O Banjalućkoj sedžadi
Sažetak
Jugoslovenski etnolozi su angažovani u proučavanju serdžadi i drugih proizvoda koji su nosili imena po gradu Banjaluci jer su tamo proizvedeni. Danas oni nisu više dostupni. Hamdija Kreševljaković i Bratislava Vladić-Krstić smatraju da su serdžade porijeklom iz Banjaluke tekstilni proizvodi, dok Milenko S. Filipović ih ne klasificira u tu kategoriju.
Popis imanja bogatih muslimana iz Banjaluke i drugih bosanskih gradova, kao i mjesta u cijelom Osmanskom carstvu od posljednje decenije 17. Vijeka pa nadalje, predstavljaju pouzdane istorijske izvore za informacije o banjalučkim serdžadama, saf-serdžadama, jastucima, makatama, banjalučkom srednjom sobom (orta) i bočnim (jan) tepisima i banjalučkim hasurama. Neki od dokumenata pominju karakteristične banjalučke ručne radove i tehniku (Banaluka isi, Banalukakari seccades, Sekunda Banaluka taklidi Selanikkuri).
Ipak, svi ovi podaci, bez samih predmeta, nisu dovoljni da jasno odgovore na pitanja o materijalu od kojeg su napravljeni ili o tome kako su izgledali. Turski naučnici Celal Esad Arseven i Can Kerametli dali su prilično detaljne opise banjalučkih tehnika na osnovu uzoraka serdžada u nekim turskim muzejima. One su napravljene od jednobojne vodonepropusne tkanine (guha) na površini od kojih se malim komadima istog kvaliteta različitih boja primenjuju kao ornamenti kako bi se postiglo harmonično jedinstvo s njim. Dvije izuzetno lijepe serdžade drže se u muzeju u Galati u Istanbulu (Galata Mevlevihanesinin Divan Edebiyati Musezi). Jedan od njih ima na sebi cvjetne patere, a druga, pored njih, na svojoj širokoj granici pokazuje grad, najverovatnije Banja Luku sa svojim okruzima, mesdžidima, puzavim Vrbasom i mostovima.
