Neka obilježija fetvi ulema medžlisa i njihova uloga u određivanju opće politike tog najvišeg vjerskog autoriteta u Bosni i Hercegovini (1883. -1909.)
Sažetak
Fetve kao “pisana ili usmena mišljenja/odgovori koje je izdao vjerski učenjak na pitanje u vezi s islamskim pravom” čine jedan od najvažnijih izvora za razumijevanje društveno-kulturnog života i njegove promjenljive dinamike. One sadrže podatke o dva međusobno povezana sadržaja vjer- skog života: probleme s kojima su se muslimani suočavali, te odgovarajuće odluke koje su vjerske vlasti izdale.
Dok nam određivanje i vrednovanje pitanja postavljenih od strane muslimana omogućava nam da se upoznamo sa životnim situacijama u kojima su muslimani živjeli, odgovori na njih daju nam pojedinosti o općoj politici davaoca fetve, naročito ako se radi o najvišem vjerskom autoritetu u zemlji, kao što je ovdje slučaj. Štaviše, praksu izdavanja fetvi treba smatrati instruktivnim oruđem za stvaranje i očuvanje posebnog islamskog identiteta time što se nudi autoritativan savjet za one koji nisu upoznati s odredbama islamskog prava ili su nesigurni u pitanju podudarnosti svoga ponašanja s islamskim pravilima. Stoga, fetve treba uzeti u razmatranje ne samo kao odgovore na određena vjerska pitanja, već i kao živi tekst koji nam pruža informacije o ulozi i funkcijama vjerskog autoriteta kao moralnog predvodnika društva.
Glavna svrha ovog rada je da dadne opći pregled fetvi koje su pronađene među primarnim izvorima Ulema Medžlisa, tj u Bilješkama i Protokolu Ulema medžlisa. Rad pokriva period od 1883. do proglašenja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova iz 1909. Pošto je Štatut bosanskim muslimanima jamčio vjersku autonomiju, Mešihat je smatran za organ zadužen za izdavanje konačne fetve u slučajevima kada je postojala nesigurnost ili nejasnoća oko nekog pitanja. Kao što se u radu navodi, proučavanje fetvi iz arhiva Ulema medžlisa je značajno iz dva razlo- ga: prvo, za određivanje općeg položaja muslimana tog vremena; i drugo, za praćenje odraza društveno-kulturnih promjena na bosanske muslimane. S metodološkog stanovišta, ti tekstovi dopuštaju istraživačima da uporede tehnike i procedure izdavanja fetvi u osmanskom i austro-ugarskom periodu.
Rad ne vrednuje fetve s gledišta islamskog prava, već se uglavnom fokusira na obilježja fetvi i njihovu upotrebu u oblikovanju muslimanske zajednice pod austro-ugarskom okupacijom. Nakon davanja općeg okvira rada, u općim crtama predstavljen je inventar i dokumenti koji se odnose na fetve. U drugom dijelu, predstavljena su strukturalna obilježja fetvi iz Bilješki i Protokola kao i procedura izdavanja fetvi. Konačno, procjenjen je sadržaj fetvi i njihova relevantnost zajedno sa općom politikom Ulema Medžlisa.