Jezik u ilmihalu Sejfulaha Prohe
DOI:
https://doi.org/10.51719/25663267.2025.32.46.285Ključne riječi:
bosanski jezik, ilmihal, Sejfulah Proho, alhamijado, književnojezička tradicija, transkripcija, jezik u vjerskim udžbenicimaSažetak
U radu se raspravlja o jezičkim karakteristikama knjige Bidajetul-inas Sejfulaha Prohe. Ovo djelo predstavlja složeni mozaik jezičkih osobina koje karakteriziraju bosanski jezik početkom 20. vijeka. Istovremeno, ono se po svojim jezičkim karakteristikama uklapa u alhamijado književnu koine i jezički izraz ilmihala kao zasebnog žanra unutar korpusa alhamijado literature. Njegov jezik je uvjetovan različitim faktorima: samom obrazovanošću pisca, namjeni teksta, prirodi udžbeničke literature koja spaja stručnu terminologiju s jednostavnim načinom objašnjavanja i predstavljanja činjenica, pokušajima pisca da se približi književnom govoru, kao i govoru samog čitaoca. Jezičke osobine pokazuju svojevrsno spajanje između alhamijado i zapadnoevropske književnojezičke tradicije, uz znatno prisustvo dijalekatskih osobina i riječi orijentalnog porijekla.
