Pojam straha u kurʼanskom tekstu
DOI:
https://doi.org/10.51719/25663267.2021.28.42.19Ključne riječi:
strah, Kurʼan, taqwā, ẖawf, ẖašya, ḥiḏr, išfāq, rahab, fazaʻ, ruʻb, wağilaSažetak
Kurʼan potvrđuje da je strah osjećaj ili emocija imanentna ljudskoj prirodi. U kurʼanskom tekstu više je pojmova ili izraza koji, u većoj ili manjoj mjeri, nose ili prenose značenje straha. U radu se leksički i kontekstualno istražuju njihova identična i distinktivna obilježja. Devet je kurʼanskih pojmova koji denotativno i konotativno ukazuju na neku vrstu straha, anksioznosti ili pak opreza. Tri su osnovna: taqwā, ẖawf i ẖašya, koja se obično i prevode kao strah, i kojima se u radu daje najviše prostora. Ostali su „dodatni pojmovi’’, a oni su: ḥiḏr, išfāq, rahab, fazaʻ, ruʻb te različite izvedenice korijena w-ğ-l. Ovi pojmovi, u lingvističkom smislu, čine zasebno semantičko polje u čijoj semaničkoj strukturi vrhuni pojam-termin taqwā. Svaki od ovih osnovnih i dodatnih pojmova za strah u kurʼanskom tekstu ima svoju semantičku vrijednost po kojoj se međusobno razlikuju.