Vakufname u Gazi Husrev - begovoj biblioteci

Autor(i)

Sažetak

Pored mnogobrojnih kulturnih i historijskih vrijednosti i dokumenata koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, posebno mjesto i značaj imaju vakufname vakfijje. To su isprave ili dokumenti o zavještanju nekog dobra, njegovu darovanju na naročiti način, od strane vlasnika, u određene plemenite, uže ili općedruštvene svrhe.

Naziv vakufnama, koji je poznat u turskoj i našoj upotrebi, dolazi od arapske riječi - infinitiva vakf i perzijskog nastavka name. Riječ vakf, ili kako mi izgovaramo vakuf, znači ovdje prvenstveno zavještanje i zavještati. Otuda se u ovom smislu, kao arabizam, u nas upotrebljavaju riječi: vakufljenje, vakufiti, uvakufljenje, uvakufiti. Vakuf se isto tako naziva i dobro, imetak, koji je zavještan, kao i sama zadužbina. U ovom članku će biti predstavljene Vakufname: Isa - bega Isakovića , osnivača grada Sarajeva iz 1462. , Ayas - bey , sin Abdulhajja trećeg Bosanskog Sandžak - bega, iz 1477. i Vakufname od Gazi Husrev - Bega, najvećeg Bosanskog vakifa., iz 1537. 

Uloga vakufa u ekonomskom i kulturnom razvoju siromašnih mjesta bila je ogromna.  Krajem XIX stoljeća započelo se s vođenjem popisa vakufa, pa su na taj način sačuvani najvažniji podaci o njima. Jedan manji broj vakufnama sačuvan je u našim arhivama. Najveća kolekcija, nešto preko hiljadu i dvjesta vakufnama, nalazi se i čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Ove vakufname očuvane su, uglavnom, u ovjerov­ljenom prepisu, dok se originalnih nalazi vrlo mali broj. Sve one, i originalne i prepi­sane, imaju veliki istorijski značaj. Raspoređene su u tri velike zbirke (sidžilla). Naj­starije od njih, koje imaju važnost originala, čuvaju se na posebnom mjestu.

##submission.downloads##

Objavljeno

1976-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci