Kurʼanski īǧāz o poslaniku Iljasu

Sažetak

Rad se bavi stilističkom i naratološkom analizom kurʼanskoga kazivanja o poslaniku Iljasu u svjetlu određene komentatorske literature (tafsīr). Pristup se temelji na pažljivom čitanju koje uočava jezične strukture, obrasce i upotrebe. Članak počinje uvodnim razmatranjima o kurʼanskoj profetologiji koja nije hronološki izložena u islamskoj svetoj knjizi. U drugome dijelu rada predstavljena je teorija o qaṣaṣu, znanosti o kazivanjima u Kurʼanu i funkciji kazivanja. U djelima qaṣaṣ al-anbiyāʼ (kazivanja o poslanicima/vjerovjesnicima) kurʼanske su egzegete nastojali hronološki izlagati povijest svijeta u svetopovijesnome ključu. Takovrsna kazivanja obično započinju stvaranjem čovjeka, a završavaju poslanikom Muhammedom, povijesnim dobom autora djela ili eshatonom. Allahov govor o poslanicima je pripovjedne naravi i, u smislu obima izražajnosti, u obliku je sažetih (īǧāz) i opširnih (iṭnāb) kazivanja o poslanicima Božijim. Članak završava komentarima o stilu i kompoziciji kazivanja o Iljasu. Kazivanje o poslaniku Iljasu ispripovijedano je na sažet način. Iljas pripada kategoriji poslanika o kojima je uzvišeni Allah kazivao. Spomenut je tri puta u Kurʼanu. U 37. suri (Redovi/aṣ-Ṣāffāt) nazvan je „poslanikom” s monoteističkim poslanjem narodu idolopokloničkoga kulta Baʻla, raširenog na širem prostoru drevnoga Bliskoga istoka.