Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlače u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beča i Budimpešte, čak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistički podaci pokazuju da su u osnovne i sred- nje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepov- jerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeća maturira prva ge- neracija učenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godi- na po austrougarskoj okupaciji.1
Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beču, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemogućavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviđajući taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistički prikazao narodni život i običaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Među najaktivnijim zagovornicima takve ori- jentacije bili su: Safvet-beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Edhem Mulab- dić, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na čitalačku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveći dio Muslimana bio nepismen, barem što se tiče latiničnog i ćiriličnog pisma.
Nusret Šehić, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380.
Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine
(1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta")
Muhsin Rizvić, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizvić,Behar)
I. Kemura, Uloga Gajreta, 27
U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlačile i mnoge drame, priče i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagića drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušića, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klarića i drugo.6 Svoj nemali dopri- nos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlađi ljudi, učenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdić i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se već 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljaković. On se baš na stranica- ma Behara prvi put predstavlja široj čitalačkoj publici sa prvom od uku- pno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pou- čna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu priču je čuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta priča bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog učenjaka i plodnog historičara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukućana čuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih
su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveći broj prevoda je bio sa turskog i njemačkog jezika.10 Zahvaljujući entuzijazmu osnivača i saradnika Behar je već od prve godine svog izlaska okupio većinu musli- manskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao značajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11
Pored navedene književno-publicističke djelatnosti objavljivani su i radovi sa čisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historičara. No, većina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima počinje ozbiljniji naučni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesničara na novim naučnim osnovama.
M. Rizvić, Behar, 191
isto, 103/4
isto, 105
8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9
9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god.
VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br.
18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4
M. Rizvić, Behar, 255
I. Kemura, Uloga Gajreta, 27
Nesumnjivo, u to vrijeme najveći ugled i najznačajnije historijske članke objavljuje dr Safvet-beg Bašagić. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno ističući muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naročito dolazi do izražaja u nje- govoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. - 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knji- ga je bila prvo objavljeno domaće djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan način otvo- rilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, his- toriji i junačkoj slavi.13 Zbog takvog načina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Već u drugom broju prvog godišta Behara čitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obavi- ješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko među njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Intere- santno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redak- cije reagovao jer izrečena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne građe. Inače, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upućuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagića nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarod- nike obogate većim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na strani- cama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno će biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz čisto historijske tematike.15
I pored brojnih prigovora na uređivačku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ost- vario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujući saradnici- ma lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veći i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
M. Rizvić, Behar, 18
isto, 10
14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3
15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15.
VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god.
IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1;
br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13
poneki interesantni i za današnje historičare. Tako su radovi Alije Kadića Glavni događaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdarevića Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatlića O Hasanagi Pećkom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg - slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžića (Abdulhak) Safers- ka naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakovića Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istoričar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje pov- jesničare da vide kako se o pojedinim ličnostima, odlukama i događajima mislilo i pisalo početkom XX stoljeća. Većina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraćim crticama, često redakcijskim, čitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa hi- storijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saz- naju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antičkih ličnosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz oba- vještenja čitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu pok- lonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII sto- ljeća.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slično kao i književni- ci počeli formirati kritičko pisanje prošlosti zasnovano na novom naučnom
Mustafa Imamović, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463
Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902.
Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906.
Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4
Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraćim prekidima u vre- menskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907.
Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX
- 15. XI 1906.
Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8
Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48
Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176
Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15
26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2
27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35
28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83
29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9
30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46
poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeća među saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz histori- jske tematike, a neke je prerana smrt spriječila u tome. Takođe su se poje- dini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profe- sionalnog okretanja prema politici. Gledajući u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistori- jskom polju.
In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadić The Main Events from the Islam- ic past, Muhamed Seid Serdarević The Short History of Islam, Abdulah Bušatlić About Hasanaga Pećki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžić Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the exam- ple how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of criti- cal thinking in the writing about the past and based on the new under- standing of history.
One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljaković. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdi- ja Kreševljaković was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.