hasîr bihā beher yevm onbeş akçe (122) vazîfe virile ve mahrūsa-i mezbūrenin bîrūn vāroşinde mescid-i mezbūr kurbinde (123) vāki‘ etrāf-ı erbe‘ası ma‘lūmu’l-hudūd iki bāb tahtāni od ve bir mahzen ve puşîdelu (124) bāb oda ve bir matbah ve bir köşk ve nisf dunum mikdārı havlulu muştemil vakf eylediğim (125) menzilin suknāsı mescid-i mezbūrde imām olanlara meşrūta ola ve yine mahrūsa-i mezbūre muzāfātından (126) Pozarefça kazāsında vāki‘ vālidem Fatima hatūn ruh içun muceddeden ta‘mîr ve ihyā eylediğim cāmi‘ (127) şerîfde hatîb olān kimesneye yevmî onbeş akçe vazîfe virile ve bir kimesne dahî imām olup (128) yevmî onbeş akçe vazîfe virile ve bir kimesne dahi muezzin olup yevmî on akçe vazîfe virile ve havāce-i (129) mekteb olan kimesneye yevmî on akçe vazîfe virile ve cāmi‘-i mezbūrde îkād olunān kanadîl içun (130) revğ-i zeyt ve şem‘-i asel ve hasîr bihā beher yevm onbeş akçe virile ve mahrūsa-i mezbūre-i Belgrādda (131) Halvetî āstānesinde fukarālara ve meşāiha ta‘āmına olmak üzere yevmî otuz akçe (132) virile ve yine mahrūsa-i mezbūrede Sa‘dîler āstānesinde olan fukarālara ve şeyhlere ta‘āmiyye (133) yevmî otuz akçe virile ve mahrūsa-i mezbūreye karîb Bülbül deresi demekle marūf nām (134) mahalde vāki‘ Bektāşî āstānesinde olan fukarālara ta‘āmiyye olmak üzere yevmî oniki (135) akçe vazîfe virile ve mecmū‘una pāre üçer akçe hesābınca virile ve vakf-ı mezbūreye mademki (136) serāy sıhhatiyye cālis ve kabā-i bekā-i lābis oldu kendum hasbî mutevellî olup neyāret (137) vakf ve sāire tebdîl ve tağyîr-i şurūt ve teksîr ve taklîl-i merreten ba‘de uhrā yedimde ola (138) biemri’llāhi te‘ālā ben dāar-i dünyādan intikāl ve irtihāl eylediğimde vakf-ı mezbūruma evlād (139) zukūrumun ekberi vārisleri mutevellî ola ba‘de evlād-ı evlādım ve evlād-ı evlādımın (140) ekberi vārisleri mutevellî ola karnen ba‘de karnin batnen ba ba‘de de batn mutevellî olalar ba‘de’l-inkirāz-ı (141) evlād-ı ināsımın ekberi vārislerî mutevellî ola ba‘de vafātihā evlād-ı evlād-ı ināsım ve evlād-ı (142) evlādım ināsımın ekberi vārislerî mutevellî olalar ba‘de’l-inkirāzi kulli’l-evlād ‘utekāmın (143) sulhî vārisleri mutevellî olalar ba‘de’l-vefāti evlād-ı evlād-ı ve evlād-ı evlād-ı evlādları (144) mutevellî olalar ba‘de inkirāzi’l-kull re’y-i hākim ile mahrūse-i mezbūre sukkānından bir budebbir ‘ākil (145) hirādmend kāmil kimesne mutevellî ola ve vezāif-i mezkūreden ziyāde kalırsa evkāf-ı mezbūremi (146) ta‘mîr ve termîm eyleyeler ve vakf-ı mezbūre dāru’s-se‘ādeti’ş-şerîfe ağası hazretleri hasbî nāzır olup (147) cāmi‘-i şerîfin mukātta‘ası kalemine kayd ola murūr-i eyyām ile şurūtuna ri‘āyet-i mute‘azz olur ise (148)...şerîfin fukarāsına şart ola diyu ta‘yîn-i şurūt ve tebyîn-i kuyūd idup fāriğan ani’ş-şevāgil (149) emlāk-ı mezbūr mutevellî-i sālifu’l-beyāna teslîm oldahî kabz ve tesellum idup sā’iri evkāf mutevellîleri (150) gibi zabt ve tesarruf eyledi dedikde mutevellî-i merkūm dahi vākif-i muşārun ileyhi cemî‘-i kelimāti meşrūhunun (151) bi‘l-muvācehe tasdîk ve bi’l-muşāfehe tahkîk idup emr-i vakf-i temām ve hāl-i tesbîl-i encām bulmuş iken (152) vākıf-ı zi’l-‘avārif-, ‘inān-ı vifākî semt-i şikāka atf idup vakfından rucū‘ ve mukaddemāt (153) ıyla nezā‘at-i şurū‘ idup eğerce vakf-ı akār-ı eşref e’imme-i kibār mesnedārāy-ı serrir-i ivtihād (154) evvelā hazreti imām-i azam ve imām-i efham Ebi Hanîfe el-Kūfî cūzi bi’l-hayr ve kūfî kavl-i şerîf (155) üzere sahîh velākin lazyim olmağın değer olunan akāraın vakfiyetinden rucū‘ eyledim mutevellî-i (156) merkūmun yedi ref‘ olunup ke’l-evveli mulkuma redd ve teslîm olunmasını taleb ederim diyu içbu tevkî‘-i (157) refî‘-i ziver sadr-i kitāb-ı tūbā lehū husn-u me’āb nāzir-i şerîfin ‘azz ehādi Behcet Beyzā efendi (158)...mutevellî huzūrunda metr-i(?) efhān olduklarında mutevellî-i merkūm dahî kenduye dahi lāzım ve mehalle mulāyım (159) olan cevāb-ı bā savāba mutesaddî olup fi’l-hakîka hālî imām-i muşārun ileyh katında (160) bast olunān minvāl üzeredir lākin vakf-ı ‘akār imammeyn-i hemāmeyn-i bedreyn-i temāmeyn imām-ı sānî Ebu (161) Yūsuf Ya‘kūb ibn İbrāhîm El-Hamedānî ve imām-ı sālis İmam-ı Hasan Eş’Şeybāni hazretleri (162) katlarında vakif-i mucerred vakfiyet diyup teslîm ile’l-mutevellî ve tescîl-i şer‘î etmekle vakf-ı lāzim (163) kabîlinden olup luzūm-i sıhhat-ı mustelzem olunmağla redd ve teslîmiyyete imtinā‘ ederim diyecek (164) hākim muşārun ileyh dahi mekāl-ı cānibeyn ve kelāmı ferîkaynde te’emmul-i anîk ve tefekkur-u refîk idup (165) cānib-i hayrî ola ve vakf-ı uhrā ve menā‘ bi’l-hayri olmakda hazr idup ‘ālimen bi’l-hilāf (166) beyne’l-e’immeti’l-eşrāf fi’l-emri’l-evkāf vakf-ı mezbūrun evvelen sihhatine ve sāniyen luzūmuna hukm-u sahîh-i şer‘i (167) ve kazā-i mubrem-i mer‘î eyleyup min ba‘du vakf-ı mezbūr sahîh ve lāzim olup nakz ve takdîline mecāl (168) ihtimāl olmuştur Fe-men beddelehû baʻdemâ semi‘ahû fe-innemâ ismuhû ale’llezîne yubeddilûnehu inne’llâhe (169) semî‘un ‘alîm ve ecru’l-vâkıfi ale’l-Hayyi’l-cevadi’l-Kerim. Cerâ zâlike ve hurrire fî’l-yevmi’l-hāmis min şehri
List 3a
(170) zi’l-hicceti’ş-şerîfeh li sene selāse ve hamsîn ve mie ve elf şuhûdu’l-hāl
(171) Mehmed Seid efendi Munla zāde, Ahmed Şukrî efendi Munla zāde, Mukābeleci Ebu Bekr efendi ibn Abdu’l-ganiyy, Mehmed efendi ibn Abdullāh, (172) Mustafa efendi ibn Salih, Ahmed efendi ibn Muhammed, Ibrahim efendi ibn Muhammed, Husein efendi ibn Muhammed, (173) Mehmed efendi ibn Ahmed, hazînedār Osman ağa ibn Ibrahim, ambar emîni Ahmed aga ibn Mustafa aga, Jusuf aga ibn Abdullah, (174) Mehmed aga ibn Abdurrahman, hacı Ibrahim aga ibn Mehmed, Mehmed Seid aga ibn Sulejman, Ali aga ibn Mehmed, (175) Salih efendi ibn Mustafa efendi, Mehmed aga ibn Osman, Osman efendi ibn Mehmed, Ahmed aga ibn Osman.
Two Waqfnamas of Belgrade from the 16th and the 18th Century - Contributions to the Study of Belgrade Waqfs (Endowments)
Abstract
This paper examines two waqfnamas (endowment legal document; deed of endowment) which date back to the 16th and the 18th century, and they refer to the waqfs (endowments) in Belgrade. Haji Osman, son of Husein, endowed the sum of 8200 akca (silver coins) by the waqfnama from 1566, and the income, which was earned from doing the business with that money, was intended for the purpose of maintaining the mosque in Zaynuddin-aga’s Mahala (mahala: a city quarter) in Belgrade and the reading of the Qur’an for the soul of the waqif (endower) on a regular basis. The second waqfnama, which established the waqf of Defterdar Ahmed Kamil-efendija, was written in 1741. This benefactor from Belgrade built, or to be more precise, restored the three mosques in Belgrade: Defterdar’s Mosque, the Tugdži Mosque and the mosque in the Požarevac qadiluk (the jurisdictional district of a qadi). For the upkeep of these mosques, but also for other charitable purposes, he endowed a hān (an inn providing accommodation, food, and drink, especially for travellers), a watermill, a vineyard, and a large number of properties such as residential buildings, shops and land.
Key words: Belgrade, waqfs (endowments) in Belgrade, Defterdar Ahmed Kamil-efendija, Haji Osman son of Husein, financial waqf.
1 Mehmet Zeki Ibrahimgil, “Sırbistan’da Osmanlı Mimarisi Üzerine Genel Bir Değerlendirme/General Overview of the Ottoman Architecture in Serbia”, Turkish Studies. International Periodical for the Languages, Literature and History of Turkish or Turkic, 9/10, 2014, Ankara, str. 657-666.
2 Adnan Ertem, „Osmanlıdan günümüze vakıflar“, Vakıflar dergisi, decembar 2011, str. 36.
3 M. Z. Ibrahimgil, “Sırbistan’da Osmanlı Mimarisi…”, str. 659.
4 Ekrem Hakkı Ayverdi, Avrupa’da Osmanlı Mimarisi, İstanbul, 1982, str. 131.
5 Divna Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš pod Turcima 1521-1867: arhitektonsko-urbanistička studija, Beograd : Muzej grada Beograda, 1977, str. 287.
6 M. Z. Ibrahimgil, “Sırbistan’da Osmanlı Mimarisi...”, str. 661. U knjizi D. Đurić-Zamolo se navodi podatak da su osim Husen-ćehajine (Bajrakli) džamije, sačuvana i dva objekta iz 18. stoljeća: Šejh Mustafino turbe i Dositejev licej (Vidi: str. 5).
7 Više o ovoj temi vidi: Aleksandar Fotić, „Uloga vakufa u razvoju orijentalnog grada – beogradski vakuf Mehmed-paše Jahjapašića“, Socijalna struktura srpskih gradskih naselja – XII-XVIII vek: Zbornik radova, Beograd – Smederevo, 1992, str. 150-151; Safet Bandžović, „Muslimani u Smederevskom sandžaku: progoni i pribježišta (1804–1862)“, 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneževine Srbije: Zbornik radova sa naučnog simpozijuma, 2012, Orašje, str. 36; Fikret Karčić, „Protokol konferencije u Kanlidži 1862: pravno-historijska analiza odredaba o muslimanskom stanovništvu“, 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneževine Srbije: Zbornik radova sa naučnog simpozijuma, 2012, Orašje, str. 72; Irena Kolaj Ristanović, „O ustanovi vakufa i vakufskim dobrima u Kneževini Srbiji 1830–1878: Pravno-istorijski okvir“, Pravni zapisi, god. X, br. 1, Pravni fakultet Univerziteta Union, Beograd, 2019, str. 201-220;
8 “Da li je postojao Beogradski pašaluk?”, Istorijski glasnik, 1-2, Beograd, 1954, str. 1-15; Turski izvori za istoriju Beograda, I – Katastarski popisi Beograda i okoline 1476-1566, Beograd: Istorijski arhiv Beograda, 1964; “Urbani razvitak Beograda od 1521. do 1688. godine”, Godišnjak grada Beograda, knj. XVII, 1970, str. 5-41; Istorija Beograda, I – stari, srednji i novi vijek, Beograd: Prosveta, 1974, str. 323-422.
9 Vakıflar Genel Müdürlüğü Arşivi - VGMA, defter br. 884, str. 4.
10 Hasan Yüksel navodi da je udio novčanih vakufa u ukupnim vakufskim prihodima u XVII stoljeću iznosio 49,47%. Hasan Yüksel, „17 Yüzyıl Osmanlı Vakıfları”, Türk Kültürü, XXX/1992, br. 353, str. 530.
11 VGMA, defter br. 731, str. 11, red 13.
12 Autor je naveo podatak da je imao uvid u vakufnamu, te preveo dio vakufname koji se odnosi na prihode tri tekije koje su bile smještene u Beogradu. (Hazim Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 667 i 670).
13 Za transkripciju smo se koristili standardom koji je uspostavljen od strane ustanove Türkiye Diyanet Vakfı i korišten pri izradi İslam Ansiklopedisi.
14 Aladin Husić, „Novčani vakufi u Bosni u drugoj polovini 16. stoljeća“, Anali GHB, XXXII, Sarajevo, 2011, str. 35-59.
15 Avdo Sućeska, ,,Vakufski krediti u Sarajevu (u svjetlu sidžila sarajevskog kadije iz godina 1564-1566)“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, II/1954, Sarajevo, 1954, str. 353.
16 Mahala Zejnudin-age spada među najstarije muslimanske mahale u Beogradu, a nalazila se u Varoši. U popisu stanovnika ove mahale iz 1536. godine nije navedeno ime vakifa hadži Osmana. Vidi: Hazim Šabanović, Turski izvori za istoriju Beograda, Beograd, 1964, str. 270.
17 VGMA, defter br. 884, str. 158, red 1.
18 Više o novčanim vakufima u 16. stoljeću vidi: A. Husić, „Novčani vakufi u Bosni...“, str. 35-59.
19 U tekstu vakufname stoji „... اوني اون بر اقجه حسابي اوزه ره”
20 Moguće je da se radi o grešci prilikom pisanja, jer iznos od 820 akči predstavlja 10% od 8.200 akči.
21 Hazim Šabanović navodi da je ovaj mesdžid sagradio Zejnudin-aga prije 1528. godine, te da je kasnije pretvoren u džamiju. Zejnudin-aga se 1528–1530. spominje kao posjednik jedne livade u selu Goden u Beogradskoj nahiji, dok se 1536. godine navodi da je već preminuo. Vršio je službu zapovjednika konjice u beogradskoj tvrđavi. Iz austrijskih planova iz 1739. g. vidi se da se na ovome mjestu nalazila jermenska crkva. U austrijskom popisu Beograda iz 1728. g. pod br. 263 upisana je džamija koja je poslije 1717. g. dodijeljena Jermenima katolicima za crkvu. U kasnijim planovima ove džamije nema, pa je svakako stradala odmah poslije 1740. g. Za više podataka vidi: H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 398 i 419; D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 53.
22 Više o biografiji Ahmed-efendije vidi: Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Povijest Bosne, Sarajevo, 1999, str. 524; Nuri Akbayar (prir.), Mehmed Süreyya, Sicill-i Osmânî (Yâhud Tezkîre-i Meşâhir-i Osmânî), I, İstanbul: Kültür Bakanlığı – Tarih Vakfı, 1998, str. 193; Halûk İpekten, M. İsen, R. Toparlı, N. Okçu ve T. Karabey, Tezkirelere Göre Divan Edebiyatı İsimler Sözlüğü. Ankara: KTB, 1998; Cemal Kurnaz i Mustafa Tatcı (prir.), Mehmet Nâil Tuman, Tuhfe-i Nâilî – Dîvân Şâirlerinin Muhtasar Biyografileri, II, Ankara: Bizim Büro, 2001, str. 840; Sadık Erdem (prir.), Râmiz ve Âdâb-ı Zurefâsı, İnceleme – Tenkidli Metin – İndeks – Sözlük. Ankara: AKM, 1994, str. 252-54. (Navedena tri izvora su korištena prema: Yunus Kaplan, „KAMIL, Ahmed Kamil Paša“, dostupno na: http://teis.yesevi.edu.tr/madde-detay/kamil-ahmed-kamil-pasa (Pristupljeno 1. 10. 2020. godine).
23 U istoj vakufnami se navodi da je Ahmed-efendija u ime preminulog oca Ibrahima obnovio Tugdži Mehmedov mesdžid u Beogradu, zbog čega je moguće da je Yunus Kaplan greškom naveo da mu je ocu bilo ime Mehmed.
24 Defterdar je titula koja je u Osmanskom Carstvu dodjeljivana činovnicima koji su u prvome redu odgovorni za državne finansije. Kamil Ahmed-efendija je 1750. godine imenovan rumelijskim defterdarom (Defterdar-ı Şıkk-ı evvel), koji je ujedno bio i baş defterdar, to jest odgovorni službenik za finansije kompletnoga Carstva. Ova služba u Beogradu potječe iz 1690. godine, a ukinuta je 1789. godine kada je defterdarevu ulogu preuzeo muhasil. Beogradski defterdari imenovani su iz reda pouzdanih ljudi – hadžegana carskoga divana ili kapidžibaša, kojima se moglo povjeriti staranje o državnim prihodima i finansijskim poslovima u pokrajini. Po pravilu su imenovani na jednu godinu. (H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 610). Više o ovome vidi: Mübahat Kütükoğlu, “Defterdar”, DİA, IX, İstanbul, str. 95.
25 D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 31.
26 H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 611
27 Husein Hadžiosmanović, „Defterdarova džamija u Beogradu“, Glasnik VIS, XLV/1982., br. 2, str. 193; H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 662.
28 Y. Kaplan, „KAMIL, Ahmed Kamil Paša“.
29 U arhivskoj fascikli koja se odnosi na vakufnamu Defterdar Ahmed-efendije u Beogradu, a koja se čuva u Arhivu Generalne vakufske direkcije u Ankari, uz vakufnamu su smještena i dva fermana (No: 652-2/0125/0250 i 652-2/0125/0251), koji su greškom pripisani ovome vakufu, a odnose se na vakuf drugog Defterdara Ahmed-efendije, koji je u 16. stoljeću osnovao vakuf u mjestu Komotini (Gümülcine), na sjeveroistoku Grčke.
30 Više o funkciji valije vidjeti: Azra Gadžo-Kasumović, „Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao“, Anali GHB, XXXIII, Sarajevo, 2012, str. 5-58.
31 H. Hadžiosmanović, „Defterdarova džamija u Beogradu“, str. 193-194; D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš...., str. 31.
32 Antun Knežević, Carsko-turski namjestnici u Bosni-Ercegovini (godine 1463–1878), Senj, 1887; Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Povijest Bosne; Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463–1850), Sarajevo, Vlastita naklada, 1900; Vedad Biščević, Bosanski namjesnici osmanskog doba (1463-1878), Sarajevo : Connectum, 2006. O tome da je riječ o istome vakifu govori i Ahmed Mehmedović (Ahmed Mehmedović, Upravljanje vakufima u BiH 1847–2017, Sarajevo: Vakufska direkcija Sarajevo, 2017, str. 62).
33 Spominje se i po nadimcima Sopasalan i Sopa Salan: Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, A-1040/TO.
34 Više o vakufu Ahmed Kamil-efendije u Travniku vidi: Alija Bejtić, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“, Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Trako Salih, „Vakuf-nama Bosanskog valije Kamil Ahmed-paše iz Travnika 27. zu-l-kade 1170. (13. 8. 1757.)“, POF, 51/2001, Sarajevo, 2003, str. 197-203. Interesantan je podatak da se i Defterdarova džamija u Beogradu u jednom dokumentu spominje pod imenom “Šarena” (D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 31).
35 Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Povijest Bosne, str. 524.
36 Bab Mahkemesi 172 Numaralı Sicil (H. 1152-1153/M. 1740), str. 311.
37 Bursali Tahir, Osmanlı müellifleri, II, Ankara, Bizim Büro, 2000, str. 150.
38 Yunus Kaplan, „KAMIL, Ahmed Kamil Paša“.
39 A. Mehmedović, Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017, str. 63.
40 U vakufnami je ime vakifa navedeno samo kao Ahmed-efendija.
41 Riječ je o obnovljenoj džamiji koju je prethodno sagradio Hadži Piri, a koja je kasnije po vakifu nazvana Defterdarova ili Tefterdarova džamija. Također se u izvorima spominje i po imenima Vojvodina, Delijska, Prolećna i Šarena džamija. Sagrađena je između 1582. i 1660. godine. Za vrijeme austrijske okupacije od 1717. do 1739. godine bila je pretvorena u crkvu. Obnovio ju je Defterdar Kamil Ahmed-ef. 1740. godine, da bi ponovo u potpunosti bila srušena ubrzo poslije 1878. godine. Ovo je uz Bajrakli džamiju jedina džamija čiji su podaci s tačnim dimenzijama sačuvani. Tehnički snimak temelja džamije izvršio je arhitekta Rihard Štaudinger 1928. godine. (Više o džamiji i njenoj arhitekturi vidi: D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 31; H. Hadžiosmanović, „Defterdarova džamija u Beogradu“, str. 194).
42 U vakufnami Husein-ćehaje (VGMA, defter 735, str. 271, red 125) ovaj han se spominje pod nazivom “Kahve han“. (Više o hanu vidi: D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 99).
43 U tekstu vakufname stoji بوزرفجه.
44 U tekstu vakufname stoji با طجنه.
45 Do sada nismo susreli vakufnamu u kojoj je vakif drugom imamu odredio veću platu nego prvom imamu, tako da je moguće da je riječ o grešci.
46 Ogranak rifaijskog sufijskog reda. Više o pripadnicima ovoga ogranka u Srbiji vidi: Džemal Ćehajić, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1986, str. 155.
47 Radi se o Turbe džamiji, ranije Halil-efendijinoj. Više o ovome mesdžidu vidi: D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš...., str. 41.
48 Ova tekija je postojala do kraja XVII vijeka i pripadala je Koski Mehmed-pašinom vakufu (Dž. Ćehajić, Derviški redovi..., str. 104; D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 74).
49 Više o pripadnicima ovoga ogranka u Srbiji vidi: Dž. Ćehajić, Derviški redovi..., str. 156.
50 Nadzor nad zadužbinama čiji su stari vakufi propali ili ukinuti, po službenoj dužnosti vodio je baš-defterdar (H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 650).
51 Beograd je u osmanskom periodu imao tri vodovoda: Rimski, Varoški i Bulbulderski. Veći zahvati na obnovi i proširenju vodovoda izvršeni su poslije 1739. godine, u kojima je bez sumnje značajnu ulogu imao defterdar Kamil Ahmed-efendija (D. Đurić-Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 31).
52 H. Šabanović, Istorija Beograda, I, str. 664.
53 Konstantin Jireček, Zbornik Konstantina Jirečeka, Posebna izdanja SANU, CCCXXVII, Odeljenje društvenih nauka, 33, 1959, 28-29, prema: Divna Đurić Zamolo, Beograd kao orijentalna varoš..., str. 31.
54 Isto.