Morfonološke i morološke jezičke osobitosti turskih poslovica u latiničnim zapisima Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka

Sažetak

U prošlom radu obrađene su fonološke odrednice turskog teksta poslovica i mudrih rečenica koje je paralelno u izvornom arapskom pismu i latiničnom prijepisu donio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak u Istočnom blagu objavljenom 1896. godine u Sarajevu. U ovome, drugom radu, bit će riječi o morfonološkim i morfološkim osobitostima tog turskog jezika. Pokazat će se oblici gramatičkih i nekih tvorbenih morfema i istaknuti da neke njihove karakteristike reflektiraju onaj turski jezik koji se u prošlim stoljećima koristio u Bosni.